Povežite se sa nama

OKO NAS

KAKO NASTAJU I NESTAJU KRIMINALNI KLANOVI: Smrt brža od policije

Objavljeno prije

7 godina

na

Da li su smanjenju broja organizovanih kriminalnih grupa u Crnoj Gori više doprinijeli njihovi međusobni animoziteti i krvavi obračuni ili efikasan rad policije i pravosuđa

 

Učestali obračuni na našim ulicama nameću pitanje – koliko je kriminalnih grupa u Crnoj Gori, ko ih predvodi a ko, eventualno, smeta?

Dokument pod nazivom Procjena opasnosti od teškog i organizovanog kriminala (SOCTA), u kojem se navodi broj registrovanih organizovanih kriminalnih grupa (OKG) crnogorska policija, periodično, radi od 2010. godine. Prema prvom dokumentu (OCTA 2010) u Crnoj Gori bilo je registrovano 35 organizovanih kriminalnih grupa. Sledeće prebrojavanje (SOCTA 2013) pokazalo je, prema novodima Uprave policije, da se broj OKG smanjio na 20. Konačno, poslednji predstavljeni dokument (SOCTA 2017) registruje „samo“ 11 oranizovanih kriminalnih grupa.

„Mora se istaći da je broj organizovanih kriminalnih grupa tokom prethodnog perioda znatno smanjen“, pohvalili su se iz MUP-a predstavljajući dokument. Do smanjenja je, prema tadašnjem objašnjenju, došlo tako što su neke OKG prestale da postoje, neke su se udružile ili pripojile moćnima, dok su neke i razbijene, nakon preduzetih policijskih aktivnosti. Pošto te navode nijesu pratili precizniji podaci, javnost je mogla samo da nagađa da li su smanjenju broja OKG u Crnoj Gori više doprinijeli njihovi međusobni animoziteti i krvavi obračuni ili predani rad policije i pravosuđa.

Uglavnom, aktuelni direktor UP Veselin Veljović ni tada nije štedio pohvale na račun policije i Specijalnog državnog tužilaštva, tvrdeći kako je njihovim ofanzivnim pristupom spriječen značajan broj likvidacija.

Direktor UP tada je ponudio i neke opservacije o OKG i odnosu države prema njima. „Njihovu snagu i moć daje novac, jer bez te moći oni se ne bi bahato ponašali“, objašnjavao je Veljović, „potencijalna meta organizovanih kriminalnih grupa može da bude bilo ko zavisno od njihovih interesa. To smo prepoznali i to nećemo dozvoliti. Crna Gora ih nikada nije podržavala niti će ih podržati. Imamo ofanzivan odnos i prema njima i njihovim porodicama jer oni znaju da im se djeca bave kriminalom“, kazao je Veljović.

Ni jednim od OCTA dokumenata zvaničnici iz bezbjednosnog sektora nijesu objelodanili ko su osumnjičene vođe i članovi prebrojanih kriminalnih grupa. Za taj se podatak moramo vratiti u 2007. godinu, kada su zvaničnici ANB članovima Odbora za bezbjednost predstavili Plavu knjigu – sažetak saznaja na temu Ko je ko u crnogorskom podzemlju. 

Informacije iz Plave knjige istog su dana napustile skupštinsko zdanje, pa smo bili u prilici da saznamo kako se izradi tog dokumenta pristupilo pošto su zabilježili ,,pojave koje ranije nijesu bile karakteristične za Crnu Goru, a koje ukazuju na homogenizaciju u kriminogenom miljeu”. Kao rezultat istraživanja, saznali smo da u Crnoj Gori djeluje osam organizovanih kriminalnih grupa (klanova) – po dvije u Podgorici, Baru i Rožajama, a po jedna u Nikšiću i Beranama. Uz šverc narkotika, stoji u Knjizi, ,,crnogorske kriminogene strukture se sporadično bave i krijumčarenjem pojedinačnih komada oružja i eksplozivnih naprava, pri čemu je registrovana pojava da se određena količina narkotika trampi za oružje”.

Draž dokumentu dao je popis vođa pobrojanih klanova i njihovih najbližih saradnika.

Tada je, prema podacima ANB, crnogorskim podzemljem gospodarila barsko-budvanska grupa koju su predvodili Ljubo Bigović, pokojni Armin – Muša Osmanagić i Saša Boreta, dok su značajno mjesto u organizaciji koja se izdvajala po ,,brojnosti i organizovanosti, naplati reketa i vršenju krivičnih djela koja sadrže elemente terorističkih akata”, zauzimali Ljubo Vujadinović i Alen Kožar. Prema ocjenama ANB ta je grupa bila ,,najbrojnija i spremna za krivična djela koja iziskuju veći stepen organizovanosti, značajna finansijska sredstva i logistiku”. Ne treba biti analitičar podzemlja da bi se prepoznalo kako su, praktično, svi pomenuti suđeni za ubistvo policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića (suđenje će biti ponovljeno). Sa njima se na optuženičkoj klupi našao i jedan od navodnih vođa beranske OKG Milan Čila Šćekić. Izuzetak je pokojni Osmanagić koji je, istine radi samo nezvanično, dovođen u vezu sa ubistvom vlasnika i urednika Dana Duška Jovanovića.

Lokalna konkurencija ovoj ekipi, u vrijeme nastanka Plave knjige bile su kriminalne grupe okupljene oko braće Ivanović (Dragoslav i Duško) i nekadašnjeg boksera Veselina Bujića. Ivanovići su, u međuvremenu, prestali puniti stranice crne hronike. Bujić se po izlasku iz spuškog zatvora priklonio trenutno najjačem barskom klanu kojim je, do pogibije u saobraćajnoj nesreći, rukovodio Luka Đurović. Njegov sin Šćepan Bujić izdržava kaznu od 20 godina zatvora zbog ubistva braće Gojačanin 2013. (krajem 2018. policija mu je spočitavala da iz zatvora organizuje lanac zelenašenja).

Verzirani kažu kako od Đurovićeve smrti, u jesen 2013., klan predvode njegovi nekadašnji saradnici na čelu sa Milanom Vujovićem i Alanom Kožarom. Prema podacima iz SOCTA, članovi ove grupe tretiraju se kao saradnici klana Luke Bojovića, koji se trenutno nalazi u zatvoru u Španiji, ali i za osobe bliske „škaljarskom klanu“ kojim sada rukovode braća Jovan i Igor Vukotić, nakon što su njihovi prijatelji i saradnici Stevan Stamatović i Igor Dedović u januaru ubijeni u Atini, na očigled svojih porodica. Operativni podaci policije ukazuju i da Vukotićima u upravljanju klanom nesebično pomaže jedan od vođa barskog klana.

Ubistvom Armina Muše Osmanagića u septembru 2014. obezglavljen je, na neko vrijeme, drugi po snazi kriminalni klan u Baru. Tim klanom prema operativnim saznanjima policije sada komanduje njegov brat Adnan Osmanagić koji, nezvanično, godinama pokušava da osveti brata i ubije Jovana Đurovića, mlađeg  brata pokojnog Luke. Specijalno tužlaštvo tvrdi sud da je Osmanagić za ubistvo Đurovića Pećancu Enzanu Cirikoviću obećao 20.000 eura i audi A8. Spletom okolnosti, bomba koju je Ciriković u avgustu 2018. postavio pod Đurovićev motor nije eksplodirala i njihov plan nije uspio. Suđenje za ovo djelo je u toku.

Prema policijskim analizama Ljubo Bigović je, zbog teške bolesti i dugogodišnjeg boravka u pritvoru u ZIKS-u, izgubio najveći dio nekadašnjeg uticaja. Odavno se ne govori ni o Berancu Vuku Vuleviću, koji važi za slobodnog strijelca i, prema saznanjima policije, nema svoju kriminalnu grupu. Isti izvori tvrde da u Budvi i dalje najveći uticaj ima  klan Saša Borete. Iako se i on već godinama nalazi u zatvoru, to mu nije prepreka da ima kontrolu preko svog kuma Marka Ljubiše Kana. Operativno, i njihov šef je – Luka Bojović.

Od 2007. godine policija je na teritoriji opštine Bar registrovala postojanje makar još dvije organizovane kriminalne družine. Jedna, iza koje stoje braća Stojan i Vlado Sekulović iz Sutomora i danas je, kažu, aktivna. Policiji su, piše u dokumentu, zanimljivi zbog izrazito nasilničkog ponašanja. Klan Nikole Spasojevića  nestao je sa mape organizovanog kriminala u Baru  kada se njihov  šef  preselio u Pljevlja – gdje vodi brigu o familiji i imovini braće Darka i Duška Šarića.

Pomen braće Šarić dovodi nas do drugog dijela Plave knjige. Uz popis kriminalnih klanova i njihovih članova, ANB je tada sačinila i spisak ,,bezbjednosno interesantnih osoba” koje svoje kriminalne aktivnosti obavljaju ,,uglavnom u inostranstvu”. Na tom popisu su se, pored ostalih, našla imena braće Šarić, rožajskog statističara i hotelijera Safeta Kalića, bjelopoljskog biznismena i sportskog radnika Denisa Hele Durovića (u medijima se pominje kao vlasnik TV San, Euro komapani, preduzeća The lord of ring…).

Dosta toga se, u međuvremenu, promijenilo. Rožaje je pod kriminalnom rukom  Safeta Kalića, koji se nelegalnim poslovima bavi, uglavnom, van Crne Gore. Njegov klan zato nije u sukobu sa ostalim crnogorskim OKG. Bijelo Polje pripada Duroviću. Policija nema precizne podatke o njegovim aktivnostima, jer kraci njegovog djelovanja dosežu van Crne Gore. Kao visokorangirani kriminalac označen je i od bezbjednosnih službi BIH, jer važi za bliskog saranika kontroverznog Nasera Kelmendija. Vjeruje se da i ulcinjskim podzemljem, poznatom uglavnom po kamatašenju, vlada ogranak Kelmendijeve grupe.

Kada je riječ o Nikšiću, u posljednje vrijeme najviše se govori o klanu Ranka Radulovića, koji se udružio sa „škaljarcima“. Njemu i njegovim sljedbenicima  se sudi za pojedine likvidacije pripadnika kavačkog klana  ali i za planiranje ubistva koja nijesu stigli da obave. Na toj listi  našla su se i imena visokih policijskih službenika Duška Koprivice i Zorana Lazovića. SDT Milivoje Katnić je u više navrata ponovio kako su se na toj listi nalazili i on i njegov sin, ali se optuženim pripadnicima Radulovićeve grupe to, u optužnici ne stavlja na teret.

Pored Radulovićeve grupe u Nikšiću i dalje djelu grupacije koje se, prema operativnim podacima, bave švercom narkotika preko granice sa Bosnom i Hercegovinom ali i zelenašenjem.

U prvim OCTA dokumentima policijski analitičari ne pridaju pretjeranu važnost  tadašnjoj zagoričkoj grupi, iako su njeni članovi bili višestruki povratnici u raznim fizičkim i vatrenim obračunima. Pokazalo se da je ta procjena bila loša. Neki od njih priklonili su se kavčanima a neki škaljarcima i tamo, prema operativnim podacima, zauzimaju visokokotirane pozicije, poput Milića Minje Šakovića.

Zato su još tada (2013. godine) eksperti zapazili da su sukobi između OKG kulminirali, te da se krivična djela obavljaju naočigled velikog broja ljudi, uz opasnost da nastrada i neko ko se slučajno zatekne na mjestu zločina. Tada su posebno istakli pokušaj ubistva kada je za izvršenje djela trebala da bude korišćenja velika količna eksploziva, čija je upotreba mogla imati nesagledive posledice po život i zdravlje većeg broja ljudi. Eksploziv je trebalo da aktivira Veselin Pantović a meta je, i ako to nikad nije zvanično potvrđeno, bio Luka Đurović. Nakon hapšenja, inspektori su pronašli dvije eksplozivne naprave i Đurovićevu fotografiju. U dvije eksplozivne naprave bilo je 900 grama plastičnog eksploziva, jake razorne moći koje su  mogle da unište čitav blok zgrada. Uprkos tome, Pantović nije optužen za pripremanje ubistva. Na teret mu je stavljeno “samo” falsifikovanje dokumenata i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih naprava, zbog čega je u podgoričkom Višem sudu osuđen na dvije godine zatvora!?

Pomalo čudan odnos pravosuđa prema osobama koje se terete za teške zločine, ili slove kao visokopozicionirani članovi OKG, svjedoči i nedavni slučaj puštanja na slobodu Cetinjanina N.K, kod koga je policija u nelegalnom posjedu pronašla zolju, automatsku pušku, pištolj i municiju. U istom kontekstu možemo posmatrati i činjenicu da je navodni vođa kavačkog klana,  Slobodan Kašćelan, uz jemstvo, pušten da se brani sa slobode iako se godinama nalazio u bjekstvu (početkom februara izručen iz Češke).

Prema podacima Uprave policije, na teritoriji Crne Gore od 1991. do 2019. godine dogodilo se 711 ubistava. Nerasvijetljena su 82 ubistva, dok za ostala policija tvrdi da ih je riješila. U dosta slučajeva počinioci su poznati, ali nedostupni istražnim organima. Od početka ove godine, koja nije obuhvaćena pomenutim izvještajem, desilo se još osam ubistava. Za poslednjih pet godina u obračunu klanova koji bijesni između kotorskih kriminalnih grupa „kavčana“ i „škaljaraca“ ubijeno je 46 ljudi među kojima i četiri nevine, slučajne  žrtve. Neki zločini su djelimično riješeni, a samo u nekoliko njih ubica je uhapšen. Uhapšen ali ne i optužen. Tek  treba dokazati da su krivi za ono što im se stavlja na teret.

 

ANB i uvoz klanova

Nakon ubistva premijera Srbije Zorana Đinđić, objelodanjene su informacije o specijalnom tretmanu čelnih članova Zemunskog klana, kriminalne organizacije koja je izvršila njegovo ubistvo, od strane ovdašnjih službi.(Ne)očekivano, niko od crnogorskih zvaničnika i rukovodilaca službi javne i tajne bezbjednosti nije komentarisao te podatke.

,,MUP Crne Gore, sa potpisanom garancijom ovlašćenog policijskog funkcionera, izdao je 1998. uredne dokumente – lične karte sa prebivalištima u Podgorici i Mojkovcu, pasoše, vozačke dozvole Ljubiši Čumetu Buhi, Zoranu Dući Spasojeviću i Milanu Kumu Lukoviću. Iako su svi već tada prolazili kroz krivične evidencije, ovdje su dobili i dozvole za nošenje pištolja koje je za sve njih preuzeo ovlašćeni policijski funkcioner”, pisao je Monitor nakon Đinđićevog ubistva, pozivajući se na svjedočenja novinara i političara iz Beograda. Objašnjenja ni danas nema.

 

Nikad čuli

U Plavoj knjizi iz 2007. godine nedostaju neke grupe i pojedinci koji su, vrijeme je pokazalo, to poprilično zaslužili. Tako na popisu nema pripadnika kotorskih (makar dva ili tri suprotstavljena klana) i pljevaljskih kriminalnih grupa. Zvuči  nevjerovatno da ANB u to vrijeme nije imala podatke o prekomorskim biznisima pokojnog kapetana duge plovidbe Dragana Frica Dudića, njegovih saradnika ali i neprijatelja iz Kotora.

Jednako je nezamislivo da ANB nije znala ništa o Naseru Keljmendiju i njegovim saradnicima iz Ulcinja. Bez adekvatne istrage ostali su navodi o vezama funkcionera tadašnjeg ANB sa kontraverznim BiH biznismenom kome je suđeno i za egzekucije suparnika iz privatnog i poslovnog života.

Konačno, jednostavno je bilo nemoguće sastaviti bilo kakav popis bezbjednosno interesantnih lica u Crnoj Gori a da se na njemu ne nađe mjesta za kontroverzne biznismene iz Budve: Marka Ljubišu Kana, Ivana Delića, Branislava Mićunovića i(li) Svetozara Marovića.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

ZLOUPOTREBE DONACIJ A U HUMANITARNE SVRHE: Povjerenje kao plijen

Objavljeno prije

7 dana

na

31 Oktobra, 2026

Objavio:

Prema podacima Uprave policije, J. P. se sumnjiči da je u periodu od 17. februara 2025. do 23. oktobra 2026. godine dovela u zabludu oko 2.300 fizičkih i pravnih lica i na taj način pribavila 117.203 eura. Novac je, sumnja se, prikupljala predstavljajući da je namijenjen liječenju, dok ga je, umjesto za svrhu zbog koje je doniran, trošila na onlajn klađenje. To nije jedini takav slučaj

 

 

Povjerenje građana, spremnost da pomognu bolesnima i solidarnost sa porodicama koje se suočavaju sa teškim životnim situacijama za nekoga mogu postati prilika za ličnu korist. Sumnje da je Nikšićanka J. P. zloupotrijebila upravo takvo povjerenje, prikupljajući novac navodno namijenjen liječenju, a potom ga trošeći na onlajn klađenje, otvorile su pitanje koliko su građani zaštićeni kada doniraju novac i ko kontroliše da li on zaista stiže do onih kojima je pomoć neophodna.

Prema podacima Uprave policije, J. P. se sumnjiči da je u periodu od 17. februara 2025. do 23. oktobra 2026. godine dovela u zabludu oko 2.300 fizičkih i pravnih lica i na taj način pribavila 117.203 eura. Novac je, kako se sumnja, prikupljala predstavljajući da je namijenjen liječenju, dok ga je, umjesto za svrhu zbog koje je doniran, trošila na onlajn klađenje. Policija je protiv nje podnijela krivičnu prijavu nadležnom tužilaštvu zbog sumnje da je počinila krivično djelo prevare.

Slučaj dobija dodatnu dimenziju kada se posmatra u kontekstu ranijih humanitarnih apela za ovu  Nikšićanku koja se, prema javno objavljenim informacijama, liječi od malignog tumora grlića materice. Mediji su u više navrata izvještavali o njenoj borbi sa bolešću i potrebi za finansijskom pomoći, a apeli su tokom prethodnih godina pokretani za različite faze liječenja.

Prvi javno dokumentovani apel pokrenut je krajem 2023. godine, kada joj je , prema objavi Fondacije „Humanost“, bilo potrebno 5.450 eura za operaciju u Novom Sadu. Tada je putem platforme Humanost.com za svega nekoliko sati prikupljen iznos potreban za operativni zahvat. U septembru 2025. godine pokrenuta je nova akcija, nakon što su, prema informacijama koje je objavila Fondacija „Humanost“, ljekarski nalazi pokazali da se bolest vratila, uz prisustvo metastaza i ozbiljne komplikacije u radu bubrega. Za liječenje u klinici Acibadem u Turskoj bilo je potrebno 30.847 eura. Prema izvještaju Radio-televizije Crne Gore od 4. septembra 2025. godine, putem platforme je za nepuna tri dana prikupljeno 18.100 eura, dok je anonimni donator uplatio preostali iznos. Tada je objavljeno da su potrebna sredstva u potpunosti obezbijeđena i da je akcija uspješno završena.

Već u decembru 2025. godine Radio-televizija Nikšić objavila je da je Nikšićanki ponovo potrebna finansijska pomoć za nastavak liječenja u Turskoj. Prema tom izvještaju, jedna terapija koštala je 5.500 eura, što je, prema navodima porodice, predstavljalo veliki finansijski teret. Slični apeli objavljivani su i tokom 2026. godine. U februaru je ponovo upućen poziv građanima i humanitarnim organizacijama da pomognu u pokrivanju troškova liječenja, dok su tokom jeseni objavljivani novi apeli za preglede, snimanja i planiranje nastavka terapije. Krajem septembra i tokom oktobra navedeno je da je za novu fazu medicinskih procedura potrebno više od 5.000 eura.

Prema izvještajima Radio-televizije Nikšić, organizovan je i humanitarni koncert na kojem je prikupljeno više od 1.500 eura, dok je Fondacija „Mentorium“ objavila da je za njeno liječenje potrebno još 28.000 eura. Ovi podaci, zajedno sa apelima objavljivanim putem humanitarnih platformi i medija, pokazuju da se pomoć prikupljala u više navrata i kroz različite kanale.

Slučaj iz Nikšića nije prvi put da se u Crnoj Gori otvara pitanje zloupotrebe humanitarnih apela. Godinama unazad građani se upozoravaju na pojedince koji prikupljaju novac pozivajući se na liječenje bolesne djece ili odraslih, predstavljajući se kao volonteri ili koristeći ime organizacija kojima javnost vjeruje.

U aprilu 2024. godine javnost je upozorena na slučajeve u kojima su se pojedinci lažno predstavljali kao predstavnici Fondacije „Budi human“ i od građana tražili novac za liječenje bolesne djece.Iz Uprave policije tada su upozorili da se na ulicama Podgorice odvijaju prevare u kojima se od prolaznika traži novac.

„Prijavljeno je da se za sada nepoznata ženska lica predstavljaju kao predstavnici humanitarne organizacije tokom obilazaka privatnih firmi, kao i prilikom susreta sa građanima, od kojih traže novac za liječenje bolesne djece. Upozoravamo građane da je riječ o prevari“, kazali su tada iz Uprave policije.

Pod izgovorom da prikupljaju novac u humanitarne svrhe, prevaranti su na ulicama pokušavali da dobiju donacije od građana. Isti cilj imale su i tri osobe koje su tada koristile ime Fondacije „Budi human“.

„Imamo jednu žensku osobu i dvije muške osobe. Ženska osoba, prema našim informacijama, ide po firmama i predstavlja se da je potrebna pomoć i liječenje za neko dijete koje je u Fondaciji „Budi human“. Jedna osoba muškog pola prepoznata je da se kreće po trgovima i da traži po kafanama, nosi fasciklu i predstavlja da je potrebna pomoć, tražeći od ljudi da doniraju novac u kešu. Čak naglašava da je svaki euro bitan. Treća osoba, takođe muškog pola, po opisu je drugačija od ove dvije i ide od kuće do kuće, tražeći sredstva u ime naše organizacije“, rekao je tada osnivač platforme Humanost.com i Fondacije „Budi human“, Goran Jovanović.

Slična upozorenja ponovo su se čula u januaru 2026. godine, kada su iz organizacije „Volonteri Crne Gore“ saopštili da se jedna osoba lažno predstavljala kao njihov volonter i prikupljala novac za liječenje Feđe Alkovića. Iz organizacije su naveli da je slučaj prijavljen nadležnim organima.

„Fondacija „Volonteri Crne Gore“ kategorički demantuje svaku povezanost sa osobom koja se lažno predstavlja kao naš volonter i neovlašteno prikuplja novac za Feđu Alkovića. Ova prevara ozbiljno ugrožava povjerenje donatora i zahtijeva hitno procesuiranje počinitelja kako bi se spriječile slične zloupotrebe u budućnosti“, saopštili su iz Fondacije „Volonteri Crne Gore“, pozivajući donatore da prate isključivo njihove zvanične kanale.

Upozorenja na sumnjivo prikupljanje novca u Crnoj Gori nijesu nova. U avgustu 2017. godine policija je ispitivala navode o prikupljanju novca za bolesnu djecu preko nevladine organizacije „Moj život je u vašim rukama“, nakon što su se građani žalili na način na koji je novac tražen. I taj slučaj ukazao je na potrebu da se provjeri ko organizuje humanitarne akcije, na osnovu čega prikuplja sredstva i da li ona zaista završavaju kod onih kojima su namijenjena.

Slučaj Nikšićanke osumnjičene da je od oko 2.300 fizičkih i pravnih lica pribavila više od 117.000 eura pod izgovorom da novac prikuplja za liječenje još jednom je pokazao koliko daleko može dosegnuti zloupotreba ljudske solidarnosti. Dok se u konkretnom postupku ne utvrde sve okolnosti i eventualna krivična odgovornost, ostaje pitanje kako obezbijediti da pomoć stigne do onih kojima je zaista potrebna, a da građani pritom ne izgube vjeru u humanitarne akcije. Jer kada se zloupotrijebi novac namijenjen liječenju, ne nestaje samo novac. Ugrožava se povjerenje bez kojeg humanost teško može da se pretvori u konkretnu pomoć.

A najveću cijenu takvih zloupotreba mogu platiti upravo oni koji nemaju vremena da čekaju da se povjerenje ponovo izgradi.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAMENOLOMI NA SJEVERU: Proizvodnja bunta

Objavljeno prije

7 dana

na

31 Oktobra, 2026

Objavio:

Peticije, blokade puteva i postupci pred sudovima prate planove za otvaranje kamenoloma na sjeveru Crne Gore. Dok stanovnici bjelopoljskih sela godinama pokušavaju da zaustave eksploataciju kamena u Podima, protiv kamenoloma u blizini svojih kuća ustali su i mještani kolašinskih Bakovića

 

 

Iz kolašinskog sela Bakovići nadležnima je upućena inicijativa sa 42 potpisa, kojom stanovnici zahtijevaju da se kamenolom ne otvara. Na stotinak metara od njihovih kuća, kako tvrde, planirana je eksploatacija kamena, koja će „sigurno dovesti do vibracija, buke i promjene podzemnih vodotokova“. Projektna dokumentacija, sa druge strane, tu lokaciju opisuje kao nenaseljenu, bez površinskih i podzemnih voda, sa rezervama kamena dovoljnim za gotovo pola vijeka eksploatacije. Mještani su inicijativu poslali Opštini Kolašin, Ministarstvu energetike i rudarstva, Ministarstvu ekologije i Agenciji za zaštitu životne sredine. Traže odbijanje zahtjeva za izdavanje dozvola i trajnu zaštitu lokaliteta od eksploatacije mineralnih sirovina.

Riječ je o projektu kolašinske firme Keker. To preduzeće je, prema zvaničnoj potvrdi Monteputa, dobilo i posao podizvođača na drugoj dionici auto-puta, od Mateševa do Andrijevice. Investitor je Monitoru kazao da je na toj lokaciji kamenolom postojao i ranije, te da ne razumije čime je motivisan bunt u Bakovićima. Tvrdi da se privodi kraju izrada elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu.

Mještani zahtijevaju javnu raspravu o planiranim aktivnostima i procjenu uticaja na životnu sredinu uz puno učešće lokalne zajednice. Traže i definisanje tampon zone između naselja i rudarskih aktivnosti, upozoravajući da bi eksploatacija ugrozila zdravlje, bezbjednost i imovinu.

„Planirana eksploataciona zona, u kojoj su već vršena testna miniranja i prateći radovi, nalazi se na svega oko 100 metara od kuća u naselju Bakovići. Strahujemo da će kontinuirano miniranje i rad teške mehanizacije, usljed jakih vibracija, dovesti do oštećenja objekata. Buka bi onemogućila normalan život i na mnogo većoj udaljenosti“, kazali su Monitoru mještani.

Zabrinuti su i zbog prašine, naročito zbog djece, starijih i hroničnih bolesnika. Tvrde da u neposrednoj blizini ima mnogo podzemnih voda, koje tokom kišnog perioda plave saobraćajnicu i dio imanja. Vibracije od miniranja, smatraju, mogle bi promijeniti pravce njihovog kretanja i dodatno ugroziti kuće.

„Prirodni pejzaž je već značajno narušen dosadašnjim vršenjem testnih miniranja i eksploatacijom kamena, te bi daljim sprovođenjem ovih aktivnosti trajno narušili vizuelni identitet prostora. Takođe, u neposrednoj blizini protiče rijeka Tara, ‘suza Evrope’, te smatramo da bi radom kamenoloma ista bila trajno zagađena i uništena. Kolašin kao turistički regionalni centar nalazi se na svega tri kilometra od planiranog kamenoloma“, naveli su u inicijativi.

U projektnoj dokumentaciji, pak, piše da na lokaciji nema površinskih ni podzemnih voda, dok Tara protiče oko 400 metara južno od lokaliteta. Navodi se da prostor nije naseljen, a da su najbliže kuće udaljene oko 120 metara. Razlike između tih podataka i upozorenja stanovnika trebalo bi da budu razjašnjene u postupku procjene uticaja.

Prema informacijama objavljenim na sajtu Opštine, u februaru ove godine pokrenut je postupak odlučivanja o potrebi izrade elaborata za eksploataciju tehničko-građevinskog kamena na ležištu Bakovići. Agencija za zaštitu životne sredine utvrdila je da je elaborat potreban.

Ležište, prema dokumentaciji, raspolaže sa oko 1.078.000 kubnih metara kamena, uz planiranu godišnju eksploataciju od oko 20.000 kubika. Procijenjeni radni vijek kamenoloma je oko 47 godina. Odluka o njegovom otvaranju zato bi mogla obilježiti život više generacija stanovnika tog naselja.

U blizini se već nalaze objekti Kekera. Urbanistička inspekcija je prije pet godina preduzeću naložila da ukloni objekat za proizvodnju betona sa pratećim postrojenjem u Bakovićima. Poslije okupljanja građana i apela Kolašinaca i preduzetnika, od uklanjanja se odustalo. Sada dio lokalne zajednice od institucija traži da spriječi novi zahvat u istom prostoru.

Strahovi mještana Bakovića već godinama prate stanovnike Srđevca, Lozne, Poda i okolnih bjelopoljskih sela. Njihovo protivljenje kamenolomu preraslo je iz protesta i blokada magistrale u sudske i tužilačke postupke, u kojima se preispituju i sadržaj elaborata o procjeni uticaja i zakonitost izdavanja saglasnosti.

U oktobru je objavljeno da je u Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT) u Bijelom Polju saslušan Ivan Ćuković, direktor firme Paming, koja je za potrebe projekta kamenoloma Poda izradila elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu. On je kazao da su se prilikom izrade elaborata za taj kamenolom oslanjali na zvaničnu dokumentaciju u kojoj nijesu bili definisani klizište i erozija. Upravo izostanak analize tih opasnosti mještani smatraju jednim od ključnih nedostataka dokumenta.

Saslušanje je uslijedilo u predmetu  formiranom po krivičnoj prijavi koju su građani u junu 2025. podnijeli protiv Paminga i članova komisije koja je ocjenjivala elaborat. ODT je prijavu prvobitno odbacilo, ali je Više državno tužilaštvo prihvatilo pritužbu građana i vratilo predmet na ponovno odlučivanje.

U međuvremenu su pokrenuti i postupci protiv opštinskih službenika. U avgustu je objavljeno da je ekološka inspekcija podnijela dva zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv sekretara za ruralni i održivi razvoj Armina Sijarića, zbog sastava komisije za ocjenu elaborata i propusta u objavljivanju dokumentacije.

Protiv Sijarića i službenice Danijele Lazarević prethodno je podnijet i optužni predlog. Terete se da su, radi pribavljanja koristi kompaniji Imperijal, bez zakonskog ovlašćenja sproveli postupak procjene uticaja za koji je, prema navodima tužilaštva, nadležna državna Agencija za zaštitu životne sredine. Oboje su negirali nezakonito postupanje.

Dio primjedbi građana dobio je potvrdu i drugih institucija. Upravni sud je 14. maja poništio rješenje glavnog administratora Opštine Bijelo Polje kojim je odbijena žalba Mjesne zajednice Lozna na saglasnost za elaborat. Time nije raskinut koncesioni ugovor, već je poništena drugostepena odluka u postupku davanja saglasnosti.

Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) je mjesec ranije utvrdila ugrožavanje javnog interesa koje upućuje na postojanje korupcije prilikom formiranja komisije za ocjenu elaborata. Ombudsman je, u nalazu objavljenom u januaru, utvrdio da su Ministarstvo rudarstva i Opština povrijedili pravo građana na zdravu životnu sredinu i standarde učešća javnosti, jer lokalna zajednica nije bila blagovremeno obaviještena o projektu.

Protiv kamenoloma Žoljevica ustali su i stanovnici pet andrijevičkih mjesnih zajednica, koji su krajem juna na protestu zatražili povlačenje koncesionog akta. Upozorili su na ugrožavanje izvorišta, imanja, puteva i seoskog turizma. U Beranama je lokalitet Gradine, na području Donje Ržanice i Kaludre, uklonjen iz Plana koncesija za 2026. nakon prigovora NVO Tumbarica, koja je ukazala na opasnost po prirodnu i kulturnu baštinu.

Odustalo se i od planirane eksploatacije kamena na kolašinskoj Skrbuši, kojoj su se protivili mještani, lokalna uprava i Uprava za gazdovanje šumama i lovištima, upozoravajući na posljedice po vode, šume i turizam. Vlada je krajem jula poništila tender „zbog grešaka u ključnim elementima tenderske dokumentacije”. Ministarstvo energetike i rudarstva u septembru je potvrdilo da novi oglas za taj lokalitet neće biti raspisivan.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BJELASICA UOČI ZIME: Na čekanju

Objavljeno prije

2 sedmice

na

24 Oktobra, 2026

Objavio:

Državna žičara vrijedna oko devet miliona eura trebalo bi ponovo da poveže dva skijališta nakon dvije propuštene sezone. Pouzdanije skijanje, međutim, još čeka vodu, završetak tenderskih procedura i izgradnju sistema za vještački snijeg

 

 

Od najavljivanog sistema vještačkog osnježavanja na državnom skijalištu Kolašin 1600 ni tokom predstojeće sezone neće biti ništa. Uoči nove zime još nije završen tender za projektovanje i izgradnju akumulacionih jezera i pripadajućih cjevovoda, odnosno nije izabran izvođač. Prema nezvaničnim informacijama Monitora, na tender se javilo šest ili sedam firmi, ali interesovanje ponuđača još nije pretočeno u ugovor i početak radova.

Ministarstvo javnih radova objavilo je 10. jula tender procijenjene vrijednosti 6,2 miliona eura bez PDV-a za izradu glavnog projekta i izgradnju akumulacija i pripadajućih cjevovoda na Kolašinu 1600. Posao je predviđen po principu „projektuj i izgradi“. Prema tenderskoj dokumentaciji, planirane su akumulacije K8 i Vranjak, ukupne zapremine približno 77.000 kubnih metara, koje bi trebalo da obezbijede vodu za osnježavanje oko 37 hektara staza.

Obje akumulacije trebalo bi da se snabdijevaju iz sistema Ljevaja. Za višu, Vranjak, predviđena je dodatna pumpna stanica, a zbog konfiguracije terena i obimniji zemljani radovi, pristupni put i stabilizacija kosina. Konačna tehnička rješenja trebalo bi razraditi glavnim projektom. To znači da izbor izvođača predstavlja početak naredne faze a ne završetak kompletnog sistema vještačkog osnježavanja.

Da je postupak i dalje u fazi izbora ponuđača potvrdio je potpredsjednik Opštine Kolašin Vasilije Ivanović. On objašnjava da Ministarstvo javnih radova bira izvođača za akumulacije, dok je nabavka topova, prema njegovim riječima, u završnoj fazi. Ivanović očekuje da bi te procedure relativno brzo mogle biti završene.

„U toku je izbor najpovoljnijeg ponuđača za izgradnju akumulacionih jezera na Bjelasici, dok je nabavka topova za osnježavanje u završnoj fazi. Očekujemo da bi te procedure mogle relativno brzo biti završene. Ključno je, međutim, obezbijediti vodu bez koje nema proizvodnje vještačkog snijega“, kaže Ivanović.

Voda je preduslov koji se godinama pominje uz gotovo svaku najavu osnježavanja. Dok su na Bjelasici građene žičare, nove staze i hoteli, sistem koji bi omogućio pouzdanije planiranje skijaške sezone ostajao je nedovršen. Predstojeća zima zato ponovo dolazi prije završetka infrastrukture koja bi smanjila zavisnost od prirodnih padavina.

Projekat zahvatanja vode iz Ljevaje pratili su protivljenje mještana i aktivista, upozorenja na ugrožavanje rijeke i visoke troškove pumpanja vode do Bjelasice. Izvođač je 27. novembra 2025. jednostrano raskinuo ugovor sa Ministarstvom javnih radova, pa je posao ostao nezavršen. Iako je iz Opštine Kolašin više puta najavljivano raspisivanje novog tendera za nastavak tog projekta, to se do sada nije dogodilo.

Uz čekanje na vještački snijeg, kolašinsku skijašku ponudu dvije zime ograničavao je i prekid veze između državnog Kolašina 1600 i privatnog Kolašina 1450. Razlog je problem kod stuba broj četiri žičare K7, nastao tokom građevinskih radova na susjednim privatnim parcelama u proljeće 2024. godine. Zbog toga nije radila žičara u koju je država uložila oko devet miliona eura, a van upotrebe ostalo je i približno deset kilometara staza državnog centra.

K7 je otvorena u februaru 2022, kao važna investicija u objedinjavanje skijaške ponude Bjelasice. Šestosjedna žičara, kapaciteta 2.600 skijaša na sat, povezala je dva centra i omogućila korišćenje približno 45 kilometara staza. Samo dvije godine kasnije, njeno zaustavljanje ponovo je razdvojilo skijališta.

Tokom pripremnih radova za gradnju vila na lokalitetu Kolašin 1450 ugrožena je stabilnost terena uz stub. Urbanističko-građevinska inspekcija obavila je nadzor 10. juna 2024. i zabranila dalje radove, uz nalog investitoru da u roku od 12 dana obezbijedi sigurnost i stabilnost susjednog stuba državne žičare.

Problemi su počeli u proljeće 2024, kada je tokom radova na obližnjoj privatnoj parceli potkopan teren kod stuba. Uslijedio je spor o odgovornosti i troškovima sanacije. Ski-resort Kolašin 1450, u vlasništvu Zorana Ćoća Bećirovića, odbacivao je odgovornost. Iz te kompanije su tvrdili da su uzrok obrušavanja vremenske neprilike, da temelji žičare nijesu adekvatno izvedeni i da je postavljena mimo planske dokumentacije. Bećirovićeva kompanija navodno je u sanaciju uložila blizu 400.000 eura, a državno preduzeće Skijališta Crne Gore (SCG) optužila za izostanak saradnje.

Na kraju je država obezbijedila dodatni novac za sanaciju stuba, ali pokušaji izbora izvođača dodatne sanacije nijesu odmah dali rezultat. Na tender za stabilizaciju tla, vrijedan 145.200 eura, raspisan u novembru 2025, kao ni na ponovljeni postupak krajem decembra, nije bilo ponuda. Iz SCG su u januaru 2026. saopštili da novac imaju, ali da bez izvođača K7 neće raditi ni te zime. Novi tender najavili su za maj, obrazlažući da radovi ugovoreni usred zime ne bi mogli biti završeni tokom sezone.

Posao je dodijeljen tek narednog ljeta. Skijališta Crne Gore su 17. juna izabrala podgoričku kompaniju M Solutions. Ugovor vrijedan 137.982 eura sa PDV-om potpisan je 31. jula, a radovi su počeli 24. avgusta, uz rok od 15 dana od uvođenja izvođača u posao. Predviđeni su izgradnja armiranobetonskog potpornog zida sa odvodnjavanjem, ugradnja čeličnih ankera, injektiranje tla i zaštita kosina. Početkom septembra iz SCG su saopštili da je završena približno polovina radova, ali je sanacija trajala i sredinom oktobra.

Poslije dvije zime tokom kojih žičara K7 nije povezivala skijališta Kolašin 1600 i Kolašin 1450, izvođači najavljuju da će sanacija terena kod stuba broj četiri biti završena do početka predstojeće sezone. Time bi skijašima ponovo bilo dostupno oko 45 kilometara staza, uz zajednički ski-pas o čijoj cijeni dvije kompanije još pregovaraju. Kako su Monitoru kazali iz preduzeća koje izvodi radove, posao ovih dana ulazi u završnicu.

Završeni su, kako kažu, radovi na bušenju i injektiranju horizontalnih i vertikalnih ankera, kao i na armiranju i šalovanju potpornog zida. Izbetonirana je prva kampada potpornog zida, a sada se betonira druga. Kako tvrde, geodetska ispitivanja pokazala su da se sami stub i njegov temelj nijesu pomjerili, uprkos popuštanju starog potpornog zida.

Povratak K7 u funkciju omogućio bi i ponovno objedinjavanje skijaške ponude dva centra. Iz SCG su Monitoru kazali da pregovaraju sa privatnim skijalištem o zajedničkom ski-pasu. Prvobitno predložena cijena je 40 eura za oko 45 kilometara staza. Pregovori još traju, a već sada se zna da će dnevni ski-pas samo za državno skijalište Kolašin 1600 koštati 30 eura.

                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo