Povežite se sa nama

MONITORING

ELEKTROPRIVREDA – PET GODINA KASNIJE: Šta nam je uradila A2A

Objavljeno prije

na

Pet godina od kako je Crna Gora, prodajom manjinskog paketa akcija svog najvrednijeg preduzeća – EPCG, obezbijedila opstanak Prve banke braće Aca i Mila Đukanovića, bliži se vrijeme za preispitivanje učinjenog.

Do kraja oktobra biće jasno na koji će način EPCG funkcionisati od početka 2015. godine, najavio je prije mjesec dana potpredsjednik Vlade Vujica Lazović. On je, tada, i obećao da će gprije prelaska na definisanje modaliteta saradnje u budućnostih, Vlada sprovesti detaljnu analizu petogodišnje saradnje bazirane na Ugovoru o menadžmentu iz 2009. godine.

Tu se, već, naziru problemi.

Pomenuti Ugovor je istekao, ili broji posljednje dane, a ovdašnja javnost i dalje ne zna kojih se sve obaveza prihvatila italijanska A2A kada je, nakon dogovora Silvija Berluskonija i Đukanovića, postala strateški partner EPCG (manjinski vlasnik kome je povjereno upravljanje najznačajnijom kompanijom u Crnoj Gori).

Nakon raspisivanja tendera za djelimičnu privatizaciju i dokapitalizaciju EPCG Vlada je obznanila šta očekuje od potencijalnog kupca. On je imao obavezu da do kraja ove godine (2014) vodeći EPCG ostvari profit od 240 do 300 miliona eura, da poveća proizvodne kapacitete HE Perućica i TE Pljevlja za 90 megavata, smanji gubitke na prenosnoj i distributivnoj mreži sa 22 na 11 odsto. Lazović je tada insistirao da je ovo samo dio od 20-ak precizno oročenih i mjerljivih zahtjeva koje će Vlada postaviti pred budućeg partnera. Priča je, u međuvremenu, dobila potpuno drugačiji smisao.

Umjesto očekivanog profita od 20 miliona eura (država bi, prema nezvaničnim interpretacijama Ugovora koji su ostali tajni, Italijanima tolerisala i dobit od 12, odnosno 16 miliona) EPCG je 2010. završila sa gubitkom od 16,5 miliona. Naredne godine Elektroprivreda bilježi rekordan gubitak od 66,5 miliona (plan je bio profit od 40 miliona). Potom je Vlada Igora Lukšića, ,,zbog izmijenjenih uslova poslovanja”, Italijane oslobodila obaveze da Elektroprivredi obezbijede profit. Konačno, profit je stigao prošle godine (25 miliona) ali ga je pratila vijest da je EPCG, na ime neplaćenih dažbina državnom budžetu dužna 45 miliona. Uglavnom, iz perspektive većinskog vlasnika (države Crne Gore), petogodišnji ugovor sa A2A donio je trošak umjesto očekivane dobiti i naplate dividende veće od 150 miliona.

Slično se završila i priča o smanjenju gubitaka na mreži – u crnogorskom slučaju to je podrazumijevalo i krađu struje – po čemu smo bili i ostali evropski rekorderi. Plan je bio da se gubici smanje na 11 odsto. O tome šta je realizovano govore podaci koje je Monitor dobio od Direkcije za odnose sa javnošću EPCG.

,,Ukupni godišnji gubici električne energije, i tehnički i komercijani, u elektrodistributivnom sistemu EPCG su posljednjih godina smanjeni sa 22,5 iz 2009. godine na 18,23 odsto zaključno sa 2013. godinom. Ovakav trend smanjenja biće nastavljen i ubuduće, sve do potpunog anuliranja komercijalnih i svođenja tehničkih gubitaka na nivo od devet odsto, koliko Elektroprivredi priznaje Regulatorna agencija za energetiku (REA). Važno je naglasiti da sve preko devet odsto, koliko za tehničke gubitke odobrava RAE, predstavlja isključivo trošak EPCG, odnosno ne preliva se na račune građana”. Glasnogovornici EPCG, dodatno, preciziraju kako se “gubici električne energije dijele na tehničke i komercijalne gubitke. Tehnički, odnosno gubici u distributivnom sistemu čine sastavni dio prodajne cijene električne energije svuda u svijetu. U nekim zemljama EU i komercijalni gubici, odnosno gubici po osnovu neovlašćene potrošnje električne energije, čine sastavni dio prodajne cijene, dok u Crnoj Gori to nije slučaj.” Uglavnom, i ovaj plan se izjalovio.

Slično je i sa najavljivanim povećanjem proizvodnih kapaciteta EPCG. O elektranama na Morači i drugom bloku TE, uglavnom se, samo pričalo. A šta je bilo sa najavljenim jačanjem kapaciteta HE Perućice i postojeće TE u Pljevljima? Evo odgovora iz Direkcije za odnose sa javnošću EP: ,,EPCG kroz redovne godišnje remonte i kontinuiranu modernizaciju pojačava snagu svojih proizvodnih objekata u cilju dobre pogonske spremnosti i sigurnosti rada. No i pored dobre spremnosti i stabilnog funkcionisanja priozvodnih objekata, ukupna proizvodnja zavisi i od vremenskih uslova, tj. količine padavina jer EPCG u svom sastavu ima dvije velike hidroelektrane. Proizvodnja se kretala u rasponu od 2.680 GWh iz 2009. godine do 3.809 GWh u 2013. Rekordna proizvodnja od 4.022 GWh za ovaj period ostvarena 2010. godine, kada su zabilježene i rekordne padavine u Crnoj Gorih.

Sudeći po ovogodišnjim padavinama mogla bi se očekivati još jedna rekordna godina. Ostaje da se vidi da li će i to biti pripisano u zasluge menadžmenta A2A. Koji je, prema podacima Udruženja manjinskih akcionara, sve ove godine uredno naplaćivao svoje konsultantske usluge. Čak i onda kada je Elektroprivreda poslovala sa rekordnim gubitkom.

Sada se priča vraća na početak. Tri godine unazad Vlada nas zamajava tvrdnjom da su državni interesi zaštićeni time što je dogovoreno da će Crna Gora ostati većinski vlasnik EPCG. To, zapravo, i nije dogovoreno nego je postalo kristalno jasno da A2A ne može ispuniti uslove za sticanje većinskog paketa akcija. Ako je to bio ,,državni interesh – zašto smo onda prodavali dvije petine akcija EPCG? I zašto ih nismo prodali onome ko je za ponuđene akcije nudio 100 miliona više.

Tu je i drugi problem. Čini se da crnogorska javnost nije jedina kojoj u ovoj priči nedostaju elementarni podaci. Na isti problem ukazuju manjinski akcionari EPCG ali i mali akcionari A2A. Konačno, izgleda da i Vlada Crne Gore ima konstantan problem sa prikupljanjem relevantnih podataka.

Ugovor sa A2A je potpisan a da to pitanje nije precizirano. Potom je, krajem 2009. godine, tadašnji ministar ekonomije Branko Vujović najavio da će ,,uskoro” biti dogovoreno kako će Vlada provjeravati da li A2A ispunjava svoje obaveze “da ne bi bilo dilema i nejasnoća u vezi utvrđivanja postignutog nivoa ispunjenosti parametara”.

Potom nas, u maju 2012. godine, Lazović obavještava kako je ,,nedavno pisao upravi A2A tražeći izvještaj o ispunjenju indikatora”. Valjda se pozvao na SPI (Zakon o slobodnom pristupu informacijama). Da li je potpredsjednik dobio traženi izvještaj? Znamo da je zahtjev (prije molbu) ponovo uputio i početkom prošle godine. ,,Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte uputio je kompaniji A2A dopis u kojem je ukazano na neophodnost sagledavanja implementacije ugovora i analize postignutih rezultata”, saopštio je potpredsjednik novinarima. Ne zna se da li je ikad dobio tražene podatke.

Ali se zna da je pregovaračku palicu zimus ponovo u svoje ruke preuzeo premijer Đukanović. On je, nakon februarskog sastanka sa generalnim direktorom A2A Renatom Ravanelijem, praktično najavio nastavak saradnje sa A2A do 2019. godine. Vujica Lazović, ipak, ponovo priča o potrebi da se analizira postignuto. Očito je da vicepremijeru i dalje nedostaju neophodni podaci. Premijeru, znamo to odranije, manjka odgovornosti i osjećaja za javni interes. Šteta je, u svakom slučaju, neizbježna.

Kako su se kretale cijene struje

Cijene električne energije u Crnoj Gori određuje Regulatorna agencija za energetiku, shodno Metodologijama za utvrđivanje regulatorno dozvoljenog prihoda energetskih subjekata (EPCG, CGES i COTI), na osnovu kojih se utvrđuju tarifni elementi za sve kategorije potrošnje, stoji u odgovorima koje je Monitor dobio od Direkcije za odnose sa javnošću EPCG. Tu su i podaci: ,,Kada je riječ o cijeni električne energije za domaćinstva (dvotarifna brojila i bez PDV-a ) cijena se, shodno odlukama RAE, kretala na način prikazan u tabeli: Umjesto šire analize, za koju u ovom tekstu nema prostora, čitaocima Monitora prezentujemo i podatke koji su ranije objavljeni od strane EPCG. Prosječan račun crnogorskog domaćinstva junu 2011. bio je 22,3 eura. Dvije godine kasnije, precizno – ovog avgusta, prosječan račun ,,teži” 39,91 euro.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

EKONOMIJA IZMEĐU STATISTIKE I PROJEKCIJA: San ili java

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok sve teže sastavljamo kraj s krajem, statistika nas ubjeđuje da nam je sve bolje i bolje. A političari najavljuju „nikad težu” jesen i zimu. Nastavljajući da troše nezarađeno

 

Crna Gora je, prema preliminarnim statističkim podacima, imala najveću stopu ekonomskog rasta u Evropi u drugom kvartalu (april–jun) ove godine. „Stopa realnog rasta BDP-a u drugom kvartalu 2022. godine iznosila je 12,7 odsto“, saopšteno je iz Monstata.

Iz priloženih podataka vidi se da je za proljetošnji rast ekonomije najzaslužnija kategorija „lična potrošnja domaćinstava“ koja je bila nekih 200 miliona veća nego u istom periodu prošle, 2021. godine. A dosta su pripomogle i zalihe, koje su za godinu dana uvećane sa 71,5 na 199,5 miliona.

Podatke Monstata, po pravilu, ne prati detaljnije objašnjenje pa je interpretacija saopštenih podataka prepuštena zainteresovanima. Među prvima se oglasio bivši ministar ekonomije i jedan od osnivača političkog pokreta Evropa sad Jakov Milatović. „Ovo je rezultat povećanja plata zbog Programa Evropa sad i samim tim značajno veće potrošnje domaćinstava. Znanjem do uspjeha“, pohvalio se Milatović pratiocima na tviteru.

Ima tu istine. Bez uvećanih plata potrošnja bi, bez sumnje, bila manja. Ali, tu se priča ne završava. Rast zarada u Crnoj Gori pogurao je i cijene. Zato je naša ovogodišnja inflacija, takođe, među najvećima u Evropi. I za približno polovinu veća od one izmjerene u zemljama euro zone. Iako je tamo uticaj energenata (struja, gas, naftni derivati) na ukupan rast cijena neuporedivo veći nego u Crnoj Gori. Taj dio zasluga programa Evropa sad Milatović i Milojko Spajić ne pominju.

Tu su, potom, i efekti ukrajinske krize. Ne samo globalni. U izmjerenom rastu „lične potrošnje domaćinstava“ jedan pristojan dio otpada na Ukrajince i Ruse koji su, nakon početka rata, došli u Crnu Goru. Kao što je i rast zaliha u drugom kvartalu, u dobroj mjeri, posljedica grozničavog gomilanja osnovnih životnih namirnica (brašno, ulje, šećer) i u špajzima i u trgovačkim magacinima. U strahu da ćemo, usljed rata na Istoku Evrope, ostati bez hrane.

Eto tako smo se, prema stopi ekonomskog rasta, našli na vrhu Evrope.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TARGETIRANJE NOVINARA U MANIRU DPSA-a: Novinare na bandere, slobodu medija o klin

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je premijer Dritan Abazović u više navrata optuživao medije i prijetio gašenjem, na mejl adresu jednog od njih stigla je prijetnja smrću

 

„Novinar si pi*ka ti materina pa piši o ovim go*nima i znaj visićeš na banderi u bulevaru za primer, kolabirantu“, jedna je od prijetnji koja je protekle sedmice upućena urednici nedavno osnovanog M portala. Riječ je o mediju koji duže vrijeme objavljuje prepiske kriminalaca, pripadnika takozvanog „škaljarskog“ klana, u kojima se pominje odlazeći premijer Dritan Abazović, funkcioneri ove i prethodne Vlade, ali i Srpska pravoslavna crkva i Demokratski front. U nekoliko mjelova koji su stigli na adresu glavne urednice M portala Danice Nikolić targetirani su novinari, građanski i nevladini aktivisti, političari i preduzeća…

Povodom tih prijetnji Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici je formiralo predmet. Prijetnje M portalu stigle su nakon više Abazovićevih otužbi, da ovaj i neki drugi mediji, radeći za Demokratsku partiju socijalista (DPS), šire govor mržnje i ekstremizam, a doveo ih je u vezu sa kriminalnim klanovima. Iz M portala je prethodno saopšteno da stvari komplikuje ćutanje onih koji bi trebalo da ih zaštite kao građane i kao novinare. Na izjave premijera Abazovića reagovali su i iz Gradske televizije, čiji je osnivač Grad Podgorica, a na čijem čelu je Ivan Vuković iz DPS-a. Oni su 11. septembra od direktora Uprave policije Zorana Brđanina zatražili procjenu bezbjednosti njihovih novinara i urednika. „Kao posljedicu ovih nezapamćenih pritisaka vrha države na medije, meta smo konstantnih prijetnji i uvreda ne samo korisnika društvenih mreža, nego i nepoznatih građana na različitim javnim mjestima“, naveli su iz Gradske televizije.

Akcija za ljudska prava (HRA) je osudila optužbe koje je premijer u tehničkom mandatu iznio na račun medija, bliskih Demokratskoj partiji socijalista. Premijer je, kako kažu, odgovoran za promociju slobode medija, koja podrazumijeva i pravo na kritiku vlasti, čak i onda kad ta kritika nije potpuno utemeljena. Podsjećaju da je Abazović nekoliko puta optužio pomenute medije i pojedince da su povezani sa kriminalnim grupama i da raspiruju i šire nacionalnu mržnju.

„Jednom je zaprijetio i gašenjem medija, što je nedopustivo u demokratskom društvu, posebno jer to nije u nadležnosti premijera. Umjesto zapaljivih izjava, koje krše pretpostavku nevinosti i zagovaraju netrpeljivost prema novinarima, od premijera se očekuje da eventualne dokaze o krivičnim djelima, koja su izvršili novinari, proslijedi državnom tužilaštvu putem Ministarstva unutrašnjih poslova ili Uprave policije, organa u njegovoj nadležnosti, umjesto da saopštava optužbe bez dokaza putem medija”, ističu u HRA.

Kritike Abazovića prema M portalu su se intenzivirale nakon što je taj portal od sredine avgusta počeo da objavljuje transkripte razgovora navodnih pripadnika šakaljarskog klana sa Sky aplikacije u kojima se pominje i lider građanskog pokreta URA i njegovi saradnici. Komentarišući objavljene transkripte razgovora navodnih pripadnika škaljarskog klana, a u kojima se pominje premijerovo ime, Abazović je optužio iste medije da sarađuju sa djelovima organizovanog kriminala.

„To što objavljuje M portal, to što radi Pobjeda, CDM i portal Analitika i drugi… sve je povezano imenima o kojima sam govorio u Specijalnom tužilaštvu“, rekao je Abazović 5. septembra nakon saslušanja u Specijalnom tužilaštvu, gdje je govorio o svojim saznanjima o švercu cigareta.

Medijski ekspert Duško Vuković za Monitor kaže da ljudi iz vlasti, pa i oni iz prvog ešalona, imaju pravo na afektivna raspoloženja, ali moraju znati da će ih ta raspoloženja kompromitovati. On primjećuje da, umjesto da uče na greškama prethodnika, vlast koju personifikuje mladi Dritan Abazović njihove greške koristi kao poželjne obrasce ponašanja.

„Obaveza je vlasti da uredi sistem i izgradi nezavisne institucije koji će obezbijediti pretpostavke za medijske i svake druge slobode, a da onda institucije sankcionišu one koji krše zakone, profesionalne standarde i etiku. To je izostalo, a optužbe i prijetnje kafanskog tipa su ostale crnogorska paradigma kada je riječ o odnosu vlasti i medija“, ističe Vuković.

Direktorica Instituta za medije Olivera Nikolić smatra da je težina riječi obezvrijeđena, a da smo svakodnevno svjedoci toksičnosti koja se izliva u javni prostor zbog porasta uvredljivog i govora mržnje, što rezultira agresijom, netrpeljivošću, pojačanim stereotipima, predrasudama, na kraju i podjelama.

„Pojedini političari ne prezaju od pokušaja disciplinovanja medija, čije im uređivačke politike nijesu po volji. Targetiraju medije i novinare. Svjedoci smo sve češćeg pritiska na novinare, koji su posljednjih godina učestala meta napada i čija je bezbjednost ugrožena“, pojasnila je Nikolić.

Direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ističe da Abazović nastavlja praksu koja je karakterisala bivšu višedecenijsku vlast DPS-a. Ona smatra da se, umjesto „zapaljivih izjava“, od premijera očekuje da eventualne dokaze o krivičnim djelima novinara proslijedi državnom tužilaštvu i to putem Ministarstva unutrašnjih poslova ili Uprave policije, koji su u njegovoj nadležnosti, umjesto što saopštava optužbe bez dokaza. Konstatuje da je na sceni nastavak višedecenijske prakse koja je dovela do napada na novinare, u nekim slučajevima sa najtežim posljedicama.

Olivera Nikolić ukazuje da od odgovornosti ne mogu pobjeći ni mediji. Više su, kaže, dio problema nego rješenja. Utaboreni i podijeljeni popuštaju pred pritiscima centara moći, zamagljuju granicu između činjenica i mišljenja, selektivno pristupaju u odbrani javnog interesa.

„Sve rjeđe su prostor dijaloga, a sve češće prostor političkog obračuna, ili megafon centara moći iz politike i van nje“ kaže Nikolić. Ona pita: „Podriveno je povjerenje u medije i institucije i kome građani da vjeruju i ko će to da servisira njihovu osnovnu potrebu da budu informisani i obaviješteni?“

Siniša Bijeković, zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore, osudio je prijetnje i uvrede upućene urednici M portala, kao i ostalim novinarima i drugim javnim ličnostima koji su targetirani porukama „krajnje prizemne i uznemirujuće sadržine“. Sad, zanimljivo – iz  Ministarstva kulture i medija poručili su da „napadi i prijetnje novinarima i novinarkama, narušavaju princip slobode medija koji mora biti do kraja poštovan, bez obzira na uređivačku politiku medija“. Ambasadorka Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Džudi Rajzing Rajnke (Judy Rising Reinke) saopštila je da nije prihvatljivo kada politički lideri kritikuju novinare ili medijske kuće jer im se ne sviđa kako oni izvještavaju, što dovodi do ugrožavanja bezbjednosti novinara.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo