Povežite se sa nama

MONITORING

KAD SDP GLUMI NEVINOST: Nema epizodne uloge

Objavljeno prije

10 godina

na

sdp-krivokapic

Iako duže od decenije i po Socijaldemokratska partija vlada uz Demokratsku partiju socijalista, ta partija uporno pokušava da sve što ne valja svali na leđa koalicionog partnera. Tako je, svi smo naučili napamet, SDP zaslužan za nezavisnost Crne Gore, za odbranu Tare i Termoelektrane, za, kakav-takav ostanak Elektroprivrede u državnom vlasništvu i tome slično. O onim drugim, ne tako slavnim, svakodnevnim poslovima kojima se, tokom svakog od blizu šest hiljada dana koalicionog partnerstva sa DPS-om, bave SDP-ovi ljudi – ćuti se. I radi.

Ma koliko puta lider SDP-a Ranko Krivokapić izdeklamovao kako se njegova partija nije slagala sa DPS-om oko važnih pitanja poput privatizacije KAP-a, ostaje surova istina: ministri iz te partije jedan jedini put su napustili sjednicu vlade. Nešto zbog neke crkve i to kad je premijer bio Igor Lukšić.

Čudeći se SDP-ovom opozicionarstvu, s vremena na vrijeme, premijer Đukanović ih katkad podsjeti kako u vladi uredno glasaju za odluke kojima se poslije, kao protive.

SDP-ovi ljudi tradicionalno pokrivaju najvažnija mjesta u ministarstvima unutrašnjih poslova, saobraćaja i informacionih tehnologija, glavni su u Morskom dobru, Aerodromima, Upravi za šume. U jednačini prema kojoj SDP-u , na osnovu nekoliko procenata glasova, redovno pripada dvadesetak odsto fotelja, nepoznata je – koliko im pripada mjesta u Spužu.

Najvišu poziciju u izvršnoj vlasti odavno zauzima Vujica Lazović, potpredsjednik Vlade za ekonomsku politiku i ministar za informaciono društvo. Riječi ,,privatizacija” i ,,korupcija” u crnogorskom su jeziku gotovo sinonimi, a Lazović je godinama bio na čelu Savjeta za privatizaciju. MANS je ovih dana podsjetio na krivičnu prijavu koju je protiv Lazovića podnio zbog odluke da kompanija Kubus luks iz Velike Britanije gradi ulcinjski Valdanos. Vicepremijeru baš se bila dopala firma koja je poslovala sa gubicima od nekoliko miliona funti.

Zašto – znalo bi se u nekoj zemlji u kojoj državni tužilac postoji. Ovdje, do daljnjeg, javnost nema nikakvu predstavu o tome koliko je i kakvih manjih ili većih poslova sklopljeno u katakombama crnogorske privatizacije, i ko je sve i za koliko na kraju bio ,,dobar”.

Kadrovima SDP-a dugujemo zahvalnost za komparativne prednosti Crne Gore u saobraćaju. Oni godinama vode taj resor u vladi. Imamo najbajkovitiju priču o auto putu, sad već i o više njih. Koliko je novca dosad potrošeno u toj priči – za dokumentacije, obnovljene dokumentacije, planove, promijenjene planove i slično – ne zna se. Jednom je objavljeno da je vlada za eksproprijaciju zemljišta namijenila tri miliona eura. Ako ništa drugo, neko je morao nekom platiti za onih nekoliko buldožera koji su statirali u Gornjim Mrkama. Ne znamo ko, kome i koliko, ali vascijela Crna Gora priča o Bemax-u i povlaštenom položaju tog preduzeća kad god treba zakrpiti nešto od crnogorskih puteva.

Uprkos upornoj priči o obnavljanju željezničke infrastrukture i činjenici da evropske institucije favorizuju tu vrstu prevoza zbog najmanje štetnog uticaja na životnu sredinu, nema obnovljene pruge između Bara i Bijelog Polja. Ministarstvo se ljetos hvalilo kako je u posljednje četiri godine uloženo skoro 30 miliona eura u obnovu pruge Beograd – Bar. Prema ranijim procjenama, modernizacija dijela pruge Beograd-Bar, koji prolazi kroz Crnu Goru, kako bi se povećala njena prosječna brzina do 100 kilometara na sat koštala bi 140 miliona. Naći te pare ozbiljan je posao. U zemlji u kojoj se ne istražuju ni sumnjivi poslovi i jasne zloupotrebe položaja, bilo bi suviše očekivati da neko odgovara zbog toga što nije radio ono što mu je u opisu radnog mjesta.

Pored toga što odnosi živote, koči razvoj zemlje i škodi njenoj integraciji, očajna saobraćajna infrastruktura, saglasni su razni analitičari, šteti našoj uzdanici, turizmu. Ne bi bilo loše kad bi se do divlje ljepote moglo stići na civilizovan način i bez trošenja pretjeranih količina novca. U poslu obezbjeđivanja skupog avionskog prevoza koalicioni partneri su podijelili teret. O Aerodromima brine SDP, o Montenegro Airlines DPS. Ovoga ljeta crnogorski turistički radnici bili su zgranuti odlukom JP Aerodromi Crne Gore o povećanju putničkih aerodromskih taksi uz ocjenu da poskupljenje čini Crnu Goru manje konkurentnom na turističkom tržištu. Nema veze, Aerodromi uspješno obavljaju jednu drugu funkciju – najuspješnije su, Monitor i drugi mediji o tome su više puta pisali – utočište SDP kadrova i njihove bliže i dalje rodbine. Je li zloupotreba službenog položaja zapošljavanje žena i pašenoga partijskih kolega, jedno je od pitanja koje će na odgovor pričekati.

Mnogo tiše nego u Aerodromima SDP šefuje u Morskom dobru. Riječ je o jednom od veoma profitabilnih preduzeća u kom se odlučuje na koji način će Crna Gora koristiti svoju obalu. Ko će dobiti plažu, ko plažni bar, ko šta gdje može da sagradi. Prihod od izdavanja plaža i privremenih objekata u zoni morskog dobra po osnovu 600 sklopljenih ugovora, za 2012. godinu iznosio je oko šest miliona eura. Monitor je pisao i o tome kako najatraktivnija kupališta zauzimaju poznati tajkuni, kontroverzni biznismeni i istaknuti političari. Kao i o tome da se ogroman prihod ostvaruje u sivoj zoni trgovine morskim dobrom, preprodajom ugovora o zakupu u transkacijama u kojima se vrti veliki novac.

Neće biti da je Morsko dobro nedužno u aktuelnoj priči oko kiša koje, sad već redovno parališu Budvu, Petrovac i druga primorska mjesta. Onaj ko upravlja obalom, morao je upravljati potocima koji su trebali da idu u more, a u našem slučaju šetaju po ulicama i podrumima.

Nakon kratkog boravka u zatvoru Radoš Šućur se vratio kormilarenju crnogorskim šumama. Sa nekoliko drugova bio je okrivljen da je državu oštetio za oko 180 hiljada eura. Nezakonito su, navodno, dijelili neke stanove. Upućeni u zbivanja u crnogorskim šumama su bili jednoglasni – ako su krivi samo za to, neka im je prosto za vazda.

Osnovna odlika načina na koji Crna Gora, preko opunomoćenih predstavnika iz SDP-a, gazduje jednim od svojih najvećih bogatstava ne mijenja se godinama: sječemo šume i izvozimo trupce. Sistem je zamišljen tako da država dijeli koncesije, složenim poslom pravljenja balvana bave se privatne firme. I ptice cvrkuću o tome kako koncesije dobijaju oni koji su bliži vlastima, bilo po partijskoj ili korupcijskoj liniji. Ili je to jedno te isto. Još jedna od javnih tajni je da koncesionari najčešće radnike na osiromašenom sjeveru plaćaju mizerno i da je to još jedan od osnova po kojem se povlašteni bogate. Na to bi se itekako moglo uticati sadržajem koncesionih ugovora, ali, ko da misli o tome.

Kad Crna Gora, kojoj je 59 odsto teritorije pokriveno šumama,uveze željezničke pragove vrijedne milion eura, neko mora biti kriv. Za svaku paru i za kompletnu strategiju. Kao i za to što preko 85 procenata posječenog drveta izvozimo kao trupce i rezanu građu.

Šefovanje ministarstvom unutrašnjih poslova takođe je dio tradicije SDP-a. To što ono uglavnom nije uključivalo gazdovanje policijom, teško im može biti olakšavajuća okolnost. Sve i da su se bavili samo lokalnom samoupravom, uredili su je tako da je od opština ostala samo puka forma koju vladajuća partija koristi za sopstvene potrebe. Tamo gdje nijesu na vlasti, ostaje šupljina.

U sistemu koji je, uz nesebičnu pomoć SDP-a sačinio DPS ne postoje šanse za upravljanje u skladu sa zakonom. Svaki činovnik, od SDP-ovih dvadesetak odsto, sve i kad ne bi htio, prinuđen je da radi po pravilima korumpirane i loše uprave. Što viša funkcija, više prljavštine, više krivičnih djela u mimihodu. I nema toga ko može reći da ju je izbjegao. Odgovornost je ovdje i dalje strana riječ, ali ako se ikad odomaći, kadrovi malog koalicionog partnera neće imati šanse da je izbjegnu. Njihova ideja da im to što su ,,dio vlasti” daje mogućnost da odluče da su oni onaj fini dio – glupa je i dosadna.

Na to ih je, uostalom ovih dana podsjetio i premijer Đukanović. Nakon brzopoteznog obnavljanja koalicionih odnosa, najavio je kako očekuje da parlament i drugi državni organi odmah budu ,,u punom sadejstvu sa Vladom u realizaciji onog što će biti dogovoreni strateški prioriteti državne politike u narednom periodu”. Nema vrdanja.

Miloš BAKIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

33 GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Sram prećutanog zločina

Objavljeno prije

3 dana

na

4 Oktobra, 2024

Objavio:

A šta tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?…
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!

Vitomir Vito Nikolić (decembar 1991. godine)

 

Prećutali smo, društvo i država, još jednu godišnjicu Rata za mir. Tako su, prema ideji Svetozara Marovića, tadašnje DPS vlasti, njihovi politički saveznici iz Podgorice i Beograda i njima lojalni ratnohuškački mediji tepali  rušilačkom  pohudu na Konavle i Dubrovnik koji je započeo 1. oktobra 1991.

U agresiji na  jug Hrvatske učestvovalo je oko sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Operacija oslobađanja Dubrovnika trajala je do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Tokom napada na Konavle i Dubrovnik poginula su 92 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. U logore, od kojih je jedan bio u Morinju, odvedene su 423 osobe, a bilo je više od 33.000 prognanih i izbjeglih. U napadima su uništeni brojni spomenici kulture u gradu koji je dio svjetske baštine UNESCO-a zbog čega je, uz ostalo, od sedamdesetih godina prošlog vijeka bio demilitarizovan (otvoreni grad). Pride, smatralo se da vojnicima i vojsci nije mjesto u jednom, svjetski poznatom turističkom centru.

Pod granatama tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, dok je na području od Stona do Konavala spaljeno 2.127 kuća. Bez krova nad glavom ostalo je 7.771 stanovnik dubrovačkog područja. Šta nije spaljeno, to je opljačkano. U privatnom ili državnom aranžmanu.

Tokom agresije, poginulo je i 166 građana Crne Gore, pripadnika vojnih, policijskih i dobrovoljačkih (paravojnih) formacija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SKUPOĆA NE JENJAVA: Čekajući Lidl

Objavljeno prije

3 dana

na

4 Oktobra, 2024

Objavio:

Dok građani  i političari koji nijesu spremni da ruše monopole čekaju Lidl kao spas od skupoće, rast cijena koristi se za političke obračune. Ozbiljnih mjera protiv skupoće – ni na vidiku

 

Sindikalna potrošačka korpa (SKP) za treći kvartal (jul-avgust-septembar) 2024. godine iznosi 2.000 eura.

,,U poređenju sa prethodnim kvartalom, odnosno drugim kvartalom 2024. godine, sindikalna potrošačka korpa bilježi rast u iznosu od 130 eura, odnosno 6,95 odsto”, saopštila je Unija slobodnih sindikata Crne Gore.

Od ukupno deset kategorija troškova zabilježen je rast u čak pet kategorija, i to trošak prehrambenih proizvoda 3,42 odsto; troškovi imputirane rente 11,43 odsto; troškovi stanovanja i komunalija 6,67 odsto; troškovi obrazovanja i kulture 30 odsto i troškovi ljetovanja 25 odsto.

Navode da je više relevantnih institucija i udruženja sprovodilo istraživanja u Crnoj Gori koja su pokazala da se renta povećala i do 60 odsto u posljednje 2-3 godine.

Kako su istakli, prikupljanjem novih cijena iz tri najveća trgovinska lanca u Crnoj Gori za 135 namirnica utvrđeno je da izdatak za prehrambene proizvode u trećem kvartalu iznosi 605 eura. ,,Iznos ove kategorije troškova u porastu je za 20 eura u odnosu na drugi kvartal kada su isti iznosili 585 eura, čime bilježimo rast od 3,42 odsto”, ističe USSCG.

Povećali su se i izdaci za kulturu, ali zbog povećanja cijene udžbenika za srednje škole. Zabilježen je i rast troškova za ljetovanje, za one koji imaju mogućnosti da ga priušte, pa je izračunato da četvoročlanu porodicu sedam dana na moru košta 1.500 eura. I to  polupansion u hotelu od dvije ili tri zvjezdice.

No, kako još nijesmo dostigli taj nivo da ne možemo bez kulture i ljetovanja, sve oči su uprte u stalni skok cijena hrane. Akcija Limitirane cijene koja je u Crnoj Gori počela 6. septembra podrazumijeva ograničavanje marži na proizvode od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i sadrži listu od 71 proizvoda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 4. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CANU NAJAVIO PRVU ENCIKLOPEDIJU CRNE GORE DO KRAJA 2028.: Pola vijeka čekanja

Objavljeno prije

1 sedmica

na

27 Septembra, 2024

Objavio:

I 54 godine od početka rada na enciklopediji, političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i konstatacija da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani

 

Crnogorska akademija nauka i umjetnosti (CANU) spremna je za finalizaciju najznačajnijeg projekta u novijoj istoriji crnogorske kulture. Prvu enciklopediju Crne Gore dobićemo do kraja 2028. godine, najavio je za RTCG potpredsjednik crnogorske akademije nauka i umjetnosti Žarko Mirković.

,,Posao je krenuo od početka. U CANU je formirana radna grupa koja je radila punu godinu dana na poslovima pripreme za izradu enciklopedije, pripreme u pravnom, organizacijom i svakom drugom smislu”, kazao je Mirković. Objasnio je da je nedavno održana prva sljednica redakcije enciklopedije Crne Gore koja broji 18 članova i čiji je glavni odgovorni urednik predsjednik CANU Dragan Vukčević.

U junu ove godine Vlada je uslovno odobrila da se iz budžetske rezerve za CANU obezbijedi dodatnih 195.000 eura za nastavak realizacije programa Enciklopedija Crne Gore.

CANU je od Vlade zahtijevala dodatna sredstva, objašnjavajući da sredstva koja su im opredijeljena budžetom za 2024. godinu nijesu dovoljna za sprovođenje planiranih aktivnosti na tom programu. ,,Naime, u 2024. godini planirano je formiranje organa programa Enciklopedije Crne Gore: Redakcija, koja će brojiti oko 20 članova, kolegijum, novi Savjet Leksikografskog centra CANU… Prema planiranoj strukturi i organizacionoj strukturi Enciklopedije Crne Gore, u skladu sa predviđenim aktivnostima, povećan obim posla podrazumijeva mjesečne honorare za: glavnog i odgovornog urednika, sekretara redakcije, tri urednika oblasti, 13 urednika tema, urednike struka, članove organa Enciklopedije Crne Gore”, navodi se u zahtjevu CANU.

Navode još i da je potrebno angažovanje stručnih konsultanata iz pojedinih tematskih oblasti i struka, razvoj softverskog programa za rad na Enciklopediji, organizovanje stručnih skupova i edukativnih radionica u oblasti enciklopedistike,organizovanje službenih posjeta srodnim institucijama u regionu i šire…

Budžetom za 2024. godinu Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti je opredijeljeno 2,87 miliona eura, a od toga je 1,6 miliona predviđeno za podršku naučnom i umjetničkom stvaralaštvu, gotovo milion za primanja, a oko 600.000 za usluge. CANU ima 66 članova i članica redovnih, vanrednih i inostranih u četiri odjeljenja.

Izrada ,,knjige znanja” Crne Gore nikako da se privede kraju. U proteklih 50 godina brojni crnogorski intelektualci okupljeni oko nekadašnjeg Leksikografskog zavoda Crne Gore, CANU i Dukljanske akademije nauka i umjetnosti (DANU) radili su na enciklopediji. Nakon referenduma 2006. potencirano je da nema države bez enciklopedije, ali i pored mnogo uloženog truda i novca Enciklopedija Crne Gore nije štampana.

Ideja o pisanju Enciklopedije datira još od 1969. godine sa glavnim motivom da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u tadašnjim enciklopedijama, istorijama i udžbenicima bili nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani. Prema zamisli Incijativnog odbora Enciklopedija je trebalo da bude napisana bez romantičarskih predrasuda i na temelju savremene naučne misli. Odbor je procijenio da bi Enicklopedija mogla da se završi za šest godina.

Rok je i tada probijen, pa je početak njene izrade CANU najavio tek 1978. Sljedeće godine, Predsjedništvo Crne Gore, inicira osnivanje Leksikografskog zavoda Crne Gore s ciljem da on uradi Enciklopediju. Zavod je počeo rad 1982. godine. Direktor mu je bio Ratko Đurović. Redakcija Enciklopedije od 22 člana formirana je krajem 1983. godine. Đurović tada odlazi u penziju, a za direktora Leksikografskog zavoda imenovan je književnik Sreten Perović.

Orijentaciono je predviđeno da Enciklopedija ima sedam tomova i oko hiljadu autorskih tabaka, da jezik bude srpsko-hrvatski ijekavskog izgovora, pismo ćirilica i latinica, a tiraž oko 20.000 primjeraka. Do kraja 1987. na Enciklopediji su obavljeni uglavnom pripremni radovi. Najavljeno je tada da će prvi tom biti publikovan 1992. a posljednji 1999. godine.

Krajem 1988. godine predloženo je da se Leksikografski zavod pripoji CANU. Planove je poremetila smjena crnogorske vlasti u januaru 1989. godine.

Tokom 1989. i 1990. godine književnici Ilija Lakušić, Gojko Čelebić, Novak Kilibarda, Miodrag Ćupić, Želidrag Nikčević i Radomir Uljarević u nekoliko medijskih nastupa označili su Leksikografski zavod kao bastion stare vlasti i separatizma i tražili smjenu Sretena Perovića. Dopisnik beogradske Politike iz Crne Gore Goran Sito Rakočević pozivao je tih godina na ukidanje Leksikografskog zavoda. I bi tako. U junu 1991. ugašen je Leksikografski zavod, a prikupljena građa i alfgabetar enciklopedije predati su CANU.

Rad na enciklopediji su nakon 2000-ih nastavili CANU i DANU. Vlada je 2012. formirala komisiju da ispita dokle se došlo i šta se desilo sa materijalom za Enciklopediju koji su pripremale dvije Akademije. Što su utvrdili nije poznato.

Finansiranje Enciklopedije Vlada je obustavila 2005. godine. Iz CANU su tada tvrdili da je prvi tom bio u završnoj fazi i da je malo falilo da ga štampaju. Umjesto toga objavljena je knjiga Priređivanje enciklopedije Crne Gore.

Krajem 2014. tadašnji predsjednik CANU Momir Đurović kazao je da Vlada neće da opredijeli sredstva za izradu nacionalne enciklopedije, iako je zakonom iz 2012. godine obavezala tu instituciju da završi taj projekat. ,,Enciklopedija Crne Gore se radila 13 i po godina, od toga 10 godina u Leksikografskom zavodu, a oko tri godine u CANU. Akademija je bila odgovorna da to radi, okupila je preko 400 domaćih stvaralaca, ali nijesmo imali sredstava za nastavak. Bili smo blizu završetka prvog toma, a onda se desio politički pritisak i razni napadi protiv dalje izrade enciklopedije i Akademije, zbog čega je prekinuto finansiranje. Tadašnja vlada je obustavila sve. Mi smo uložili 60 odsto novca i stali na urađenom“,  istakao je Đurović. On je tada napomenuo da zakon predviđa da CANU enciklopediju mora da završi, iako im opet ne daju sredstva.

CANU je ponovo najavila realizaciju starog-novog projekta. A i nakon 54 godine od početka rada na enciklopediji političke i nacionalističke prijetnje su iste. Kao i glavni motiv da su istorija, kultura, umjetnost i nacionalni razvitak Crne Gore u enciklopedijama, istorijama i udžbenicima, kako u Crnoj Gori tako i u regionu, nepotpuni i često nenaučno i neravnopravno tretirani.

 

Iskustvo Rječnika

Početkom aprila 2016, CANU je objavila prvu knjigu Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika, kao poklon narodu uoči deset godina nezavisnosti. Rječnik sadrži više od 12.000 riječi koje počinju slovima A, B i V, zajedno sa informacijama o njihovom izgovoru, značenju i primjerima upotrebe u narodnom i književnom jeziku.

Iz CANU je najavljeno da će Rječnik u cjelosti biti objavljen za deset godina, tako što će se svake druge godine objavljivati po tom. Uz napomenu da se radi o „kapitalanom projektu koji, osim naučnog, ima veliki kulturni i identitetski značaj“.

Uslijedila je oštra reakcija javnosti na prvi tom Rječnika. U otvorenom pismu više od 100 intelektualaca zahtijevalo je od CANU da se izvini građanima Crne Gore, posebno nacionalnim Bošnjacima, Albancima i pripadnicima islamske vjeroispovijesti, i povuče cijeli tiraž Rječnika.

Poslanik Albanske alternative Nik Đeljošaj je zbog Rječnika bojkotovao rad Skupštine i najavio da će podnijeti krivičnu prijavu protiv autora. Funkcioner BS Suljo Mustafić kazao je da se radi o nasrtaju na tradiciju manjinskih naroda u Crnoj Gori. Budimir Aleksić, predsjednik Političkog savjeta Nove, zaključio je da je CANU pokrao srpsko intelektualno i istorijsko nasljeđe. Crnogorski pokret ocijenio je da je Rječnik necrnogorski: ,,i lingvistički, i etički, i činjenično”….

Iz CANU su poručili da nije bilo zlih namjera prema bilo kome, a posebno prema bilo kojoj nacionalnoj manjini. Umjesto ispravljanja tada evidentiranih grešaka od ovog kapitalnog posla se odustalo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo