Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Partijski mašinovođa

Objavljeno prije

na

Pare ili život!? Nekada su to pitanje pred našim očima postavljali samo negativci u holivudskim filmovima, tren prije nego bi što neka od akcionih zvijezda B produkcije banula u kadar, pospremila ološ i sredila stvari.

Došlo je, sada, vrijeme da svi skupa živimo priče B produkcije. Pare ili život!? Ili i jedno i drugo.

Eto, recimo, nekadašnja Željeznica Crne Gore. Prije četvrt vijeka to je bila firma koja se dičila godišnjim učinkom od četiri miliona putnika i 4,5 miliona tona prevezenog tereta. Onda su ovi došli na vlast. I – danas je to nerazmrsiv kumbulj akcionarskih društava koja se, kao, bave održavanjem infrastrukture, prevozom putnika i tereta, servisiranjem voznih sredstava… Poslovni razultati kazuju da je njihov radni učinak, u međuvremenu, postao četiri – pet puta manji. Istovremeno se broj predsjednika, direktora, šefova i njihove posluge uvećao u istoj srazmjeri. Sa tendencijom rasta.

Budimo precizni – prema danas važećoj sistematizaciji Željezničke infrastrukture (ŽICG) izvršni direktor tog preduzeća, to je trenutno Milan Čolaković, na raspolaganju ima: šefa kabineta, tri pomoćnika, dva poslovna sekretara, dva vozača i jednog – konobara. Mašinovođu nema u bližem okruženju.

Čolakovića i njegov tim kontroliše predsjednik Borda direktora. Nimalo slučajno, na tom mjestu nalazi se Rešad Nuhodžić. I iza njegovih uspjeha stoji tim. Ne mari to što predsjednik Borda nije zapošljen u ŽICG već tamo svrati, uglavnom, samo na sjednice. Otprilike, jednom mjesečno. Sekretar društva, šef kabineta i poslovni sekretar profesionalno brinu da se Nuhodžićev kabinet u zgradi ŽICG uredno provjetrava i usisava, da se službeno vozilo koje koristi redovno servisira, da rođaci zapošljeni u toj i srodnim firmama ne postanu tehnološki višak ili, da zlo ne čuje, žrtve mobinga i(li) diskriminacije po stručnoj, polnoj ili političkoj osnovi. Kao što se to mjesecima izreda, dešava zapošljenima u nekada jedinstvenom preduzeću Željeznice Crne Gore. (Nuhodžić je, zabilježili su mediji, pred prelazak iz Prevoza u Infrastrukturu sestriću izmislio radno mjesto menadžera ljudskih resursa dok je brata Sadžida Nuhodžića unaprijedio u direktora tehničkih poslova).

Predsjednik Borda direktora Željezničke infrastrukture ujedno je i vršilac dužnosti generanog direktora Direktorata za željeznički saobraćaj pri Ministarstvu saobraćaja. Laički gledano, Nuhodžić je jedan od pet pomoćnika ministra saobraćaja Ivana Brajovića. Tu su još i direktori: Direktorata za drumski saobraćaj, Direktorata za vazdušni saobraćaj, Direktorata za pomorski saobraćaj i – što god to značilo – Direktorata za državne puteve (ostali su, kao, privatni). Ipak, iako mu funkcije koje paralelno obavlja već nekoliko mjeseci unazad daju velika ovlašćenja, Nuhodžić, ako je vjerovati Organizacionoj šemi Ministarstva saobraćaja, nema uticaja na vladinu Direkciju za željeznice.

Prodaci su neumoljivi: od 2006. godine do danas, na nešto manje od 250 kilometara crnogorskih pruga život je izgubilo više od 50 putnika i pružnih radnika dok je lakše ili teže povrede zadobilo oko 300 osoba. U istom periodu, a prema zvaničnim podacima, u rekonstrukciju, modernizaciju i sanaciju pruga Podgorica – Nikšić i Bar –Bijelo Polje potrošeno je više od 200 miliona eura. Da li je?

Nije bez neke – i dok se ginulo i kada se gradilo među onima koji su donosili odluke (iako za njih nijesu odgovarali) bio je i Rešad Nuhodžić.

Počnimo od tragedije na Bioču, u januaru 2006. Sunovrat voza 6103, koji se survao u kanjon Morače odnijevši u smrt 47 putnika, Nuhodžić je dočekao na mjestu izvršnog direktora ŽCG. Pod pritiskom čelnika tadašnje vlade on i predsjednik Borda direktora ŽCG Ranko Medenica iste večeri podnose ostavku.

Desetak mjeseci kasnije, Nuhodžić se našao na čelu grupe od 11 rukovodilaca Željeznice koje je tadašnji osnovni tužilac Veselin Vučković teretio za krivično djelo ,,nesavjesno vršenje nadzora nad javnim saobraćajem”. Sudovi, ali i nadležni iz Željeznice i Ministarstva saobraćaja odlučili su da ignorišu dokaze koji su ukazivali na to da je nesrećne putnike u smrt odvukao neispravan voz, sa nepotpunom posadom, dok je u lokomotivi sjedio čovjek koji godinama nije imao, zakonom obaveznu, provjeru stručne osposobljenosti. Tako su optužbi oslobođeni svi izuzev mašinovođe Slobodana Drobnjaka.

Rešad Nuhodžić, čovjek koji je, kao izvršni direktor ŽCG, bio odgovoran za većinu pobrojanih nepravilnosti praktično je unaprijeđen na mjesto rukovodioca projekta rekonstrukcije i elektrifikacije pruge Nikšić –Podgorica. Radno mjesto sa manje odgovornosti i više novca.

Bio je to, pokazaće se, još jedan jalov posao. Cijena je sa početnih 59 narasla na blizu 100 miliona eura. Posao je, bezmalo, trajao tri puta duže od plana. I pored toga, pruga još nije dobila upotrebnu dozvolu (nedavno je glavni inspektor za Željeznički saobraćaj Radovan Knežević po treći put potpisao privremenu dozvolu za njeno korišćenje), putnički vozovi između Podgorice i Nikšića prevoze po desetak putnika, teretnih praktično i nema, a o stepenu nezavršenosti pruge svjedočio je ljetos šef službe unutrašnje kontrole ŽPCG Aco Papić. U izvještaju, nakon koga je smijenjen, Papić notira 31 putni prelaz na pruzi Nikšić – Podgorica i konstatuje da su njih 13 neosigurani dok je još toliko divljih (nema ih u službenim evidencijama).

Nuhodžića je čekalo novo unaprjeđenje. Jedni kažu da je rođen pod srećnom zvijezdom, dok najpragmatičniji podsjećaju da je Rešadov brat od strica Mevludin Nuhodžić (član Predsjedništva DPS-a, poslanik i aktuelni predsjednik Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine).

A o njegovom uticaju – formalnom i neformalnom – ovdašnji mediji pišu godinama: Od tvrdnji nekadašnjeg policajca Suada Muratbšića da ga je Mevludin nagovarao da odradi 34 glasača iz svog okruženja kako bi dobio stalan posao (prevarilo ga je) do sumnji da upravo on stoji iza pokušaja da se sarajevskoj novinarki Mirandi Patručić zabrani učešće na NATO Rose-Roth seminaru u Miločeru, zbog pisanja o mutnim poslovima Prve banke (zabrana je, nakon objelodanjivanja) povučena.

Rešad se nakon nikšićke avanture vraća u Podgoricu, na Željeznicu, precizno u upravne odbore preduzeća nastalih njenom segmentacijom. Kreću priče o otpremninama. Prema ovdašnjim medijima, Rešad Nuhodžić je to pravo koristio možda i dva puta – kao član rukovodećih timova koje su predvodili Milovan Gomilanović i Savo Parača. U prvom slučaju pripalo mu je, kažu, 25, a u drugom čak 45 hiljada eura. Iako je i nakon toga ostajao praktično u krugu nekadašnje ŽCG. Nuhodžić je, naknadno, osporavao istinitost ovih navoda, ali su nedoumice ostale do danas. Slično je i sa stanovima i stambenim kreditima. Papić je ljetos tvrdio da je Nuhodžić iz Prevoza u Infrastrukturu prešao nakon što je, uz otpremninu, dobio i 145 hiljada eura za kupovinu novog stana, iako je već imao stan od 85 kvadrata.

To, opet, nije smetalo ministru Brajoviću da ga dodatno angažuje kao svog najbližeg saradnika u vezi željezničkog saobraćaja.

Konačno, Rešad Nuhodžić je od Slobodana Lekovića, predsjednika Komisije za sprječavanje sukoba interesa, dobio pisanu potvrdu da nije u konfliktu pošto, prema interpretaciji partijskog kolege, on kao v.d. generalnog direktora Direktorata za željeznički saobraćaj nije član Vlade nego samo njen službenik. Tako, slobodno može nastaviti gazdovanje infrastrukturom.

O njegovom uspjehu svjedoči i to da su ga, ,,kao vrsnog stručnjaka”, na Fakultetu za saobraćaj u Beranama angažovali kao predavača na predmetu Organizacija saobraćajnih preduzeća. Ko zna – zna.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo