Barem jedna utjecajna grupa u ruskoj vladi kojoj pripadaju Sekretar Vijeća sigurnosti Rusije Sergej Šojgu  i šef ruske spoljne obavještajne službe Sergej Nariškin želi nastaviti sukob s EU, bez obzira na razvoj rata s Ukrajinom. Može se odugovlačiti ili ga zaustaviti primirje, ali sukob s EU će se nastaviti

Sekretar Vijeća sigurnosti Rusije Sergej Šojgu rekao je u svom govoru na Prvom moskovskom forumu o međunarodnoj sigurnosti, koji je završio svoj rad 29. maja, da se EU pretvorila u agresivni vojni blok. EU, naglasio je Šojgu, Rusiju smatra glavnim neprijateljem, a njeni lideri su već počeli pripremati stanovništvo evropskih zemalja za rat protiv Rusije uz pomoć propagandne kampanje.

Šef ruske spoljne obavještajne službe Sergej Nariškin dodao je da se u Evropi jasno čuju “bubnjevi rata” i da će ona ponovo postati centar konfrontacije, što može dovesti do novog globalnog sukoba. EU, tvrdi on,  više ne želi biti politička unija zasnovana na ekonomskom projektu. Želi postati vojni savez usmjeren protiv Rusije, a Britanija, prema Nariškinovim riječima, ulaže mnogo napora da izazove rat između EU i Rusije.

To znači da barem jedna utjecajna grupa u ruskoj vladi kojoj pripadaju Šojgu i Nariškin želi nastaviti sukob s EU, bez obzira na razvoj rata s Ukrajinom. Može se odugovlačiti ili ga zaustaviti primirje, ali sukob s EU će se nastaviti. Pstoji velika opasnost od rata između nji,  jer Rusijia EU doživljava kao prijetnju.

Putinovim jastrebovima pridružio se bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik koji je u svom govoru kazao  da su strahovi koji utiču na vanjsku strategiju Kremlja zasnovani na čvrstim razlozima. Rekao je da EU može izazvati destabilizaciju u Evroaziji, jer se pod vodstvom Njemačke i Velike Britanije pretvara u vojni savez usmjeren protiv Rusije. Militarizacija EU se još može prekinuti, a ako se ne ostvari, Rusija i Srbija će biti u opasnosti., poručio je Dodik.

Glavni zaključak koji se može izvući iz ovih deklaracija je važnost sukoba sa EU za Kremlj i njegove saveznike. Čini se da ruski režim ne zna kako održati društvenu stabilnost bez vanjskog sukoba, a političke snage drugih zemalja koje podržava Moskva izgubit će svoj značaj ako se obnovi odnos između Rusije i EU.

Situacija se mnogo promijenila u posljednje dvije godine. Tada je ukrajinska vlada proglašena glavnim neprijateljem mira i stabilnosti u Evropi. EU je okrivljena da djeluje protiv evropskih interesa zbog podrške koju je pružila Ukrajini. To je bilo prilično zgodno i za Kremlj i za njegove evropske saveznike, jer je omogućilo da se izgubi slogan pomirenja između Rusije i evropskih zemalja radi slabljenja EU. Sada a ruska propaganda Ukrajinu ne opisuje  kao zlonamjernog negativca, već kao žrtvu Britanije i Njemačke.

Sukobljenost sa EU je neophodna jer je vanjska prijetnja postala glavno sredstvo sprečavanja političkih protesta, ako se rat sa Ukrajinom završi. Ali u tom slučaju, postoje dva pitanja. Zašto je ruska vlada počela razmatrati mogućnost prekida vatre ili primirja bez postizanja očiglednog vojnog uspjeha? A da li Kremlj može računati na uspjeh u svom sukobu sa EU?

Odgovor na prvo pitanje čini se prilično jednostavnim. Ruska vlada mora priznati da se rat ne može dobiti. Razlog tome nije čak ni situacija na bojnom polju, koja se pogoršala za Rusiju, jer je Ukrajina stekla prednost zahvaljujući nadmoći u dronovima. Ruske snage mogu uravnotežiti dominaciju ukrajinskih jurišnih dronova, koji za razliku od ruskih mogu koristiti Starlink, proizvodnjom mnogo više presretača dronova i protivavionskih kupola. Čak i uzimajući u obzir neefikasnost ruskog upravljanja ratnom industrijom, može se pretpostaviti da bi se ovaj cilj mogao postići za godinu dana s resursima koji se troše na proizvodnju oružja.

Međutim, ruska ekonomija nema tu godinu, jer je na rubu duboke krize zbog nedostatka investicija u svim oblastima, osim onih koje su povezane s ratnim naporima. Visoke cijene nafte ne mogu riješiti ovaj problem, jer ratna mašinerija odmah guta sve poreske prihode od izvoza nafte.

Putin nije spreman priznati da nema šanse za stabilizaciju ekonomije bez smanjenja vojnih troškova. No izgleda da je pod stalnim pritiskom. Vodeći ruski ekonomisti, blisko povezani s vladom, upozoravaju da  ruska ekonomija prelazi tačku bez povratka. Čak je i provladino udruženje malih i srednjih preduzeća Opora Rusije, koje je uvijek pokazivalo lojalnost Putinu, objavilo alarmantan izvještaj ispunjen strahovima od nadolazeće krize. U njemu se navodi da su u posljednjih nekoliko mjeseci troškovi proizvodnje rasli, a potrošnja padala. Zbog ograničene potražnje, cijene se ne mogu povećati kako bi se kompenzirali troškovi. Povećanje poreza učinilo je poresko opterećenje preteškim za većinu preduzeća i ekonomska aktivnost će nastaviti opadati. Prema izvještaju, značajan dio preduzeća suočava se s izborom: značajno povećati cijene ili izaći s tržišta.

Ipak pad potražnje je manji problem od visokih ključnih kamatnih stopa. Budući da u trenutnim okolnostima nema šanse za podršku vlade, 26 posto anketiranih preduzeća već je počelo smanjivati broj zaposlenih. Ne vide drugi način za preživljavanje.

Ekonomska situacija se pogoršava od decembra. Brzina negativnih promjena konstantno raste od marta, uprkos porastu cijena nafte. Lako se može predvidjeti da će sve više ljudi, koji su zaposleni u oblastima koje nisu povezane s ratom, izgubiti posao. Potrošnja će nastaviti padati. Cijene će rasti, uprkos vladinim naporima da ih drži pod kontrolom. Socijalni izdaci će se smanjiti čak i ako cijene nafte ostanu visoke.

Čini se da  Putin očekuje da će uspjeti strategija koju provodi general-pukovnik Aleksej Sedov, koji je zadužen za Službu za odbranu ustavnog sistema (drugim riječima za sprečavanje političke opozicije) Federalne službe sigurnosti. Sedov pokušava poremetiti komunikaciju putem messengera, koju vlada ne kontrolira, i uplašiti one koji se čine previše slobodnima u svom javnom ponašanju. Jedan od moskovskih sudova je 27. maja osudio 27-godišnju ženu na tri godine zatvora zbog slike kaliana napravljenog od uskršnje torte (u Rusiji je to jedan od glavnih simbola Uskrsa, uz obojena jaja). Vojni sud u Volgogradu je 2. juna osudio 34-godišnjeg muškarca na pet godina zatvora zbog komentara u podršci Ukrajini. Zatvorske kazne za slike ili komentare na društvenim mrežama postale su prilično uobičajene otkako je Sedov prije dvije godine povećao aktivnost svoje službe. Osoba bi se trebala bojati objavljivati ili dijeliti bilo šta ako nije očigledno da je   dozvoljeno od strane države.

Putin je započeo svoju službu kao oficir državne sigurnosti sredinom 1970-ih, a Sedov početkom 1980-ih. Sovjetska vlada tog vremena pokušala je spriječiti društveno nezadovoljstvo pojačavanjem kontrole nad svim vrstama javnih aktivnosti. Ta strategija je propala, društveni nemiri su se proširili, prije svega zbog ekonomskih problema. Pokušaj da se to ponovi takode će propasti. Nema sumnje da će ruski predsjednik morati priznati da će ekonomska kriza, uzrokovana ratom, učiniti nemogućim njegov nastavak.

Vojne operacije u Ukrajini bit će zamijenjene političkom konfrontacijom s EU, što će omogućiti smanjenje pritiska na rusku ekonomiju i prekinuti daljnje smanjenje troškova za zdravstvenu i socijalnu zaštitu. Ali šta onda?

Putin je izgubio priliku da prekine neprijateljstva na liniji fronta, zadržavajući  teritorijalne dobitke. To je postalo moguće nakon što je Washington natjerao Kijev da pristane na taj uvjet. Ali Putin je želio cijeli Donbas, a američki predsjednik Donald Trump se umorio od bezuspješnih pokušaja da sa njim  postigne dogovor . Sada Trump više nema potrebu za savezom s Putinom. Iako vodeće zemlje EU nemaju želju uništiti Putinov režim, žele da bude ponižen. Ukrajinski napadi dronom na velike ruske gradove i rafinerije nafte donose malo vojnog efekta, ali mnogo slika slabosti Putinovog režima. Predgrađa Sankt Peterburga napadnuta su 3. juna, nekoliko sati prije ceremonije otvaranja Međunarodnog ekonomskog foruma u Sankt Peterburgu (SPIEF). SPIEF ima lični značaj za Putina, koji se pretvorio u simboličan događaj koji ukazuje na ruski globalni utjecaj. Narušavanje prvog dana SPIEF-a nije ništa promijenilo na bojnom polju. Otkrilo je slabost Rusije.

EU je sigurna u uspjeh u sukobu s Putinovim režimom i ne pokušava smanjiti napetosti u odnosima s Rusijom ili prekinuti neprijateljstva u Ukrajini (za razliku od prve tri godine rata). EU smatra Rusiju pogodnim protivnikom. Ne može nanijeti veliku štetu, ali može pružiti sliku vanjske prijetnje potrebne za uspostavljanje zajedničke obrambene i vojne strategije EU.

Međutim, treba uzeti u obzir da će čak i ponižen i prisiljen na ustupke u Ukrajini, Kremlj morati nastaviti sukob s EU, jer je to neophodno za politički opstanak režima. Čak i ako je očigledno da ruski režim nema šanse za uspjeh, neće odustati. Očaj Kremlja može postati opasan za Evropu, jer se ruski politički saveznici mogu iskoristiti za geopolitičku destabilizaciju. Pogotovo ako vodeće zemlje EU odluče sačuvati Putinov režim kao pogodnog neprijatelja umjesto da ubrzaju njegov kolaps.

Dmitri GALKIN

Svjetsko fudbalsko prvenstvo u SAD, Meksiku i Kanadi dolazi u najtenzičnijem trenutku svjetske geopolitike u novom milenijumu, a možda i od kraja Drugog svjetskog rata. Očekuje se oko tri miliona posjetilaca i gomila problema

Svjetska fudbalska prvenstva su sportski događaji koji generišu nevjerovatne količine novca, ali i kontroverzi i nevolja.  Ovo je sasvim očekivano jer su mundijali  sportski događaji koji privlače najviše pažnje i finansija.

Katarsko prvenstvo od prije četiri godine se smatra jednim od najkontroverznijih u istoriji. Pratile su ga optužbe o kršenju ljudskih prava, tretmanu radnika migranata, za korupciju oko organizacije, zabrinutosti oko LGBT prava i slobode izražavanja. Postojale su i rasprave o sportswashingu. (Pojam koji se koristi kada država, vlada, kompanija ili organizacija koristi sport da poboljša svoj imidž i skrene pažnju sa kontroverzi ili problema.) Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. je bilo opterećeno političkim tenzijama između te zemlje i Zapada, optužbama za doping i kritikama zbog političke situacije i sigurnosnih rizika. Turnir je, bilo je to jasno od momenta kada je Moskvi dodijeljena organizacija, postao dio šireg geopolitičkog konflikta. Isto je bilo sa brojnim ranijim svetkovinama fudbala.

Prvenstvo u SAD, Meksiku i Kanadi dolazi u najtenzičnijim trenutku svjetske geopolitike u novom milenijumu, a možda i od kraja Drugog svjetskog rata. Zvaničnici očekuju oko tri miliona ljudi na ovom turniru. Od ukupno 104 utakmice proširenog formata Mundijala 2026, 78 će se igrati u SAD-u, dok će preostalih 26 biti raspoređeno između Kanade i Meksika.

Zemlja domaćin je uključena u nekoliko svjetskih konflikata, od kojih je jedan vezan i za zemlju koja gostuje na prvenstvu. Mnogo se pisalo o učešću iranske reprezentacije. Nakon što su SAD odbile da prihvate iranske sportiste,   ugostiće ih Meksiko. Reprezentacija Irana će iz Meksika putovati u SAD samo na dane utakmica. Lično Donald Tramp je obrazložio da je bolje da ne borave u njegovoj zemlji zbog njihove vlastite bezbjednosti i života.

Očigledno se u ovim turbulentnim vremenima puno razmišlja o bezbjednosti. I direktor FBI-a Keš Patel iznio je niz zabrinutosti uoči SP, uključujući sajber prijetnje, upotrebu dronova i potencijalne napade usamljenih napadača. Radi  sprečavanja ove posljednje preijetnje FBI je formirao specijalni operativni centar kako bi centralizovao i analizirao podatke o potencijalnim napadima.  Patel je iznio podatak da osim velikih državnih protivnika poput Kine, Rusije, Irana i Sjeverne Koreje, najveću prijetnju predstavljaju usamljeni napadači.

Dronovi su velika zabrinutost jer se razlikuju po veličini i što se njima može upravljati sa velike udaljenosti. Patel je naveo da FBI razvija i tehnologiju koja može da onesposobi problematične dronove u letu. Među trenutnim unutrašnjim prijetnjama koje FBI prati je i porast antisemitskog nasilja.

Iako je iranska saga zauzela centralne pozicije novinskih stubaca vezanih za kontroverze svjetskog fudbalskog prvenstva, nije jedina. Kao i na prethodnim mundijalima, ljudska prava su uvijek bitna tema. Milioni fudbalskih navijača mogli bi se suočiti s ozbiljnim kršenjima ljudskih prava, posebno onima koja proizlaze iz represivne američke imigracione politike, upozorio je Amnesti Internešnal. Organizacija je upozorila da ozbiljna ograničenja slobode izražavanja i mirnog okupljanja prijete da ugroze siguran, gostoljubiv i inkluzivan turnir koji je FIFA obećala. U svom izvještaju naveli su značajne rizike za navijače, igrače, novinare, radnike i lokalne zajednice u sve tri zemlje domaćina.

SAD se suočavaju sa krizom ljudskih prava obilježenom diskriminatornim imigracionim politikama, masovnim pritvaranjima i proizvoljnim hapšenjima koje sprovode maskirani i naoružani agenti američkih službi za imigraciju (ICE). „Američka vlada je tokom 2025. godine deportovala preko 500.000 ljudi. To je šest puta više nego što će biti gledalaca na finalnoj utakmici na stadionu MetLajf“, rekao je direktor za ekonomsku i socijalnu pravdu Amnestija, Stiv Kokburn.

Dok su neki gradovi, poput Čikaga, odlučili da se ne kandiduju za ulogu domaćina, oni koji jesu poput Dalasa, Hjustona i Majamija potpisali su sporazume koji omogućavaju lokalnoj policiji saradnju sa imigracionim službama. Iz AI smatraju da ovo povećava etničko profilisanje i ciljano djelovanje protiv migranata.

Ni druge dvije zemlje domaćini nijesu bez briga. U Kanadi, iskustva sa ZOI 2010. i rastuća stambena kriza izazvali su strah da bi osobe bez doma ponovo mogle biti potisnute na margine društva. U Meksiku je, zbog visokog nivoa nasilja, mobilisano 100.000 pripadnika bezbjednosnih snaga, uključujući vojsku, što povećava rizik za učesnike protesta.

S obzirom na to da se očekuje da će milioni ljudi doputovati na turnir, vlasti upozoravaju i da kriminalne mreže koriste lažne ponude za posao kako bi žrtve dovele u situacije seksualne eksploatacije i prisilnog rada. U Meksiku su federalne službe bezbjednosti i sajber policija u glavnom gradu prijavile porast online prevara. Na društvenim mrežama, lažnim internet stranicama i aplikacijama poput VocAp-a šire se lažna obećanja o hitnom zapošljavanju, visokim platama i plaćenim putnim troškovima. Razmjere turnira koji prvi put u istoriji fudbala ugošćava 48 zemalja, dovodi do naglog porasta turizma, privremenog rada i potražnje za uslugama. To kriminalne mreže koriste kao priliku. Viša zvaničnica Ureda Ujedinjenih nacija za drogu i kriminal Najeli Sančez Estrada, izjavila je da lažni oglasi za posao često predstavljaju prvi korak ka ozbiljnoj eksploataciji. „Uopšteno gledano, kada je riječ o trgovini ljudima, svaki put kada se održava veliki sportski događaj, broj ljudi i aktivnosti koje se koncentrišu je ogroman, i zato rizici rastu“, rekla je ona za OCCRP. Nagli porast potražnje može stvoriti prilike za trgovce ljudima da iskoriste ranjive osobe kroz obmanjujuće i eksploatatorske prakse zapošljavanja, čak i u okviru legalnih podugovora i privremenih angažmana.

Meksičke vlasti navode da se tražioci posla često prevare tako što plaćaju lažne takse unaprijed za uniforme, vize ili obuku. Takođe upozoravaju da kriminalne mreže koriste lažne oglase za posao u barovima, noćnim klubovima i eskort industriji kao paravan za ilegalne aktivnosti.

Prevara je postala toliko raširena da je stigla i do same organizacije turnira. Prošlog mjeseca, jedna FIFA regruterka je na LinkedInu upozorila da prevaranti koriste njeno ime i fotografiju kako bi lažno regrutovali kandidate.

Novac kola kroz sve vene mundijala. Jedno od pitanja koje se postavlja je i ko će ugrabiti njveći dio kolača. Pomenuti Čikago je odustao od kandidature za grad domaćin kada je stavio sve finansijske informacije na papir. Priča koju najčešće slušamo je ona da bi najveće Svjetsko prvenstvo u istoriji trebalo da ubrizga desetine milijardi dolara u ekonomije domaćina. FIFA tvrdi da će turnir donijeti ogromne ekonomske koristi: oko 30,5 milijardi dolara za tri zemlje domaćina i do 40,9 milijardi dolara dodatnog globalnog BDP-a, uz oko 824.000 kreiranih radnih mjesta povezanih sa događajem.

Međutim, kako se početak turnira približava, ekonomisti upozoravaju da bi stvarni rezultati mogli biti znatno skromniji. Prema FIFA procjenama, ukupni troškovi turnira iznose oko 14 milijardi dolara, pri čemu samo SAD snosi više od 11 milijardi. Navodno Meksiko bi mogao imati najveću relativnu korist (oko 3 milijarde dolara), jer je njegova ekonomija više oslonjena na turizam i usluge, dok Kanada očekuje oko 3,8 milijardi dolara, ali uz visoke javne troškove. Studija Oksford Ekonomiks pokazuje da će ekonomski rast u američkim gradovima domaćinima uglavnom biti ograničen na sektor turizma i ugostiteljstva, te da će eventualna nova radna mjesta biti privremena.

Veliki broj analiza tvrde da će Svjetsko prvenstvo 2026. vjerovatno biti više stvar privremene preraspodjele potrošnje nego motor ekonomskog rasta i daleko manje impresivan ekonomski događaj nego što organizatori tvrde.

Velika zamjerka odnosi se na ekstremno visoke cijene ulaznica. Iskreni ljubitelji fudbala osjećaju se isključenim iz događaja koji bi trebao biti dostupan svim navijačima. Kritikuju se FIFA i organizatori zbog davanja prioriteta sponzorima i VIP gostima. To oduzima čar najvažnijoj sportskoj igri.

Dok čekamo čari igre, vratimo se statistici. SAD je najveće sportsko tržište na svijetu sa rastućim interesovanjem za fudbal. Procjenjuje se da čini oko 40 odsto ukupne industrije sporta. Uz stabilnu Kanadu i fudbalski strastveni Meksiko, održavanje utakmica u gradovima poput Njujorka, Toronta i Guadalahare trebalo je biti igra na sigurnu kartu. Dvije od ove tri države već su prošle uspješan test organizacije ove sportske smotre. Uspjeh je izgledao izvjestan 13. juna 2018. kada je obznanjeno gdje će se odigrati ovaj mundijal.

Godina 2026. i niz političkih, bezbjednosnih i društvenih kriza promijenio je atmosferu oko turnira. Pitanja imigracije i bezbjednosti postala su posebno osjetljiva, uz zabrinutosti da bi intervencije američkih službi za imigraciju mogle uticati na sve aktere turnira. Dodatnu zabrinutost izazivaju tenzije na granicama i otežano kretanje ljudi između SAD-a, Kanade i Meksika, kao i šira geopolitička nestabilnost, uključujući sukobe na Bliskom istoku i pogoršanje odnosa SAD-a sa više država.

Dragan LUČIĆ

Daljnja destabilizacija uzrokovana rivalstvom između SAD-a i Kine čini se neizbježnom. Tramp i njegova administracija, uprkos neuspjehu u Iranu, izgleda  ima  ozbiljne namjere da intenzivira sukob. Nakon pokušaja SAD-a da preuzmu kontrolu nad uvozom kineske nafte, Peking bi mogao biti prisiljen uspostaviti vlastitu sferu utjecaja. Kina može početi formiranje međunarodnih saveza pod svojim vodstvom, ne samo u Aziji, već i u Africi. Ovaj korak, iako se čini logičnim, može biti opasan za Kinu

Kineski predsjednik Xi Jinping je 25. maja pozdravio pakistanskog premijera Shehbaza Sharifa u Velikoj palati naroda u Pekingu, nazivajući ga starim prijateljem, a njihovo međusobno prijateljstvo neraskidivim. Kao odgovor, Sharif je izjavio da su Kina i Pakistan bratske zemlje i da odnosi između njih ne ostavljaju gotovo ništa za poželjeti.

Kineska vlada Pakistan smatra članom ekskluzivne grupe zemalja koje su klasificirane kao strateški partneri za sve vremenske uvjete. Pakistanske luke i planinski prolazi ključni su za kineske globalne transportne infrastrukturne projekte.

U trenutnim okolnostima, čini se da će se ekonomsko i političko partnerstvo pretvoriti u pravi savez. Nakon pokušaja SAD-a da preuzmu kontrolu nad uvozom kineske nafte, Peking bi mogao biti prisiljen uspostaviti vlastitu sferu političkog utjecaja. Ovaj korak, iako se čini logičnim, može biti opasan za Kinu. Ona je do sada izbjegavala formiranje političkih koalicija. Peking pokušava razviti obostrano korisne odnose s mnogim zemljama. U posljednjih trideset godina postoji samo nekoliko primjera kineskog političkog i vojnog miješanja na strani režima koje podržava kineska vlada, mimo finansijske  pomoći koju im je pružena.

Jedini značajan suprotni primjer je podrška vojnom puču u Mjanmaru 2021. godine nakon što je vojska  izgubila parlamentarne izbore. Da je vojska svrgnuta s vlasti, Kina bi izgubila kontrolu nad naftovodom koji počinje na obali Mjanmara. Čak i nakon što je predsjednik Venecuele Nicolas Maduro zarobljen po nalogu američke administracije, kineska reakcija je bila ograničena na osudu, uprkos tome što su kineske državne kompanije uložile milijarde u venecuelanska naftna polja, rudarstvo i infrastrukturu. Kina  nije uložila stvarne napore ni da podrži Iran. Kineska vlada izgleda nije bila spremna za brze i odlučne Trumpove akcije. Američki predsjednik nije uspio postići svoje ciljeve u Iranu, ali njegov pokušaj je jasno pokazao da se strateške kontradikcije između SAD-a i Kine produbljuju. Stoga Kina mora biti spremna da Washington može iznenada pokušati udariti na kinesku ekonomiju, tamo gdje je najviše boli, ometajući uvoz kineske nafte ili blokirajući pristup globalnim trgovinskim rutama.

Stoga, Kina može početi formiranje međunarodnih saveza pod svojim vodstvom, i to ne samo u Aziji, već i u Africi, koja ima prirodne resurse, neophodne za kineski ekonomski razvoj i pretvara se u važno tržište za kinesku robu, mašine i tehnologije. Jedina alternativa je odustati od konkurencije sa SAD-om za dominaciju nad globalnom ekonomijom. Xi Jinping se ne može složiti s tim, ali se nadao da SAD, za koje je izjavio da su u opadanju, neće moći koristiti vojne akcije kako bi uspjele u ovom ekonomskom rivalstvu.

Postoji savjet koji se čini korisnim. Ako želite shvatiti stvarnu ideologiju političkog režima, obratite pažnju na to koje satove nosi njegov vođa. Xi Jinping nosi Omega Constellation, koji koštaju otprilike 3000 eura. Ovaj model je vrlo popularan među kineskom srednjom klasom, koja ga, zahvaljujući značajnom porastu životnog standarda u gradovima, može priuštiti. To je u jasnom kontrastu s ruskim i američkim predsjednicima, koji nose mnogo skuplje modele. Vladimir Putin također nosi ruski i sat Raketa, jer je rekonstrukcija tvornice koja ih proizvodi bila njegov lični projekat.

Xi Jinping ne želi isticati ni svoj lični društveni uspjeh, niti demonstrirati dostignuća kineske industrije satova. Kineski vođa želi pokazati da poštuje ukuse i vrijednosti nove srednje klase i želi da ih više ljudi može podijeliti. U tom aspektu, Xi Jinping podsjeća na bivšeg američkog predsjednika Joea Bidena, koji je također nosio modele švicarskih satova, koje sebi mogu priuštiti pripadnici američke srednje klase.

No,  trebala bi postojati velika razlika u strategiji usmjerenoj na odbranu interesa američke i kineske srednje klase. SAD su bile globalni ekonomski lider posljednjih osamdeset godina i postale su jedna od najrazvijenijih zemalja svijeta početkom XX stoljeća. Kina je uspjela prevladati masovno siromaštvo prije samo trideset godina, zahvaljujući brzom ekonomskom rastu. Može izgubiti većinu društvenih dostignuća iz posljednjih decenija, ako se ekonomski razvoj ometa. Ne treba zaboraviti da je tek pobjeda Kineske komunističke partije (KPK) u građanskom ratu omogućila kraj stoljeća nacionalnog poniženja.

Čini se da Kina uspješno savladava prijetnje koje su uništile dvije najuticajnije socijalističke zemlje – SSSR i Jugoslaviju. Sovjetski Savez je destabiliziran zbog ekonomskih teškoća i stalnog deficita robe široke potrošnje, što je potkopalo povjerenje u državne vlasti i društvene ideje. Jugoslaviju su rastrgali nacionalistički pokreti. U Kini nije bilo nestašice hrane i odjeće četrdeset godina i neće ih biti sve dok trenutni ekonomski sistem nastavi funkcionirati. Više od 90 posto kineskog stanovništva identificira se kao Han narod. Nacionalistički osjećaji drugih etničkih grupa su ozbiljno potisnuti (što se jasno može vidjeti iz primjera Ujgura), a istovremeno im država daje neke prednosti. A najvažnije je da su nacionalistički osjećaji Hana zasnovani na dostignućima vladavine KPK. Pojavi socijalističke države u Kini nije prethodio relativno kratak period nakon sloma monarhije, kao u Rusiji ili Jugoslaviji, već vijek stranih invazija, teritorijalnih gubitaka, društvenih nemira, ustanaka, građanskih ratova. Praktično ne postoji izvor političkih mitova koji mogu potkopati vladajuću poziciju KPK.

Ali,  ako se Kina uključi u dugu borbu za dominaciju u globalnoj ekonomiji, pojavit će se nove prijetnje društvenom razvoju, ne manje opasne od ekonomske disfunkcije ili etnocentrizma. Kina može postići uspjeh u konkurenciji sa SAD-om samo uz pomoć brze političke ekspanzije, koja je potrebna da bi se SAD lišile prilike da iskoriste  globalni utjecaj za ograničavanje kineskog ekonomskog razvoja. To znači da će uloga države u kineskom političkom životu i državnih korporacija u kineskoj ekonomiji, koja je već znatno porasla pod Xi Jinpingom, postati još važnija.

Prema hijerarhiji potreba koje motiviraju ljudsko ponašanje, koju je razvio Abraham Maslow, ljudsko biće nakon zadovoljenja osnovnih potreba počinje željeti samoostvarenje.  U društvenom okruženju koje stvara želja vlade da osigura unutrašnju lojalnost potrebnu za vanjsko širenje, nema mjesta za samoostvarenje. Stoga će KPK morati potisnuti društvene osjećaje,  neizbježne kada se postigne određeni nivo kvalitete života. Ne postoji bolji način da se dugoročno,  nepovratno, potkopa društvena i politička stabilnost.

Kinesko historijsko iskustvo je jedinstveno i odredilo je posebnost kineskih društvenih organizacija, uključujući i sadašnju, za koju se tvrdi da je zasnovana na marksističkim idejama. Kineski socijalizam ne mogu usvojiti druge nacije, posebno one u drugim globalnim regijama. Dakle, Kina ne može postati lider moćnog političkog saveza širenjem svojih ideja i društvenih praksi. To se može postići samo stalnim povećanjem svoje vojne moći i miješanjem u politički proces savezničkih država. A takvi napori mogu potkopati kinesku ekonomiju.

Poznati vođa KPK Dan Xiaoping izjavio je da Kina treba ostati nisko u međunarodnim odnosima. Kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi je u martu 2026. godine izjavio da Kina slijedi ovaj savjet u vrijeme svjetskih turbulencija i primjenjuje strateška ograničenja. Istovremeno, na  konferenciji za novinare u Ujedinjenim nacijama 26. maja, Wang Yi je priznao da su „svjetski mir i sigurnost ugroženi“ i da su osnovne norme međunarodnih odnosa potkopane. Jasno je stavio do znanja da će se Kina suprotstaviti globalnoj destabilizaciji.

Daljnja destabilizacija uzrokovana rivalstvom između SAD-a i Kine čini se neizbježnom. Američka administracija, uprkos neuspjehu u Iranu, izgleda  ima vrlo ozbiljne namjere da intenzivira sukob. Prije nekoliko dana, Alaxander Velez-Green, viši savjetnik podsekretara za ratnu politiku Elbridgea Colbyja (Monitor je već pisao o njegovim planovima), obavijestio je saveznike NATO-a da će američka administracija povući značajan broj američkih nosača aviona, ratnih aviona i podmornica iz Evrope. Kao rezultat,  američki kapacitet za duboke udare u Evropi bit će prepolovljen. Budući da je Colby siguran da je evropska sigurnost izgubila strateški značaj za SAD, američki napori bi trebali biti usmjereni protiv Kine.

Sve veća konfrontacija će ugroziti budućnost Kine. I ne samo zato što SAD mogu postići svoje ciljeve i ometati kineski ekonomski rast. Pokušavajući spriječiti takav ishod, Kina može početi uspostavljati vlastitu sferu utjecaja. Vanjsko širenje može postati ozbiljnija prijetnja društvenoj i političkoj stabilnosti, čak i od američkog pritiska.

Dmitri GALKIN