Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Partijski mašinovođa

Objavljeno prije

na

Pare ili život!? Nekada su to pitanje pred našim očima postavljali samo negativci u holivudskim filmovima, tren prije nego bi što neka od akcionih zvijezda B produkcije banula u kadar, pospremila ološ i sredila stvari.

Došlo je, sada, vrijeme da svi skupa živimo priče B produkcije. Pare ili život!? Ili i jedno i drugo.

Eto, recimo, nekadašnja Željeznica Crne Gore. Prije četvrt vijeka to je bila firma koja se dičila godišnjim učinkom od četiri miliona putnika i 4,5 miliona tona prevezenog tereta. Onda su ovi došli na vlast. I – danas je to nerazmrsiv kumbulj akcionarskih društava koja se, kao, bave održavanjem infrastrukture, prevozom putnika i tereta, servisiranjem voznih sredstava… Poslovni razultati kazuju da je njihov radni učinak, u međuvremenu, postao četiri – pet puta manji. Istovremeno se broj predsjednika, direktora, šefova i njihove posluge uvećao u istoj srazmjeri. Sa tendencijom rasta.

Budimo precizni – prema danas važećoj sistematizaciji Željezničke infrastrukture (ŽICG) izvršni direktor tog preduzeća, to je trenutno Milan Čolaković, na raspolaganju ima: šefa kabineta, tri pomoćnika, dva poslovna sekretara, dva vozača i jednog – konobara. Mašinovođu nema u bližem okruženju.

Čolakovića i njegov tim kontroliše predsjednik Borda direktora. Nimalo slučajno, na tom mjestu nalazi se Rešad Nuhodžić. I iza njegovih uspjeha stoji tim. Ne mari to što predsjednik Borda nije zapošljen u ŽICG već tamo svrati, uglavnom, samo na sjednice. Otprilike, jednom mjesečno. Sekretar društva, šef kabineta i poslovni sekretar profesionalno brinu da se Nuhodžićev kabinet u zgradi ŽICG uredno provjetrava i usisava, da se službeno vozilo koje koristi redovno servisira, da rođaci zapošljeni u toj i srodnim firmama ne postanu tehnološki višak ili, da zlo ne čuje, žrtve mobinga i(li) diskriminacije po stručnoj, polnoj ili političkoj osnovi. Kao što se to mjesecima izreda, dešava zapošljenima u nekada jedinstvenom preduzeću Željeznice Crne Gore. (Nuhodžić je, zabilježili su mediji, pred prelazak iz Prevoza u Infrastrukturu sestriću izmislio radno mjesto menadžera ljudskih resursa dok je brata Sadžida Nuhodžića unaprijedio u direktora tehničkih poslova).

Predsjednik Borda direktora Željezničke infrastrukture ujedno je i vršilac dužnosti generanog direktora Direktorata za željeznički saobraćaj pri Ministarstvu saobraćaja. Laički gledano, Nuhodžić je jedan od pet pomoćnika ministra saobraćaja Ivana Brajovića. Tu su još i direktori: Direktorata za drumski saobraćaj, Direktorata za vazdušni saobraćaj, Direktorata za pomorski saobraćaj i – što god to značilo – Direktorata za državne puteve (ostali su, kao, privatni). Ipak, iako mu funkcije koje paralelno obavlja već nekoliko mjeseci unazad daju velika ovlašćenja, Nuhodžić, ako je vjerovati Organizacionoj šemi Ministarstva saobraćaja, nema uticaja na vladinu Direkciju za željeznice.

Prodaci su neumoljivi: od 2006. godine do danas, na nešto manje od 250 kilometara crnogorskih pruga život je izgubilo više od 50 putnika i pružnih radnika dok je lakše ili teže povrede zadobilo oko 300 osoba. U istom periodu, a prema zvaničnim podacima, u rekonstrukciju, modernizaciju i sanaciju pruga Podgorica – Nikšić i Bar –Bijelo Polje potrošeno je više od 200 miliona eura. Da li je?

Nije bez neke – i dok se ginulo i kada se gradilo među onima koji su donosili odluke (iako za njih nijesu odgovarali) bio je i Rešad Nuhodžić.

Počnimo od tragedije na Bioču, u januaru 2006. Sunovrat voza 6103, koji se survao u kanjon Morače odnijevši u smrt 47 putnika, Nuhodžić je dočekao na mjestu izvršnog direktora ŽCG. Pod pritiskom čelnika tadašnje vlade on i predsjednik Borda direktora ŽCG Ranko Medenica iste večeri podnose ostavku.

Desetak mjeseci kasnije, Nuhodžić se našao na čelu grupe od 11 rukovodilaca Željeznice koje je tadašnji osnovni tužilac Veselin Vučković teretio za krivično djelo ,,nesavjesno vršenje nadzora nad javnim saobraćajem”. Sudovi, ali i nadležni iz Željeznice i Ministarstva saobraćaja odlučili su da ignorišu dokaze koji su ukazivali na to da je nesrećne putnike u smrt odvukao neispravan voz, sa nepotpunom posadom, dok je u lokomotivi sjedio čovjek koji godinama nije imao, zakonom obaveznu, provjeru stručne osposobljenosti. Tako su optužbi oslobođeni svi izuzev mašinovođe Slobodana Drobnjaka.

Rešad Nuhodžić, čovjek koji je, kao izvršni direktor ŽCG, bio odgovoran za većinu pobrojanih nepravilnosti praktično je unaprijeđen na mjesto rukovodioca projekta rekonstrukcije i elektrifikacije pruge Nikšić –Podgorica. Radno mjesto sa manje odgovornosti i više novca.

Bio je to, pokazaće se, još jedan jalov posao. Cijena je sa početnih 59 narasla na blizu 100 miliona eura. Posao je, bezmalo, trajao tri puta duže od plana. I pored toga, pruga još nije dobila upotrebnu dozvolu (nedavno je glavni inspektor za Željeznički saobraćaj Radovan Knežević po treći put potpisao privremenu dozvolu za njeno korišćenje), putnički vozovi između Podgorice i Nikšića prevoze po desetak putnika, teretnih praktično i nema, a o stepenu nezavršenosti pruge svjedočio je ljetos šef službe unutrašnje kontrole ŽPCG Aco Papić. U izvještaju, nakon koga je smijenjen, Papić notira 31 putni prelaz na pruzi Nikšić – Podgorica i konstatuje da su njih 13 neosigurani dok je još toliko divljih (nema ih u službenim evidencijama).

Nuhodžića je čekalo novo unaprjeđenje. Jedni kažu da je rođen pod srećnom zvijezdom, dok najpragmatičniji podsjećaju da je Rešadov brat od strica Mevludin Nuhodžić (član Predsjedništva DPS-a, poslanik i aktuelni predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine).

A o njegovom uticaju – formalnom i neformalnom – ovdašnji mediji pišu godinama: Od tvrdnji nekadašnjeg policajca Suada Muratbšića da ga je Mevludin nagovarao da odradi 34 glasača iz svog okruženja kako bi dobio stalan posao (prevarilo ga je) do sumnji da upravo on stoji iza pokušaja da se sarajevskoj novinarki Mirandi Patručić zabrani učešće na NATO Rose-Roth seminaru u Miločeru, zbog pisanja o mutnim poslovima Prve banke (zabrana je, nakon objelodanjivanja) povučena.

Rešad se nakon nikšićke avanture vraća u Podgoricu, na Željeznicu, precizno u upravne odbore preduzeća nastalih njenom segmentacijom. Kreću priče o otpremninama. Prema ovdašnjim medijima, Rešad Nuhodžić je to pravo koristio možda i dva puta – kao član rukovodećih timova koje su predvodili Milovan Gomilanović i Savo Parača. U prvom slučaju pripalo mu je, kažu, 25, a u drugom čak 45 hiljada eura. Iako je i nakon toga ostajao praktično u krugu nekadašnje ŽCG. Nuhodžić je, naknadno, osporavao istinitost ovih navoda, ali su nedoumice ostale do danas. Slično je i sa stanovima i stambenim kreditima. Papić je ljetos tvrdio da je Nuhodžić iz Prevoza u Infrastrukturu prešao nakon što je, uz otpremninu, dobio i 145 hiljada eura za kupovinu novog stana, iako je već imao stan od 85 kvadrata.

To, opet, nije smetalo ministru Brajoviću da ga dodatno angažuje kao svog najbližeg saradnika u vezi željezničkog saobraćaja.

Konačno, Rešad Nuhodžić je od Slobodana Lekovića, predsjednika Komisije za sprječavanje sukoba interesa, dobio pisanu potvrdu da nije u konfliktu pošto, prema interpretaciji partijskog kolege, on kao v.d. generalnog direktora Direktorata za željeznički saobraćaj nije član Vlade nego samo njen službenik. Tako, slobodno može nastaviti gazdovanje infrastrukturom.

O njegovom uspjehu svjedoči i to da su ga, ,,kao vrsnog stručnjaka”, na Fakultetu za saobraćaj u Beranama angažovali kao predavača na predmetu Organizacija saobraćajnih preduzeća. Ko zna – zna.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SVETI STEFAN U NEVOLJAMA: Radnicima prijete otkazima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se u MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora

 

Nakon prve godine rada elitnih crnogorskih hotela pod imenom Aman Sveti Stefan, u maju 2014. godine, u tekstu američkog portala USA Today, naslovljenom „Za 1 posto iznad najboljih evropskih hotela“ Hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi. Sa ekskluzivnom ponudom za „Jet set turiste“ Aman Sveti Stefan opisan je kao „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Sedam godina kasnije, uoči turističke sezone 2021. Aman resort, hotelski operater u projektu  višedecenijskog zakupa hotela Miločer i Sveti Stefan, najavljuje zatvaranje hotela i odlazak iz Crne Gore. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti, nakon što mještani okolnih naselja, traže pristup manjem dijelu plaža kojima zakupac gazduje.

Zatvaranje hotela makar i na jednu turističku sezonu, najprije su na svojoj koži osjetili zaposleni radnici prema kojima se poslodavac, kompanija Adriatic properties, u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, ponio na krajnje ponižavajući i nehuman način. Oni koji su do juče opsluživali super bogate goste najpoznatijeg hotelskog brenda na svijetu, Aman resorta, ostavljeni su na cjedilu u jednom trenu. U toku jednog sata, koliko je 17. aprila trajao sastanak sa izvršnim direktorom firme, Goranom Bencunom, radnicima su saopšteni uslovi pod kojima mogu da odu iz firme ili da ostanu.

Usmeno im je saopšteno da su od tog dana na odmoru, da mogu da traže posao negdje drugo zbog čega se „Aman neće ljutiti“, da uzmu otpremnine ili prihvate nove uslove rada za ostanak u firmi.

Kompanija Adriatic properties zapošljava ukupno 100 radnika, od kojih jedan broj radi u administraciji, drugi u ugostiteljstvu, treću grupu čine sezonci. Na udaru su se našla 43 radnika iz ugostiteljstva, na poslovima kuvara, poslastičara, konobara, sobarica, koji imaju ugovore o stalnom zaposlenju i u hotelima Svetog Stefana rade dugi niz godina. Oni su dio grupe od 220 zaposlenih u HTP Budvanska rivijera i HTP Miločer, koje je zakupac preuzeo nakon zaključenja ugovora o zakupu. Najveći broj njih uzeli su tada povoljne otpremnine i napustili firmu.

Radnici navode podatak da za 14 godina trajanja zakupa Adriatic properties nije primio nijednog novog radnika u stalni radni odnos. Primali su samo sezonce sa kojima zaključuju ugovore o djelu i to najčešće na rok od dva mjeseca.

Priču oko zatvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer zakupac koristi da se oslobodi ugostitelja preuzetih 2007. pod uslovima suprotnim Zakonu o radu. Njima su ponuđene otpremnine čiji je iznos u rasponu od 8-15.000 eura, koje mnogima nisu pirhvatljive, posebno radnicima sa dužim radnim stažom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U TOKU DEVASTACIJA MAREZE: Žrtva opet zaštićeno područje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Insitucije, po ko zna koji put, rade ono što znaju najbolje – prebacuju odgovornost s jednih na druge

 

Ko ovih dana iz pravca Danilovgrada, glavnim nikšićkim putem krene ka Podgorici, na samom prilazu Marezi, sa lijeve strane, svjedočiće – masakru nad prirodom. Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Opet, isplivava na vidjelo nemar nadležnih – putnu infrastrukturu razvijaju na uštrb životne sredine, prebacujući pri tom odgovornost s jednih na druge.

U julu prošle godine otpočeli su radovi na izgradnji dijela glavnog puta za Nikšić – od Podgorice do Danilovgrada. Vrijednost izgradnje 15 kilometara dugog bulevara je 24 miliona eura, a rok za izgradnju je dvije godine. Izvođač radova je podgorička firma Bemaks, poznata po tome da, nekako, dobije svaki ,,veliki posao”. Nelegalna deponija građevinskog otpada, vidljiva u blizini Mareze, posljedica je tih radova.

Mareza, inače glavno podgoričko vodoizvorište, kao ekološki nedjeljiva cjelina Parka prirode Dolina rijeke Zete, zaštićena je 2019. godine, kada je, na osnovu Studije zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra dolina rijeke Zete, odlučeno da se dolina te rijeke proglasi za park prirode. Da je biodiverzitet Zete neprocjenjiv, pokazala su istraživanja u kojima je učestovalo 19 stručnjaka. Utvrđeno je da su glavni uzročnici ugrožavanja flore i faune tog područja: urbanizacija, neracionalna eksploatacija drveća i građevinskih materijala, požari, hemijski zagađivači i deponije.

,,Mareza i Lužnica su nakon izglasavanja u lokalnim parlamentima Danilovgrada i Podgorice, nakon što su prošle skupštinske odbore i uz punu podršku gradonačelnika Glavnog grada Ivana Vukovića i predsjednice Opštine Danilovgrad Zorice Kovačević, ušle u Park prirode Dolina rijeke Zete, kao jedna od najvrednijih cjelina. Plavne livade Mareze i Lužnice su stavljene u II zonu sa aktivnim režimom zaštite, gdje se mogu izvoditi samo intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprijeđenja zaštićenog područja“, ističe Darko Saveljić, ornitolog i jedan od autora pomenute studije.

Prema njegovim riječima, studija zaštite je prepoznala proširenje puta od Podgorice do Danilovgrada kao važnu stavku razvoja zajednice, i jasno navela da nema prepreka realizaciji te investicije. ,,No, u II zoni zaštite izvođač radova je masakrirao plavne livade koje su od posebnog interesa, kako za Crnu Goru, tako i na nivou Evropske unije (EU), suprotno studiji zaštite i dokumentima vezanim za samu investiciju. Glavni grad je bio dužan da brine o teritoriji kojom upravlja, uključujući i zaštićena područja, zbog javnog dobra i interesa“, kaže Saveljić i napominje da je, prilikom procjene uticaja na životnu sredinu ove investicije, striktno navedeno da je, zbog biodiverziteta i ekskluzivnosti područja, zabranjeno odlaganje i deponovanje šuta na navedenim područjima.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Štrajk advokata – preko 3.000 suđenja odloženo: Građani trpe, delinkventi i kriminalci izmiču pravdi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Advokatska komora Crne Gore i Ministarstvo finansija i socijalnog staranja započeli su pregovore o uslovima fiskalizacije, ali još ništa konkretno nije dogovoreno. Najviše ispaštaju građani, pogotovo socijalno ugroženi, koji ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“

 

Nakon više od dvije sedmice štrajka crnogorskih advokata, konačno je počeo dijalog između Advokatske komore i Vlade Crne Gore. Advokati nijesu htjeli da fiskalizuju kase na isti način kao ostala preduzeća, dok su iz resornog Ministarstva finansija i socijalnog staranja bili uporni da svako mora platiti porez bez izuzetka. Poslije dvosedmičnog štrajka Vlada je uvidjela da pravosudni sistem ne može da izdrži obustavu rada advokata, što je podrazumijevalo nepristupanje suđenjima, ročištima, postupcima pred tužiocem i policijom.

Počeli su pregovori ali na sastanku ništa konkretno nije dogovoreno. Advokatska komora svoje predloge mora da formalizuje na skupštini tog tijela. Predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović za Monitor kaže da je zadovoljan sastankom i da je riječ o pozitivnom iskoraku. „Advokatska komora će na skupštini odlučiti kako će ući u pregovore sa Vladom. Štrajk je i dalje na snazi i trajaće najvjerovatnije dok se ne ispuni naš osnovni zahtjev, da se Zakon o fiskalizaciji u ovakvom obliku ne primjenjuje na advokate”, istakao je Begović.

Iz resornog ministarstva su prilično šturo govorili o sastanku sa predstavnicima Advokatske komore. Oni su saopštili da su se njihovi stavovi „u najvećoj mjeri približili“, i da će raditi „na postizanju konkretnih dogovora koji će voditi ka prevazilaženju nastale situacije“.

Najviše ispaštaju građani, čija prava bi trebalo da štiti pravosudni sistem. Građani, pogotovo oni socijalno ugroženi, ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“ i izmiču pravdi. Najsvježiji je primjer Nikšićanina Luke Krivokapića koji je osumnjičen da je usred bijela dana, pred svjedocima, u centru grada ubio sugrađanina. Da se na poziv dežurnog tužioca nije odazvala advokatica Mirjana Pajković i prihvatila da zastupa osumnjičenog, Krivokapiću ne bi mogao biti određen pritvor. Advokatska komora je, međutim, suspendovala Pajkovićevu zbog prekida štrajka i protiv nje pokrenuli disciplinski postupak. Nedavno je specijalni povratnik, počinilac porodičnog nasilja, pušten da se brani sa slobode, a isto se može dogoditi i sa specijalnim povratnikom u predmetu koji se vodi za krivično djelo silovanje, ukoliko se štrajk nastavi.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo