Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KAKO JE SDT ISTRAŽIVALO NEBOJŠU MEDOJEVIĆA A KAKO SLAVOLJUBA STIJEPOVIĆA: Dvojni aršini

Objavljeno prije

na

SDT nije tražilo pritvor za Stijepovića, a on je na saslušanje došao „kroz dimnjak“. Zato su Medojeviću pretreseni stan i partijske prostorije. O tom slučaju informisani smo, praktično, u realnom vremenu, dok je „slučaj Stijepović“ skrivan skoro dvije godine

 

Dostupna dokumenta pokazuju kako Specijalno državno tužilaštvo nije imalo iste kriterijume prilikom istrage i podizanja optužnice protiv funkcionera DPS-a i Generalnog sekretara predsjednika Crne Gore Slavoljuba Stijepovića i lidera DF-a i Pokreta za promjene Nebojše Medojevića.

Različit pristup bio je vidljiv i građanima koji nijesu upućeni u pravne finese.

Oba slučaja datiraju iz kampanje uoči izbora 2016. godine. SDT nas je, ipak, o istrazi protiv Medojevića i njegovih saradnika iz PzP-a i DF-a obavijestilo već  početkom naredne godine, dok je istraga protiv Stijepovića (ne i DPS-a) ozvaničena tek dvije godine kasnije. Danas znamo da je bilo „materijala“ da se SDT još 2017. godine ozbiljnije pozabavi i tim slučajem.

SDT, na čijem čelu je glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić, nije tražilo pritvor za Stijepovića, a optužnica pred sudom jedva je ,,prošla”, tek iz trećeg puta. Medojevićev tretman bio je značajno oštriji – za njega je traženo skidanje imuniteta i određivanje pritvora.

Uz to su pripadnici Specijalnog policijskog odeljenja izvršili pretres prostorija PZP-a i Medojevićevog stana, zaplijenivši kompjutere, mobilne telefone, pisana dokumenta. Tokom istrage Slavoljuba Stijepovića nijesu zabilježene slične istražne radnje. I optužnica protv lidera PZP-a je napisana brže, daleko je detaljnija, pa je i potvrđena iz prvog puta.

Stijepović nije saslušan tokom 2017. godine, iako je Vlatko Rašović, jedan od ljudi od povjerenja Duška Kneževića, odbjeglog biznismena i dugogodišnjeg ilegalnog finansijera DPS-a, koji je prenosio „sumnjivih“ 100.000 dolara, tvrdio da je taj novac bio namijenjen Stijepoviću i DPS-u. Umjesto toga, „plasirana“ je informacija kako je Knežević tim novcem pomagao DF. Nakon demantija jedne i druge strane, SDT je „zaboravilo“ cio slučaj, sve dok Knežević nije objavio tajni video snimak svoje donacije.

Sve to ukazuje na mogućnost postojanja različitih aršina u praksi SDT-a. Najdalje je, u obrazlaganju istih, otišla direktorka MANS-a Vanja Ćalović Marković. Ona je, pozivajući se na optužnicu, Katniću spočitala da mu je cilj da Stijepović ne bude osuđen, i da je morao u optužnici uključiti političku korupciju. Katnić je odgovorio kako će „napustiti Crnu Goru“ ukoliko bilo koji pravnik dokaže Stijepoviću ,,bilo što osim ovo za šta ga mi teretimo”.

Zakon o specijalnom tužilaštvu i njegovoj nadležnosti precizira (u članu 3 stav 2) da ,,bez obzira na visinu propisane kazne” SDT goni javnog funkcionera ukoliko je izvršio krivična djela ,,protivzakoniti uticaj i navođenje na protivzakoniti uticaj” a sve povezano sa visokom korupcijom. SDT je, smatraju brojni analitičari, propustio da u slučaju Stijepovića primijeni ove odredbe Zakona. Istraga je povedena u drugom pravcu.

SDT je podiglo optužnicu protiv Stijepovića i još šest osoba 30. decembra 2019. godine, gotovo godinu dana nakon što je Knežević  na portalu IN4S objavio video-snimak koji je označio početak afere Koverta i velikih građanskih protesta pokreta Odupri se.

Na snimku koji je nastao uoči parlamentatnih izbora 2016, vidi se kako Knežević Stijepoviću uručuje poveliku kovertu, navodeći da je u njoj 97.000 eura.

U optužnici se, međutim, ne pominje isti iznos. Tamo se navodi da je Knežević, nakon što su njegovi saradnici konvertovali 110.000 dolara u eure, Stijepoviću predao 47.500  eura. Zanimljivo je da Stijepovića SDT tereti za pranje novca putem pomaganja, dok ostaloj šestorici optuženih spočitava daleko teže krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i pranje novca.

Dva mjeseca prije podizanja optužnice 9. oktobra 2019. godine, SDT je, shodno već ustaljenoj praksi, za svjedoka saradnika angažovao Vlatka Rašovića koji je imao značajnu ulogu u, kako se navodi, ,,Kneževićevim malverzacijama”.

On je dvije godine ranije, u oktobru 2017. godine, bio saslušan u SDT-u zbog konvertovanja 100.000 dolara namijenjenih Stijepoviću, upravo onih koji su proizveli aferu Koverta. Nakon tog saslušanja, SDT nije preduzimalo nove korake do objavljivanja Kneževićevog snimka. Mnogi, zato, smatraju da je Katnić, još tada, ,,progledao Stijepoviću kroz prste”.

Knežević je, nakon što se ,,odmetnuo” u London, poručio da je Katnić pokušao da mu smjesti da je podignuti novac, za koji tvrdi da ima legalno pokriće, bio namijenjen Demokratskom frontu i da ga tako uplete u aferu Državni udar. Iako je, kaže, glavni specijalni tužilac već tada znao da je on te pare dao DPS-u za parlamanetarne izbore.

Za razliku od Stijepovića koji je optužen za krivično djelo pranja para putem pomaganja, Nebojša Medojević je zajedno sa biznismenom Momirom Nikolićem optužen za daleko teže krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije koja se bavila pranjem para.

Tako je Medojeviću, kao navodnom vođi kriminalne organizacije, zaprijećena kazna od tri do 15 godina zatvora, a Stijepoviću, samo pomagaču, upola manje.

Umjesto ,,zida ćutanja” koji je pratio aferu Koverta, SDT nas je o istrazi protiv Medojevića i njegovih saradnika iz DF-a obavijestilo već početkom 2017, čim su se slegli prvi odjeci afere Državni udar. Ubrzo su, u sklopu istrage, pretresene prostorije PzP-a i Medojevićev stan. ,,Za krivični postupak protiv Šarića i Lončara nije vršen pretres stana. Motiv za pretres mog stana je bio politički, da bi glavni specijalni tužilac došao do moga laptopa”, požalio se na jednom od ročišta Medojević.

Za razliku od Stijepovićog slučaja, SDT je odmah po otvaranju istrage tražilo skidanje imuniteta Medojeviću i određivanje pritvora. DF je odgovorio zatvaranjem poslanika u zgradu Skupštine.

Osmodnevna kriza, krajem juna i početkom jula 2017. godine, riješena je uz posredovanje tadašnjeg predsjednika Filipa Vujanovića koji je zatražio od VDT-a Ivice Stankovića da se Medojević brani sa slobode. Stanković je nedugo zatim izdao obavezujuće upustvo Katniću ponavljajući taj zahtjev, što je glavni specijalni tužilac prihvatio.

Već krajem godine, 14. novembra 2017, SDT je podiglo optužnicu protiv Medojevća i njegovih „saradnika“. Medojević i Nikolić optuženi su da su tokom 2016. godine organizovali kriminalnu organizaciju sa ciljem vršenja krivičnog djela pranje novca, radi sticanja nezakonite dobiti i moći.

U optužnici se navodi da je Ni­ko­lić u sep­tem­bru i ok­to­bru 2016. pre­ko NN osobe u tri na­vra­ta do­sta­vio 100.000 do­la­ra di­rek­to­ru PzP-a Dejanu Vu­ji­si­ću, ko­je je on pro­sli­je­dio se­kre­ta­ru stran­ke Željku Šće­pa­no­vi­ću, ina­če Me­do­je­vi­će­vom šu­ri, da ih kod uličnih dilera zamijeni za eure. I dalje redom.

Viši sud je potvrdio optužnicu iz prvog puta 20. februara 2018. godine, svega tri mjeseca nakon njenog podizanja od strane SDT-a.

Na drugoj strani, optužnica protiv Stijepovića, koju zastupa specijalna tužiteljka Lidija Vukčević (ona je pisala i optužnicu protiv Medojevića), zvanično je potvrđena 24. septembra 2021. godine, gotovo dvije godine nakon podizanja.

Vanraspravno vijeće Višeg suda u Podgorici, je, prethodno, zbog nedostatka dokaza  dva puta donosilo rješenje kojim se obustavljao krivični postupak protiv Stijepovića. Istim (prvim) rješenjem potvrđena je optužnica protiv Duška Kneževića i ostalih okrivljenih u tom slučaju.

Stijepović se prilikom kontrole optužnice, branio tvrdnjom da je u vrijeme njihove saradnje Knežević bio ugledan biznismen i da nije imao razloga da sumnja da je novac mogao biti stečen od kriminalnih aktivnosti. Nelegalno finansiranje kampanje DPS-a, zahvaljujući tužilaštvu, nije ni bilo tema ročišta.

Glavni pretres u tom slučaju još nije počeo, dok se Medojeviću sudi od decembra 2018. Brz naznaka da bi prvostepena presuda uskoro mogla biti donijeta. Zastara može, u oba slučaja, nastupiti najranije krajem ove (2021.), a najkasnije 2026. godine.

 

Popust

U sklopu istrage protiv Nebojše Medojevića SDT je naložilo pretres službenih prostorija PzP saslušavajući, istovremeno, veliki broj funkcionera i aktivista DF-a. Protiv DPS-a nije bilo sličnih akcija.

Zbog sumnji u izvore finansiranja, DF-u je godinu dana bila blokirana raspodjela novca iz državnog budžeta koji im je pripadao po osnovu osvojenih mandata na izborima 2016. DPS nije imao takvih problema.

Nakon otkrivanja afere Koverta, Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) je 11. februara 2019. godine kaznila tada vladajuću DPS zbog kršenja Zakona o finansiranju političkih subjekata, pa je partija morala da vrati u državnu kasu 47.500 eura i uplati još 20 hiljada na ime kazne za prekršaj. DPS je na vrijeme platio kaznu pa je dobio umanjenje – umjesto 20 uplatio je 13,1 hiljadu eura.

Agencija nije koristila isti princip u Medojevićevom slučaju, odnosno, nije obavijestila javnost da je pokrenut bilo kakav postupak protiv DF-a. ASK je, nešto kasnije, po zahtjevu SDT-a, kontrolisala PZP i DF. U tom Izvještaju se primjećuje da je ,,neobično da partija kupuje 1.500 tableta za potrebe predizborne kampanje”.

Predrag ZEČEVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

BUDVANSKI SOKOLOVI ZAGLAVILI U NEBODERU: Hotel Falkons – napuštena betonska grdosija u centru grada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napušteni hotel Falkons kompanije Bemax primjer je kako su ambicije investitora i vlasnika zemljišta nadmašile njihove mogućnosti. Kada će ovaj hotel primiti prve goste i stanare nije poznato. Ni šta će država ili opština preduzeti da natjera ovog i druge investitore da dovrše svoje građevine

 

 

Započet u jesen 2017. godine, hotel neobičnog naziva Falkons, što bi u prevodu značilo – hotel Sokolovi, smješten uz šetalište na Slovenskoj obali, u neposrednoj blizini zgrade gradske Pošte, nije završen, a ne zna se ni kada će to biti. Ružna betonska građevina ogromnih gabarita, sa svojih 14 nadzemnih etaža predstavlja do sada najveću vizuelnu i urbanističku degradaciju turističkog centra. Agresivnom arhitekturom i masivnim “krilima” Falkons je zauvijek zazidao jedinstvenu vizuru prema moru, koja se otvarala na ulazu u Budvu, od prvih gradskih semafora.

Hotel je izgrađen na parcelama UP 16.5 i 16.3 ukupne površine 4060 kvadrata, u zahvatu DUP Budva centar, koje su u vlasništvu budvanskih porodica. Vlasnici su sa investitorom, podgoričkom kompanijom S&I Invest DOO, zaključili ugovor o zajedničkom ulaganju radi izgradnje hotela.

Osnivač i stopostotni vlasnik firme S&I Invest je podgorička kompanija Bemax.

Zašto moćni Bemax kasni sa završetkom velelepnog hotela, nije poznato. Razlozi možda leže u promijenjenoj političkoj situaciji u zemlji zbog koje je najveća građevinska firma u zemlji posustala, izgubila podršku i beneficije. Ili je problem u megalomaniji, predimenzioniranoj gradnji kako bi  apetiti svih učesnika u zajedničkom investicionom poduhvatu bili namireni.

Planirana investicija, zvanično, vrijedna je oko 26,5 miliona eura.

Gotovo je nevjerovatno da je na parceli površine 4 hiljade kvadrata, u skladu sa DUP-om Budva centar i izdatim UTU, moguće izgraditi objekat ukupne površine oko 20.000 kvadrata. Sa oko 9.000 kvadrata podrumskog prostora pride, izgrađeno je više od 30.000 kvadrata betona, gvožđa i stakla nadomak morske obale.

Građevinsku dozvolu za gradnju luksuznog hotela sa pet zvjezdica, u avgustu 2017. potpisao je ministar Pavle Radulović. Autori idejnog projekta hotela Falkons su profesor Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, Branislav Mitrović i arhitektica Jelena Kuzmanović.

Prema podacima iz građevinske dozvole objektat se sastoji iz pet odvojenih cjelina, tri hotela, prizemlja i podzemne garaže. Tri zasebne hotelske zgrade visoke spratnosti nakalemljene su na zajednički postament visokog  prizemlja. Tri hotela za tri suvlasnika. Centralni, najviši dio, sa 14 nadzemnih etaža pripada Bemaxu, dok su dva odvojena krila “Sokola” sa 10 i 8 spratova namijenjena vlasnicima zemljišta.

Različite arhitektonske forme  zastupljene su na zgradi hotela. Od ogromnih kamenih kolonada prema moru, postavljenih na ivicu katastraske parcele, i bukvalno na šetalištu od koga nema ni metar odmaka, pa do razigranih betonskih krila Sokola koji streme ka nebu.

Hotel će raspolagati sa većim brojem lokala, restorana, velikim reprezentativnim kongresnim centrom sa nekoliko povezanih sala. Na krovovima tri hotela planirana su tri otvorena bazena. Za svakog po jedan.

Prema rješenjima iz DUP-a Budva centar-izmjene i dopune, upisana spratnost na navedenim urbanističkim parcelama je 7 etaža.

Najveću štetu gradu i korist investitorima donijela je nezakonita odrednica iz koruptivnog plana DUP Budva centar, o preporučenoj spratnosti. Ona podrazumijeva da je planom navedeni broj etaža samo preporuka, te da svako može da gradi kako i koliko želi. Na taj način je Budva urbanistički uništena. Ova priča i dalje funkcioniše, 17 godina nakon donošenja plana, čija je važnost po svim propisima odavno istekla.

Betonska gromada nebodera Falkons i mnoge višespratnice u centru Budve, neprilagođene mediteranskom podneblju, sagrađeni su na zemljištu koje je bilo u vlasništvu mještana. Budvani snose veliki  dio odgovornosti za urbanističku devastaciju Budve i gradnju velikog broja kula i solitera.

Zanimljivo je da je Opština Budva privremeno oslobodila investitora, S&I Invest, plaćanja naknade za komunalno opremanje građevinskog zemljišta, pod izgovorom izgradnje hotela kategorije 5 zvjezdica. Međutim, u hotelu Falkons nisu imuni na prodaju jednog broja apartmana privatnicima. Vlasnici smještajnih jedinica, kojih prema projektu ima oko 250, prodaju apartmane na tržištu nekretnina. Time je rijetkim srećnicima omogućeno da na obali mora, u centru Budve, postanu vlasnici stanova koji se evidentiraju kao apartmani ili hotelske sobe a da pri tom investitor ne plati pripadajuće komunalije jer je prijavljen kao ekskluzivni hotel visokih standarda.

Hotel Falkons je markentinški promovisan kao prvi hotel na budvanskoj rivijeri, poslije Splendida u Bečićima, koji će biti kategorisan sa pet prestižnih zlatnih zvjezdica.

Na zvaničnom sajtu Bemaxa navodi se da je hotel i nakon osam godina i dalje u fazi gradnje. Da su betonski, zidarski i armirano-betonski radovi završeni u potpunosti, ali da su unutrašnji zanatski radovi na samom početku, odnosno na nivou od 17 odsto.

U izdatoj građevinskoj dozvoli navedno je upozorenje po kome investitoru prestaje pravo gradnje po izdatoj dozvoli ukoliko ne započne građenje objekta u roku od dvije godine od dana izdavanja. Rok za završetak gradnje mnogo je fleksibilniji, kao da je građevinska dozvola značajnija od samog objekta.

Prema članu 43 novog Zakona o izgradnji objekata investitor je dužan da završi građenje objekta u roku od pet godina od dana izdavanja građevinske dozvole.​​

Ako ne završi dužan je da do završetka građenja objekta, plaća godišnju naknadu za svaku započetu godinu prekoračenja roka, na osnovu predračunske vrijednosti objekta, kao i da kontinuirano održava gradilište do pribavljanja upotrebne dozvole.​​

Međutim, investitori koji grade u turističkim područjima i ovdje imaju izuzeća zbog ograničavanja građevinskih radova tokom turističke sezone. Zakonom propisan rok do kojeg gradnja obejkta mora biti završena, produžava se srazmjerno vremenu ograničenja gradnje.

U slučaju gradnje hotela Falkons, svi zakonom propisani rokovi o okončanju gradnje i stavljanju hotela u turistički promet su prekoračeni. Zakon se  ne primjenjuje. Ne samo u vezi završetka gradnje Bemaksovog hotela, koji kao građevinsko ruglo stoji u srcu turističke metropole, nego i u drugim sličnim slučajevima.

Slika nezavršenog hotela Falkons, gigantske građevine, posađene pored mora, predstavlja sublimaciju svih urbanističkih promašaja jedne vlasti, jedne generacije Budvana i njihove pohlepe, koji su omogućili da se grad pretvori u megalopolis kula i solitera, grad nebrojenih turističkih apartmana, koji najveći dio godine zvrje sablasno prazni.

Prostor Budve opterećuju glomazne grdosije u izgradnji koje su zaposjele obalni prostor od Avale do Zavale. Mega investicije poput stambenog kompleksa Porto Budva, koje čekaju svoj završetak.

Napušteni hotel Falkons kompanije Bemax primjer je kako su ambicije investitora i vlasnika zemljišta nadmašile njihove mogućnosti. Kada će ovaj hotel primiti prve goste i stanare nije poznato. Ni šta će država ili opština preduzeti da natjera ovog i druge investitore da dovrše svoje građevine.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA DALA SAGLASNOST ZA IZGRADNJU SPOMENIKA MITROPOLITU AMFILOHIJU U KOLAŠINU: Đedo među partizanima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kolašin je  grad čiji su javni prostori oblikovani spomenicima i memorijalima posvećenim borcima NOB-a  i antifašističkoj tradiciji. Odluka o podizanju spomenika  mitropolitu Amfilohiju Radoviću odskače od dosadašnje logike javnog sjećanja.Svi postojeći spomenici, ali i neki objekti u tom gradu, podignuti su u čast partizanskih heroja

 

 

Spomenik pokojnom mitropolitu crnogorsko-primorskom Amfilohiju, za čije je podizanje Vlada dala saglasnost 18. septembra, biće, izuzev spomenika starcu Miliji, jedini spomenik u Kolašinu koji nije posvećen narodnooslobodilačkoj borbi (NOB). Svi postojeći spomenici, ali i neki objekti u tom gradu, podignuti su u čast partizanskih heroja i događaja iz Drugog svjetskog rata. O spomenicima iz NOB-a do sada se, uglavnom, vodila uredna briga, pa je čak i oko rekonstrukcije Spomen-doma, podignutog u znak zasijedanja ZAVNO-a, postignut konsenzus unutar vladajuće lokalne većine u kojoj učestvuje i koalicija Za budućnost Kolašina.

Spomenik mitropolitu Amfilohiju obećao je još kao opozicioni odbornik Vladimir Martinović, bivši član Demokratske Crne Gore.. Čim je promijenjena vlast, a on postao predsjednik Opštine, krenuo je u realizaciju svog obećanja. Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije je u januaru 2023. sa Martinovićem potpisao ugovor kojim su obezbijeđena finansijska sredstva u iznosu od 50.000 eura za izgradnju i postavljanje spomen-obilježja mitropolitu Amfilohiju. Ranije, odlukom o budžetu za tu godinu, planirana je  donacija Mitropoliji crnogorsko-primorskoj za izgradnju. U lokalnoj upravi kažu da ih je obradovala odluka Vlade.

Spomenik mitropolitu Amfilohiju, koji je već dobio mural u centru Kolašina i koji je porijeklom iz tog grada, biće postavljen pored crkve Svetog Dimitrija, saopštili su Monitoru u Opštini,

„Smatramo da je lokacija adekvatna i u skladu sa značajem ličnosti kojoj se podiže obilježje. Opština ostaje dosljedna svojoj obavezi da podjednako njeguje i čuva sjećanje na sve važne ličnosti i događaje iz naše bogate prošlosti. Nastavićemo da brinemo o svim spomenicima i memorijalnim cjelinama, posebno onima koji svjedoče o antifašističkom nasljeđu i slobodarskoj tradiciji ovog kraja, jer su oni trajni dio identiteta našeg grada. Na taj način čuvamo kontinuitet istorijskog pamćenja i prenosimo ga budućim generacijama, bez obzira na vrijeme i okolnosti u kojima su ta obilježja nastala“, kazali su iz lokalne vlasti.

Najpoznatiji kolašinski spomenik, na glavnom trgu, posvećen je palim borcima u NOB-u i  djelo je čuvenog zagrebačkog vajara Vojina Bakića. Nastao je u vrijeme kada je Kolašin zacjeljivao duboke rane iz NOB-a, a Kolašinci kažu da je „simbol grada koji je nakon rata podizan iz pepela“.

Lokalni hroničar i publicista Branislav Jeknić kaže da je spomenik prvobitno bio zamišljen znatno drugačije.„Spomenik je trebalo da bude ‘scena’ izvlačenja ranjenog partizana, dakle bez ženske figure. No, tadašnja vlast procijenila je da spomenikom treba da se oda počast i partizankama poginulim tokom NOB-a, koje su se borile rame uz rame sa svojim drugovima. Među njima, svakako, treba pomenuti dr Ružu Rip, Dunju Đokić, Đurđu Vlahović, Jelicu Mašković… Bakić je, očigledno, maestralno odradio taj posao, a Kolašinci su dobili priliku da ne zaborave hrabrost i stradanje svojih sugrađanki u NOB-u“, kaže Jeknić.

U vrijeme kada je spomenik dopremljen u Kolašin, u ljeto 1951. godine, na glavnom gradskom trgu bile su samo dvije kuće koje su, nekim čudom, odoljele njemačkom bombardovanju 1943. godine. Kasnije, oko spomenika se formiralo uže gradsko jezgro i nastajao poslijeratni Kolašin.Otkriven je 13. jula 1951. godine. Svečanosti su prisustvovali, između ostalih, Blažo Jovanović, Veljko Vlahović i Vlado Lazarević.

Bakić je smatran jednim od najvećih hrvatskih vajara XX vijeka. Opisivali su ga kao „umjetnika evropskog formata i autora koji je uspio da u avangardizmu apstrakcije ostvari monumentalnost i neposrednost, koje su, tradicionalistički gledano, obilježja klasične skulpture“. Početkom 90-ih prošlog vijeka mnoga djela tog vajara u Hrvatskoj oštećena su ili uništena.

Na drugom gradskom trgu, koji nosi ime narodnog heroja Vukmana Kruščića, nalazi se spomenik Veljku Vlahoviću, djelo poznatog vajara Ota Loga, podignut 22. septembra 1989. godine.Veljko (1914–1975)  je bio jedan od najistaknutijih revolucionara i državnika socijalističke Jugoslavije , borac u Španskom građanskom ratu, učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj. Rođen je u selu Trmanje kod Kolašina, školovao se u Podgorici, Beogradu, Pragu, Parizu, Moskvi… Ostao je upamćen kao jedan od najobrazovanijih i politički najsistematičnijih kadrova poslijeratne Jugoslavije. .

Iako ima praktičnu namjenu,struka  smatra „najreprezentativnijim spomenikom socijalističke kulture“ kolašinski Spomen-dom. Nekadašnji ponos grada, podignut kasnih sedamdesetih godina prošlog vijeka, građen je po ideji slovenačkog arhitekte Marka Mušiča. Zgrada je predstavljena i na Venecijanskom bijenalu arhitekture. Prema izboru World Monuments Fund, našla se među 30 najatraktivnijih arhitektonskih dostignuća na svijetu. Do početka devedesetih, za održavanje je bila zadužena država. Na tom objektu već tri godine traju radovi „redovnog održavanja“, koji će koštati preko 600.000 eura.

Kakvo-takvo novo ruho Spomen-dom će ipak dobiti. Međutim, zgrada u kojoj je 1943. godine održano ZAVNO očigledno nije prioritet ni državnoj ni lokalnoj vlasti. U njoj je do 2011. godine bio smješten dio OŠ „Risto Manojlović“. Objekat je formalno istorijski spomenik i stavljen je pod zaštitu. Sada je ruina, bez namjene.

Pored konstituisanja ZAVNO-a u „staroj školi“, tokom Drugog svjetskog rata održani su i Prvi kongres antifašističke omladine Crne Gore i Boke (25. i 26. novembra 1943. godine), a početkom decembra iste godine i Prvi kongres antifašističkog fronta žena Crne Gore i Boke. U februaru 1944. godine to je bilo mjesto gdje je drugi put zasjedao ZAVNO, a u julu iste godine obilježene su tri godine ustanka naroda Crne Gore protiv okupatora. Istog dana počelo je i treće zasjedanje ZAVNO-a, koji je postao Crnogorska antifašistička skupština narodnog oslobođenja (CASNO). Od 2011. godine stara škola zvanično je bez namjene i u lošem je stanju.

To što zgrada u kojoj je „obnovljena crnogorska državnost“ propada, a obećanja za njeno renoviranje su odavno zaboravljena, u Udruženju boraca NOR-a i antifašista Kolašina vide kao „pokazatelj da je vrijeme u kojem živimo nezasluženi, neargumentovani i improvizovani revizionizam“.

„Pod hitno treba početi rekonstrukciju i građevinsku zaštitu te zgrade, koja je kulturno-istorijski spomenik. To je objekat u kojem su donesene odluke kojima je počelo obnavljanje hiljadugodišnje državne tradicije Crne Gore. Objekat propada, urušavaju se spomen-ploče koje pričaju o njenoj istorijskoj važnosti, kao i oznake da se radi o kulturno-istorijskom spomeniku. Zgrada treba da bude tako obnovljena kako bi bila trajna adresa crnogorske revolucionarne i progresivne pobjede u Drugom svjetskom ratu, u Kolašinu kao ratnoj prijestonici – sa modernim obrazovnim, istorijskim, kulturnim i turističkim porukama“, kaže Nikola Lakićević, predsjednik UBNOR-a.On objašnjava da je u Ministarstvu kulture obavljeno više razgovora bez konkretnih rezultata

Lakićević kaže da će, uz to, tražiti i da se „kroz aktuelnu rekonstrukciju spomen-doma koja je u toku, obezbijedi prostor koji će opremom i sadržajima svjedočiti zašto se ta originalna arhitektonska građevina zove spomen-dom i kojim povodom je izgrađena u Kolašinu“.

                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PRIVATIZACIJA HOTELSKE GRUPE BUDVANSKA RIVIJERA: Soliteri i u turističkom naselju slovenska plaža

Objavljeno prije

na

Objavio:

Planira se osnivanje zajedničke hotelske kompanije, akcionarskog društva u kome bi srbijanska MK Grupa imala 80 odsto vlasništva dok bi država, odnosno Vlada, raspolagala sa preostalih 20 odsto. Nešto nalik javno-privatnom partnerstvu prilikom formiranja društva AD Luštica Development, između Vlade i egipatsko- švajcarske kompanije Orascom

 

Špekulacije oko privatizacije najveće hotelske kompanije u Crnoj Gori, HG Budvanska rivijera, koja je u većinskom vlasništvu države, ne prestaju. Prema nepotvrđenim informacijama Vlada planira da obavi vlasničku transformaciju u HG Budvanska rivijera, na način što bi se iz preduzeća izdvojili budvanski hoteli Aleksandar i turistički rizort TN Slovenska plaža u zasebnu kompaniju, dok bi hotel Mogren u Budvi, hoteli Palas sa depandansom Palas Lux i Castellastva u Petrovcu, nastavili da posluju kao i do sada, u sastavu zajedničkog preduzeća.

U pitanju je, navodno, projekat kojim rukovodi premijer Milojko Spajić zajedno sa predstavnicima srbijanske kompanije MK Grupa D.O.O., čiji je osnivač i predsjednik bio poznati biznismen Miodrag Kostić. Planira se osnivanje zajedničke hotelske kompanije, akcionarskog društva u kome bi MK Grupa imala 80 odsto vlasništva dok bi država, odnosno Vlada raspolagala sa preostalih 20 odsto. Nešto nalik javno-privatnom partnerstvu prilikom formiranja AD Luštica Development između Vlade i egipatsko- švajcarske kompanije Orascom.

MK Grupa bi prema tim planovima dobila 80 odsto akcija u društvu tako što bi izašla iz vlasništva koje ima linearno u svim hotelima HG Budvanska rivijera.

Struktura akcionara Budvanske rivijere pokazuje da Vlada posjeduje najveći paket od 41,64 odsto akcija, Fond PIO ima 12,8 odsto i Zavod za zapošljavanje 4,27 odsto akcija.

MK Grupa je uspjela da uveća svoj udio kupovinom akcija na Montenegroberzi u maju 2022. godine, sa 19,91 na više od 26 odsto. Bilo je i kupovine od drugih povezanih firmi, čime je MK Grupa, prešla prag od 30 odsto vlasništva ne samo u HGBR nego i u državnoj kompaniji Sveti Stefan Hoteli.

“Transakcijom na Montenegro berzi MKG Properties, dio MK Group sistema, stekla je dodatnih 3,24 odsto akcija u HG Budvanska rivijera i 1,51 odsto akcija u Sveti Stefan hotelima, što zajedno sa akcijama otkupljenim od povezanih lica čini 32,2 odsto u HG Budvanska rivijera i 31,25 odsto u Sveti Stefan Hotelima”, saopštili su tada iz MK grupe.

Pregovori između premijera Spajića i predstavnika holdinga MK Grupa, navodno su poodmakli. Time se tumače i kadrovske promjene na kormilu budvanske hotelske grupe. Vlada je početkom avgusta predložila Skupštini akcionara izbor novih osoba za članstvo u Odboru direktora kompanije, da bi već 19. avgusta Odbor izabrao novog predsjednika, Luku Vukalovića, člana PES iz Herceg Novog.

Smjenom dosadašnjeg predsjednika iz Demokratske stranke, Mijomira Pejovića, PES je preuzeo kontrolu u HG Budvanska rivijera, sa kojom ima velike planove.

Iako je postojao dogovor između Demokrata i PES da mandat Pejoviću traje koliko i mandat aktuelne Vlade, on je ipak skraćen, vjeruje se, zbog protivljenja privatizacije ove uspješne kompanije.

Ukoliko se realizuju planovi o formiranju mješovitog akcionarskog društva MK Grupa preuzeće većinsko vlasništvo na najatraktivnijom lokacijom u Budvi, na prostoru od 25 hektara, na kome je izgrađen turistički rizort Slovenska plaža.

Govori se o gradnji novih hotela, kongresnog centra i mnogih drugih sadržaja. Poznato turističko naselje, odnosno turistički grad u zaleđu velike Slovenske plaže, neće preživjeti planirane investicije.

Turističko naselje Slovenska plaža izgrađeno je poslije razornog zemljotresa 1979., na lokaciji na kojoj je do temelja porušeno pet hotela u vlasništvu Montenegroturista, hotel Slavija  sa depandansima kao i veliki hotel Internacional. Način gradnje novih objekata na trusnom području diktirali su statičari, seizmolozi i stručnjaci iz mnogih stranih zemalja koji su poslije zemljotresa dolazili da pomognu. Struka je u to vrijeme u Crnoj Gori bila uvažena, te je propisana dozvoljena spratnost na lokacijama duž cijele budvanske rivijere bila najviše dvije do tri etaže.

Uz zadate uslove gradnje, slovenački arhitekta Janez Kobe osmislio je jedinstveni turistički grad, mediteranskog stila, sa kućama tradicionalne arhitekture, sa otvorenim terasama pokrivenim pergolama, kamenim kaletama, trgovima, prostranim parkovima i zelenim površinama. TN Slovenska plaža otvorena je 1984. godine. Za svoje djelo arhitekta je nagrađen prestižnom Borbinom nagradom.

TN Budvanska rivijera danas predstavlja jedinstvenu oazu mira i tropskog zelenila, vrijedni ekološki biser u centru urbanistički devastirane Budve. U okviru kompleksa na površini od 14 hektara uređen je park sa preko 300 različitih biljnih vrsta. Ovaj kompleks jedan je od prvih turističkih objekata u Crnoj Gori nosilac evropskog sertifikata Eco Label, koji obavezuje da se poslovanje bazira na održivom razvoju uz minimalno ugrožavanje prirodnih resursa.

Međutim, dvije i po decenije nakon otvaranja turističkog grada, pod uticajem investicione euforije koja je zahvatila područje budvanske rivijere, koalicija DPS-SDP na vlasti u Budvi, donosi kontroverzni planski dokument kojima se Budva urbanistički oblikuje poput megalopolisa, sa soliterima duž morske obale, u budvanskom polju pa čak i po okolnim brdima.

Aktuelnim planom DUP Budva centar nije pošteđena ni lokacija rizorta Slovenska plaža. Na cijelom prostoru naselja ucrtani su objekti ogromnih gabarita. Predviđena spratnost dostiže 11 etaža. Dva takva nebodera planirana su na mjestu popularnih bazena u naselju. Uvidom u nivelacione karte plana, sadašnje turističko naselje sravnjeno je sa zemljom, na njegovom mjestu predviđeni su soliteri, jedan do drugog.

To je svakako poznato investitorima iz MK Grupe.

Da opasnost od devastacije TN Slovenska plaža prijeti, pokazuju nedavno izdati UT uslovi za izradu urbanističko- tehničke dokumentacije za izgradnju objekata na jednoj od slobodnih parcela, koje je na zahtjev HG Budvanska rivijera izdalo Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine.

Na urbanističkoj parceli UP 26.2 u bloku 26b u zahvatu DUP Budva centar-izmjene i dopune, površine 10.989 m2, odobrena je gradnja objekata turističke namjene bruto razvijene građevinske površine od 39.802 kvadrata. Predviđena spratnost objekata je 11 etaža.

Takođe, na zahtjev uprave HGBR krajem jula ove godine Ministarstvo je izdalo UT uslove i za drugu parcelu u naselju. Na urbanističkoj parceli UPS1 u bloku 30 odobrena je gradnja hotela i drugih sadržaja ukupne bruto površine 59.109 kvadrata. Maksimalna spratnost je takođe 11 etaža.

Kako se nezvanično saznaje, UT uslovi su zatraženi zbog potrebe izgradnje manjih ugostiteljskih objekata.

Do koje mjere je planom DUP Budva centar izvršena degradacija prostora TN Slovenska plaža pokazuju uporedni podaci, po kojima cijelo postojeće naselje sa oko 2.500 kreveta raspoređenih u 1016 jedinica, soba, apartmana i vila, ima ukupno 64.500  kvadrata. Dok dva navedena dokumenta sa izdatim UTU odobravaju izgradnju oko 100.000 kvadrata na parcelama turističkog naselja.

Ove brojke najbolje islustruju brutalnu urbanističku devastaciju vrijednog prostora turističke metropole.

U oktobru 2021. iz uprave HGBR obratili su se Vladi, odnosno resornom ministru ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, Ratku Mitroviću sa zahtjevom  da se soliteri iz plana DUP Budva centar izbrišu prilikom izrade PUP-a Opštine Budva.

Do toga nije došlo jer prostorni plan Opštine, čije je izrada započeta 2022. nije donijet.

Novim Zakonom o uređenju prostora lokalnim upravama je vraćena nadležnost donošenja prostornih planova pa se očekuje da lokalna vlast prilikom izrade PUP-a iz planova nižeg reda izbriše sve prethodno ucrtane solitere na svojoj teritoriji.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo