Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kad Ćoćo posluje

Objavljeno prije

na

Tri mjeseca je prošlo otkako je Viktor Golikov, administrativni direktor kompanije Beppler and Jacobson Montenegro koja gazduje elitnim crnogorskim hotelima na jugu i sjeveru, deportovan iz Crne Gore sa suprugom i dvoje maloljetno djece. Golikovu crnogorska policija nije dala ni da se spakuje. Istog dana kada je donijeto rješenje o deportaciji, morao je napustiti zemlju. Iako se žalio na odluke MUP-a, od crnogorskih institucija o slučaju Golikova od tada ni riječ.

Golikov, kojeg je Monitor uspio da kontaktira, tvrdi za naš list da se radi o montiranom postupku i pokušaju Zorana Ćoća Bećirovića, crnogorskog tajkuna i prijatelja Mila Đukanovića, da utiče na poslovanje kompanije iako više neće biti njen vlasnik.

On kaže da su njegovi problemi sa boravkom ovdje počeli uoči raspleta imovinskog spora koji se u Londonu vodio između Igora Lazurenka, vlasnika kompanije Beppler and Jacobson i Bećirovića. „Proces u Londonu počeo je u maju 2012, a meni prvi put MUP nije produžio boravak u julu 2012”, podsjeća Golikov.

Spor u Londonu pokrenuo je Bećirović kako bi dokazao svoj udio u kompaniji, a nakon što su Rusi od Bećirovića preuzeli gazdovanje hotelima Avala i Bjanka. U Londonu su ruski partneri dodatno podgrijali sumnje koje odavno postoje u Crnoj Gori – da je Zoran Bećirović tek front za kapital Đukanovića. Poznato je da je hotel Avala pripao Beppleru nakon presude koju je donijela Ana Kolarević, Đukanovićeva sestra, iako Beppler nije imao iskustva u hotelijerstvu i bio je bez novca na računu. Kolarevićeva je potom napustila sudstvo i postala zastupnica Bepplera.

Rus Igor Lazurenko, sa kojim se Bećirović sporio oko vlasništva u Avali, na sudu u Londonu ljetos je potvrdio da je u aranžman oko kupovine hotela ušao sa Bećirovićem upravo zbog njegovih veza sa Đukanovićem. „Shvatio sam da je Bećirović poznat i dobro povezan u Crnoj Gori, koja je mala zemlja sa malim krugom moći. U stvari, on je bio veoma blizak sa Milom Đukanovićem. Crna Gora je takođe veoma siromašna zemlja i nisam stekao utisak da je Bećirović bogat…”, rekao je Lazurenko na sudu. Prema njegovim tvrdnjama, zbog veza sa Đukanovićem Bećirović je i dobio prvih 20 odsto akcija u kompaniji u koju nije uložio ni centa. Dodatnih pet posto je dobio kasnije, a posljednju, zlatnu akciju koja mu je donijela mogućnost da odlučuje, Bećirović je, prema tvrdnjama Lazurenka, osvojio nakon presude koju je donijela Đukanovićeva sestra.

Prije godinu i po Bećirović je bukvalno „istjeran” iz hotela, nakon što su vlasništvo preuzeli ruski biznismeni sa kojima je bio u ortakluku. Monitor je tada pisao da nije jasno da li je Bećirović izgubio moć nevoljno, spletom nekih dužničkih dubioza u Moskvi, podsjećajući da su mnogi ugledni Rusi imali neprijatna iskustva sa ulaganjem novca u projekte kompanije Beppler and Jacobson koje je vodio Bećirović. Njihova želja da postanu vlasnici luksuznih vila, stanova i apartmana na jadranskoj obali obično se završavala aferom u kojoj su ostajali bez plaćenih kvadrata i uloženog novca.

Prema navodima medija Bećirović je dobio spor u Londonu, gdje je utvrđeno da mu pripada 25 odsto kompnije. Mediji su pisali da Lazurenko nema novca da isplati Bećirovića, te da će zbog toga Avala biti data na prodaju.

Golikov za Monitor to demantuje. ,,Spor je u završnoj fazi gdje treba da se odluči o visini isplate kompaniji Caldero trading limited Zorana Bećirovića poslije čega on neće imati udjela u vlasništvu kompanje. Koliko sam ja upućen, ne postoji nikakva najava za prodaju hotela Avala niti firme Beppler&Jacobson Montenegro”, kaže za naš list protjerani direktor Bepplera.

Prema njegovim tvrdnjama Bećirović upravo pokušava da omete poslovanje kompanije kojom više neće gazdovati nakon što mu se isplati udio. Golikov za Monitor tvrdi da je Bećirović još ranije, prije nego su ga deportovali, prijetio Rusima u Beppleru da će zauvijek napustiti Crnu Goru ukoliko budu poslovali mimo njegovih interesa.

,,O tome postoje svjedočanstva. Bećirović je ranije prijetio jednom od direktora. U e-mailu poslovne prirode naznačio mu je da ‘ako tako nastavi može vrlo brzo da napusti Crnu Goru za čitav život'”, tvrdi Golikov.

Bećirović, sve su prilike, nije prijetio uprazno. Ubrzo pošto je Bećirović tužio Ruse u Londonu, u julu 2012, Golikovu crnogorski MUP odbija da produži dozvolu za boravak, iako je to učinio više puta do tada. Golikov je u Crnoj Gori od 2006. Nakon žalbe Golikova Ministarstvu unutrašnjih poslova, ta odluka je poništena i boravak mu je ipak produžen.

Godinu dana kasnije, kada se spor u Londonu priveo kraju, Golikov opet, u skladu sa zakonom, podnosi zahtjev za produženje boravka i opet biva odbijen od strane Filijale u Budvi.

Kao osnov za odbijanje MUP navodi to što Golikova policija navodno nije mogla pronaći na adresi koju je naveo kao svoju adresu prebivališta. U rješenju se navodi ,,da su službenici MUP-a izvršili provjeru”, ali se ne navodi sa kim su razgovarali.

Paradoks je da je Golikov, od kada je zaposlen u Beppleru, svu poštu, pa i sva ranija rješenja MUP-a, primio upravo na adresi na kojoj ga policija sada navodno ne nalazi – a to je adresa hotela Avala u Budvi.

U obrazloženju rješenja se navodi i da je inspektor za strance obaviješten da Golikov navodno ne boravi u hotelu, što Golikov demantuje.

Golikov tvrdi da nije tačno da nije boravio u hotelu, te da se to svakako ne može tvrditi na osnovu jednog dolaska inspektora. Inspektor je, navodi se u rješenju MUP-a, Golikova u Avali tražio 9. avgusta 2013. godine.

MUP je bio neobično ažuran u slučaju Golikova. Istog dana kada ga inspektor za strance navodno ne nalazi u hotelu Avala, Filijala za unutrašnje poslove u Baru eksperesno donosi rješenje br 54-319 – da se Golikovu otkaže boravak i zabrani ulazak u Crnu Goru na period od dvije godine. U rješenju se napominje ,,da je Golikov dužan da napusti zemlju istog dana”. Kao da se radi o najtežem kriminalcu.

U rješenju se navodi da se sumnja da se ,,Golikov neće baviti poslom za koji je dobio radnu dozvolu”. Zašto se direktor Bepplera ne bi bavio svojim poslom, MUP nije pojasnio.

Da se radi o pritisku, tvrdi Golikov, dokazuje i to što je prilikom rasprave o tome da li da mu se produži boravak već bilo pripremljeno rješenje o deportaciji. ,,To je dokaz da je postupak montiran. Kao i to što su sva rješenja donesena u nekoliko dana”, kaže on. Od donošenja prvostepenog rješenja da se Golikovu ne produži boravak do donošenja rješenja o deportaciji prošlo je svega 15 dana. Pri tom, to je bilo vrijeme godišnjih odmora.

Golikov je čitav slučaj iznio ministru unutrašnjih poslova Rašku Konjeviću, ali odgovor iz Ministarstva još nije dobio.

MUP nije samo odbio boravak Golikovu. Početkom septembra odbijen je zahtjev za produžetak boravka i Romanu Kopyltsovu koji je trebalo da počne da radi u Beppleru, s obrazloženjem da nije ulazio u zemlju duži period. Takve razloge za odbijanje boravka zakon ne poznaje. Kopyltsov se na tu odluku žalio, ali nije dobio odluku drugostepenog organa iako su prošli svi zakonski rokovi.

,,Ja sam i dalje jedan od ovlašćenih lica firme. Mojom deportacijom se pokušava onemogućiti normalno funkcionisanje i poslovanje firme u kojoj Bećirović više neće imati vlasništvo”, kaže Golikov. ,,U posljednje dvije godine otkako nije pod kontrolom Bećirovića, Beppler posluje stabilno i izmiruje sve obaveze prema državi. Deportacijom državni organi Crne Gore staju na stranu ličnih interesa pojedinca”.

Ćoćovo vlasništvo zna se čije je. I državni organi imaju istog vlasnika.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo