Povežite se sa nama

OKO NAS

KAKO NASTAJU I NESTAJU KRIMINALNI KLANOVI: Smrt brža od policije

Objavljeno prije

na

Da li su smanjenju broja organizovanih kriminalnih grupa u Crnoj Gori više doprinijeli njihovi međusobni animoziteti i krvavi obračuni ili efikasan rad policije i pravosuđa

 

Učestali obračuni na našim ulicama nameću pitanje – koliko je kriminalnih grupa u Crnoj Gori, ko ih predvodi a ko, eventualno, smeta?

Dokument pod nazivom Procjena opasnosti od teškog i organizovanog kriminala (SOCTA), u kojem se navodi broj registrovanih organizovanih kriminalnih grupa (OKG) crnogorska policija, periodično, radi od 2010. godine. Prema prvom dokumentu (OCTA 2010) u Crnoj Gori bilo je registrovano 35 organizovanih kriminalnih grupa. Sledeće prebrojavanje (SOCTA 2013) pokazalo je, prema novodima Uprave policije, da se broj OKG smanjio na 20. Konačno, poslednji predstavljeni dokument (SOCTA 2017) registruje „samo“ 11 oranizovanih kriminalnih grupa.

„Mora se istaći da je broj organizovanih kriminalnih grupa tokom prethodnog perioda znatno smanjen“, pohvalili su se iz MUP-a predstavljajući dokument. Do smanjenja je, prema tadašnjem objašnjenju, došlo tako što su neke OKG prestale da postoje, neke su se udružile ili pripojile moćnima, dok su neke i razbijene, nakon preduzetih policijskih aktivnosti. Pošto te navode nijesu pratili precizniji podaci, javnost je mogla samo da nagađa da li su smanjenju broja OKG u Crnoj Gori više doprinijeli njihovi međusobni animoziteti i krvavi obračuni ili predani rad policije i pravosuđa.

Uglavnom, aktuelni direktor UP Veselin Veljović ni tada nije štedio pohvale na račun policije i Specijalnog državnog tužilaštva, tvrdeći kako je njihovim ofanzivnim pristupom spriječen značajan broj likvidacija.

Direktor UP tada je ponudio i neke opservacije o OKG i odnosu države prema njima. „Njihovu snagu i moć daje novac, jer bez te moći oni se ne bi bahato ponašali“, objašnjavao je Veljović, „potencijalna meta organizovanih kriminalnih grupa može da bude bilo ko zavisno od njihovih interesa. To smo prepoznali i to nećemo dozvoliti. Crna Gora ih nikada nije podržavala niti će ih podržati. Imamo ofanzivan odnos i prema njima i njihovim porodicama jer oni znaju da im se djeca bave kriminalom“, kazao je Veljović.

Ni jednim od OCTA dokumenata zvaničnici iz bezbjednosnog sektora nijesu objelodanili ko su osumnjičene vođe i članovi prebrojanih kriminalnih grupa. Za taj se podatak moramo vratiti u 2007. godinu, kada su zvaničnici ANB članovima Odbora za bezbjednost predstavili Plavu knjigu – sažetak saznaja na temu Ko je ko u crnogorskom podzemlju. 

Informacije iz Plave knjige istog su dana napustile skupštinsko zdanje, pa smo bili u prilici da saznamo kako se izradi tog dokumenta pristupilo pošto su zabilježili ,,pojave koje ranije nijesu bile karakteristične za Crnu Goru, a koje ukazuju na homogenizaciju u kriminogenom miljeu”. Kao rezultat istraživanja, saznali smo da u Crnoj Gori djeluje osam organizovanih kriminalnih grupa (klanova) – po dvije u Podgorici, Baru i Rožajama, a po jedna u Nikšiću i Beranama. Uz šverc narkotika, stoji u Knjizi, ,,crnogorske kriminogene strukture se sporadično bave i krijumčarenjem pojedinačnih komada oružja i eksplozivnih naprava, pri čemu je registrovana pojava da se određena količina narkotika trampi za oružje”.

Draž dokumentu dao je popis vođa pobrojanih klanova i njihovih najbližih saradnika.

Tada je, prema podacima ANB, crnogorskim podzemljem gospodarila barsko-budvanska grupa koju su predvodili Ljubo Bigović, pokojni Armin – Muša Osmanagić i Saša Boreta, dok su značajno mjesto u organizaciji koja se izdvajala po ,,brojnosti i organizovanosti, naplati reketa i vršenju krivičnih djela koja sadrže elemente terorističkih akata”, zauzimali Ljubo Vujadinović i Alen Kožar. Prema ocjenama ANB ta je grupa bila ,,najbrojnija i spremna za krivična djela koja iziskuju veći stepen organizovanosti, značajna finansijska sredstva i logistiku”. Ne treba biti analitičar podzemlja da bi se prepoznalo kako su, praktično, svi pomenuti suđeni za ubistvo policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića (suđenje će biti ponovljeno). Sa njima se na optuženičkoj klupi našao i jedan od navodnih vođa beranske OKG Milan Čila Šćekić. Izuzetak je pokojni Osmanagić koji je, istine radi samo nezvanično, dovođen u vezu sa ubistvom vlasnika i urednika Dana Duška Jovanovića.

Lokalna konkurencija ovoj ekipi, u vrijeme nastanka Plave knjige bile su kriminalne grupe okupljene oko braće Ivanović (Dragoslav i Duško) i nekadašnjeg boksera Veselina Bujića. Ivanovići su, u međuvremenu, prestali puniti stranice crne hronike. Bujić se po izlasku iz spuškog zatvora priklonio trenutno najjačem barskom klanu kojim je, do pogibije u saobraćajnoj nesreći, rukovodio Luka Đurović. Njegov sin Šćepan Bujić izdržava kaznu od 20 godina zatvora zbog ubistva braće Gojačanin 2013. (krajem 2018. policija mu je spočitavala da iz zatvora organizuje lanac zelenašenja).

Verzirani kažu kako od Đurovićeve smrti, u jesen 2013., klan predvode njegovi nekadašnji saradnici na čelu sa Milanom Vujovićem i Alanom Kožarom. Prema podacima iz SOCTA, članovi ove grupe tretiraju se kao saradnici klana Luke Bojovića, koji se trenutno nalazi u zatvoru u Španiji, ali i za osobe bliske „škaljarskom klanu“ kojim sada rukovode braća Jovan i Igor Vukotić, nakon što su njihovi prijatelji i saradnici Stevan Stamatović i Igor Dedović u januaru ubijeni u Atini, na očigled svojih porodica. Operativni podaci policije ukazuju i da Vukotićima u upravljanju klanom nesebično pomaže jedan od vođa barskog klana.

Ubistvom Armina Muše Osmanagića u septembru 2014. obezglavljen je, na neko vrijeme, drugi po snazi kriminalni klan u Baru. Tim klanom prema operativnim saznanjima policije sada komanduje njegov brat Adnan Osmanagić koji, nezvanično, godinama pokušava da osveti brata i ubije Jovana Đurovića, mlađeg  brata pokojnog Luke. Specijalno tužlaštvo tvrdi sud da je Osmanagić za ubistvo Đurovića Pećancu Enzanu Cirikoviću obećao 20.000 eura i audi A8. Spletom okolnosti, bomba koju je Ciriković u avgustu 2018. postavio pod Đurovićev motor nije eksplodirala i njihov plan nije uspio. Suđenje za ovo djelo je u toku.

Prema policijskim analizama Ljubo Bigović je, zbog teške bolesti i dugogodišnjeg boravka u pritvoru u ZIKS-u, izgubio najveći dio nekadašnjeg uticaja. Odavno se ne govori ni o Berancu Vuku Vuleviću, koji važi za slobodnog strijelca i, prema saznanjima policije, nema svoju kriminalnu grupu. Isti izvori tvrde da u Budvi i dalje najveći uticaj ima  klan Saša Borete. Iako se i on već godinama nalazi u zatvoru, to mu nije prepreka da ima kontrolu preko svog kuma Marka Ljubiše Kana. Operativno, i njihov šef je – Luka Bojović.

Od 2007. godine policija je na teritoriji opštine Bar registrovala postojanje makar još dvije organizovane kriminalne družine. Jedna, iza koje stoje braća Stojan i Vlado Sekulović iz Sutomora i danas je, kažu, aktivna. Policiji su, piše u dokumentu, zanimljivi zbog izrazito nasilničkog ponašanja. Klan Nikole Spasojevića  nestao je sa mape organizovanog kriminala u Baru  kada se njihov  šef  preselio u Pljevlja – gdje vodi brigu o familiji i imovini braće Darka i Duška Šarića.

Pomen braće Šarić dovodi nas do drugog dijela Plave knjige. Uz popis kriminalnih klanova i njihovih članova, ANB je tada sačinila i spisak ,,bezbjednosno interesantnih osoba” koje svoje kriminalne aktivnosti obavljaju ,,uglavnom u inostranstvu”. Na tom popisu su se, pored ostalih, našla imena braće Šarić, rožajskog statističara i hotelijera Safeta Kalića, bjelopoljskog biznismena i sportskog radnika Denisa Hele Durovića (u medijima se pominje kao vlasnik TV San, Euro komapani, preduzeća The lord of ring…).

Dosta toga se, u međuvremenu, promijenilo. Rožaje je pod kriminalnom rukom  Safeta Kalića, koji se nelegalnim poslovima bavi, uglavnom, van Crne Gore. Njegov klan zato nije u sukobu sa ostalim crnogorskim OKG. Bijelo Polje pripada Duroviću. Policija nema precizne podatke o njegovim aktivnostima, jer kraci njegovog djelovanja dosežu van Crne Gore. Kao visokorangirani kriminalac označen je i od bezbjednosnih službi BIH, jer važi za bliskog saranika kontroverznog Nasera Kelmendija. Vjeruje se da i ulcinjskim podzemljem, poznatom uglavnom po kamatašenju, vlada ogranak Kelmendijeve grupe.

Kada je riječ o Nikšiću, u posljednje vrijeme najviše se govori o klanu Ranka Radulovića, koji se udružio sa „škaljarcima“. Njemu i njegovim sljedbenicima  se sudi za pojedine likvidacije pripadnika kavačkog klana  ali i za planiranje ubistva koja nijesu stigli da obave. Na toj listi  našla su se i imena visokih policijskih službenika Duška Koprivice i Zorana Lazovića. SDT Milivoje Katnić je u više navrata ponovio kako su se na toj listi nalazili i on i njegov sin, ali se optuženim pripadnicima Radulovićeve grupe to, u optužnici ne stavlja na teret.

Pored Radulovićeve grupe u Nikšiću i dalje djelu grupacije koje se, prema operativnim podacima, bave švercom narkotika preko granice sa Bosnom i Hercegovinom ali i zelenašenjem.

U prvim OCTA dokumentima policijski analitičari ne pridaju pretjeranu važnost  tadašnjoj zagoričkoj grupi, iako su njeni članovi bili višestruki povratnici u raznim fizičkim i vatrenim obračunima. Pokazalo se da je ta procjena bila loša. Neki od njih priklonili su se kavčanima a neki škaljarcima i tamo, prema operativnim podacima, zauzimaju visokokotirane pozicije, poput Milića Minje Šakovića.

Zato su još tada (2013. godine) eksperti zapazili da su sukobi između OKG kulminirali, te da se krivična djela obavljaju naočigled velikog broja ljudi, uz opasnost da nastrada i neko ko se slučajno zatekne na mjestu zločina. Tada su posebno istakli pokušaj ubistva kada je za izvršenje djela trebala da bude korišćenja velika količna eksploziva, čija je upotreba mogla imati nesagledive posledice po život i zdravlje većeg broja ljudi. Eksploziv je trebalo da aktivira Veselin Pantović a meta je, i ako to nikad nije zvanično potvrđeno, bio Luka Đurović. Nakon hapšenja, inspektori su pronašli dvije eksplozivne naprave i Đurovićevu fotografiju. U dvije eksplozivne naprave bilo je 900 grama plastičnog eksploziva, jake razorne moći koje su  mogle da unište čitav blok zgrada. Uprkos tome, Pantović nije optužen za pripremanje ubistva. Na teret mu je stavljeno “samo” falsifikovanje dokumenata i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih naprava, zbog čega je u podgoričkom Višem sudu osuđen na dvije godine zatvora!?

Pomalo čudan odnos pravosuđa prema osobama koje se terete za teške zločine, ili slove kao visokopozicionirani članovi OKG, svjedoči i nedavni slučaj puštanja na slobodu Cetinjanina N.K, kod koga je policija u nelegalnom posjedu pronašla zolju, automatsku pušku, pištolj i municiju. U istom kontekstu možemo posmatrati i činjenicu da je navodni vođa kavačkog klana,  Slobodan Kašćelan, uz jemstvo, pušten da se brani sa slobode iako se godinama nalazio u bjekstvu (početkom februara izručen iz Češke).

Prema podacima Uprave policije, na teritoriji Crne Gore od 1991. do 2019. godine dogodilo se 711 ubistava. Nerasvijetljena su 82 ubistva, dok za ostala policija tvrdi da ih je riješila. U dosta slučajeva počinioci su poznati, ali nedostupni istražnim organima. Od početka ove godine, koja nije obuhvaćena pomenutim izvještajem, desilo se još osam ubistava. Za poslednjih pet godina u obračunu klanova koji bijesni između kotorskih kriminalnih grupa „kavčana“ i „škaljaraca“ ubijeno je 46 ljudi među kojima i četiri nevine, slučajne  žrtve. Neki zločini su djelimično riješeni, a samo u nekoliko njih ubica je uhapšen. Uhapšen ali ne i optužen. Tek  treba dokazati da su krivi za ono što im se stavlja na teret.

 

ANB i uvoz klanova

Nakon ubistva premijera Srbije Zorana Đinđić, objelodanjene su informacije o specijalnom tretmanu čelnih članova Zemunskog klana, kriminalne organizacije koja je izvršila njegovo ubistvo, od strane ovdašnjih službi.(Ne)očekivano, niko od crnogorskih zvaničnika i rukovodilaca službi javne i tajne bezbjednosti nije komentarisao te podatke.

,,MUP Crne Gore, sa potpisanom garancijom ovlašćenog policijskog funkcionera, izdao je 1998. uredne dokumente – lične karte sa prebivalištima u Podgorici i Mojkovcu, pasoše, vozačke dozvole Ljubiši Čumetu Buhi, Zoranu Dući Spasojeviću i Milanu Kumu Lukoviću. Iako su svi već tada prolazili kroz krivične evidencije, ovdje su dobili i dozvole za nošenje pištolja koje je za sve njih preuzeo ovlašćeni policijski funkcioner”, pisao je Monitor nakon Đinđićevog ubistva, pozivajući se na svjedočenja novinara i političara iz Beograda. Objašnjenja ni danas nema.

 

Nikad čuli

U Plavoj knjizi iz 2007. godine nedostaju neke grupe i pojedinci koji su, vrijeme je pokazalo, to poprilično zaslužili. Tako na popisu nema pripadnika kotorskih (makar dva ili tri suprotstavljena klana) i pljevaljskih kriminalnih grupa. Zvuči  nevjerovatno da ANB u to vrijeme nije imala podatke o prekomorskim biznisima pokojnog kapetana duge plovidbe Dragana Frica Dudića, njegovih saradnika ali i neprijatelja iz Kotora.

Jednako je nezamislivo da ANB nije znala ništa o Naseru Keljmendiju i njegovim saradnicima iz Ulcinja. Bez adekvatne istrage ostali su navodi o vezama funkcionera tadašnjeg ANB sa kontraverznim BiH biznismenom kome je suđeno i za egzekucije suparnika iz privatnog i poslovnog života.

Konačno, jednostavno je bilo nemoguće sastaviti bilo kakav popis bezbjednosno interesantnih lica u Crnoj Gori a da se na njemu ne nađe mjesta za kontroverzne biznismene iz Budve: Marka Ljubišu Kana, Ivana Delića, Branislava Mićunovića i(li) Svetozara Marovića.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

Izdvojeno

KASARNA U ANDRIJEVICI OSTAJE PREDIZBORNO OBEĆANJE DPS: Na mjestu voljno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova ministrica odbrane Olivera Injac je nedavno razgovarala o obećanoj kasarni VCG sa rukovodstvom opštine i saopštila da od te ideje, koju je DPS raubovao u nekoliko izbornih utrka, za sada nema ništa. Neophodan novac (17 miliona eura) potrebniji je na nekim drugim mjestima

 

Među brojnim nerealizovanim projektima koji su se proteklih godina nalazili na listi obećanja biviše vlasti, našla i izgradnja kasarne u Andrijevici u kojoj je trebalo da se stacionira blizu dvije stotine vojnika. Mahom mještana tog kraja.

Obećanja je, najšire ruke, dijelio bivši ministar odbrane Predrag Bošković, kada je i u posljednjoj predizbornoj kampanji, kao koordinator DPS za Berane i Anadrijevicu, potencijalnim glasačima nudio posao, primajući građane na razgovor u jednom poznatom ugostiteljskom objektu u Beranama. Tu, za jednim stolom,  naočigled drugih gostiju i ugostiteljskog osoblja, bili su njegov predizborni štab i kancelarija iz koje je regrutovao i buduće vojnike Vojske Crne Gore.

Posao u VCG obično je bila prva ponuda. Pa još začinjena mogućnošću da se službuje u kasarni u Andrijevici koja se gradi i otvara već nekoliko godina, ali nikako da se zaista sagradi i useli. A prema informacijama do kojih je došao Monitor, ništa od obećavanoga se u skorije vrijeme neće ni desiti.

Poslije avgustovske smjene vlasti, nova ministrica odbrane Olivera Injac je nedavno, u prolasku kroz Andrijevicu, razgovarala o obećanoj kasarni sa rukovodstvom opštine i jasno saopštila da od te ideje, koju je DPS raubovao u nekoliko izbornih utrka, za sada nema ništa. Zato ostaje za tu namjenu kupljeno, odnosno eksproprisano, zemljište u Andrijevici, ispod varoši, u mjestu Prljanije, i to ne po povoljnim cijenama. Koje sada zarasta u travu i korov.

Ako se pogledaju izjave bivšeg ministra odbrane i nekadašnjeg predsjednika opštine Andrijevica Srđana Mašovića, date prije nekoliko godina, taj objekat, čija je vrijednost procjenjivana na oko sedamnaest miliona eura, trebalo je davno da bude završen. Međutim, do sada nije postavljen ni kamen temeljac. Od kasarne u Andrijevici, koja je, prema najavama, trebalo da ponese ime Vojvoda Miljan Vukov još uvijek nema ništa, iako je Mašović sa pozicije prvog čovjeka Opštine prije tri godine kazao da se do 2020. godine u Andrijevici  mora stacionirati elitna jedinica od 150 vojnika.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JEDINI MORSKI AKVARIJUM U CRNOJ GORI U KOTORU: Spomenik kulture, nauke i prirodnog bogatstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi i jedini morski akvarijum u Crnoj Gori, Akvarijum Boka, otvoren je nedavno u Kotoru. Najbolje promoviše raznovrsnost morskog dobra naše države, a služiće i u naučne svrhe. Ideja o otvaranju jednog takvog akvarijuma postojala je duži niz decenija

Centar za zaštitu biodiverziteta Jadrana Akvarijum Boka, otvoren nedavno u Kotoru, istinski je spomenik kulture i prirodnog bogatstva Crne Gore. Kao naučni park, i sjedište Instituta za biologiju mora, tek će otvoriti nove vidike.

Ideja o otvaranju morskog akvarijuma u Crnoj Gori postojala je duži niz decenija, kaže za Monitor rukovodilac Akvarijuma Boka dr Mirko Đurović i nekadašnji direktor pomenutog Instituta.

Inicijativa je bila i od strane Instituta, i od zainteresovanih pojedinaca. ,,Za turističku i mediteransku zemlju sasvim je prirodno bilo razmišljati u pravcu otvaranja ovakvog sadržaja, naročito u nekom od primorskih gradova. Institut za biologiju mora je davnih 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka imao funkcionalan akvarijum, ali je on služio isključivo u eksperimentalno-naučne svrhe, dok su tadašnji rukovodioci predlagali da se, po uzoru na dubrovački akvarijum, otvori nešto slično unutar zidina Starog grada Kotora. Međutim i pored postojanja stručnih kapaciteta i neophodnih tehnoloških preduslova, kao što su dobar kvalitet morske vode, blizina mora i veliki broj posjetilaca tokom ljetnjih mjeseci, nije postojala inicijativa sa bilo kog nivoa odlučivanja za otvaranje jednog ovakvog atraktivnog prostora“, ističe Đurović.

Akvarijum Boka danas je sastavni dio Centra za zaštitu biodiverziteta Jadrana, podorganizacione jedinice Instituta za biologiju mora. Nastao je kao produkt projekta MONTEAQUA, vrijedan preko milion eura, koji je finansirala Ambasada Kraljevine Norveške u Beogradu, uz podršku partnera iz Akvarijuma Kragujevac sa kragujevačkog Prirodno-matematičkog fakulteta.

Pripreme za ovaj poduhvat trajale su dugo. Preispitivano je da li se upuštati u jednu ovakvu avanturu. Iz Instituta, koji je naučno-istraživačka jedinica Univerziteta Crne Gore, bili su svjesni da će realizacijom ovog projekta proširiti svoju djelatnost u edukativnom i turističkom smjeru. ,,Ipak nas je vodila želja da vratimo nekadašnji sjaj dijelu zgrade Instituta, da renoviramo u potpunosti bivši eksperimentalni akvarijum (napušten i neupotrebljiv posljednjih tridesetak godina) i da budemo ponosni vlasnici prvog morskog akvarijuma u Crnoj Gori“, kaže dr Đurović.

Trideset šest mjeseci intenzivnog rada bilo je potrebno da se osposobi moderan i tehnološki savremeno opremljen akvarijum sa 16 bazena različitih dimenzija. Smjestiti šarenoliki živi svijet Jadrana u ograničeni prostor i u objekat koji je pod zaštitom spomenika kulture, samo je po sebi, izazov.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SJEVER I 5G TEHNOLOGIJA: Testiranje mreže i predrasuda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora i dalje čeka na stvaranje regulatornih i tehničkih uslova za implementaciju 5G mreže na nivou države. No, minule sedmice, Crnogorski Telekom je, bez najave, pustio u probni rad bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama, čime je testirana 5G mreža. To je izazvalao burne reakcije, ali i strah, dijela građana u te dvije opštine

 

Građani sjevera Crne Gore još imaju puno nedoumica, ali i straha vezano za 5G tehnologiju, pokazalo se minule sedmice. Negodovanje, uznemirenost i optužbe na račun Crnogorskog Telekoma,  pratili su puštanje u eksperimentalni rad dvije bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama. Ako je  suditi i prema onome što je poručeno iz ekoloških organizacija na sjeveru,  država, odnosno,  mobilni oprateri,  prije  implementacije 5G tehnologije moraće da ulože mnogo truda na edukaciji i informisanju građana. Reakcije sa sjevera pokazale su i da to do sada nije činjeno na odgovorajući način.

Kako za Monitor kaže Zdravko Janušević, izvršni direktor NVO Bjelopoljski demokratski centar,  najproblematičnije je  što  su iz „cijelog procesa izopšteni građani“. On skreće pažnju i na, kako tvrdi, činjenicu da je prilikom postavljanja i puštanja u probni rad baznih stanica zaobiđena i lokalna uprava.

„To sam provjerio i u nadležnom sekretarijatu, uopšte nijesu bili obaviješteni o svemu ovome. Sve ostale bazne stanice pratila je odgovorajuća dokumentacija sa lokalnog nivoa. Ovog puta ne. Nije bilo prilike za javnu raspravu, nema Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu. Ne znamo koje su posljedice po zdravlje građana. Telekom je pokazao određenu drskost i nezainteresovanost za stav građana… “, kaže sagovornik Monitora.

On podsjeća da je grupa NVO sa sjevera,  prije nekoliko dana,  na konferenciji za štampu, postavila brojna pitanja tom mobilnom operateru.  Interesovalo ih je „da  li su sprovedena mjerenja zračenja i koliki je uticaj elekromagnetnog zračenja na građane“.  Pitali su i zbog čega Elaborat,  koji je uradio Elektrotehnički fakultet, nije javno prezentovan. Zamjerili su i što se postavljanje 5G mreže desilo u samom centru Bijelog Polja.

„Ono što nijesmo spomenuli na konferenciji za novinare, kada smo čuli za probni rad baznih stanica, je i dilema oko opreme koja je postavljena. Zbog toga sada pitam Crnogorski Telekom da li je riječ o Huawei opremi. Poznato je da je prošle godine EU upozorila članice i zemlje kanditate  da vode računa o opremi  rizičnih dobavljača 5G opreme“, objašnjava Janjušević.

Prema njegovim riječima, čudne su neke konstatacije iz saopštenja  Crnogorskog telekoma. Iz te kompanije, podsjeća izvršni direktor Bjelopoljskog  demokratskog centra, kazali su da ukoliko se poštuju preporučene granične vrijednosti, 5G tehnologija ne predstavljaju opasnost po zdravlje ljudi.

„Ukoliko i ako… Ko nama garantuje da će biti poštovane granične vrijednosti. Ko je to i kada objasnio građanima, ko će to kontrolisati i ko će odgovarati ako tako ne bude. Imamo puno razloga za nezadovoljstvo i sumnju, čak i strah. Pozivam nadležne da riješe ovu situaciju“, poručuje sagovornik Monitora.

Izršni direktor Mreže NVO sjevera Milorad Mitrović, minule sedmice, upozorio je javnost na „štetnost izloženosti zračenju sa baznih stanica mobilne telefonije“. On je upozorio na rezultate istraživanja italijanskog Instituta Ramacini. Ta studija, tvrdi Mitrović, pokazala je „da su životinje koje su dugo bile izložene uobičajenim nivoima zračenja baznih stanica za mobilnu telefoniju oboljele od švanoma (vrsta raka)“.

Bjelopoljac i prosvjetni radnik Željko Madžgalj, za Monitor kaže da je nije čuo za zabrinutost svojih sugrađana NVO aktivista. Nije ni obaviješten o probnom radu baznih stanica za 5G, ali tvrdi i da nema ni predrasuda ni straha vezano za tu tehnologiju.

„Zaista vjerujem struci i nauci i 5G tehnologiju doživljavam kao popravljanje kvaliteta nekih segmenata naših žiovota. Naravno, čuo sam za teorije zavjere i oko te tehnologije, ali  ne obraćam pažnju. Međutim,  jasno je da  prije svake inovacije,  građani treba da su informisani sa odgovornih i stručnih adresa. Treba da imaju prilku da iznesu svoje nedomumice, da pitaju i da dobiju objašnjenje. Tako će se izbjeći problemi. Transparetan i javan rad je način za razbijanje predrasuda, a relevantni izvori informacija način da se neodomuce riješe“, poručuje sagovornik Monitora.

Iz  Crnogorskog Telekoma su, regujući na negodovanje dijela  civilnog sektora sa sjevera, podsjetili da su „sve zemlje u Evropi i svijetu prošle kroz sličan proces kada je riječ o uvođenju 5G mreže“.

„U svakoj od zemalja su odgovorna tijela i operatori zajednički radili na predstavljanju i edukaciji kada je riječ o toj temi. Isto tako, identični razgovori vodili su se u protekloj deceniji kada su predstavljane 3G i 4G mreže, koje sada koriste svi građani Crne Gore i bez kojih ne mogu da zamisle svoju svakodnevicu“, kažu u toj kompaniji.

Najavili su i da će učestvovati i u organizovanju panel diskusija i predavanja na temu implementacije 5G mreže. Sve sa ciljem, kako objašnjavaju, otklanjanja sumnji i spekulacije kada je riječ o novoj tehnologiji. Tvrde i da su, prije  puštanje u rad baznih stanica,  „urađena sva neophodna mjerenja i provjere u skladu sa crnogorskim zakonima i propisima“.

„Za potrebe testiranja 5G mreže urađen je „Izvještaj o ispitivanju nivoa električnog polja“ na te dvije lokacije. Izvještaj je uradila Laboratorija za mjerenje nivoa elektromagnetnih emisija Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore. Riječ je o jedinom licenciranom tijelu za ovu vrstu mjerenja u Crnoj Gori“, piše u saopštenju  Crnogorskog Telekoma.

Poručuju i da ne postoje naučni dokazi o bilo kakvim štetnim uticajima na zdravlje uzrokovanim elektromagnetnim poljima električnih uređaja ili frekvencija. Pod uslovom, objašnjavaju, da se poštuju preporučene granične vrijednosti.

Kako je lani najavljeno iz regulatorne agencije i mobilnih kompanija koje posluju u Crnoj Gori, prve 5G mreže u Crnoj Gori mogli bi da očekujemo do kraja 2022. godine.

U mnogim državama aktuelne su brojne dileme  oko eventualnog štetnog uticaja 5G tehnologije na životnu sredinu i zdravlje ljudi. Njih prate i sumnje oko  sigurnosti komunikacije i rizika od zloupotrebe tehnologije u cilju ugrožavanja nacionalne bezbjednosti. To su bili razlozi što je, na primjer Slovenija, prošle godine privremeno odložila implementaciju 5G mreža.

Zvaničan stav Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) je da ne postoje kredibilni naučni dokazi o štetnom uticaju na zdravlje ljudi izlaganja elktromagnetnim poljima unutar preporučenih granica. Međunarodna komisija za zaštitu od nejonizujućih zračenja (ICNIRP) ne nalazi potrebu za izmjenom važećih normi u ovoj oblasti, koje su uspostavljene 1999. godine. I Američka agencija za hranu i ljekove (FDA) nedavno je objavila izvještaj o uticajima EM zračenja na zdravlje, kojim je obuhvaćena naučna literatura na ovu temu objavljena između 2008. i 2018. Prema FDA, ne postoje dokazi da se izlaganje EM talasima iz radio spektra na bilo koji način može povezati sa rakom.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo