Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kad Ćoćo posluje

Objavljeno prije

na

Tri mjeseca je prošlo otkako je Viktor Golikov, administrativni direktor kompanije Beppler and Jacobson Montenegro koja gazduje elitnim crnogorskim hotelima na jugu i sjeveru, deportovan iz Crne Gore sa suprugom i dvoje maloljetno djece. Golikovu crnogorska policija nije dala ni da se spakuje. Istog dana kada je donijeto rješenje o deportaciji, morao je napustiti zemlju. Iako se žalio na odluke MUP-a, od crnogorskih institucija o slučaju Golikova od tada ni riječ.

Golikov, kojeg je Monitor uspio da kontaktira, tvrdi za naš list da se radi o montiranom postupku i pokušaju Zorana Ćoća Bećirovića, crnogorskog tajkuna i prijatelja Mila Đukanovića, da utiče na poslovanje kompanije iako više neće biti njen vlasnik.

On kaže da su njegovi problemi sa boravkom ovdje počeli uoči raspleta imovinskog spora koji se u Londonu vodio između Igora Lazurenka, vlasnika kompanije Beppler and Jacobson i Bećirovića. „Proces u Londonu počeo je u maju 2012, a meni prvi put MUP nije produžio boravak u julu 2012”, podsjeća Golikov.

Spor u Londonu pokrenuo je Bećirović kako bi dokazao svoj udio u kompaniji, a nakon što su Rusi od Bećirovića preuzeli gazdovanje hotelima Avala i Bjanka. U Londonu su ruski partneri dodatno podgrijali sumnje koje odavno postoje u Crnoj Gori – da je Zoran Bećirović tek front za kapital Đukanovića. Poznato je da je hotel Avala pripao Beppleru nakon presude koju je donijela Ana Kolarević, Đukanovićeva sestra, iako Beppler nije imao iskustva u hotelijerstvu i bio je bez novca na računu. Kolarevićeva je potom napustila sudstvo i postala zastupnica Bepplera.

Rus Igor Lazurenko, sa kojim se Bećirović sporio oko vlasništva u Avali, na sudu u Londonu ljetos je potvrdio da je u aranžman oko kupovine hotela ušao sa Bećirovićem upravo zbog njegovih veza sa Đukanovićem. „Shvatio sam da je Bećirović poznat i dobro povezan u Crnoj Gori, koja je mala zemlja sa malim krugom moći. U stvari, on je bio veoma blizak sa Milom Đukanovićem. Crna Gora je takođe veoma siromašna zemlja i nisam stekao utisak da je Bećirović bogat…”, rekao je Lazurenko na sudu. Prema njegovim tvrdnjama, zbog veza sa Đukanovićem Bećirović je i dobio prvih 20 odsto akcija u kompaniji u koju nije uložio ni centa. Dodatnih pet posto je dobio kasnije, a posljednju, zlatnu akciju koja mu je donijela mogućnost da odlučuje, Bećirović je, prema tvrdnjama Lazurenka, osvojio nakon presude koju je donijela Đukanovićeva sestra.

Prije godinu i po Bećirović je bukvalno „istjeran” iz hotela, nakon što su vlasništvo preuzeli ruski biznismeni sa kojima je bio u ortakluku. Monitor je tada pisao da nije jasno da li je Bećirović izgubio moć nevoljno, spletom nekih dužničkih dubioza u Moskvi, podsjećajući da su mnogi ugledni Rusi imali neprijatna iskustva sa ulaganjem novca u projekte kompanije Beppler and Jacobson koje je vodio Bećirović. Njihova želja da postanu vlasnici luksuznih vila, stanova i apartmana na jadranskoj obali obično se završavala aferom u kojoj su ostajali bez plaćenih kvadrata i uloženog novca.

Prema navodima medija Bećirović je dobio spor u Londonu, gdje je utvrđeno da mu pripada 25 odsto kompnije. Mediji su pisali da Lazurenko nema novca da isplati Bećirovića, te da će zbog toga Avala biti data na prodaju.

Golikov za Monitor to demantuje. ,,Spor je u završnoj fazi gdje treba da se odluči o visini isplate kompaniji Caldero trading limited Zorana Bećirovića poslije čega on neće imati udjela u vlasništvu kompanje. Koliko sam ja upućen, ne postoji nikakva najava za prodaju hotela Avala niti firme Beppler&Jacobson Montenegro”, kaže za naš list protjerani direktor Bepplera.

Prema njegovim tvrdnjama Bećirović upravo pokušava da omete poslovanje kompanije kojom više neće gazdovati nakon što mu se isplati udio. Golikov za Monitor tvrdi da je Bećirović još ranije, prije nego su ga deportovali, prijetio Rusima u Beppleru da će zauvijek napustiti Crnu Goru ukoliko budu poslovali mimo njegovih interesa.

,,O tome postoje svjedočanstva. Bećirović je ranije prijetio jednom od direktora. U e-mailu poslovne prirode naznačio mu je da ‘ako tako nastavi može vrlo brzo da napusti Crnu Goru za čitav život'”, tvrdi Golikov.

Bećirović, sve su prilike, nije prijetio uprazno. Ubrzo pošto je Bećirović tužio Ruse u Londonu, u julu 2012, Golikovu crnogorski MUP odbija da produži dozvolu za boravak, iako je to učinio više puta do tada. Golikov je u Crnoj Gori od 2006. Nakon žalbe Golikova Ministarstvu unutrašnjih poslova, ta odluka je poništena i boravak mu je ipak produžen.

Godinu dana kasnije, kada se spor u Londonu priveo kraju, Golikov opet, u skladu sa zakonom, podnosi zahtjev za produženje boravka i opet biva odbijen od strane Filijale u Budvi.

Kao osnov za odbijanje MUP navodi to što Golikova policija navodno nije mogla pronaći na adresi koju je naveo kao svoju adresu prebivališta. U rješenju se navodi ,,da su službenici MUP-a izvršili provjeru”, ali se ne navodi sa kim su razgovarali.

Paradoks je da je Golikov, od kada je zaposlen u Beppleru, svu poštu, pa i sva ranija rješenja MUP-a, primio upravo na adresi na kojoj ga policija sada navodno ne nalazi – a to je adresa hotela Avala u Budvi.

U obrazloženju rješenja se navodi i da je inspektor za strance obaviješten da Golikov navodno ne boravi u hotelu, što Golikov demantuje.

Golikov tvrdi da nije tačno da nije boravio u hotelu, te da se to svakako ne može tvrditi na osnovu jednog dolaska inspektora. Inspektor je, navodi se u rješenju MUP-a, Golikova u Avali tražio 9. avgusta 2013. godine.

MUP je bio neobično ažuran u slučaju Golikova. Istog dana kada ga inspektor za strance navodno ne nalazi u hotelu Avala, Filijala za unutrašnje poslove u Baru eksperesno donosi rješenje br 54-319 – da se Golikovu otkaže boravak i zabrani ulazak u Crnu Goru na period od dvije godine. U rješenju se napominje ,,da je Golikov dužan da napusti zemlju istog dana”. Kao da se radi o najtežem kriminalcu.

U rješenju se navodi da se sumnja da se ,,Golikov neće baviti poslom za koji je dobio radnu dozvolu”. Zašto se direktor Bepplera ne bi bavio svojim poslom, MUP nije pojasnio.

Da se radi o pritisku, tvrdi Golikov, dokazuje i to što je prilikom rasprave o tome da li da mu se produži boravak već bilo pripremljeno rješenje o deportaciji. ,,To je dokaz da je postupak montiran. Kao i to što su sva rješenja donesena u nekoliko dana”, kaže on. Od donošenja prvostepenog rješenja da se Golikovu ne produži boravak do donošenja rješenja o deportaciji prošlo je svega 15 dana. Pri tom, to je bilo vrijeme godišnjih odmora.

Golikov je čitav slučaj iznio ministru unutrašnjih poslova Rašku Konjeviću, ali odgovor iz Ministarstva još nije dobio.

MUP nije samo odbio boravak Golikovu. Početkom septembra odbijen je zahtjev za produžetak boravka i Romanu Kopyltsovu koji je trebalo da počne da radi u Beppleru, s obrazloženjem da nije ulazio u zemlju duži period. Takve razloge za odbijanje boravka zakon ne poznaje. Kopyltsov se na tu odluku žalio, ali nije dobio odluku drugostepenog organa iako su prošli svi zakonski rokovi.

,,Ja sam i dalje jedan od ovlašćenih lica firme. Mojom deportacijom se pokušava onemogućiti normalno funkcionisanje i poslovanje firme u kojoj Bećirović više neće imati vlasništvo”, kaže Golikov. ,,U posljednje dvije godine otkako nije pod kontrolom Bećirovića, Beppler posluje stabilno i izmiruje sve obaveze prema državi. Deportacijom državni organi Crne Gore staju na stranu ličnih interesa pojedinca”.

Ćoćovo vlasništvo zna se čije je. I državni organi imaju istog vlasnika.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo