Kako je Međunarodni sud za zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije (ICTY) došao do tačke u kojoj odustaje od ambicije da donese pravdu za žrtve, mir u regionu i istinu o nasilju u nekadašnjoj federaciji pa sada iskupljuje ljude koji su direktno usmjeravali one koji su činili zločine – pitanje je koje se postavlja pošto je Raspravno vijeće ICTY oslobodilo prvostepenom presudom bivšeg šefa srpske Službe državne sigurnosti Jovicu Stanišića i njegovog pomoćnika, bivšeg zapovjednika jedinice za specijalne operacije SDB Franka Simatovića. Stanišić (61) i Simatović (63) su oslobođeni zapovjedne odgovornosti za zločine koje su počinile specijalne jedinice koje su oni osnovali, ali i od optužbi da su bili članovi udruženog zločinačkog poduhvata sa ciljem etničkog čišćenja velikih prostora Hrvatske i BiH.
Većina članova Vijeća, uz suprotno mišljenje francuskog sudije Pikara, nisu mogli da zaključe kako su optuženi pomagali i podržavali zločine koje su počinile Srpska dobrovoljačka garda, policija SAO Krajine (u Hrvatskoj), Škorpioni ili druge grupe, izjavio je predsjedavajući Vijeća holandski sudija Alfons Ori, čitajući sažetak presude. Sudija Ori je kazao da je gotovo polovina od 133 svjedoka ispitana pod zaštitnim mjerama i da je skriven od javnosti određeni dio suđenja zbog zahtjeva Srbije. Sudija je naveo da je u sudski spis uvršteno gotovo 5.000 dokaznih predmeta.
Glavni tužilac Serž Bramerc je izjavio da će se Tužilaštvo ICTY vjerovatno žaliti na iznenađujuću oslobađajuću presudu za ratne zločine za Stanišića i Simatovića, kada prouči novu interpretaciju komandne odgovornosti koju su iznijele sudije.
,,Oslobađanje Stanišića i Simatovića je svakako bilo iznenađenje za nas jer smo smatrali da su predočeni dokazi bili dovoljni da osiguraju osuđujuću presudu. Mi sada proučavamo presudu da bismo razumjeli logiku sudija i onda ćemo odlučiti o žalbi, koju ćemo vjerovatno podnijeti, ali isuviše je rano da bih dao neku opštu ocjenu”, izjavio je Bramerc.
Nakon podužeg žalbenog postupka uslijediće drugostepena presuda.
Haški sud će, prema ocjenama kritičara, ostati zabilježen kao sud koji nije uspio da utvrdi konkretnu odgovornost onih koji su van ratišta vukli konce, pravili pogubne planove i ratne ciljeve, regrutovali i pripremali buduće počinioce zločina, finansirali i naoružavali vojske. Neke je pretekla smrt, neke spasla promjena politike ICTY, komplikovana pravna procedura koja se ponekad nekima čini protivna zdravom razumu.
Državni zvaničnici u Srbiji najnovije oslobađajuće presude pozdravljaju i smatraju da su, kako je kazao premijer Ivica Dačić, od velikog značaja za tu zemlju. Predsjednik Nacionalnog saveta za saradnju s Haškim tribunalom Rasim Ljajić izjavio je da je Savet u slučaju Simatovića i Stanišića i tužilaštvu i odbrani dostavio sve što je traženo i da je to rezultiralo oslobađajućom presudom.
Srpsko Tužilaštvo za ratne zločine istovremeno je najavilo da će od Haškog tribunala tražiti dokaze iz predmeta protiv Stanišića i Simatovića, jer su, kako navodi tužilac Vladimir Vukčević, mnogi zločini koji su pomenuti u tom slučaju, predmet predistražnih postupaka u Srbiji.
Za razliku od državnih zvaničnika, u nevladinim organizacijama koje se bave istraživanjem ratnih zločina i suočavanjem s prošlošću, veoma su iznenađeni izrečenim oslobađajućim presudama.
Predsjednica Fonda za humanitarno pravo Sandra Orlović smatra da se time neće donijeti ni istina ni pravda za žrtve zločina koji su se desili na prostoru Bosne i Hercegovine i Hrvatske. „Žrtve ratnih zločina zaista mogu da budu nezadovoljne i biće nezadovoljne dugo”, rekla je Orlović
Regionalna koordinatorka procesa REKOM Nataša Kandić izjavila je da je ,,zapanjena”, dodavši da se presuda i obrazloženje koje je dato ne slažu sa činjenicama za koje kaže da su bile očigledne.
I predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava Sonja Biserko kazala je da „ presuda dolazi kao iznenađenje za sve one koji su ozbiljno pratili sve što se dešavalo tokom rata u Hrvatskoj, a pogotovu u BiH. Vrlo je neobična ta izlazna strategija haškog Tribunala da u posljednjoj rundi oslobađa tako visoke odgovorne dužnosnike… U svojoj završnici, haški Tribunal apsolutno nije održao onaj svoj kurs sa kojim je počeo… Zašto ih je onda uopšte sve hapsio i zašto ih je odvodio u Hag, ako ih je sve oslobodio?”, pita se Biserko
I u BiH je oslobađajuća presuda Stanišiću i Simatoviću iznenadila predstavnike udruženja žrtava i nevladinih organizacija.
Mirsad Tokača, direktor Istraživačko-dokumentacionog centra iz Sarajeva, kaže da je ova oslobađajuća presuda očekivana, nakon presude čelnim ljudima tzv. Herceg Bosne koji su dan ranije osuđeni na ukupno 111 godina zatvora. Osuđeni na čelu sa predsjednikom vlade Herceg Bosne Jadrankom Prlićem su proglašeni krivim za udruženi zločinački poduhvat protjerivanja i ubijanja Bošnjaka u BiH.
„Neuravnotežena, gotovo suprotstavljena politika Suda u kažnjavanju, naravno, sada govorim o prvom stepenu, još je jednom pokazana, potvrđena i to je sve potpuno apsurdno”, ocijenio je Tokača.
Kritičari primjećuju da ICTY do sada nije osudio nijednog visokog zvaničnika iz Beograda po komandnoj odgovornosti za zločine počinjene u Hrvatskoj i BiH. To se različito tumači.
Zagrebački profesor Žarko Puhovski procjenjuje da se Vijeće u konkretnom slučaju nije bavilo time da li je postojao udruženi zločinački poduhvat srpskog vođstva, nego jesu li Stanišić i Simatović u tome učestvovali.
,,U principu se dogodilo to da su suci prihvatili koncept bivšeg suca Šonburga da je udruženi zločinački poduhvat pravna forma koja nema smisla, jer ju je nemoguće dokazati, jer miješa odgovornost i krivicu. I oni su i u presudi Gotovini i Markaču i Perišiću i ovoj dvojici, zapravo, zaključili da to nije moguće dokazivati. Nisu oni rekli da li ga je bilo ili nije bilo, oni su naprosto rekli da ne mogu dokazati da njih dvojica pripadaju tom udruženom zločinačkom poduhvatu”, kazao je Puhovski.
Taj je „specifično usmjeravan” standard ove godine predstavio predsjedavajući sudija Amerikanac Teodor Meron. Citiran je kao glavni autoritet tokom čitanja oslobađajuće presude Stanišiću i Simatoviću prošlog četvrtka.
U povezanoj presudi novembra prošle godine, Žalbeno vijeće je oslobodilo Antu Gotovinu i Mladena Markača, dva hrvatska generala, koji su bili optuženi za zločine nad srpskim civilima u Hrvatskoj, zbog prekomjerne upotrebe sile. U suštini, Žalbeno vijeće je takođe, pod predsjedavanjem sudije Merona, utvrdilo da ne postoji pravni standard koji omogućava sudovima da prave razliku između legitimnih i nelegitimnih vojnih ciljeva.
Potpredsjednik skupštine Srbije, istaknuti antiratni aktivista Žarko Korać je mišljenja da će poslije ovakve presude Stanišiću i Simatoviću tipična reakcija biti ,,da je to zato da Srbija sada dobije datum početka pregovora i da je to neka velika zavera Evrope da omogući Srbiji da čista ulazi u Evropu, a ne kao zemlja u kojoj je svemoćni šef državne bezbednosti organizovao jedinice koje su počinile nečuvene zločine.”
Žarko Puhovski takvu praksu Tribunala tumači direktnim interesima velikih sila koje učestvuju u mnogim ratovima širom svijeta: ,,Ako kažete da Perišić nije odgovoran za zločine onih kojima je on pomagao u BiH, ni SAD ne mogu biti odgovorne za zločine u Libiji, koji su činili oni koje su pomagali”, kaže Puhovski.
I beogradska istoričarka Branka Prpa smatra da se Haški tribunal, a preko njega i UN, pokazao nemoćnim pred političkim uticajem velikih sila: ,,Radi se o nemoći na međunarodnom planu jedne institucije da sankcioniše zločine i sam rat”, tvrdi Prpa.
Marko Milanović, profesor međunarodnog prava na Univerzitetu Notingem u Velikoj Britaniji, ocjenjuje da je očigledan politički uticaj na Tribunal velikih zapadnih sila koje su i finansirale međunarodni sud.
Erik Gordi, koji predaje politiku i sociologiju Jugoistočne Evrope na Univerzitetskom koledžu u Londonu, smatra, kako je napisao u uvodniku za Njujork tajms, da su oslobađajuće presude samo jedan u nizu dramatičnih preokreta pred Tribunalom od prošle godine, i uklapaju se u evoluciju te institucije koja je upravo obilježila dvadeset godina postojanja.
,,Za posmatrača sa strane loše izgeda to što je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju bio na putu da uspostavi revolucionarni presedan, sa svim što to podrazumijeva, a onda se strmoglavio unazad… Završni krug sudske prakse Tribunala predstavlja tužan kraj priče o sudu koji je osnovan sa malom nadom, ohrabrio mnoge, a zatim sve odbacio,” zaključio je Gordi.
Tokom privremenog boravka na slobodi, kao haški zatvorenik, Stanišić je četiri puta bio u Institutu Dr Simo Milošević u Igalu. Tada su mu dolazili američki agenti. Obično su njihovi dolasci bili ranije najavljivani i tokom posjeta cio sprat na kojem je Stanišić ležao bio je posebno obezbjeđivan, ispričao je sagovornik Pressa.
Stanišić – agent CIA
Dnevnik Los Anđeles tajms objavio je u martu 2009. da je kao šef SDB Jovica Stanišić radio za CIA. Međutim, američki novinar Greg Miler, koji je u članku Los Anđeles tajmsa otkrio da je Stanišić radio za CIA, izjavio je da CIA ne želi da optužbe protiv njega u Hagu budu povučene, već da sud dobije potpuni uvid u njegov slučaj.
,,On nikada nije pripadao CIA, nije bio plaćeni agent niti je prihvatao zadatke od CIA”, rekao je Miler.
Beogradski Press je pisao da je Slobodan Milošević „provalio” Jovicu Stanišića u jesen 1997. da radi za Amerikance. Nedugo posle toga Stanišić je smijenjen, kazao je sagovornik Pressa.
Milan BOŠKOVIĆ
IN ENGLISH3 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
FOKUS3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice