Povežite se sa nama

MONITORING

NOVA-STARA STRATEGIJA ZA MALE HIDROELEKTRANE: Monopol za privilegovane

Objavljeno prije

na

Vlada je nakon godina protesta odlučila da preispita gradnju malih hidroelektrana. Mještani Šavnika i dalje ne vjeruju obećanjima Vlade nego stražom sprječavaju gradnju Bukovice 1 i 2 na istoimenoj rijeci

 

,,Nema insistiranja na projektima koji se kose sa interesima lokalne zajednice i neće biti potrebe da niko u Crnoj Gori svojim životom brani rijeke, šume, jezera”, izjavio je premijer Duško Marković na nedavnom premijerskom satu.

Samo par dana prije toga premijer je osvrćući se na proteste, koji traju u Šavniku zbog gradnje malih hidroelektrana(mHE) na rijeci Bukovici, ustvrdio da se to važno pitanje politizuje. To što male HE grade kompanije sa licima povezanim sa vlašću, uglavnom sa predsjednikom države i partije Milom Đukanovićem,  izgleda nije politika, već biznis. Građani to nikako da shvate, pa već godinama, mještani Andrijevice, Plava, Berana, Bijelog Polja, Murina, Gusinja, sela Bukovica i Štitarica organizuju proteste, pitajući Vladu kako mogu da žive bez vode i tražeći da se uvede zabrana na gradnju novih postrojenja.

Upornost se isplatila pa je Vlada naprasno odlučila da preispita posao oko gradnje malih HE. ,,Protesti mještana nisu novina, a vi me pitate danas za Bukovicu, a ja znam da na različitim lokacijama građani unazad nekoliko godina protestuju, potpuno razumijevajući njihov protest jer su to rijeke na koje su oni navikli da koriste vodu i za vodosnabdijevanje i za svoje poljoprivredne aktivnosti. Ne možemo ostati naravno nijemi na bilo kakav protest bilo kojeg od građana”, izjavila je ministarka ekonomije Dragica Sekulić.

Iz Vlade su saopštili da neće davati nove koncesije za mHE. Kod dosadašnih, Vlada nije konstatovala nijednu zloupotrebu u procesu dodjele koncesija za izgradnju malih hidroelektrana, ali će ipak preispitati svu dokumentaciju u vezi sa postojećim ugovorima o malim HE. Prema tvrdnjama NVO Green Home večina izgrađenih malih HE odobrena je uz kršenje zakona. Naime, za 50 malih elektrana potpisani su ugovori bez plana davanja koncesija za korišćenje vodotoka i prateće studije o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu, kazala je Nataša Kovačević iz NVO Green Home. ,,Svi ugovori zaključeni do 2016. treba da budu raskinuti kroz proces za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti opštih akata’’, kazala je Kovačević.

Vlada je za sada ukinula jednu od naknada za obnovljive izvore energije na računima za struju, oko kojih je u javnosti bilo mnogo buke jer je bilo očigledno da građani svojim parama finansiraju biznise privilegovanih bogataša.  Vlada je tu grešku priznala pa je najavila da će ubuduće davanje koncesija za gradnju malih elektrana biti moguće jedino ukoliko bi vlasnici prodavali struju po tržišnim cijenama bez subvencija sa računa potrošača.

Vlada ponovo obmanjuje javnost da će građani biti djelimično rasterećeni plaćanja po osnovu korišćenja obnovljivih izvora energije, zaključili su iz URA. Prevara se sastoji u tome što će se umjesto iz novčanika potrošača struje, novac tajkunima od sada plaćati direktno iz budžeta.

Odluka Vlade da ne daje nove koncesije za gradnju malih HE je dobra ali zakašnjela, ocijenio je član predsjedništva Građanskog pokreta URA Dejan Mijović. On je istakao da Vlada prećutkuje da takva odluka u ovom trenutku najviše odgovara onima koji su već izgradili mHE: ,,Tom odlukom Vlada obezbjeđuje najbližim članovima, kumovima i prijateljima porodice Đukanović i čelnika DPS-a monopol na garantovane visoke prodajne cijene električne energije”.

Da se podsjetimo vlasničke strukture kompanija koje se bave obnovljivom energijom i gradili su i grade male HE. Kompanija Đukanovićevog sina Blaža, BB Hidro, vlasnik je dvije koncesije za male HE. Predsjednikov brat od ujaka Milovan Maksimović gradiće još dvije, a kum Vuk Rajković dobio je koncesiju za četiri HE. U poslu sa malim HE je i građevinski investitor Tomislav Čelebić. Konzorcijum u kome su Oleg Obradović, Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović već je sagradio šest malih HE, a dobili su koncesije za još 13. Kompanija Kronor, iza koje stoje Žarko BurićŽeljko Mišković i Predrag Bajović, zet bivšeg premijera Igora Lukšića, otvorili su HE sredinom 2017. godine. Fudbalski reprezentativac Stefan Savić, član konzorcijuma Hydro Bjelojevićtakođe je u ovom poslu. Igor Mašović, član Opštinskog odbora DPS-a Andrijevice i brat gradonačelnika potkomovske varošice ima dvije male HE. Dvije HE rade pod okriljem firme MN Power koja je u vlasništvu supruge Nenada Mićunovića, sinovca Branislava Brana Mićunovića.

Ova biznis elita je dosada od države i građana dobila subvencije od oko 30 miliona eura, a iza sebe je ostavila devastirane rijeke i u mnogim slučajevima lokalno stanovništvo bez pristupa vodi.

Da je riječ o naknadnoj pameti Vlade i pojedinih nevladinih organizacija, ocijenio je Milan Kastratović iz NVO Perućica. On je optužio Green Home da se nije protivila izgradnji malih HE: ,,Očigledno Green Home se više bavi politikom i finansijama, dok se u prvi plan naknadno vrši istraga ko je griješio prilikom davanja dozvola, zaboravljajući da sve ove godine nije imao nijedan značajan istup gdje bi se oštro suprotstavio gradnji mHE iako je za to imao prilike i ogromni budžet iz evropskih fondova”,  kazao je Kastratović.

On je preporučio građanima da i dalje samostalno brane rijeke, a ne da to u njihovo ime ,,radi neko kojem je glavni cilj profit, pa makar to bile i NVO organizacije ogrnute evropskim plaštom’’.

A i pored Vladinih odluka, sa gradnjom malih HE se ne staje. Nevladine organizacije Ozon, Breznica i Društvo mladih ekologa Nikšić (DMEN) ističu da svakodnevno dobijaju različite informacije i foto dokumentaciju sa terena iz kojih se jasno vidi da se nesmetano, pa čak i sa većim intezitetom nastavlja sa pripremnim radovima na većini započetih objekata. Sve uz već uobičajeno uništavanje riječnih korita i okolnog šumskog ekosistema. Ove nevladine organizacije zahtijevaju da se pod hitno obustave svi započeti radovi na izgradnji malih HE: ,,I najvećim laicima je jasno da je javni interes stavljan iza privatnog, što daje povoda da se naročito državno tužilaštvo aktivno uključi i u komunikaciju sa građanima, kao i kroz analizu svih relevantnih dokumenata izdatih za male hidroelektrane”.

Mještani Šavnika i dalje ne vjeruju obećanjima Vlade pa stražom sprječavaju gradnju Bukovice 1 i 2 na istoimenoj rijeci. Njima su u isto vrijeme kada i informacija o Vladinom moratorijumu na gradnju malih HE, iz režimskih novina plasirani kolosalni planovi za razvoj ove siromašne opštine, a sve zahvaljujući malim HE.

Predsjednik Opštine Šavnik Mijomir Vujačić objašnjava da za ovu  izuzetno nerazvijenu opštinu sa samo 2.000 stanovnika, izgradnja dvije mHE predstavlja najveću privatnu direktnu investiciju u istoriji, procijenjenu na 8,8 miliona eura. Budžet Opštine od koncesije treba da ima korist od tri miliona eura, a tokom 24 mjeseca izvođenja projekta postoji šansa za zaposlenje oko 60 ljudi, kazao je Vujačić. Najavio je i obezbjeđivanje konstantnog i stabilnog napajanja grada strujom, poboljšanje vodosnabdijevanja kroz izgradnju vodovoda, probijanje pristupnih puteva do privatnih imanja prema zahtjevu Mjesne zajednice Boan radi unapređenja poljoprivrede, te saniranje postojećih puteva. Šavnik će prvi put imati i snjegočistatač, a Hydra MNE će još finansijski podržati sve aktivnosti osnovnih škola u ovom gradu.
„Investitor je u obavezi da na godišnjem nivou izvrši poribljavanje Bukovice sa 15.000 komada mlađi i obezbjeđuje dva ribočuvara”, kazao je Vujačić.

Izvršni direktor konzorcijuma Hydra MNE Boban Garović izjavio je da njihova dokumentacija sadrži mnogo više nego što to zakon predviđa, te da
Crna Gora u pojedinim zakonskim regulativama ima radikalnije procedure od EU. Garović se ipak poziva na evropska iskustva, pa navodi da u Evropi radi oko 24.000 mHE, a više od dvije trećine vodotoka za proizvodnju struje su iskoristile Norveška, Francuska, Njemačka, Italija, Austrija, Švedska…

Međunarodne ekološke organizacije upozoravaju da je na prostoru od  Slovenije do Albanije planirana izgradnja 3.000 malih hidroelektrana.  Napominju da su zemlje Balkana utočište nekih od posljednjih evropskih rijeka slobodnog toka, te da bi gradnjom planiranih malih HE Balkan i Evropa mogli ostati bez jednog od najvrednijih resursa – vode.

Kako izgleda rijeka bez vode, suvog korita, ukroćena u cijevi, uvjerili su se mještani kod rijeke Šekular kod Berana, i oni na Hridskoj i Treskavičkoj rijeci u Plavu.

Čuvari Bukovice i dalje protestuju – neće da im rijeku obuzdaju u cijevi. A velike planove čelnika Opštine i investitora sasvim podržavaju – da se stočarima i poljoprivrednicima omoguće struja, voda i put… Samo ističu da  se u šavničkoj opštini to radi privilegovanima.

Predrag NIKOLIĆ

 

Komentari

MONITORING

ILEGALNI PUTEVI CIGARETA PREKO CRNE GORE: Šverc ispod dima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Policija se redovno hvali uspješnim pretresima i krivičnim prijavama protiv švercera duvana. To bi lijepo zvučalo kad se ne bi znalo da se svake godine  iz Luke Bar prošvercuje šest stotina kontejnera cigareta i da je Crna Gora lider regiona u švercu

 

 

Uprava policije je ove sedmice  ponosno saopštila: „Pljevljima pretresom kuće i pomoćnih objekata koje koristi G.P. pronađeno je 7.830 paklica cigareta bez akciznih markica, vrijednosti 11.700 eura, za koje se sumnja da su bile namijenjene nedozvoljenoj trgovini“.

Zatim su sumirali rezultate za prvih šest mjeseci ove godine, i konstatovali kako su sprovodeći aktivnosti u borbi protiv nedozvoljene trgovine cigaretama i krijumčarenja cigareta, nadležnim tužiocima podnijeli krivične prijave protiv 42 osobe i zaplijenili skoro 25.000 šteka cigareta vrijednosti oko 400.000 eura.

To bi lijepo zvučalo kada se ne bi znalo da se svake godine iz Luke Bar prošvercuje šest stotina kontejnera cigareta i da je Crna Gora lider u u regionu kada se radi o tom poslu.

Prema zvaničnim podatacima Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala, Crna Gora je u središtu šverca duvana  koji je glavni oblik organizovanog kriminala na Balkanu  gdje se prave i lažne marke cigareta proizvode i zatim krijumčare preko Luke Bar u različite zemlje EU, na Bliski istok i u Afriku.

Ovaj izvještaj Globalne inicijative tretira žarišta organizovanog kriminala u  Albaniji, Srbiji, Bosni i Hercegovini,  Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji. U njemu se navodi da se crnogorske cigarete  švercuju širom regiona. Nelegalno se proizvode i u Bosni i Hercegovini, Srbiji, i posebno Kosovu. Zatim se krijumčare u Crnu Goru, odakle nastavljaju, sa crnogorskim cigaretama, ka Evropskoj uniji i dalje.

Kosovo je  regionalni centar distribucije cigareta. Velike količine se dalje švercuju odatle u centralnu Srbiju, Sjevernu Makedoniju i Bugarsku, a zatim transportuju kroz porozni prelaz ka Crnoj Gori, navodi se u tekstu organizacije čije je sjedište u Ženevi.

Naglašava se da je Bar poznat kao žarište šverca cigareta. Inostrane marke navodno stižu preko Bara za reeksport, dok se cigarete proizvedene u Crnoj Gori transportuju iz grada pod Rumijom.

Tokom prošle godine bilo je zaplijenjeno više od 43 miliona cigareta koje su ušle u Luku Bar. Teško je, kako kažu, iznijeti procjenu količine falsifikovanih cigareta, navodno proizvedenih u fabrikama u Podgorici i Mojkovcu, koje se otpremaju iz Bara.

Izvor blizak službenicima Luke  rekao je da je izvoz cigareta toliko veliki i povezan sa uticajnim ljudima, da u Luci navodno postoje skladišta koja su isključivo namijenjena za čuvanje švercovanih cigareta, dok se privatne kompanje bave punjenjem i pražnjenjem kontejnera.

Navodno je posao toliko razrađen da ga je moguće ostvariti jedino u dosluhu sa Lukom i carinskim službenicima i policijom, stoji u izvještaju Globalne inicijative.

U tom dokumentu piše da su, navodno, klanovi „Mojkovac“ i „Grand“  najveće grupe umiješane u šverc cigareta iz Bara. „I pretpostavlja se da ostvaruju bliske kontakte sa važnim ličnostima u Vladi i bezbjednosnim službama“ – piše u izvještaju GI koji su prenijeli mediji.

Cigarete koje se utovaruju u Baru odlaze uglavnom u Libiju, Egipat, Liban i na Kipar.

Prema podacima iz istrage koju je provela Evropska služba za suzbijanje prevara, brodovi stižu prazni na predviđena odredišta, dok cigarete najvjerovatnije završe preusmjerene na crnom tržištu EU.

Cigarete bivaju ili ilegalno istovarene na teritoriji EU ili se prebacuju na druge brodove na otvorenom moru, van domašaja carina ili obalskih patrola, odakle se švercuju nazad u EU.

Od početka 2015. presretnuto je osam brodova sa važnim teretom cigareta natovarenih u Baru zbog krijumčarenja u Grčku i Španiju. Na šest brodova pronađene su cigarete čije je odredište bila Libija, jedan je plovio ka Kipru a jedan ka Libanu. Sveukupno, konfiskovano je gotovo 350 miliona cigareta koje su prevozili ti brodovi, što iznosi skoro 70 miliona eura, kada se uračunaju carinjenje, taksa i porez na dodatu vrijednost.

Monitor je ranije pisao o kakvim međunarodnim razmjerama šverca se radi, kao i da o tome najbolje svjedoči dokumentarni film koji je snimila britanska obavještajna služba MI 6.

U tom filmu se govori o najvećim ilegalnim fabrikama duvana u Bugarskoj, Rumuniji, Ukrajini, Moldaviji, Rusiji. U tim fabrikama kontejner cigareta šverceri nabavljaju po cijeni od svega dvjesta hiljada eura, dok na tržištu Velike Britanije dostiže cijenu od dva miliona.

Naš nedjeljnik je u serijalu tekstova o prekograničnom švercu došao do saznanja da promet ilegalnih cigareta kroz Crnu Goru nikada nije prestao. Naravno, ne u onom obimu kao devedesetih godina, kada je to bio najjači mafijaški posao na Balkanu.

Još je  neispričana priča ko je sve bio u toj velikoj balkanskoj mreži, koliko spletki, intriga, ubistava i krvi je bilo. Crna Gora je nezaobilazni dio te priče. Prema procjenama njemačkih istražitelja, najveći šverc duvana preko Crne Gore odvijao se od 1993. do 2001. godine. Za to vrijeme u Crnu Goru je, prema našem dobro obaviještenom izvoru,  ušlo deset hiljada šlepera sa cigarama, koje su kasnije iz naše države nastavljale put prema zemljama Evropske unije. Ne računajući šverc cigareta avionskim putem, preko aerodroma u Podgorici.

Naš izvor iz policije tvrdi da je posao šverca cigareta preko Crne Gore, bio najveći posao koji je italijanska mafija odradila u posljednjih trideset godina. Kako objašnja, ako bi razlika u nabavnoj  i prodajnoj cijeni jedne kutije marlbora bila samo dva dolara, organizatori šverca su samo na jednom kamionu, zarađivali milion i po dolara.

Razlika je bila mnogo veća. Marlboro je, na primjer,  u Velikoj Britaniji prodavan za šest eura i osamdeset centi, dok mu je nabavna cijena kod švercera bila svega pedeset centi. Naš obaviješteni izvor kaže da je preko Crne Gore prometovano cigareta u vrijednosti od oko jedanaest milijardi eura, od čega je tri milijarde pripalo italijanskoj mafiji.

Ovaj izvor je vrlo detaljno opisao kako je novac stečen od prodaje cigatreta iznošen diplomatskom poštom iz Crne Gore na Kipar i u Grčku, i kako se preko Engleske i Beliza prao i vraćao u Crnu Goru.

Prema poslednjim informacijama iz sjedišta Evropske unije u Briselu, Crna Gora u tome i dalje prednjači. Uprava policije je na nedavnoj konferenciji, pritisnuta međunarodnim istragama i činjenicama, kao i imperativom da se ispunjavaju zahtjevi iz pregovaračkih poglavlja 23 i 24, saopštila da šverc cigareta i dalje predstavlja veliki problem u Crnoj Gori.

Na  novinarsko pitanje da li je država Crna Gora umiješana u taj šverc, odgovorili su da nemaju takva saznanja. Tih saznaja nije bilo ni kada su o švercu cigareta progovorili rožajski policajci, koje su zbog toga otpustili sa posla, pa su, pod međunarodnim pritiskom, poslije morali sve da ih vrate na posao.

Naša država nije izuzetak. Naš izvor tvrdi da većina balkanskih država svoje budžete u dobroj mjeri puni na taj način što učestvuje u organizovanju šverca cigareta i švercerskih puteva raznih drugih roba. To  ukazuje na dubinu sprege kriminalnih organizacija i vladajućih struktura u državama na Balkanu.

                                                                                                          Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CRNOGORSKE POLITIČKE (NE)PRILIKE: Tu trava ne raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS-ova većina je stabilna, izborima po opštinskim odborima i pripremama za Kongres već su blago ušli u izbornu kampanju, pokazaće i dobru volju da formiraju Odbor za sveobuhvatno polijetanje na Mars ako treba. I raditi svoje poslove kako su naučili

 

Dogodine u ovo doba biće raspisani parlamentarni izbori 2020. Kako trenutno stvari stoje, imaju dobre šanse da budu jednako slobodni i demokratski kao i svi prethodni. Nikoliko. Zato što vrijeme neumitno teče i zato što opozicija, iako to nije neumitno, nije u stanju ni oko čega da se dogovori. I, naravno, zato što će vlast i dalje raditi sve ono što oko izbora redovno radi. Jer je tako u mogućnosti.

Gotovo je nestvarno sa kolikom dozom kratkog pamćenja i isto takve pameti većina na političkoj sceni ovih dana razmatra predloge i priloge o načinu na koji će naredni izbori biti održani. Kao da je kolektivna demencija razorila i sjećanja i mentalne sposobnosti ljudi da, dok planiraju naredni, imaju u vidu prethodni korak. Da, recimo, ožive slike sa izbora 16. oktobra 2016. kako bi znali odakle kreću.

Višemjesečno otezanje DPS-a oko formiranja vlade izbornog povjerenja, uobičajeni mehanizmi sabiranja ‘sigurnih glasova’, kupovina, obećanja, zastrašivanja, i oni ljudi koji čuče oko biračkih mjesta i bilježe ko je došao, a ko nije…U vlasti je tada ispravno  procijenjeno – malo je. Na dan izbora desio se “državni udar”. Do dana današnjeg niko, pa ni Specijalni Milivoje Katnić nije objasnio: zašto informacija da je Crna Gora spašena od pokolja, kad je već ,fala taliku, spašena, nije mogla da bude objavljena – sjutra. Specijalni je ranije uz Pajinu pomoć sve raskrinkao, na vrijeme pohapsio koga je htio, osujetio je svaki mračni plan, mogli su crnogorski birači do sljedećeg jutra bez informacija o udaru. Da nije trebalo posijati strah.

Na dan izbora Agencija za elektronske komunikacije je zahtjevala od operatera da isključe komunikaciju putem aplikacija Viber i WhatsApp. Dvije godine i sedam mjeseci kasnije, Ustavni sud je ocijenio da nije po Ustavu da Agencija ima takva ovlaštenja.

Evoropski posmatrači rekli su da je sve bilo fer i demokratski. Državni udar i blokada inretnet aplikacija pomenuti su negdje pod tačkom ‘razno’. Nemaju oni istu vlast tri decenije pa dijelom ne razumiju, a dijelom ih je baš briga ako je glas Marice Perove zavisio od toga hoće li ili neće dobiti tuđu njegu i pomoć. I imaju pravo. To nije njihov, nego posao stanovnika Crne Gore i njihovih političkih predstavnika. Oni ovih dana, malo je reći, blistaju.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 9. AVGUSTA

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

DANAK NEZDRAVOM ŽIVOTU I SIROMAŠTVU: Svaki peti dječak i svaka deseta djevojčica – GOJAZNI

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najviše gojazne djece ima u prigradskim naseljima, tamo kod nas živi sirotinja. Roditelji koji jedva sastavljaju kraj s krajem često nemaju mogućnosti da za svoju djecu biraju zdravu hranu. Priganice, popara, palačinke, kiflice, brašno i šećer na sto načina – na jelovniku siromašnih su zato da djeca ne bi bila gladna

 

Repovi gladnih vremena opstaju, pa se i dalje često računa, naročito kad je riječ o maloj djeci, da koji kilogram više znači da su “napredna”. Prazne kalorije, nedostatak fizičke aktivnosti, malo vitamina, sjedjenje za kompjuterima, ali i siromaštvo u međuvremenu su doveli Crnu Goru u vrh evropske ljestvice po broju gojazne djce.

Ovih dana je objavljeno da su posljednji podaci istraživanja Evropska inicijativa za praćenje dječje gojaznosti, koje je rađeno među djecom od sedam godina, pokazali kako su svaki peti dječak i svaka deseta djevojčica gojazni. Istraživanje je, kako je objasnila specijalista higijene u Institutu za javno zdravlje  dr Enisa Kujundžić, urađeno uz podršku i po metodologiji Svjetske zdravstvene organizacije.

Po njenim riječima, najčešći uzrok gojaznosti kod djece je neadekvatna ishrana, u smislu nepravilnog ritma obroka, posebno preskakanje doručka.„Konzumiranja hrane visoke energetske gustine, a nutritivno siromašne, kao što su slatkiši, grickalice, bezalkoholni zašećereni napici, nedovoljno fizičke aktivnosti i sna, provođenje više od dva sata ispred tv-a, kompjutera i drugih medija takođe uzrokuju gojaznost“, precizirala je Kujundžić.

Rezultati istraživanja su pokazali da je u urbanim djelovima Crne Gore duplo više djece sa prekomjernom težinom nego u ruralnim, odnosno da je takve djece u prigradskim naseljima za 50 odsto više nego na selu.

Da prekomjernu tjelesnu težinu ima svako šesto dijete u Crnoj Gori, piše i u Programu mjera za unapređenje stanja uhranjenosti i ishrane u Crnoj Gori sa Akcionim planom 2019-2020. godine.

Crna Gora se, piše u tom dokumentu, 2015. godine pridružila Evropskoj inicijativi za praćenje gojaznosti kod djece, a već 2016. Institut za javno zdravlje sproveo je prva mjerenja na uzorku od 1.900 djece uzrasta sedam godina. “Rezultati su pokazali da je 18,1 odsto dječaka pregojazno, dok je 22,8 odsto gojazno. Slično kao kod dječaka isti procenat djevojčica 18,1 odsto ima prekomjernu tjelesnu težinu, dok je 11,9 odsto djevojčica gojazno”, piše u Programu mjera za unapređenje ishrane.

“Gojaznost i predgojaznost se danas smatraju najčešćim poremećajem zdravlja u dječijem uzrastu u Evropi”, istakla je prof. dr Milica Martinović, u martu ove godine  na naučnoj tribini u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti, gdje je održala predavanje na temu: Gojaznost školske djece u Crnoj Gori – spoznaje i izazovi.

Prof. Martinović je ukazala da su prekomjerna težina – predgojaznost i gojaznost definisane kao neuobičajeno ili prekomjerno nagomilavanje masti, koje može da ugrozi zdravlje i predstavlja kompleksan metabolički poremećaj. Gojaznost povećava rizik od pojave raznih oboljenja, naročito metaboličkog sindroma, hipertenzije, srčanih oboljenja, dijabetesa tipa 2, određenih vrsta kancera, astme i brojnih drugih bolesti. Broj predgojazne/gojazne djece i adolescenata uzrasta od pet do 19 godina u svijetu je 2016. iznosio je oko 340 miliona, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije.

Po podacima Medicinskog fakulteta Univerziteta Crne Gore stanje je još gore nego prema podacima koje je sada objavio Institut za javno zdravlje. Nihovo istraživanje u 40 osnovnih škola iz svih djelova Crne Gore. koje je obuhvatilo 4.097-oro djece uzrasta od sedam do 12 godina. pokazalo je da je svako četvto dijete gojazno.

Da gojaznost djece uzima epidemiološke razmjere, konstatovano je i u aprilu prošle godine na nacionalnoj konferenciji Gojaznost djece u Crnoj Gori, prilike i izazovi. “Prevalenca prekomjerne kilaže, uključujući i gojaznost, iznosi 37 odsto u populaciji dječaka i 29 procenata u populaciji djevojčica. Što se tiče Evrope, Crna Gora se nalazi na nezavidnom četvrtom mjestu, nakon Španije, Grčke i Italije“, kazala je Mina Brajović, šefica kancelarije SZO u Crnoj Gori.

“U statističke podatke i istrazivanja ne bih se miješao, vjerujem da su podaci rađeni po njihovim metodama tačni. Definitivno postoji problem gojaznosti kod djece, usled smanjene fizičke aktivnosti, brze hrane, grickalica… Ali, ako pođemo od slučajnog uzorka, populacije koja dolazi u domove zdravlja na pregled, brojka mi se čini pretjerana“,  kaže za Monitor dr Slobodan Vukotić specijalista pedijatrije u Domu zdravlja u Podgorici. On primjećuje da više nema dječijih igara na otvorenom, ali i da znatan broj djece ide na plivanje,  fudbal i druge sportove koji su danas organizovani drugačije. “Ima roditelja koji puno ulazu u djecu i i to daje rezultate”, kaže dr Vukotić.

On napominje da je gojaznost možda izraženija kod djece u pubertetu, često kao posljedica stanja u porodici, svađa među roditeljima, razvoda, odlazaka na školovanje van zemlje. “Djeca su često sama u kući, roditelji rade i po nekoliko smjena i poslova, prepuštena su sebi, upadaju u depresije, ansioznosti… To utiče na ponašanje djece koja se povlače u sebe, ne žele da se druže, ne izlaze iz kuće, traže rješenje u hrani. Stres ih tjera da prekomjerno konzumiraju hranu”, objašnjava dr Vukotić, naglašavajući da je riječ o veoma kompleksnoj temi.

Koliko traženje rješenja za dječiju gojaznost može da bude teško i delikatno dr Vukotić ilustruje primjerom iz svoje ordinacije: “Danas mi, na primjer, majka gojazne tinejdžerke kaže: ‘Ja joj ne mogu ništa, osim da joj ukinem hranu, a tada je agresivna’.  Onda slijedi odbijanje  uputa za psihologa…“

Iako je   najviše gojazne djece u prigradskim naseljima, ni na jednom skupu na kojem je razmatran ovaj problem, ta činjenica nije posebno razmatrana. Za razliku od zapada, kod nas u predgrađima uglavnom ne žive bogati, nego siromašni. Roditelji koji jedva sastavljaju kraj s krajem često nemaju mogućnosti da za svoju djecu biraju zdravu hranu. Priganice, popara, palačinke, kiflice, brašno i šećer na sto načina – na jelovniku siromašnih su zato da djeca ne bi bila gladna. Lagane supice su za druge, kod njih se sprema jelo sa teškom zaprškom, da zasiti. Kad se tome doda fakat da i djeca iz siromašnih porodica pripadaju generaciji koja živi ne ispuštajući mobilni telefon iz ruke – višak kilograma je neminovan.

Prema podacima od prije nekoliko godina, osamsto miliona ljudi u svijetu gladuje zato što nema dovoljno hrane, dok dvije milijarde gladuju, jer ne dobijaju dovoljno hranjivih sastojaka.  U svijetu, prema podacima UN-a, ima oko 150 miliona neuhranjene djece i 50 miliona djece koja imaju problema s gojaznošću.

Svjetska zdravstvena organizacija “skrivenu glad” definiše kao nedostatak ključnih vitamina i minerala, kao i nekih drugih važnih nutrijenata. Ona se javlja kada hrana koju ljudi jedu, iako može da napuni želudac, ne zadovoljava njihove prehrambene potrebe, odnosno nema dovoljno hranljivih sastojaka koji su ključni za rast, razvoj i optimalno funkcionisanje organizma. Najčešći su nedostaci gvožđa, vitamina A i joda. Vremenom to može da dovede do brojnih ozbiljnih zdravstvenih problema kao što je oštećenje vida, narušavanje imunog sistema i anemija.

Ovih dana britanski The Guardian je pisao o istraživanju koje je pokazalo da djeca mlađa od dvije godine u Nepalu dobijaju četvrtinu kalorija iz bezvrijedne hrane. Ljekari upozoravaju da je takva ishrana povezana sa zaostajanjem u razvoju i pothranjenošću. Istovremeno, Svjetska zdravstvena organizacija je pozvala na zabranu visokog nivoa šećera od voćnog pirea u hrani za bebe . Komercijalna hrana za bebe sadrži previše šećera, a visok sadržaj šećera, upozorili su, može predstavljati opasnost za prve zube i uticati na preferencije hrane u odraslom dobu. “Pire od jagode, maline i banane koji se prodaje za bebe od četiri mjeseca u Velikoj Britaniji nema glavni sastojak u imenu. To bi trebalo nazvati koncentrisanim pireom od jabuka (79 posto)  sa bananama (8 posto9 i malinom (5 posto) “, objasnili  su istraživači.

To što se veliki dio svijeta suočava sa nevoljama oko ishrane, nama ne može da olakša. “Problem je kompleksan i, pored  relevantnih institucija sistema, u ovu problematiku treba da se uključi svaki roditelj, svako dijete i svaki građanin”, kazala je dr Martinović na skupu u CANU.

„Na individialnom nivou, redovan ritam obroka, pravilan izbor namirnica, najmanje 60 minuta fizičke aktivnosti dnevno, dovoljno sna su najvažnije mjere u prevenciji dječije gojaznosti“, objasnila je dr Kujundžić iz Instituta za javno zdravlje. Doktorka Milica Martinović, međutim, smatra da je napredak u borbi protiv gojaznosti spor i nekonzistentan, što, kako kaže, predstavlja izazov za zdravstvene sisteme i društvo u cjelini.

Nažalost, znamo kakvi su rezultati suočavanja našeg društva sa ozbiljnim iskušenjima.  Konzistentno nikakvi.

 

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo