Povežite se sa nama

PERISKOP

Kad realizam postane nerealan

Objavljeno prije

na

Poslije prizora Vijećnice Dva fenjera  Irfana Hoze natjerala su me da napišem pjesmu, jer u toj fenjerovštini bilo je puno pjevljivog, od tuge rudarskog fenjera do  nostalgičke crte vezane za ovu umjetnu svjetiljku

 

Sarajevski slikar Irfan Hozo jedan je od najznačajnijih likovnih stvaralaca u Bosni i Hercegovini danas.Njegov slikarski opus zaprema značajne predjele,kako u stilsko-estetskom pogledu tako i u izboru tema i motiva kojima je posvećen njegov tvorački vizir.

Moju je pozornost posebno privukao kada je počeo slikati, bolje je i tačnije reći, komponirati u likovnom smislu prizore još tada razorene sarajevske Vijećnice.Hozo je majstorstvom crteža kao temeljnog grunta slike prostora Vijećnice, negdanjeg hrama knjige i znanja, napučio asocijativnim materijalom slažući ruševno kamenje i kamene blokove poput knjiga.Podsjetilo me to na konceptualnu intervenciju velikog Kunelisa, takođe u prostorima sarajevske Vijećnice.

Poslije prizora Vijećnice Hozina su me Dva fenjera natjerala da napišem pjesmu, jer u toj fenjerovštinib ilo je toga puno pjevljivog, od tuge rudarskog fenjera do neke nostalgičke crte vezane za ovu umjetnu svjetiljku.

Tek nakon toga postajao sam iz dana u dan sve svjesniji kako ovaj slikar nalazi pulsiranje istinskoga života na mjestima gdje taj život stvarno obitava.Ali, tekće pojava portreta Hozinih sugrađanadonijeti pravu mjeru njegovog osjećanja svakodnevice i bogatstava oblika življenja u njoj.

Gotovo u prirodnoj veličini Hozo je počeo praviti portrete svojih sugrađana – Sarajlija,donoseći ritmove uzgibanoga sarajevskog polisa kroz gestiku, mirnoću ili uzbudljivost, kroz sve faze gradskosti koja oblikuje te zanimljive osobnosti.

U toj novoj fazi svoga slikarskog studija urbaniteta Hozo jepronašao ključ da dosegne preko vanjštine ovih likova njihove unutarnje bure i oluje, tmice i vedrine.Potpuni realitet jednim se potezom umjetnikove kičice pretvara u nerealni svijet u kojem stoluju opominjuće tišine.

Njegov ciklus Sarajlije je istinski primjer irealnog, pa u pojedinim fazama i sirealnog slikarstva ovog čudesnog slikara, koji ne dopušta da se u njegovu slikarsku meštriju i jednog trenutka uvuče improvizacijska logika, da i jednoga trenutka ma i najmanji detalj bude prepušten bilo kakvoj slučajnosti.

Irfan Hozo je slikar onostranog i u onim portretnim platnima u kojima smo ubjeđeni dadrugujemo sa realitetom,da ga vidimo, da je tu pred nama.

Takav slikarski opus jednostavno plijeni u svim fazama.

O slikarstvu ovoga mi sarajevskog suvremenika imam potrebu svjedočiti jer je jedinstven primjer u sve prisutnijoj slikarskoj komercijalizaciji i odlasku u golu likovnu konfekciju.

Hozin slikarski opus realnog sa dubinskom crtom nerealnosti mogao bih slobodnonazvati i novom i autentičnom fazom bosanskohercegovačke suvremene likovne umjetnosti.

Kad realizam postane nerealan naiđete na prostore umjetničkog iskaza Irfana Hoze!

 

Gradimir GOJER

Komentari

PERISKOP

Dževke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ovaj Periskop rezervirsan je spomen na prvu violinu Sarajevske filharmonije i svojedobnog direktora opere Narodnog pozorišta Sarajevo Mr Dževada Šabanagića. Iz mojih misli ne izlaze dvije slike:  ona kako Dževke sa svojim”ćemanetom” silazi na Baščaršiju i ona, kad granata sa četničkih položaja pada pred ulaz dvorane na Mojmilu  a  on ne  pomišlja da uskrati užitke glazbe stanovnicima Šehera

 

Moje sarajevske godine skoro pa postaju zaborav. Ipak upečatljivost nekih osoba i pojedinih dogadjaja vezanih uz njih ne blijede tako lako iz sjećanja i pretvaraju se u jarke i snažne uspomene. Za ovaj Periskop rezerviran je spomen na prvu violinu Sarajevske filharmonije i svojedobnog direktora opere Narodnog pozorišta Sarajevo Mr Dževada Šabanagića,koga su njegova raja sa Vratnika popularno zvala Dževke. I danas iz mojih misli ne izlaze dvije slike:  ona kako maestro Šabanagić sa svojim”ćemanetom”  silazi na Baščaršiju i ona kad granata sa četničkih položaja pada pred ulaz dvorane na Mojmilu ,a maestro Šabanagić ne  pomišlja, bez obzira na ugrozu života članova svoga Gudačkog kvarteta,  da uskrati užitke europske glazbe stanovnicima Šehera…

Ne znam ni  broja koncerata koje je tijekom opsade Sarajeva i agresije na Bosnu i Hercegovinu Šabanagić darovao svome  napaćenom gradu…A u mladosti Dževke,  pasionirani pratitelj utakmica i navijač Fudbalskog kluba Sarajevo, fenomenalno je”valjao krpenjak” i slovio za rijetko talentiranog nogometaša. Budući prvi čovjek sarajevske Opere i prva violina sarajevskog filharmonijskog orkestra biće  dugo na meti emisara Želje i Sarajeva.

Kao koncert majstor doživio je pohvale od najvećih glazbenih autoriteta pa i velikog Zubina Mehte. Skroman i radin,  maestro Šabanagić i u poraću je gotovo fanatički volio violinu i tu ljubav kao profesor na predmetu kamerna muzika prenosio na generacije svojih studenata šireći fascinaciju europskom glazbom. Bio je i ostao njenim najsnažnijim propagatorom u Sarajevu i BiH. Kad imadnete priliku plemeniti čitatelji poslušajte Dževketovo ćemane. A  on će vam uz Baha i Šopena otsvirati i poneku sevdalinku, onako na uho i za dušu.

Jedinstven je,  jedan jedini maestro sa Vratnika! Naš neponovljivi Dževke.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Kićenje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kićenje Centra  Beograda  je jedna od opsjena stanja u srbijanskom društvu danas! Gorka opsjena! Naravno, ne i jedina.U Knez Mihajlovoj je čitav niz malih štandova na kojima trijumfira težak neukus

 

Jučerašnji izlazak u glavnu beogradsku šetnicu i kafeterije onkraj hotela Mažestik otpočeo sam”pregledom stanja” izloga prodavnica….Manje više, na svakom se koraku vidi enorman porast cijena kako obuće i odjeće/i ne”markirane”!!!/ jednako i prehrambenih proizvoda…Sad je uslijedio ljepši dio moje jučerašnje inspekcije središta beogradskog šetačkog carstva.

Dok sam sjedio u prijatnom kafeu Čokolada u centru grada promatrao sam kako već umjetno zagrijavane ljetnje bašte počinju kititi…Predbožićno je to i prednovogodišnje kićenje. Biti će nakon ovog kićenja znatno veseliji beogradski centar. Medjutim, niti ta šarolika lampionska rasvjeta neće nimalo umanjiti gorčinu kao posljedicu enormnog skoka cijena…Jer potrošačka košara više nije odslik mogućnosti gradjana srbijanske prestolnice… To kićenje tek je jedna od opsjena stanja u srbijanskom društvu danas! Gorka opsjena!

Naravno, ne i jedina, jer u Knez Mihajlovoj je čitav niz malih štandova na kojima trijumfira težak neukus i primitivizam:sportski dresovi od najjeftinijih tkanina, prizori Beograda uramljeni u ljetnje morske ramove, sve sa školjkama, zastave nogometnih klubova…Elem parada kiča i stravičnog neukusa.

Tu su i ulični svirači koji više”stružu” po žicama svojih glazbala nego što bi se moglo reći da muziciraju. U jesenjem danu kao navješću dolazećeg prosinca (kako sjajan jezički izričaj za posljednji mjesec u godini)  razmišljam sve manje zagledajući u talog kave u šalici koliko se ova slika razlikuje od one kojom trenutni srbijanski vlastodršci mašu dok urbi et orbi govore o strelovitom napretku srpske ekonomije, svakodnevno obećavajući ovdašnjem puku povećanje plaća i penzija, koje nikako da stignu..

Odlazim autobusom prema Ripnju i Barajevu i medju putnicima vidim dubinu siromaštva i materijalne (ali i duhovne) bijede grada u koji smo  nekada gledali kao nedostižan kulturni i civilizacijaki stratum…Završni akord ovoga Periskopa nastaje pred robnim centrom Lidl na Petlovom brdu.Kolona gradjana uporno i disciplinirano stoji pred objektom čekajući da ugrabe nešto od “pojeftinilog jada” na takozvanim akcijama…

Traju šarene laže, a ekonomska propast je istinska realnost.Kitili grad ne kitili bijeda ne kuca na vrata,ona je u domovima našim.

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

PERISKOP

Podvig Stojkovića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Navršilo se osamdest godina od nastanka jedne od najpotresnijih i književno najznačajnijih poema,Jame  Ivana Gorana Kovačića. Beogradski izdavač Dragan Stojković, čelnik Most arta Jugoslavija koji se tragalački odnosi prema savremenoj beletristici i izdaje ono što tzv”mejnstrim” izdavači uglavnom svjesno propuštaju, odlučio je godišnjicu  nastanka Kovačićeve remek poeme obilježiti fototipskim izdanjem

 

U dobu u kome diljem Europe i regiona buja fašizam ovih dana svjedočim antifašističkom gestu par ekselans!! Navršilo se osamdest godina od nastanka jedne od najpotresnijih, ali i književno najznačajnijih poema, Jame Ivana Gorana Kovačića. Beogradski, preciznije zemunski izdavač Dragan Stojković, čelnik Most arta Jugoslavija koji se tragalački odnosi prema suvremenoj beletristici i izdaje ono što tzv”mejnstrim” nakladnici uglavnom odbacuju i svjesno propuštaju, odlučio je obljetnicu nastanka Kovačićeve remek poeme obilježiti fototipskim izdanjem.

Dosljedno originalu koji se čuva u Beogradu, a zahvaljujući nasljedniku revolucionara Vicka Krstulovića koji je pohranio primjerak Jame u beogradskom arhivu,  Stojković je uspio da suvremenim čitateljima prezentira fototipsko izdanje Jame. Poema tijekom rata tiskana u ratnoj štampariji u Topuskom,sa originalnim sjajnim grafičkim listovima slikara i grafičara revolucionara Murtića i Price kao reprint u bibliofilskom ograničenom broju od 250 primjeraka ugledala je svjetlo dana.

Usred vremena kada se glorificiraju četništvo i ustaštvo, jedan antifašista oponira općoj pomami povjesnog revizionizma,”unatoč zlotvorima” kako je govorio čestiti bosanski franjevac Fra Marko Oršolić.Trudio se Stojković da sve bude kao i 1944., samo mu je nedostajalo originalno padobransko platno, u čiji ovitak je bila”upakovana” najpotresnija literarna tvorevina nastala u doba narodnooslobodilačkoga rata I revolucije. No, iskusni izdavač antifašista Stojković pobijedio je znalački i taj problem i dvjesta pedeset sretnika koji dođu do primjerka Jame moći će ne samo čitati neponovljivu literarnu heroiku nego i ponositi se da su u vremenu posrnulog morala i svih normi civiliziranog ponašanja podigli kriterije vlastitog življenja do onih civilizacijskih univerzalija koje imponiraju svakom normalnom čovjeku današnjice! Stojkovićev jedinstveni nakladnički uspjeh u svakoj bi europskoj zemlji bio kulturnim dogadjajem godine.Osim onih koje i danas zaposjedaju fašisti!

Bravo za Dragana Stojkovića i njegov zemunski Most art Jugoslavija!

Gradimir GOJER

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo