Povežite se sa nama

OKO NAS

KAKO NASTAJU I NESTAJU KRIMINALNI KLANOVI: Smrt brža od policije

Objavljeno prije

na

Da li su smanjenju broja organizovanih kriminalnih grupa u Crnoj Gori više doprinijeli njihovi međusobni animoziteti i krvavi obračuni ili efikasan rad policije i pravosuđa

 

Učestali obračuni na našim ulicama nameću pitanje – koliko je kriminalnih grupa u Crnoj Gori, ko ih predvodi a ko, eventualno, smeta?

Dokument pod nazivom Procjena opasnosti od teškog i organizovanog kriminala (SOCTA), u kojem se navodi broj registrovanih organizovanih kriminalnih grupa (OKG) crnogorska policija, periodično, radi od 2010. godine. Prema prvom dokumentu (OCTA 2010) u Crnoj Gori bilo je registrovano 35 organizovanih kriminalnih grupa. Sledeće prebrojavanje (SOCTA 2013) pokazalo je, prema novodima Uprave policije, da se broj OKG smanjio na 20. Konačno, poslednji predstavljeni dokument (SOCTA 2017) registruje „samo“ 11 oranizovanih kriminalnih grupa.

„Mora se istaći da je broj organizovanih kriminalnih grupa tokom prethodnog perioda znatno smanjen“, pohvalili su se iz MUP-a predstavljajući dokument. Do smanjenja je, prema tadašnjem objašnjenju, došlo tako što su neke OKG prestale da postoje, neke su se udružile ili pripojile moćnima, dok su neke i razbijene, nakon preduzetih policijskih aktivnosti. Pošto te navode nijesu pratili precizniji podaci, javnost je mogla samo da nagađa da li su smanjenju broja OKG u Crnoj Gori više doprinijeli njihovi međusobni animoziteti i krvavi obračuni ili predani rad policije i pravosuđa.

Uglavnom, aktuelni direktor UP Veselin Veljović ni tada nije štedio pohvale na račun policije i Specijalnog državnog tužilaštva, tvrdeći kako je njihovim ofanzivnim pristupom spriječen značajan broj likvidacija.

Direktor UP tada je ponudio i neke opservacije o OKG i odnosu države prema njima. „Njihovu snagu i moć daje novac, jer bez te moći oni se ne bi bahato ponašali“, objašnjavao je Veljović, „potencijalna meta organizovanih kriminalnih grupa može da bude bilo ko zavisno od njihovih interesa. To smo prepoznali i to nećemo dozvoliti. Crna Gora ih nikada nije podržavala niti će ih podržati. Imamo ofanzivan odnos i prema njima i njihovim porodicama jer oni znaju da im se djeca bave kriminalom“, kazao je Veljović.

Ni jednim od OCTA dokumenata zvaničnici iz bezbjednosnog sektora nijesu objelodanili ko su osumnjičene vođe i članovi prebrojanih kriminalnih grupa. Za taj se podatak moramo vratiti u 2007. godinu, kada su zvaničnici ANB članovima Odbora za bezbjednost predstavili Plavu knjigu – sažetak saznaja na temu Ko je ko u crnogorskom podzemlju. 

Informacije iz Plave knjige istog su dana napustile skupštinsko zdanje, pa smo bili u prilici da saznamo kako se izradi tog dokumenta pristupilo pošto su zabilježili ,,pojave koje ranije nijesu bile karakteristične za Crnu Goru, a koje ukazuju na homogenizaciju u kriminogenom miljeu”. Kao rezultat istraživanja, saznali smo da u Crnoj Gori djeluje osam organizovanih kriminalnih grupa (klanova) – po dvije u Podgorici, Baru i Rožajama, a po jedna u Nikšiću i Beranama. Uz šverc narkotika, stoji u Knjizi, ,,crnogorske kriminogene strukture se sporadično bave i krijumčarenjem pojedinačnih komada oružja i eksplozivnih naprava, pri čemu je registrovana pojava da se određena količina narkotika trampi za oružje”.

Draž dokumentu dao je popis vođa pobrojanih klanova i njihovih najbližih saradnika.

Tada je, prema podacima ANB, crnogorskim podzemljem gospodarila barsko-budvanska grupa koju su predvodili Ljubo Bigović, pokojni Armin – Muša Osmanagić i Saša Boreta, dok su značajno mjesto u organizaciji koja se izdvajala po ,,brojnosti i organizovanosti, naplati reketa i vršenju krivičnih djela koja sadrže elemente terorističkih akata”, zauzimali Ljubo Vujadinović i Alen Kožar. Prema ocjenama ANB ta je grupa bila ,,najbrojnija i spremna za krivična djela koja iziskuju veći stepen organizovanosti, značajna finansijska sredstva i logistiku”. Ne treba biti analitičar podzemlja da bi se prepoznalo kako su, praktično, svi pomenuti suđeni za ubistvo policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića (suđenje će biti ponovljeno). Sa njima se na optuženičkoj klupi našao i jedan od navodnih vođa beranske OKG Milan Čila Šćekić. Izuzetak je pokojni Osmanagić koji je, istine radi samo nezvanično, dovođen u vezu sa ubistvom vlasnika i urednika Dana Duška Jovanovića.

Lokalna konkurencija ovoj ekipi, u vrijeme nastanka Plave knjige bile su kriminalne grupe okupljene oko braće Ivanović (Dragoslav i Duško) i nekadašnjeg boksera Veselina Bujića. Ivanovići su, u međuvremenu, prestali puniti stranice crne hronike. Bujić se po izlasku iz spuškog zatvora priklonio trenutno najjačem barskom klanu kojim je, do pogibije u saobraćajnoj nesreći, rukovodio Luka Đurović. Njegov sin Šćepan Bujić izdržava kaznu od 20 godina zatvora zbog ubistva braće Gojačanin 2013. (krajem 2018. policija mu je spočitavala da iz zatvora organizuje lanac zelenašenja).

Verzirani kažu kako od Đurovićeve smrti, u jesen 2013., klan predvode njegovi nekadašnji saradnici na čelu sa Milanom Vujovićem i Alanom Kožarom. Prema podacima iz SOCTA, članovi ove grupe tretiraju se kao saradnici klana Luke Bojovića, koji se trenutno nalazi u zatvoru u Španiji, ali i za osobe bliske „škaljarskom klanu“ kojim sada rukovode braća Jovan i Igor Vukotić, nakon što su njihovi prijatelji i saradnici Stevan Stamatović i Igor Dedović u januaru ubijeni u Atini, na očigled svojih porodica. Operativni podaci policije ukazuju i da Vukotićima u upravljanju klanom nesebično pomaže jedan od vođa barskog klana.

Ubistvom Armina Muše Osmanagića u septembru 2014. obezglavljen je, na neko vrijeme, drugi po snazi kriminalni klan u Baru. Tim klanom prema operativnim saznanjima policije sada komanduje njegov brat Adnan Osmanagić koji, nezvanično, godinama pokušava da osveti brata i ubije Jovana Đurovića, mlađeg  brata pokojnog Luke. Specijalno tužlaštvo tvrdi sud da je Osmanagić za ubistvo Đurovića Pećancu Enzanu Cirikoviću obećao 20.000 eura i audi A8. Spletom okolnosti, bomba koju je Ciriković u avgustu 2018. postavio pod Đurovićev motor nije eksplodirala i njihov plan nije uspio. Suđenje za ovo djelo je u toku.

Prema policijskim analizama Ljubo Bigović je, zbog teške bolesti i dugogodišnjeg boravka u pritvoru u ZIKS-u, izgubio najveći dio nekadašnjeg uticaja. Odavno se ne govori ni o Berancu Vuku Vuleviću, koji važi za slobodnog strijelca i, prema saznanjima policije, nema svoju kriminalnu grupu. Isti izvori tvrde da u Budvi i dalje najveći uticaj ima  klan Saša Borete. Iako se i on već godinama nalazi u zatvoru, to mu nije prepreka da ima kontrolu preko svog kuma Marka Ljubiše Kana. Operativno, i njihov šef je – Luka Bojović.

Od 2007. godine policija je na teritoriji opštine Bar registrovala postojanje makar još dvije organizovane kriminalne družine. Jedna, iza koje stoje braća Stojan i Vlado Sekulović iz Sutomora i danas je, kažu, aktivna. Policiji su, piše u dokumentu, zanimljivi zbog izrazito nasilničkog ponašanja. Klan Nikole Spasojevića  nestao je sa mape organizovanog kriminala u Baru  kada se njihov  šef  preselio u Pljevlja – gdje vodi brigu o familiji i imovini braće Darka i Duška Šarića.

Pomen braće Šarić dovodi nas do drugog dijela Plave knjige. Uz popis kriminalnih klanova i njihovih članova, ANB je tada sačinila i spisak ,,bezbjednosno interesantnih osoba” koje svoje kriminalne aktivnosti obavljaju ,,uglavnom u inostranstvu”. Na tom popisu su se, pored ostalih, našla imena braće Šarić, rožajskog statističara i hotelijera Safeta Kalića, bjelopoljskog biznismena i sportskog radnika Denisa Hele Durovića (u medijima se pominje kao vlasnik TV San, Euro komapani, preduzeća The lord of ring…).

Dosta toga se, u međuvremenu, promijenilo. Rožaje je pod kriminalnom rukom  Safeta Kalića, koji se nelegalnim poslovima bavi, uglavnom, van Crne Gore. Njegov klan zato nije u sukobu sa ostalim crnogorskim OKG. Bijelo Polje pripada Duroviću. Policija nema precizne podatke o njegovim aktivnostima, jer kraci njegovog djelovanja dosežu van Crne Gore. Kao visokorangirani kriminalac označen je i od bezbjednosnih službi BIH, jer važi za bliskog saranika kontroverznog Nasera Kelmendija. Vjeruje se da i ulcinjskim podzemljem, poznatom uglavnom po kamatašenju, vlada ogranak Kelmendijeve grupe.

Kada je riječ o Nikšiću, u posljednje vrijeme najviše se govori o klanu Ranka Radulovića, koji se udružio sa „škaljarcima“. Njemu i njegovim sljedbenicima  se sudi za pojedine likvidacije pripadnika kavačkog klana  ali i za planiranje ubistva koja nijesu stigli da obave. Na toj listi  našla su se i imena visokih policijskih službenika Duška Koprivice i Zorana Lazovića. SDT Milivoje Katnić je u više navrata ponovio kako su se na toj listi nalazili i on i njegov sin, ali se optuženim pripadnicima Radulovićeve grupe to, u optužnici ne stavlja na teret.

Pored Radulovićeve grupe u Nikšiću i dalje djelu grupacije koje se, prema operativnim podacima, bave švercom narkotika preko granice sa Bosnom i Hercegovinom ali i zelenašenjem.

U prvim OCTA dokumentima policijski analitičari ne pridaju pretjeranu važnost  tadašnjoj zagoričkoj grupi, iako su njeni članovi bili višestruki povratnici u raznim fizičkim i vatrenim obračunima. Pokazalo se da je ta procjena bila loša. Neki od njih priklonili su se kavčanima a neki škaljarcima i tamo, prema operativnim podacima, zauzimaju visokokotirane pozicije, poput Milića Minje Šakovića.

Zato su još tada (2013. godine) eksperti zapazili da su sukobi između OKG kulminirali, te da se krivična djela obavljaju naočigled velikog broja ljudi, uz opasnost da nastrada i neko ko se slučajno zatekne na mjestu zločina. Tada su posebno istakli pokušaj ubistva kada je za izvršenje djela trebala da bude korišćenja velika količna eksploziva, čija je upotreba mogla imati nesagledive posledice po život i zdravlje većeg broja ljudi. Eksploziv je trebalo da aktivira Veselin Pantović a meta je, i ako to nikad nije zvanično potvrđeno, bio Luka Đurović. Nakon hapšenja, inspektori su pronašli dvije eksplozivne naprave i Đurovićevu fotografiju. U dvije eksplozivne naprave bilo je 900 grama plastičnog eksploziva, jake razorne moći koje su  mogle da unište čitav blok zgrada. Uprkos tome, Pantović nije optužen za pripremanje ubistva. Na teret mu je stavljeno “samo” falsifikovanje dokumenata i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih naprava, zbog čega je u podgoričkom Višem sudu osuđen na dvije godine zatvora!?

Pomalo čudan odnos pravosuđa prema osobama koje se terete za teške zločine, ili slove kao visokopozicionirani članovi OKG, svjedoči i nedavni slučaj puštanja na slobodu Cetinjanina N.K, kod koga je policija u nelegalnom posjedu pronašla zolju, automatsku pušku, pištolj i municiju. U istom kontekstu možemo posmatrati i činjenicu da je navodni vođa kavačkog klana,  Slobodan Kašćelan, uz jemstvo, pušten da se brani sa slobode iako se godinama nalazio u bjekstvu (početkom februara izručen iz Češke).

Prema podacima Uprave policije, na teritoriji Crne Gore od 1991. do 2019. godine dogodilo se 711 ubistava. Nerasvijetljena su 82 ubistva, dok za ostala policija tvrdi da ih je riješila. U dosta slučajeva počinioci su poznati, ali nedostupni istražnim organima. Od početka ove godine, koja nije obuhvaćena pomenutim izvještajem, desilo se još osam ubistava. Za poslednjih pet godina u obračunu klanova koji bijesni između kotorskih kriminalnih grupa „kavčana“ i „škaljaraca“ ubijeno je 46 ljudi među kojima i četiri nevine, slučajne  žrtve. Neki zločini su djelimično riješeni, a samo u nekoliko njih ubica je uhapšen. Uhapšen ali ne i optužen. Tek  treba dokazati da su krivi za ono što im se stavlja na teret.

 

ANB i uvoz klanova

Nakon ubistva premijera Srbije Zorana Đinđić, objelodanjene su informacije o specijalnom tretmanu čelnih članova Zemunskog klana, kriminalne organizacije koja je izvršila njegovo ubistvo, od strane ovdašnjih službi.(Ne)očekivano, niko od crnogorskih zvaničnika i rukovodilaca službi javne i tajne bezbjednosti nije komentarisao te podatke.

,,MUP Crne Gore, sa potpisanom garancijom ovlašćenog policijskog funkcionera, izdao je 1998. uredne dokumente – lične karte sa prebivalištima u Podgorici i Mojkovcu, pasoše, vozačke dozvole Ljubiši Čumetu Buhi, Zoranu Dući Spasojeviću i Milanu Kumu Lukoviću. Iako su svi već tada prolazili kroz krivične evidencije, ovdje su dobili i dozvole za nošenje pištolja koje je za sve njih preuzeo ovlašćeni policijski funkcioner”, pisao je Monitor nakon Đinđićevog ubistva, pozivajući se na svjedočenja novinara i političara iz Beograda. Objašnjenja ni danas nema.

 

Nikad čuli

U Plavoj knjizi iz 2007. godine nedostaju neke grupe i pojedinci koji su, vrijeme je pokazalo, to poprilično zaslužili. Tako na popisu nema pripadnika kotorskih (makar dva ili tri suprotstavljena klana) i pljevaljskih kriminalnih grupa. Zvuči  nevjerovatno da ANB u to vrijeme nije imala podatke o prekomorskim biznisima pokojnog kapetana duge plovidbe Dragana Frica Dudića, njegovih saradnika ali i neprijatelja iz Kotora.

Jednako je nezamislivo da ANB nije znala ništa o Naseru Keljmendiju i njegovim saradnicima iz Ulcinja. Bez adekvatne istrage ostali su navodi o vezama funkcionera tadašnjeg ANB sa kontraverznim BiH biznismenom kome je suđeno i za egzekucije suparnika iz privatnog i poslovnog života.

Konačno, jednostavno je bilo nemoguće sastaviti bilo kakav popis bezbjednosno interesantnih lica u Crnoj Gori a da se na njemu ne nađe mjesta za kontroverzne biznismene iz Budve: Marka Ljubišu Kana, Ivana Delića, Branislava Mićunovića i(li) Svetozara Marovića.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

OKO NAS

BILJNE VRSTE NA SJEVERU UGROŽENE NELEGALNIM BRANJEM: Kao ničije 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nesavjesno, nelegalno branje i prodaja, uskoro će iskorijeniti  nekoliko biljnih vrsta sa crnogorskih planina, tvrde ekolozi. Godinama stižu ista upozorenja  o alarmantnom stanju u toj oblasti, a država ne čini ništa da zaštiti biljno blago

 

Iz kolašinskog Sekretarijata za zaštitu životne sredine,  prije nekoliko dana su saopštili da je na području te opštine, kontinuirano i sve ozbiljnije, ugroženo nekoliko biljnih vrsta.  Riječ je o ljekovitom bilju i šumskim plodovima, a najugorženiji su, kažu stručnjaci za ekologiju iz te lokalne uprave, lincura, somina, borovnica… Kontrola branja šumskih plodova je nedovoljna, piše u izvještaju o stanju životne sredine.

Kolašin nije izuzetak. Nelegalnom berbom i nedostatkom sistemskih zaštitnih mehanizama ugrožene su mnoge biljne vrste. Kolašin nije izuzetak.  Stanje je isto na cijelom sjeveru. Tek pojedini sporadnični projekti, koje relizuje isključivo civilni sektor, skrenu pažnju na taj ogroman problem. Država nije učinila ništa više od deklarativnog zalaganja da se biljne vrste, među kojima su neke i zaštićene, sačuvaju.

Žuta lincura (Gentiana lutea), polako nestaje, tvrde ekolozi. Svejedno, gotovo na svakoj pijaci je moguće kupiti od onih koji su je nelegalno ubrali. To je nacionalnim zakondovstvom zaštićena biljna vrsta, uvrštena i  u međunarodnu „Habitat direktivu“. Korijen biljke je ljekovit, koristi se i u zvaničnoj i u alternativnoj medicini. Zato je nekontrolisana berba i prodaja na crnom tržištu  dovela i do nestajanja.

Na našim prostorima postala je vrlo popularna  40-ih godina prošlog vijeka, zbog čega je počela i obimnija berba, odnosno kopanje korijena. Njen hemijski sastav otkriven je tek početkom 20. vijeka, iako je  korištena mnogo prije  toga. Osim u Crnoj Gori, na Balkanu je ima u Bosni, Hrvatskoj (Lici) i jugozapadnoj Srbiji.

Zbog široke primjene, kultivacija lincure ekonomski je opravdana. Ipak, tek rijetki u našoj državi, finasirani, uglavnom, stranim grantovima, su se upustili u plantažni uzgoj te biljke i tako pokušali da sačuvaju njena prirodna staništa.

Prije nekoliko godina NVO Natura, uz podršku UNDP-a, u okviru projekta Ljekovito bilje – značaj za lokalni ekonomski razvoj i očuvanje prirodnih resursa, počela je eksperimentalno plantažni uzgoj Gentiana lutea nadomak Kolašina.  Tako je formirana prva eksperimentalna parcela za plantažno gajenje lincure u Crnoj Gori.

„Plantažna proizvodnja lincure je važna jer se na ovaj način štiti životna sredina, odnosno ova rijetka i zaštićena biljna vrsta. Zbog velike potražnje u narodnoj i zvaničnoj medicini lincura se nelegalno i nekontrolisano eksploatiše“ –  kažu u toj NVO.

Projekat podrazumijeva da se sadnice lincure vraćaju  u prirodno okruženje kako bi se na taj način povećala brojnost te rijetke biljke. Plantažna proizvodnja lincure, objašnjavaju, može da bude i značajan ekonomski oslonac stanovništva na selu. Naredne faze tog projekta su formiranje pokaznih parcela u zaštićenim područjima i formiranje eksperimentalnih parcela u okviru nekoliko domaćinstava u Kolašinu i Andrijevici.

„Sve ovo se radi u okviru aktivnost za uspostavljanje Regionalnog parka Komovi. Htjeli smo da pokažemo kako postoji i mogućnost plantažnog gajenja, ali i da zaštitimo lincuru u prirodnim staništima. Pored toga, plantažno gajenje je i siguran i dobar način da poljoprivrednici zarade“ – kaže direktor NVO Natura Mikan Medenica.

Očekivani prinos sa hektara je do 10 tona ljekovitog korijenja, tokom prvih godina, kasnije i više. Iskustva uzgajivača u okruženju svjedoče da se na hektaru zemljišta gaji i do 100.000 biljaka, uz  prinos  svježeg korijena od 24 do 40 tona. Nakon sušenja ostane od šest do 10 tona po hektaru. Taj  prinos se odnosi na biljke stare pet godina, u šestoj godini može biti i do 30 odsto veći, a u sedmoj čak i do 70 odsto.

Prema podacima, koji se mogu naći u medijima iz regiona, cijena  osušenog korijena kreće se od 10 do 12 eura po kilogramu. Ulaganja potrebna za gajenje lincure nijesu  velika – samo priprema zemlje i ručni rad. Zaštita joj nije potrebna,  jer je u prirodi ništa ne napada. Pored svega toga, plnatažni zasadi su i dalje rijetkost.

Na listi ugroženih bilnih vrsta na sjeveru je odavno i šumska  borovnica. Iako svake godine sa zvaničnih adresa stigne bar po jedan apel nesavjesnim beračima i otkupljivačima, na nivou su incidenta krivične prijave protiv njih. Na planinama sjevera svakog ljeta taj šumski plod se tamani, branjem mehaničkim sredstvima, što je zakonom zabranjeno. Posao kontrole branja borovnice, prije par godina, povjeren je Upravi za šume, čiji službenici su više puta ponovili kako niti imaju potrebnu logistiku niti im ostaje vremena da se tom poslu ozbiljnije posvete. Za to vrijeme, na stotine tona „plavog blaga“ sjevera, ubranog nelegalno, završi na evropskom tržištu. Dobro zarade samo otkupljivači.

Borovnice treba isključivo brati ručno i nikako grebenom, ponavljaju, obično početkom ljeta,  iz  Ministarstva poljoprivrede. Branje šumske borovnice u komercijalne svrhe definisano je zakonom,  a za nepoštovanje zakonskih odredbi  predviđene su kazne od 2.000 do 40.000 eura.

Jednocifren je broj onih koji su tokom minule decenije platili tu kaznu. A decenijama je, od jula do septembra,  u borovnjacima na stotine berača, koji po bagatelnim cijenama prodaju ubrane plodove desetinama otkupljivača.

U više navrata na uništavanje borovnjaka upozoravali su botaničar Danijel Vincek i prof. dr Miodrag Jovančević sa Biotehničkog fakulteta iz Bijelog Polja.  Nesavjesnim branjem, pored lošeg kvaliteta berbe, uništavaju se i mješoviti pupoljci, lome stabljike, pa se svake naredne godine smanjuje rod. Drastično se smanjuju i površine pokrivene borovnjacima.

Branje šumske borovnice u komercijalne svrhe definisano je Zakonom o zaštiti prirode i Pravilnikom o bližem načinu i uslovima sakupljanja, korišćenja i prometa nezaštićenih divljih vrsta životinja, biljaka i gljiva koje se koriste u komercijalne svrhe.

„Sakupljanje borovnice u komercijalne svrhe dozvoljeno je u optimalnoj fazi vegetativnog razvoja (fazi sazrijevanja bobice) pod uslovom da se ne upotrebljavaju mehanička sredstva (grebeni i dr.); ne čupaju ili oštećuju podzemni organi; na području sakupljanja ostavi najmanje 25 odsto od ukupno utvrđene količine biljne vrste, ne lome, oštećuju stabla i grane žbunova i ne nanosi druga šteta borovnici i njenom staništu“ regulisano je propisima, koje niko  ne poštuje.

Propisano je da branje u komercijalne svrhe treba da obavljaju samo obučeni berači. Nikada nijedna obuka zvanično nije organizovana.

                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VRHOVNI SUD RJEŠENJE MINISTARSTVA POLJOPRIVREDE PROGLASIO NEZAKONITIM: Traži se ponovo domaćin kolašinskih rijeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvogodišnje nesuglasice između kolašinskih ribolovnih klubova, okončao je Vrhovni sud. Ministarstvo poljoprivrede ponovo konkursom traži klub koji će gazdovati ribljim fondom na području te opštine, nakon što je sud prethodni izbor proglasio nezakonitim

 

Rješenje kojim je Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja prije dvije godine dodijelilo upravljanje ribljim fondom na područku kolašinske opštne Sportsko ribolovnom klubu (SRK) Tara i Morača nezakonito je. Tako je odlučio Vrhovni sud,  nakon što je Sportski flaj fišing klub (SFFK) Maniro, koji je ranije gazdovao kolašinskim vodama, osporio rješenje resornog ministarstva.

U tužbi tog kluba je istaknuto da je u postupku odlučivanja Ministarstvo zanemarilo činjenicu da je SRK Tara i Morača još 2016. godine isključeno iz članstva Saveza sportsko-ribolovnih organizacija Crne Gore. Članstvo u tom savezu obaveza je za sve koji se kandiduju za gazdovanje vodama.

Iako je 2018. Ministarstvo poljoprivrede povjerilo gazdovanje vodama SRK Tara i Morača na šest godina, pritisnuti sudskim odlukama, u tom resoru ponovo konkursom traže „domaćina“.

Javni oglas će trajati do sredine narednog mjeseca.

„Očekujemo da će ovog puta resorno ministarstvo postupiti kako je presudom naloženo. Dokazali smo da SRK Tara i Morača nezakonito upravlja vodama. Gupa ljudi, okupljenih u tom klubu, godinama ruši svaki pokušaj da se na kolašinskim vodama uvede red, da se ribolov obavlja  u skladu sa zakonom, da se u našem gradu razvija i ribolovni turizam“ – kazao je Mile Lazarević iz SFFK Maniro.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ROŽAJE, POŽARI OSTAVILI PUSTOŠ: Slike apokalipse

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vatrom opustošena šumska prostranstva djeluju kao da su sa druge planete. Koordinacioni tim Vlade za suzbijanje bespravnih aktivnosti u šumarstvu  je saopštio da su za ove požare nedvosmisleno krivi – ljudi

 

Iza prošlonedjeljnih požara koji su zahvatili teritoriju opštine Rožaje i koji su gutali imovinu i šume, samo srećom ne i živote, ostale su kataklizmične slike. Vatrom opustošena šumska prostranstva djeluju kao da su sa druge planete.

Koordinacioni tim Vlade za suzbijanje bespravnih aktivnosti u šumarstvu nedvosmisleno je saopštio da je za požare kriv ljudski faktor.

„Konstatovano je da je u tri slučaja do požara uzrok problem na elektromreži, a da je u ostalim slučajevima, najvjerovatnije, požar bio namjerno izazvan. Nadležni organi intenzivno rade na rasvjetljavanju počinioca tih djela“ – saopšteno je nakon sastanka tog tima sa policijom i Direktoratom za vanredne situacije.

Oni su uputili apel građanima da budu odgovorni, jer, kako su kazali, i mala nepažnja u ovim trenucima, može izazvati požar sa katastrofalnim posljedicama.

Bio je to neobično vreo dan na sjeveru države. Temperatura je za dva stepena prešla tropskih trideset stepeni. Veća nego u Podgorici. Orkanski južni vjetar samo je pojačavao utisak nestvarnosti i pogodovao munjevitom širenju vatre.

Rožajski vatrogasci su, ipak, uz brojnu podršku raznih organizacija i građana, uspjeli da stave pod kontrolu požare koji su zahvatili čak trećinu teritorije ove sjeverne opštine.

Prema riječima komandira Službe zaštite i spašavanja u Rožajama Nuradina Agovića, lokalizovano je na desetine požara koji su istovremeno buktjeli.

„Većina požara je lokalizovana, a ostala su žarišta koja uz pomoć naših volontera i u saradnji sa Radnom jedinicom Šumske uprave, i dalje gasimo. Jedini aktivni požar je onaj koji se nalazi na Graničnom prelazu Kula” – kaže Agović.

On je precizirao da je za samo dva-tri dana bilo aktivno čak šezdeset požara na osamnaest lokaliteta.

Monitoru je rečeno da su izgorjele dvije nenaseljene kuće u Kaluđerskom lazu i Nurkovićima, brenta privatnog preduzetnika u Bralićima, četiri stoga sijena i jedan pomoćni objekat u Dacićima, kao i dvije garaže i pet vikendica.

„Sav posao smo odradili uz pomoć samo tri specijalizovana kamiona, koja imamo u posjedu, te još dvije cisternne koje su angažovane od strane Vodovoda i Komunalnog preduzeća” – rekao je Agović.

U pomoć su im priskočile i kolege iz Plava sa jednim vozilom. Ostale sjeverne opštine nijesu mogle da ustupe kamione za gašenje, jer su i na njihovim teritorijama buktjeli požari.

„Sa tom mehanizaciom i uz pomoć građana uspjeli smo da stavimo sve požare pod kontrolu. Imali smo i ponudu od strane Vojske Crne Gore, koja je trebala da angažuje vazduhoplovnu jedinicu. Međutim, usljed snažnog vjetra postojao je rizik po helikoptere kad uzlete. Ponuđena nam je i pomoć u cisternama sa primorja, ali taj model ne bi bio efikasan zbog velike udaljenosti” – kaže Agović.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo