Povežite se sa nama

INTERVJU

VESNA ŠĆEPANOVIĆ, NOVINARKA KOJA ŽIVI U TORINU: Italija u kandžama virusa i ekonomskog kraha

Objavljeno prije

na

Iščekuju se brojke zaraženih koje rastu svakodnevno, nedostaju mjesta  na intenzivnoj njezi, sve podjeća na ratne izvještaje. Sjever Italije, najrazvijeniji dio zemlje na koljenima je pred korona virusom

 

Novinarka Vesna Šćepanović govori za Monitor o italijanskim iskustvima borbe sa korona virusom i životu u Torinu.

MONITOR:Kako izgleda život kada je cijela država u karantinu ?

ŠĆEPANOVIĆ: Osluškujemo  tišinu koja nas okružuje u nedostatku gradske vreve i  uobičajenog  urbanog žamora. Ulice i trgovi, muzeji, crkve, škole, biblioteke, butici, barovi, sve pusto i zatvoreno. Otvorene su pošte, banke,prehrambene prodavnice, pijace. Avioni parkirani na pistama. Slučajni  prolaznici  sa kućnim ljibimcima, odsutnog pogleda,  da udahnu malo zraka  ili u nabavci hrane. Muk remeti povremeni zvuk tramvaja na tračnicama, učestale sirene hitne pomoći, rijetki znaci života i aktivnosti u gradu sa skoro milion stanovnika. Na tren čujem glasove, neophodna i obavezna distanca,sve je surealno  kao u filmu Sedmi pečat. Život i rad većine stanovništva odvija  se onlajn. Torino, Aleksandrija, Milano, Bergamo, Breša, Bolonja, 70 odsto umjetničkog blaga svijeta,u svom novom ruhu koji,  kako  kažu,  podsjeća  na  vrijeme  nakon Drugog svjetskog rata. Svi su u panici, iščekuju se brojke zaraženih koje rastu svakodnevno, nedostaju mjesta na intenzivnoj njezi, sve podjeća na ratne izvještaje. Sjever Italije, najrazvijeniji dio zemlje na koljenima je pred korona virusom. Samo danas (srijeda) 475  umrlih od posljedica virusa. Približavamo se cifri od  30.000 zarazenih, a po svim prognozama brojevi će rasti do kraja nedjelje. Preminuli, kojih je oko 3.000 za sada su samo  apstraktne  cifre, brojke bez imena i prezimena. Mediji o mnogim detaljima još uvijek ćute. Osjeća se napetost i dramatična neizvjesnost. Nakon prvih dana  kolektivne i individualne dezorijentisanosti, panike, nevjerice,medijskog sijanja straha, dezinformacija, političkih grešaka, građanstvo se na neki način privikava  na stanje vanrednih mjera i pokušava da organizuje život u  novoj situaciji, sa nadom  da će sve relativno brzo proći.  Korona virus uzima svoj danak od najstarijeg dijela stanovništva  po kojem je Italija prva u svijetu.

Pojedini novinari,  intelektualci,aktivisti smatraju vanredne mjere atakom na demokratska prava građana. Đorđo Agamben, jedan  od najpoznatijih italijanskih filozofa u jednom od dnevnih listova  govori o rastu  tendencije korišćenja vanrednih mjera  kao paradigme savremene moći i  vladanja. Podjseća da ,,iznenadne  epidemije mogu ponuditi idealan izgovor za  neograničeno održavanje vanrednog stanja”  u  zatvorenom krugu limitiranih  sloboda koje je Vlada izglasala  u ime javne sigurnosti.

MONITOR: Ima li nestašice hrane, dezinfekcionih sredstava, ljekova?

ŠĆEPANOVIĆ:Nedostaju prije svega maske i aprati za disanje,kreveti na intenzivnoj njezi,neophodni zaštitni i medicinski materijal zauposlene ljekare i osoblje koji su konstantno na prvim linijama fronta. Oko  700 ljekara i medicinskih sestara u ovom momentu se vode kao osobe zaražene virusom. Italija pokušava osposobiti sopstvene fabrike za proizvodnju 90 miliona maski koje su neophodne za mjesec dana epidemije. Ovih dana je stupila na snagu i odluka o upošljavanju 10.000 budućih  ljekara  koji su tek završili medicinski fakultet.Neophodno je podsjetiti da je u posljednje dvije decenije  zdravstveni sistem Italije koji je  važio za jedan od najboljih u svijetu, pretrpio pravo obrušavanje. Znatno je smanjen broj bolnica,kreveta, ambulanti hitne pomoći, javni novac je otišao u privatne zdravstvene fondove. Stručni kadar, zbog ekonomske krize i nezaposlenosti, malih plata,  neulaganja u istraživački rad, napustio je Italiju i odselilo se u  zemlje Evrope koje su nudile bolje uslove za rad.

Usljed paničnog i spektakularnog načina informisanja, dolazilo je do povremenog  nedostatka namirnica, praznih rafova, ali generalno je garantovan transport i snabdijevanje  prehrambenim proizvodima.

MONITOR: Često se navodi da institucije i građani na početku pojave korona virusa nijesu ozbiljno shvatili situaciju, te da nisu sprovedene
adekvatne preventivne mjere. Koliko je to tačno?

ŠĆEPANOVIĆ:Eksperti Svjetske zdravstvene organizacije upozoravali su da je pandemija bila samo  pitanje vremena. Italija, kao i ostatak svijeta, gledala je  na situaciju u Kini i Koreji  kao na nešto što se događa negdje drugdje, sve  dok nismo registrovali prve zaražene. Niko nije pomišljao da bi bilo logično pripremiti se za epidemiju.  U Italiji živi i radi veliki broj Kineza. Lombardija ima značajnu saradnju, ekonomsku i kulturnu, sa Kinom. Bilo je za očekivati širenje epidemije.Jedan broj virologa tvrdi da je virus postojao u Italiji od decembra.

Da, bilo je građana koji su kršili preporuke, jer su mnogi savjeti prvih nedjelja bili alarmantni i nedovoljno precizni. Bilo je političkih problema oko uslagašavanja stavova regija i nacionalnih institucija. Uvedene su  i  mjere kojima  će građani biti kažnjeni novčano i krivično ukoliko ne poštuju norme ograničenog kretanja. Posljednjim dekretom Vlade Đuzepea Kontea zabranjeno je okupljanje, zatvoreni su gradski parkovi.

MONITOR:Koliko su, sem oboljelih od virusa, bolnice otvorene za ostale kojimaje neophodna medicinska pomoć?

ŠĆEPANOVIĆ:Mnoge bolnice  su otpustile veći broj  pacijenata, kreirale su se strukture samo za zaražene od virusa, ili odjeljenja za bolesne od epidemije.  Najveći broj hiruških intervencija je odložen. Odabrani porodični ljekari komuniciraju sa pacijentima uglavnom onlajn ili telefonom.  U ovom momentu dat je primat  oboljelima od virusa.  Što se tiče analiza brisa,  testovi i sada nedostaju, što je dramatično posebno za medicinsko osoblje. Svi se pribojavaju zdravstvenog kolapsa  posebno u Bergamu, gdje  trenutno  nema  slobodnih kreveta.

MONITOR: Kako je  kampanjaa ostajem kući, uticale  na mnoge građane  bez krova nad glavom?

ŠĆEPANOVIĆ:Kontaktirala sam  socijalne asistente koji rade sa beskućnicima, osobama bez  stalne adrese, siromašnom populacijom. U Italiji zivi oko 50.000 nezbrinutih  osoba.  Mnogi uposleni su pogođeni drastičnom  restrikcijom sloboda. Prijavljuju  nedostatak zaštitnih maski, odjeće i hrane. U gradskim spavaonama  broj osoba je uvijek znatno veći od broja kreveta. Problem je kako ih zbrinuti,  a da ne dođe do prenošenje virusa. Obično spavaju po trgovima ili oko željezničkih stanica.  Kako navode psiholozi nije samo problem epidemija, mnogi problemi su sistemskog karaktera. Desile su se i višednevne pobune u desetak italijanskih zatvora koje su izazvale opšta konfuzija, senzacionalističke informacije i neorganizovanost, ishitrene političke odluke. Iz Fođe je više zatvorenika pobjeglo i za nekima se još  traga. U toku pobune umrlo je  14 zatvorenika od pretjeranog konzumiranja metadona. Javnost iščekuje informacije o tragičnim događajima. Kazneni instituti su bili inače  pretrpani i očekivali su se nemiri (60.000 zatvorenika).

U vrijeme epidemije problemi  su eksplodirali. Najslabiji i najsiromašniji dio građanstva  je u najtežoj situaciji, pravo na liječenje nije zagarantovano svima na isti način.

MONITOR: Italijanska Vlada uvela je niz ekonomskih mjera, čitamo i da su neke velike italijanske kompanije dale značajne donacije zdravstvu.

ŠĆEPANOVIĆ:Epidemija i skoro totalna blokada, industrije,kulture, turizma, je za kratko vrijeme kreirala tragične ekonomske gubitke. Italija je inače posljednju deceniju bila permanentno u ekonomskoj i političkoj  krizi, sa  dugovima, hroničnom nezaposlenošću, imigracijom. Predsjednik vlade Konte donio je mjere Lijek Italija kojima će se pružiti prva pomoć od 25 milijardi eura  za sektore koji su  u dramatičnoj situaciji. Ka  javnom zdravstvu i civilnoj zaštiti biće usmjereno tri i po milijarde eura, dok će 10 milijardi eura otići na pomoć  fabrikama, firmama, privatnom sektoru…Prva tranša pomoći, kako Konte navodi, nije dovoljna da pokrije gubitke koje je vanredna situacija kreirala. Za april najavljene su nove mjere. Kako je širenje virusa zahvatilo maha i postaje svjetski i internacionalni problem bilo bi za očekivati zajedničku politiku makar  za 27 članica EU. Ne ostavlja ravnodušnim činjenica da je do ovog trenutka jedino Kina pružila Italiji konkretnu pomoć.  U  dramatičnoj situaciji su se našli radnici,  gubeći posao ili  rizikujući zarazu na radnom mjestu. Proglašenje vanrednog stanja u SAD i Evropi unijeće nove probleme na tržiste rada, nove nejednakosti, klasne  podjele, discriminacije prema najslabijima u društvu.

MONITOR: Koliko je izražena solidarnost?

ŠĆEPANOVIĆ: Mobilizovanje  kulturnih radnika, umjetnika, volontera, civilne zaštite je svjetla tačka i hrabar primjer tokom epidemije koja traje od 1. marta.Posebno kada se radi o žrtvovanju medicinskog osoblja u prepunim  bolnicama. Interesantno je  kako su se organizovale škole, didaktika sa distance. Prosvjetni radnici su osmislili rad  za sve uzraste na plaformama  škole,  biblioteka je dostupna onlajn, filmski  festivali projektuju gratis, uvedene su virtuelne posjete muzejima, izložbama. Najmlađima se čitaju priče preko telefona. Mnoge organizacije i mladi volonteri su se organizirali za pomoć  starijim osobama, nabavku hrane i ostalih potreba. Najsiromašnijem građanstvu su garantovani obroci od strane volontera, gradskih i religioznih organizacija. Umnožavaju se primjeri  solidarnosti i oni ohrabruju građanstvo.

MONITOR: Ima li predviđanja kada bi virus u Italiji mogao da mine?

ŠĆEPANOVIĆ:Kako navode zvanične institucije, epidemija  će trajati duže nego što su upućivale prve prognoze. Jug i ostrva  su  na početku procesa. Biće kompleksno jer je na jugu zdravstveni sistem u katastrofalnoj situaciji.

Kada se okonča bilans pandemije vrijedilo bi zamisliti se prije svega  nad sistemom razvoja koji vlada kontinentom i planetom. Beskompromisno narušavanje ambijenta, eksploatacija primarnih resursa za interese malog broja ljudi, neoliberalizam bez pravila, politika otimanja od strane banki i finansija, permanentna ratna žarista doveli su do kompletnog  narušavanja suživota  različitih vrsta  i  populacija na  planeti.

Važne informacije ostaju van domet. Mediji gube interesovanje za  sudbinu  izbjeglih iz Sirije, konflikt na granici Grčke i Turske .U  Evropu se upravo iskrcalo 30.000 američkih vojnika. Virusi, pandemije, a prije svega nove vojne i finansijske strategije svijeta ne ostavljaju previše prostora za kreiranje mira, suživota i budućnosti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Patrijarhat ubija na svakom mjestu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osionost patrijarhalne politike  je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori, od rata u kojem smo učestvovali, do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća

 

 

MONITOR: “Uključenost žena u politički život i dalje je niska i potkopana nedovoljnim naporima države i javnosti da se prevaziđu rodni stereotipi”, ocjenjuje se u ovogodišnjem Izvještaju EK za Crnu Goru. Potkopava li vlast rodnu ravnopravnost?

DABIŽINOVIĆ: Postoji mnogo načina da se ne prihvati suočavanje sa problemom kakav je opresija žena u društvu. Najčešći povici ovih tridest godina su da se imaju važnije teme riješavatod pitanja koje se tiču žena i društva. Pitanje politike ima veze sa ženama, pitanje siromaštva ima veze sa ženam, pitanje rata i mira ima veze sa ženama.  Međutim, navedeno se koristi kao paravan da se ignoriše i učini nevidljivom opresija žena. Odgovor tada a i danas je isti: ovo je najvažniji problem sa kojim je sve povezano. Odgovornost političke elite za nesprovođenje izostaje. Da, vlast odbija od početka suštinski da implementira politike rodne ravnopravnosti, sem formalno zbog međunarodnih faktora.

Danas je tema žena skinuta sa dnevenog reda jer se od identitetskih pitanja  u političkom polju ne može doći na red. Iako su identitetska pitanja u vezi sa pozicijom  žena. Poznati su svi ti saboteri i razbijači. Godinama sam ih susretala od skupštinske sale do skupova na koji su pozivani. Mali broj poslanica je u svim sazivima razumio suštinu primjene ovih politika.Što nije teško razumjeti, jer su žene internalizovale slike koju je o njima stvorio patrijarhat a koje nas odvajaju od nas samih. Često podsmjeh ili bilo koja druga metoda  delegitimizacija žene koja govori o problemima žena u političkom polju,  tjera ih da se ne suočavaju i ne suprostave. Od crkve do skupštine.

Zalaganjem ženskog dijela civilnog društva, velikim trudom i radom, stvoren je mali prostor kojeg poslanice ne umiju da zadrže, podrže i povećaju jer ne razumiju koliko je to u javnom interesu svih. Sva nastojanja da se u političkom životu nađe što više žena u kontinuitutu su sabotirana, različitim strategijama a današnji nejednak odnos snaga i moći nije ni na mapi za razmatranje. Poslanice se žele afirmisati preko drugih tema koje više konveniraju političarima i pukoj lojalnosti, što pokazuje da se ne razumiju osnove politika rodne ravnopravnosti koje ne govore samo o polnoj kasti nego o političkim, socijalnim, rasnim, klasnim odnosima i klasama. To naravno pogoduje političarima  da kad god mogu žene isključe potpuno iz političkog polja.Na pregovorima o sudbini zemlje nije bilo u poslednjim godinama niti jedne žene. Kao da to nije njihovo pitanje.

MONITOR: Izvještaji EK kontinuirano ukazuju da domaći zakonodavni okvir ima ograničen uticaj zbog nedovoljne političke volje da se ovo pitanje stavi u političke prioritete. Zašto kontinuirano nema političke volje?

DABIŽINOVIĆ: Prije izvještaja EU, moramo pogledati izvještaje koje pišu ženske organizacije u kontinuitetu, a odnose se na ključni razlog- izostanak političke volje.Izostanak političke volje svoju podršku ima u  kulturnim i društvenim pritiscima (obeshrabrivanje žena da se bave politikom); nevidljivosti u obrazovanju uzora i kontinuiteta borbe žena; pomenuti strah od odbacivanja i kritizerstva. Međutim, suštinski razlog je taj da političke elite neće da se stanje mjenja niti žele da dijele patrijarhalnu moć. Čitljivi pokazatelji opresije su glasni povici o apsolutnim brojevima političke većine. Apsolutne brojke su im najvažnije ne bi li mogli bez kontrole donositi odluke.  Apsolutni brojevi su karakteristika autokratskih režima i politika kojom patrijarhalci osmišljavaju vlastitu sigurnost i bezbjednost u političkom i ekonomskom smislu-od korupcije do sprege sa kriminalnim strukturama. Žene tu dođu samo kao saučesnice. Dijeljenja kolača nema, jer se moć vladanja nad potrebama onih nad kojima se vlada ne dovodi u pitanje.

Osionost patrijarhalne politike (čitaj političke moći) je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori od rata u kojem smo učestvovali do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća. Izostanak političke volje često rezultira isključivanjem, ostajemo neprijetelji jedni drugima. Nagomilanu nepravdu imržnju ne riješava mržnja.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DAMIR SULJEVIĆ, KOORDINATOR PROGRAMA LJUDSKA PRAVA CGO I ČLAN DIK-A: Kotorski scenario, između Podgorice i Šavnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji mogućnost da Ustavni sud, u slučaju ustavne žalbe DPS-a povodom lokalnih izbora u Kotoru, ponovo ima situaciju sa izjednačenim brojem glasova i ne donese odluku. U tom slučaju, ako DPS ostane pri žalbi, smatraće se da postupak nije okončan

 

 

MONITOR: Kao član Državne izborne komisije (DIK), recite nam da li su lokalni izbori u Kotoru završeni?

SULJEVIĆ:  Lokalni izbori u Kotoru nisu i teško mogu biti završeni dok traju žalbeni postupci. Državna izborna komisija (DIK) je, prije neki dan, donijela posljednju u nizu odluka oko ovih izbora, odbijajući prigovor DPS-a, ali oni sada imaju pravo žalbe Ustavnom sudu koji je nadležan da o tome donose konačnu odluku. Dok se Ustavni sud ne odredi o toj eventualnoj žalbi, neizvjesno je da li će izbori na dva mjesta u Kotoru biti ponovljeni ili ne, a samim tim i kada će konačni rezultati biti utvrđeni.

MONITOR: Pojasnite nam odnose na relaciji DIK-OIK Kotor i prošlonedjeljnu odluku OIK da se ne ponavlja glasanje na dva „sporna“ izborna mjesta?

SULJEVIĆ: To je vrlo složena pravna situacija, a pogrešne interpretacije od strane političara i medija dodatno su zbunile crnogorsku javnost. Ali da pokušam.

Opštinska izborna komisija (OIK) u Kotoru napravila je propust u odnosu na prigovore DPS-a na dva biračka mjesta, pošto ih je usvojila bez potrebne većine i, kako se to kaže, stavila u pravni promet. Nakon toga je OIK morala donijeti odluke o ponavljanju izbora za šta, takođe, nije bilo potrebne većine. Zato se DPS žalio DIK-u, koji je  OIK-u naložio donošenje tih odluka.

Međutim, razmatrajući prigovore Demokrata, DIK je naknadno poništio rješenja koja su osnov za donošenje takvih odluka. Ovdje treba dodati i da se istekom propisanih rokova smatra da su prigovori usvojeni, kao i da je DPS propustio da u prigovoru traži poništenje glasanja, praveći propust u prigovoru DIK-u, koji je DIK kasnije prenio u rješenje jer je vezan okvirima prigovora.

Konačno, podsjećam da DIK ima ograničene nadležnosti, a ne pomaže ni faktička nefunkcionalnost Ustavnog suda koji se, sa izjednačenim brojem glasova, makar za sada, nije odredio o tom pitanju.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE, ZAGREB: Razumno je plašiti se Trampa u EU, jer je on smatra neprirodnom tvorevinom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tramp je još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“. Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Jedino dobro što Tramp, možda, donosi je smanjivanje američki sponzoriranoga „killing rate“ po svijetu

 

MONITOR: Donald Tramp je 47. predsjednik SAD. Kamala Haris, je u posljednjim nedjeljama, dobila podršku i nekih poznatih republikanaca, čak i Dika Čejnija-koji je važio za republikanskog „jastreba“. Zašto je Donald Tramp toliko „stabilan“ ?

PUHOVSKI: Desetljećima u najrazvijenijim državama svijeta (posebice u SAD i Francuskoj) jača ogorčenje protiv „establishmenta“. Dugo ga je kultivirala i politički koristila ljevica (u novije doba uz knjižuljak „Pobunite se“, Stéphanea Hessela, ili pokret „Me too“), no posljednjih desetak godina i desni je svjetonazorski spektar pokazao pripravnost da koristi ovu društvenu silu. Tramp je, još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“ (političkih i intelektualnih). Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Jer, latentna je pobuna dobrim dijelom usmjerena i protiv „woke“ sindroma koji se nameće kao „službouljudni“ (kako bi to davno, u drugome kontekstu, rekao Krleža), dakle – nužno neiskreni govor. To je  komunikacijska osnova populizma. Taktički i strategijski, kampanja demokrata je izgubila – doslovce zbog zamjenica – leksički, ali i zato što su Kamalu Harris i dalje doživljavali kao zamjenicu/namjesnicu.

MONITOR: Od početka godine odnosi u regionu su turbulentni, održano je i nekoliko skupova (Brdo-brioni, Berlinski proces…) koji se tiču EU integracija Zapadnog Balkana. Vi ste ranije bili skeptični u vezi sa iskrenim namjerama EU za proširenjem. Može li promjena u SAD i prilična neizvjesnost u vezi sa Trampovom spoljnom politikom, uticati na ovo pitanje?

PUHOVSKI: Bude li Tramp i približno radikalan kakav je već bio (i opet to obećao), EU će se naći u opasnoj šansi. Opasnost je u tomu što prekooceanski (prije svega vojni) kišobran neće više biti neupitno dan na raspolaganje i što bi se novi  predsjednik mogao razmjerno brzo sporazumjeti s Putinom – taktički, za sada. To pak znači da EU treba poraditi na svojem učvršćivanju, kako bi mogla igrati ulogu u novim okolnostima. Istovremeno, Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Već i srednjoročno, nosivi interes preživljavanja u sadašnjoj situaciji najvjerojatnije pobjeđuje onaj ideologijski. No, u pitanju je baš kratkoročno, krizno razdobolje narednih godinu-dvije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo