Povežite se sa nama

MONITORING

ELEKTROPRIVREDA – PET GODINA KASNIJE: Šta nam je uradila A2A

Objavljeno prije

na

Pet godina od kako je Crna Gora, prodajom manjinskog paketa akcija svog najvrednijeg preduzeća – EPCG, obezbijedila opstanak Prve banke braće Aca i Mila Đukanovića, bliži se vrijeme za preispitivanje učinjenog.

Do kraja oktobra biće jasno na koji će način EPCG funkcionisati od početka 2015. godine, najavio je prije mjesec dana potpredsjednik Vlade Vujica Lazović. On je, tada, i obećao da će gprije prelaska na definisanje modaliteta saradnje u budućnostih, Vlada sprovesti detaljnu analizu petogodišnje saradnje bazirane na Ugovoru o menadžmentu iz 2009. godine.

Tu se, već, naziru problemi.

Pomenuti Ugovor je istekao, ili broji posljednje dane, a ovdašnja javnost i dalje ne zna kojih se sve obaveza prihvatila italijanska A2A kada je, nakon dogovora Silvija Berluskonija i Đukanovića, postala strateški partner EPCG (manjinski vlasnik kome je povjereno upravljanje najznačajnijom kompanijom u Crnoj Gori).

Nakon raspisivanja tendera za djelimičnu privatizaciju i dokapitalizaciju EPCG Vlada je obznanila šta očekuje od potencijalnog kupca. On je imao obavezu da do kraja ove godine (2014) vodeći EPCG ostvari profit od 240 do 300 miliona eura, da poveća proizvodne kapacitete HE Perućica i TE Pljevlja za 90 megavata, smanji gubitke na prenosnoj i distributivnoj mreži sa 22 na 11 odsto. Lazović je tada insistirao da je ovo samo dio od 20-ak precizno oročenih i mjerljivih zahtjeva koje će Vlada postaviti pred budućeg partnera. Priča je, u međuvremenu, dobila potpuno drugačiji smisao.

Umjesto očekivanog profita od 20 miliona eura (država bi, prema nezvaničnim interpretacijama Ugovora koji su ostali tajni, Italijanima tolerisala i dobit od 12, odnosno 16 miliona) EPCG je 2010. završila sa gubitkom od 16,5 miliona. Naredne godine Elektroprivreda bilježi rekordan gubitak od 66,5 miliona (plan je bio profit od 40 miliona). Potom je Vlada Igora Lukšića, ,,zbog izmijenjenih uslova poslovanja”, Italijane oslobodila obaveze da Elektroprivredi obezbijede profit. Konačno, profit je stigao prošle godine (25 miliona) ali ga je pratila vijest da je EPCG, na ime neplaćenih dažbina državnom budžetu dužna 45 miliona. Uglavnom, iz perspektive većinskog vlasnika (države Crne Gore), petogodišnji ugovor sa A2A donio je trošak umjesto očekivane dobiti i naplate dividende veće od 150 miliona.

Slično se završila i priča o smanjenju gubitaka na mreži – u crnogorskom slučaju to je podrazumijevalo i krađu struje – po čemu smo bili i ostali evropski rekorderi. Plan je bio da se gubici smanje na 11 odsto. O tome šta je realizovano govore podaci koje je Monitor dobio od Direkcije za odnose sa javnošću EPCG.

,,Ukupni godišnji gubici električne energije, i tehnički i komercijani, u elektrodistributivnom sistemu EPCG su posljednjih godina smanjeni sa 22,5 iz 2009. godine na 18,23 odsto zaključno sa 2013. godinom. Ovakav trend smanjenja biće nastavljen i ubuduće, sve do potpunog anuliranja komercijalnih i svođenja tehničkih gubitaka na nivo od devet odsto, koliko Elektroprivredi priznaje Regulatorna agencija za energetiku (REA). Važno je naglasiti da sve preko devet odsto, koliko za tehničke gubitke odobrava RAE, predstavlja isključivo trošak EPCG, odnosno ne preliva se na račune građana”. Glasnogovornici EPCG, dodatno, preciziraju kako se “gubici električne energije dijele na tehničke i komercijalne gubitke. Tehnički, odnosno gubici u distributivnom sistemu čine sastavni dio prodajne cijene električne energije svuda u svijetu. U nekim zemljama EU i komercijalni gubici, odnosno gubici po osnovu neovlašćene potrošnje električne energije, čine sastavni dio prodajne cijene, dok u Crnoj Gori to nije slučaj.” Uglavnom, i ovaj plan se izjalovio.

Slično je i sa najavljivanim povećanjem proizvodnih kapaciteta EPCG. O elektranama na Morači i drugom bloku TE, uglavnom se, samo pričalo. A šta je bilo sa najavljenim jačanjem kapaciteta HE Perućice i postojeće TE u Pljevljima? Evo odgovora iz Direkcije za odnose sa javnošću EP: ,,EPCG kroz redovne godišnje remonte i kontinuiranu modernizaciju pojačava snagu svojih proizvodnih objekata u cilju dobre pogonske spremnosti i sigurnosti rada. No i pored dobre spremnosti i stabilnog funkcionisanja priozvodnih objekata, ukupna proizvodnja zavisi i od vremenskih uslova, tj. količine padavina jer EPCG u svom sastavu ima dvije velike hidroelektrane. Proizvodnja se kretala u rasponu od 2.680 GWh iz 2009. godine do 3.809 GWh u 2013. Rekordna proizvodnja od 4.022 GWh za ovaj period ostvarena 2010. godine, kada su zabilježene i rekordne padavine u Crnoj Gorih.

Sudeći po ovogodišnjim padavinama mogla bi se očekivati još jedna rekordna godina. Ostaje da se vidi da li će i to biti pripisano u zasluge menadžmenta A2A. Koji je, prema podacima Udruženja manjinskih akcionara, sve ove godine uredno naplaćivao svoje konsultantske usluge. Čak i onda kada je Elektroprivreda poslovala sa rekordnim gubitkom.

Sada se priča vraća na početak. Tri godine unazad Vlada nas zamajava tvrdnjom da su državni interesi zaštićeni time što je dogovoreno da će Crna Gora ostati većinski vlasnik EPCG. To, zapravo, i nije dogovoreno nego je postalo kristalno jasno da A2A ne može ispuniti uslove za sticanje većinskog paketa akcija. Ako je to bio ,,državni interesh – zašto smo onda prodavali dvije petine akcija EPCG? I zašto ih nismo prodali onome ko je za ponuđene akcije nudio 100 miliona više.

Tu je i drugi problem. Čini se da crnogorska javnost nije jedina kojoj u ovoj priči nedostaju elementarni podaci. Na isti problem ukazuju manjinski akcionari EPCG ali i mali akcionari A2A. Konačno, izgleda da i Vlada Crne Gore ima konstantan problem sa prikupljanjem relevantnih podataka.

Ugovor sa A2A je potpisan a da to pitanje nije precizirano. Potom je, krajem 2009. godine, tadašnji ministar ekonomije Branko Vujović najavio da će ,,uskoro” biti dogovoreno kako će Vlada provjeravati da li A2A ispunjava svoje obaveze “da ne bi bilo dilema i nejasnoća u vezi utvrđivanja postignutog nivoa ispunjenosti parametara”.

Potom nas, u maju 2012. godine, Lazović obavještava kako je ,,nedavno pisao upravi A2A tražeći izvještaj o ispunjenju indikatora”. Valjda se pozvao na SPI (Zakon o slobodnom pristupu informacijama). Da li je potpredsjednik dobio traženi izvještaj? Znamo da je zahtjev (prije molbu) ponovo uputio i početkom prošle godine. ,,Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte uputio je kompaniji A2A dopis u kojem je ukazano na neophodnost sagledavanja implementacije ugovora i analize postignutih rezultata”, saopštio je potpredsjednik novinarima. Ne zna se da li je ikad dobio tražene podatke.

Ali se zna da je pregovaračku palicu zimus ponovo u svoje ruke preuzeo premijer Đukanović. On je, nakon februarskog sastanka sa generalnim direktorom A2A Renatom Ravanelijem, praktično najavio nastavak saradnje sa A2A do 2019. godine. Vujica Lazović, ipak, ponovo priča o potrebi da se analizira postignuto. Očito je da vicepremijeru i dalje nedostaju neophodni podaci. Premijeru, znamo to odranije, manjka odgovornosti i osjećaja za javni interes. Šteta je, u svakom slučaju, neizbježna.

Kako su se kretale cijene struje

Cijene električne energije u Crnoj Gori određuje Regulatorna agencija za energetiku, shodno Metodologijama za utvrđivanje regulatorno dozvoljenog prihoda energetskih subjekata (EPCG, CGES i COTI), na osnovu kojih se utvrđuju tarifni elementi za sve kategorije potrošnje, stoji u odgovorima koje je Monitor dobio od Direkcije za odnose sa javnošću EPCG. Tu su i podaci: ,,Kada je riječ o cijeni električne energije za domaćinstva (dvotarifna brojila i bez PDV-a ) cijena se, shodno odlukama RAE, kretala na način prikazan u tabeli: Umjesto šire analize, za koju u ovom tekstu nema prostora, čitaocima Monitora prezentujemo i podatke koji su ranije objavljeni od strane EPCG. Prosječan račun crnogorskog domaćinstva junu 2011. bio je 22,3 eura. Dvije godine kasnije, precizno – ovog avgusta, prosječan račun ,,teži” 39,91 euro.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo