Povežite se sa nama

INTERVJU

VESNA ŠĆEPANOVIĆ, NOVINARKA KOJA ŽIVI U TORINU: Italija u kandžama virusa i ekonomskog kraha

Objavljeno prije

na

Iščekuju se brojke zaraženih koje rastu svakodnevno, nedostaju mjesta  na intenzivnoj njezi, sve podjeća na ratne izvještaje. Sjever Italije, najrazvijeniji dio zemlje na koljenima je pred korona virusom

 

Novinarka Vesna Šćepanović govori za Monitor o italijanskim iskustvima borbe sa korona virusom i životu u Torinu.

MONITOR:Kako izgleda život kada je cijela država u karantinu ?

ŠĆEPANOVIĆ: Osluškujemo  tišinu koja nas okružuje u nedostatku gradske vreve i  uobičajenog  urbanog žamora. Ulice i trgovi, muzeji, crkve, škole, biblioteke, butici, barovi, sve pusto i zatvoreno. Otvorene su pošte, banke,prehrambene prodavnice, pijace. Avioni parkirani na pistama. Slučajni  prolaznici  sa kućnim ljibimcima, odsutnog pogleda,  da udahnu malo zraka  ili u nabavci hrane. Muk remeti povremeni zvuk tramvaja na tračnicama, učestale sirene hitne pomoći, rijetki znaci života i aktivnosti u gradu sa skoro milion stanovnika. Na tren čujem glasove, neophodna i obavezna distanca,sve je surealno  kao u filmu Sedmi pečat. Život i rad većine stanovništva odvija  se onlajn. Torino, Aleksandrija, Milano, Bergamo, Breša, Bolonja, 70 odsto umjetničkog blaga svijeta,u svom novom ruhu koji,  kako  kažu,  podsjeća  na  vrijeme  nakon Drugog svjetskog rata. Svi su u panici, iščekuju se brojke zaraženih koje rastu svakodnevno, nedostaju mjesta na intenzivnoj njezi, sve podjeća na ratne izvještaje. Sjever Italije, najrazvijeniji dio zemlje na koljenima je pred korona virusom. Samo danas (srijeda) 475  umrlih od posljedica virusa. Približavamo se cifri od  30.000 zarazenih, a po svim prognozama brojevi će rasti do kraja nedjelje. Preminuli, kojih je oko 3.000 za sada su samo  apstraktne  cifre, brojke bez imena i prezimena. Mediji o mnogim detaljima još uvijek ćute. Osjeća se napetost i dramatična neizvjesnost. Nakon prvih dana  kolektivne i individualne dezorijentisanosti, panike, nevjerice,medijskog sijanja straha, dezinformacija, političkih grešaka, građanstvo se na neki način privikava  na stanje vanrednih mjera i pokušava da organizuje život u  novoj situaciji, sa nadom  da će sve relativno brzo proći.  Korona virus uzima svoj danak od najstarijeg dijela stanovništva  po kojem je Italija prva u svijetu.

Pojedini novinari,  intelektualci,aktivisti smatraju vanredne mjere atakom na demokratska prava građana. Đorđo Agamben, jedan  od najpoznatijih italijanskih filozofa u jednom od dnevnih listova  govori o rastu  tendencije korišćenja vanrednih mjera  kao paradigme savremene moći i  vladanja. Podjseća da ,,iznenadne  epidemije mogu ponuditi idealan izgovor za  neograničeno održavanje vanrednog stanja”  u  zatvorenom krugu limitiranih  sloboda koje je Vlada izglasala  u ime javne sigurnosti.

MONITOR: Ima li nestašice hrane, dezinfekcionih sredstava, ljekova?

ŠĆEPANOVIĆ:Nedostaju prije svega maske i aprati za disanje,kreveti na intenzivnoj njezi,neophodni zaštitni i medicinski materijal zauposlene ljekare i osoblje koji su konstantno na prvim linijama fronta. Oko  700 ljekara i medicinskih sestara u ovom momentu se vode kao osobe zaražene virusom. Italija pokušava osposobiti sopstvene fabrike za proizvodnju 90 miliona maski koje su neophodne za mjesec dana epidemije. Ovih dana je stupila na snagu i odluka o upošljavanju 10.000 budućih  ljekara  koji su tek završili medicinski fakultet.Neophodno je podsjetiti da je u posljednje dvije decenije  zdravstveni sistem Italije koji je  važio za jedan od najboljih u svijetu, pretrpio pravo obrušavanje. Znatno je smanjen broj bolnica,kreveta, ambulanti hitne pomoći, javni novac je otišao u privatne zdravstvene fondove. Stručni kadar, zbog ekonomske krize i nezaposlenosti, malih plata,  neulaganja u istraživački rad, napustio je Italiju i odselilo se u  zemlje Evrope koje su nudile bolje uslove za rad.

Usljed paničnog i spektakularnog načina informisanja, dolazilo je do povremenog  nedostatka namirnica, praznih rafova, ali generalno je garantovan transport i snabdijevanje  prehrambenim proizvodima.

MONITOR: Često se navodi da institucije i građani na početku pojave korona virusa nijesu ozbiljno shvatili situaciju, te da nisu sprovedene
adekvatne preventivne mjere. Koliko je to tačno?

ŠĆEPANOVIĆ:Eksperti Svjetske zdravstvene organizacije upozoravali su da je pandemija bila samo  pitanje vremena. Italija, kao i ostatak svijeta, gledala je  na situaciju u Kini i Koreji  kao na nešto što se događa negdje drugdje, sve  dok nismo registrovali prve zaražene. Niko nije pomišljao da bi bilo logično pripremiti se za epidemiju.  U Italiji živi i radi veliki broj Kineza. Lombardija ima značajnu saradnju, ekonomsku i kulturnu, sa Kinom. Bilo je za očekivati širenje epidemije.Jedan broj virologa tvrdi da je virus postojao u Italiji od decembra.

Da, bilo je građana koji su kršili preporuke, jer su mnogi savjeti prvih nedjelja bili alarmantni i nedovoljno precizni. Bilo je političkih problema oko uslagašavanja stavova regija i nacionalnih institucija. Uvedene su  i  mjere kojima  će građani biti kažnjeni novčano i krivično ukoliko ne poštuju norme ograničenog kretanja. Posljednjim dekretom Vlade Đuzepea Kontea zabranjeno je okupljanje, zatvoreni su gradski parkovi.

MONITOR:Koliko su, sem oboljelih od virusa, bolnice otvorene za ostale kojimaje neophodna medicinska pomoć?

ŠĆEPANOVIĆ:Mnoge bolnice  su otpustile veći broj  pacijenata, kreirale su se strukture samo za zaražene od virusa, ili odjeljenja za bolesne od epidemije.  Najveći broj hiruških intervencija je odložen. Odabrani porodični ljekari komuniciraju sa pacijentima uglavnom onlajn ili telefonom.  U ovom momentu dat je primat  oboljelima od virusa.  Što se tiče analiza brisa,  testovi i sada nedostaju, što je dramatično posebno za medicinsko osoblje. Svi se pribojavaju zdravstvenog kolapsa  posebno u Bergamu, gdje  trenutno  nema  slobodnih kreveta.

MONITOR: Kako je  kampanjaa ostajem kući, uticale  na mnoge građane  bez krova nad glavom?

ŠĆEPANOVIĆ:Kontaktirala sam  socijalne asistente koji rade sa beskućnicima, osobama bez  stalne adrese, siromašnom populacijom. U Italiji zivi oko 50.000 nezbrinutih  osoba.  Mnogi uposleni su pogođeni drastičnom  restrikcijom sloboda. Prijavljuju  nedostatak zaštitnih maski, odjeće i hrane. U gradskim spavaonama  broj osoba je uvijek znatno veći od broja kreveta. Problem je kako ih zbrinuti,  a da ne dođe do prenošenje virusa. Obično spavaju po trgovima ili oko željezničkih stanica.  Kako navode psiholozi nije samo problem epidemija, mnogi problemi su sistemskog karaktera. Desile su se i višednevne pobune u desetak italijanskih zatvora koje su izazvale opšta konfuzija, senzacionalističke informacije i neorganizovanost, ishitrene političke odluke. Iz Fođe je više zatvorenika pobjeglo i za nekima se još  traga. U toku pobune umrlo je  14 zatvorenika od pretjeranog konzumiranja metadona. Javnost iščekuje informacije o tragičnim događajima. Kazneni instituti su bili inače  pretrpani i očekivali su se nemiri (60.000 zatvorenika).

U vrijeme epidemije problemi  su eksplodirali. Najslabiji i najsiromašniji dio građanstva  je u najtežoj situaciji, pravo na liječenje nije zagarantovano svima na isti način.

MONITOR: Italijanska Vlada uvela je niz ekonomskih mjera, čitamo i da su neke velike italijanske kompanije dale značajne donacije zdravstvu.

ŠĆEPANOVIĆ:Epidemija i skoro totalna blokada, industrije,kulture, turizma, je za kratko vrijeme kreirala tragične ekonomske gubitke. Italija je inače posljednju deceniju bila permanentno u ekonomskoj i političkoj  krizi, sa  dugovima, hroničnom nezaposlenošću, imigracijom. Predsjednik vlade Konte donio je mjere Lijek Italija kojima će se pružiti prva pomoć od 25 milijardi eura  za sektore koji su  u dramatičnoj situaciji. Ka  javnom zdravstvu i civilnoj zaštiti biće usmjereno tri i po milijarde eura, dok će 10 milijardi eura otići na pomoć  fabrikama, firmama, privatnom sektoru…Prva tranša pomoći, kako Konte navodi, nije dovoljna da pokrije gubitke koje je vanredna situacija kreirala. Za april najavljene su nove mjere. Kako je širenje virusa zahvatilo maha i postaje svjetski i internacionalni problem bilo bi za očekivati zajedničku politiku makar  za 27 članica EU. Ne ostavlja ravnodušnim činjenica da je do ovog trenutka jedino Kina pružila Italiji konkretnu pomoć.  U  dramatičnoj situaciji su se našli radnici,  gubeći posao ili  rizikujući zarazu na radnom mjestu. Proglašenje vanrednog stanja u SAD i Evropi unijeće nove probleme na tržiste rada, nove nejednakosti, klasne  podjele, discriminacije prema najslabijima u društvu.

MONITOR: Koliko je izražena solidarnost?

ŠĆEPANOVIĆ: Mobilizovanje  kulturnih radnika, umjetnika, volontera, civilne zaštite je svjetla tačka i hrabar primjer tokom epidemije koja traje od 1. marta.Posebno kada se radi o žrtvovanju medicinskog osoblja u prepunim  bolnicama. Interesantno je  kako su se organizovale škole, didaktika sa distance. Prosvjetni radnici su osmislili rad  za sve uzraste na plaformama  škole,  biblioteka je dostupna onlajn, filmski  festivali projektuju gratis, uvedene su virtuelne posjete muzejima, izložbama. Najmlađima se čitaju priče preko telefona. Mnoge organizacije i mladi volonteri su se organizirali za pomoć  starijim osobama, nabavku hrane i ostalih potreba. Najsiromašnijem građanstvu su garantovani obroci od strane volontera, gradskih i religioznih organizacija. Umnožavaju se primjeri  solidarnosti i oni ohrabruju građanstvo.

MONITOR: Ima li predviđanja kada bi virus u Italiji mogao da mine?

ŠĆEPANOVIĆ:Kako navode zvanične institucije, epidemija  će trajati duže nego što su upućivale prve prognoze. Jug i ostrva  su  na početku procesa. Biće kompleksno jer je na jugu zdravstveni sistem u katastrofalnoj situaciji.

Kada se okonča bilans pandemije vrijedilo bi zamisliti se prije svega  nad sistemom razvoja koji vlada kontinentom i planetom. Beskompromisno narušavanje ambijenta, eksploatacija primarnih resursa za interese malog broja ljudi, neoliberalizam bez pravila, politika otimanja od strane banki i finansija, permanentna ratna žarista doveli su do kompletnog  narušavanja suživota  različitih vrsta  i  populacija na  planeti.

Važne informacije ostaju van domet. Mediji gube interesovanje za  sudbinu  izbjeglih iz Sirije, konflikt na granici Grčke i Turske .U  Evropu se upravo iskrcalo 30.000 američkih vojnika. Virusi, pandemije, a prije svega nove vojne i finansijske strategije svijeta ne ostavljaju previše prostora za kreiranje mira, suživota i budućnosti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PROF. DR SANJA BAUK, PREDAVAČ NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U DURBANU, JUŽNA AFRIKA: Znanje je najvredniji resurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedino se znanje upotrebom i vremenom uvećava; svi ostali resursi se upotrebom i vremenom troše. Ulaganje u znanje nije trošak, kako se to često pogrešno tumači, nego ulaganje u bolju budućnost

 

MONITOR: Uskoro će u organizaciji „Anime“ biti promovisana Vaša zbirka kratkih priča „Što Google zna o meni…“. Predstavite svoju knjigu?

BAUK: Nevelika po obimu, moja najnovija knjiga je kolekcija autoetnografskih zapisa. Riječ je o kombinovanju autobiografije i etnografije, na način da sam lična iskustva unijela u istraživanja različitih kulturoloških entiteta. U fokusu je savremeno crnogorsko društvo, uključujući sve varijete koji ga obogaćuju, ali u nekim zapisima se osvrćem i na druge sredine u kojima sam kraće ili duže obitavala tokom proteklih dvadeset godina. Sva ta etnografska zapažanja su prožeta mojim ličnim iskustvima, te su s toga snažno emotivno obojena, ali i iskrena.

Zahvaljujem Animi na izraženoj dobroj volji da mi promoviše knjigu. Promocija će biti u drugoj polovini jula.

MONITOR: Bavite se naukom. Što Vas je natjeralo da se iskažete i na ovaj način?

BAUK: Bavim se naukom, pišem i objavljujem, ali sebe smatram naučnikom i piscem u „pokušaju“. Najviše volim za sebe da kažem da sam istraživač.

Nauka daje jako dobar i sveobuhvatan uvid u različite aspekte stvarnosti, ali ne i u njen totalitet. Ona je dobar put do saznanja, ali nije jedini. Postoji još dosta saznajnih puteva, koje zvanični naučni establišment obično potcjenjuje.

Kao pasionirani čitalac svega što mi duhovi nauke i umjetnosti donesu, u jednom trenutku sam poželjela da se oprobam u pisanju. Ne samo istraživačkih i stručnih knjiga i radova, već i kratkih priča, eseja. Nije mi bio toliko važan ishod, koliko stvaralački put i učenje na sopstvenim greškama. Na tom putu sam došla do nekih neočekivanih spoznaja; tipa, da su izdavači, većinom, postali „ucjenjivači“ pisaca, a da knjižare neće da uzmu knjigu ni na komisionu prodaju, ako kako oni kažu, niste etablirani pisac. To su teške spoznaje, pogotovo za početnike.

MONITOR: U knjizi pišete da ste nakon 23 godine radna na UCG istjerani s posla i da sada predajete u Južnoj Africi. Kako je došlo do toga?

BAUK: Iz ovog vašeg pitanja shvatam da je prosede trebalo da bude maštovitiji! Nastojaću ubuduće da se popravim.

U pravu ste, to su činjenice. Ali nije toliko bitno za čitaoce to što sam istjerana s posla, koliko je bitno da se upoznaju sa brutalnošću tog čina. Imala sam potrebu da ostavim pisani trag o tome, da se ne zaboravi; sa dubokom željom da se tako nešto, nikada više, bilo kome ko to ničim nije zaslužio – ne ponovi! Željela sam da taj čin „ogolim“ i izložim osudi čitalaca, odnosno, javnosti.

U najkraćem to mogu da opišem kao „osvetu loših đaka“, ili kao „operacionalizaciju ljubomore“, odnosno, njeno pretakanje u zlo. Ne bih da čitaocima uskratim slobodu kreacije u izvođenju zaključaka kako je i zašto do toga došlo. U knjizi je data jedna cjelovitija slika čitave situacije, koja je prethodila tom „okidačkom“ činu i ostavila bih detalje za promociju i za vrijeme koje će čitaoci posvetiti knjizi, čitajući je i analizirajući redove i ono između njih.

Otkaz i način kako je on sproveden u (ne)djelo, bio je grub, ali neuspješan, pokušaj da mi se ukalja ugled koji sam decenijama izgrađivala, poštenim radom i pristojnim odnosom prema studentima i kolegama. Ali eto, sve što se dešava, dešava se valjda s nekim razlogom. Nadam se da mi se i ovo zlo desilo za neko dobro. Ove knjige o kojoj sada razgovaramo, u krajnjem, ne bi bilo da nije bilo toga zla!

Trenutno sam u Južnoj Africi i radim kao profesor i istraživač na Tehnološkom Univerzitetu u Durbanu. Južna Afrika je jako lijepa i prirodno bogata zemlja iako je njeno mineralno blago nemilice eksploatisano više od sto trideset godina. Ukoliko vođe ovdje odluče da investiraju više u znanje, po mojoj procjeni, ova zemlja ima odlične izglede da ostavi iza sebe aktuelnu ekonomsku, kao i sve prateće krize, i da se razvije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: Za bolju budućnost regiona treba nam konfederacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa dovoljno velikim zajedničkim tržištem da može da zaštiti proizvođače, sa širokim kulturnim, sportskim, umjetničkim i naučnim prostorom da podstakne kvalitet, a možda jednog dana i sa zajedničkom spoljnom politikom i odbranom, da ne budemo prašina na svakom vjetru

 

Naš sagovornik Saša Janković niz godina je bio kao dugogodišnji Zaštitnik građana (2007–2017) jedan od malobrojnih čelnika institucija u Srbiji koji su pokazali da je moguće biti nezavisan i stručno obavljati povjereni posao. Pred predsjedničke izbore 2017. godine prepoznat je, od dijela javnosti, kao odličan kandidat za predsjednika Srbije. U aprilu te godine, bio je glavni protivkandidat Aleksandru Vučiću i drugi po broju osvojenih glasova. Osnovao je Pokret slobodnih građana i bio njegov prvi predsjednik. Danas nije stranački svrstan političar, ali sudeći i prema ovom intervjuu, intenzivno se bavi političkom problematikom, s donekle drugačijim pristupom, van dnevnopolitičkih tema i olako donijetih rješenja.

MONITOR: Za godinu dana će se u Srbiji održati redovni predsjednički izbori. Na prethodnim – 2017. postigli ste značajan izborni rezultat. Šta biste savjetovali onome ili onoj koji će se 2020. godine suprotstaviti Aleksandru Vučiću?

JANKOVIĆ: Netraženi saveti ne služe ničemu, te ih ne dajem.

Podsetiću, čovek sam koji je ne jednom, već čak dva puta ujedinio opoziciju i poziciju u Srbiji! Prvi put kada su svi glasali za mene kao Zaštitnika građana u Narodnoj skupštini, a drugi put posle niza neslaganja, kada sam 2018. godine konačno rekao da neću u Savez za Srbiju, jer niti vidim čemu politički služi, a izgleda mi i da neće ni da radi. Tada se celo opoziciono nebo sručilo na mene uz povike da pravim štetu i da treba da odstupim iz politike koju „ne razumem“. Tu se opozicija po drugi put složila sa vlašću koja me je iz politike terala i pre nego što sam u nju i ušao. Ne želeći da delim ionako slabu opoziciju, ali ni da pravim novu grešku, povukao sam se. Više se ne bavim stranačkom politikom već samo ljudskim, javnim i nacionalnim interesom. Odnos vlasti i opozicije zanima me samo toliko koliko je zdrav odnos između njih u nacionalnom interesu. A itekako jeste.

MONITOR: Pretpostavljam da pratite ovo više za javnost mučno nego „unutrašnje-demokratsko“ prepucavanje u srpskoj opoziciji. Izjavili ste da smatrate kako je nepotrebno pregovaranje i platforme kojima bi se vlastima iznijeli zahtijevi u vezi sa predizbornim uslovima, već samo da se traži primjena postojećih zakona. S druge strane ste i za bojkot?

JANKOVIĆ: Onaj ko misli da je bolji od Vučića, ako smatra da je narod uz njega, nesumnjivo treba da izađe na nacionalne izbore bez obzira na uslove i pobediće. A ako vidi da nema prelomnu podršku, treba da ih bojkotuje i da im ne daje legitimitet jer oni zaista niti su fer, niti slobodni, te i nisu izbori. Najgore je, mislim, raditi po malo od svega.

A izborni uslovi će biti onakvi kakve Vučić proceni da mora da obezbedi i nikakvim se „pregovorima“ on ne može nešto nagovoriti. Besmisleno je gubiti vreme na promenu njegovog stava argumentima, jer su njegovi ciljevi nevezani za te argumente.

MONITOR: Pohvalili ste mogućnost da se i ljudi iz regiona vakcinišu u Srbiji. Vjerujete li da „vakcina diplomatija“ Aleksandra Vučića može ublažiti dosta nekonzistentnu politiku prema susjedima koja je sada obogaćena i sintagmom „srpski svet“?

JANKOVIĆ: Naravno da sam pohvalio, pa šta je trebalo – da puste da vakcinama istekne rok i da propadnu? Nikad nisam pripadao ljudima koji kod političkih neistomišljenika vide sve ružno i naopako, a u sebi i svom dvorištu samo anđelčiće.

Nije tajna ni da mislim da politika ne može da bude samo lokalna, već mora da ima i velike ciljeve, da ljudima ponudi nešto što pojedinačno ne mogu da ostvare. Politike koje sada živimo uglavnom bi, u stvari, trebale da budu u domenu borbe protiv kriminala, a ne ozbiljne političke analize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo