Povežite se sa nama

INTERVJU

DRITAN ABAZOVIĆ, LIDER URA: Ne postoje uslovi za parlamentarne izbore

Objavljeno prije

na

Apeli za promjenom izbornog zokonodavstva od strane međunardone zajednice ali i unutra-državnih aktera javne scene nije urodio plodom. Čak se i vladajuća stranka poziva na izbornu reformu što dovoljno govori da okvir za slobodne izbore nije zadovoljavajući. Kad već nemamo rezultate, odlaganja parlamentarnih izbora je jedina logična mjera

 

MONITOR: Ocijenili ste nedavno da bi odlaganje parlamentarnih izbora bilo racionalno rješenje, jer država, kako ste rekli, zbog trenutne situacije nije za njih spremna. Zbog čega to mislite?

ABAZOVIĆ: To sam izjavio prije novonastale situacije sa korona virusom, pošto je sada očigledno da će do toga zaista  i doći. U Crnoj Gori ne postoje uslovi za održavaje slobodnih i fer izbora. Apeli za promjenom izbornog zokonodavstva od strane međunardone zajednice ali i unutra-državnih aktera javne scene nije urodio plodom. Čak se i vladajuća stranka poziva na izbornu reformu što dovoljno govori da okvir za slobodne izbore nije zadovoljavajući. Kad već nemamo rezultate, odlaganja izbora je jedina logična mjera.  Ukoliko bi to bio plod opšteg konsenzusa ne vidim nikakav problem da tako nešto izvedemo i u praksi. U Makedoniji smo imali sličan slučaj, tehnička vlada u toj zemlji nije postigla zacrtane ciljeve i izbori su se odložili na šest mjeseci. Sve se može kad se hoće! A kad se neće, jasno je da je po srijedi još jedna prevara u nagovještaju.

MONITOR: Mislite li da će izbora ipak biti?

ABAZOVIĆ: Nije pitanja da li će izbora biti, nego kakve izbore imamo? Dakle, ne isključujem mogućnost da DPS sa svojim satelitima organizuje izbore, da mu u tome pomognu i neke nazovimo ih opozicione stranke, koje suštinski to nisu. Pitanje je šta bi bila svrha toga. Da naše društvo ostane podjeljeno i čeka novu priliku da se narod opet nađe na ulici, da pola države ne prizna takvu vlast, da imamo povratak na jednopartisjki sistem… Zaista ne mogu da prihvatim da bilo ko dobronamjeran tako nešto priželjkuje. Naprosto, to nije ni demokratsko ni evropsko riješenje. Zato je odgovornost na svima da pokažemao da možemo prevazilaziti problem i kreirati dogovor. Treba nam konsenzus oko izbora i uslova u kojima niko neće moći da krade. To je riješenje, sve ostalo je simuliranje demokratije.

MONITOR: Na primjeru Tivta, vidjeli smo da nije problem samo u vlasti, već i u opoziciji. Neke partije prekršile su Sporazum i ipak odlučile da izađu na te lokalne partije, dok su druge saopštile da ih bojkotuju, ali su njihovi lokalni funkiconeri predali liste. Imamo i potpuno novu građansku listu Narod pobjeđuje, koja je preko noći formirana. Kako to sve komentarišete?

ABAZOVIĆ: Ništa novo za političke prilike u Crnoj Gori. Nedostatak sinhronizacije i političke vizije već je dugo  hroničan problem crnogorske opozicije. Nakon što smo 2016. krenuli svi zajedno u bojkot, trebali smo se svi principjelno pridržavati toga. Delegitimisanje koje bi uslijedilo, naročito nakon afere “Koverta” bilo bi zaista blagotvorno. Međutim, kao i mnogo puta do sada neko popusti pred režimom i odradi posao za njih. Tako je kasnije bilo i u Tuzima, sada u Tivtu… pritom ovdje mislim samo na parlamentane partije, a ne na grupe građana. Razumijem ljude na lokalu koji žele da se suprotstave pljački resursa građana Tivta, ali vjerujem da su i sami svjesni da za slobodno izjašnjavanje nema uslova. Ideja URA koja je predstavljena i kroz Briselski plan, ali i kroz platformu dijaloga sa premijerom, koji treba da uslijede, sadrži odredbu generalnih izbora, odnosno svih lokalnih izbora u jednom danu. To znači da moramo postići dogovor da sve lokalne izbore održimo u istom terminu i sa novim zakonodavstvom. To je riješenje i za Tivat i za Nikšić, ali i za sve ostale gradove, naravno i za one u kojima opozicija trenutno čini većinu. Zato moramo biti strpljivi, mudri i držati se principa. U surptonom, možda će neko ostavriti kratkoročnu korist, ali definitivno će na kraju to značiti dugoročnu štetu.

MONITOR: Čak i mnoge opozicione partije koje su se odlučile na bojkot, gotovo da ne pominju Sporazum o budućnosti kao nešto o čemu razmišljaju kad donose odluku o tome hoće li izaći na izbore ili ne. Kako to?

ABAZOVIĆ: U zemlji u kojoj se nikada u istoriji nije mjenjala vlast nije lako biti opozicija! Zato ovakve pojave ne iznenađuju. Trodecenijska nesmjenivost vlasti je stvorila velike problem i unutar same opozicije. Dosta je tu sujeta, zle krvi, a poneko je u ovih trideset godina “prešao” i na drugu stranu. Kada je riječ o URA-i tu nema dileme, prvi smo saopštili odluku o bojkotu i od svoga potpisa i date riječi ne odustajemo. To naravno, ne znači da ne treba biti konstruktivan i nuditi konkretna riješenja za izlazak iz krize. Tako nešto je spremno, ali su novonastle okolnosti vezane za globalnu pandemiju promjenile planove i sve političke aktivnosti gurnule u drugi plan.

MONITOR: Pregovori Vlade i MCP oko Zakona o vjeroispovjesti nijesu ni blizu rješenja. S druge strane MCP još nije podnijela inicijativu ocjenu zakonitosti i ustavnosti tog dokumenta koji je produbio krizu u zemlji. Stičete li utisak da kriza mnogima odgovara?

ABAZOVIĆ: Ostajem pri svom stavu kojeg sam saopštio odmah po usvajanju Zakona da ovo jedino odgovora uzrurpatorima vlasti (režimu) i određenim nacionalističkim krugovima unutra opozicije. Jedino kome ne odgovora jeste većinskoj građanskoj Crnoj Gori. Usvajanja zakona na takav način, ne uvažavajući osnovne principe Ustava Crne Gore, može pogodovati samo ljudima koje ne žele po svaku cjenu da zaštite svoj kriminlano stečeni kapital, ili onima koji su bili na poltičkom izdisaju, pa se ratno-huškačkom retorikom žele rehabilitovati. Мi podržavomo uređenje oblasti religijskih sloboda, ali ovo n ije način. Tri mjeseca zemlja je zarobljena i vraćena u devedesete, a ko zna koliko će ta tema još biti aktuelna. Vlada Crne Gore kao predlagač Zakona, pokazala je ogromnu neodgovonost prema građanima, kao i jasnu namjeru da joj državni ciljevi nisu prioritet već isključivo pokušaj spašavanja Đukanovića. Sada su navodno pokrenuli priču na ekspertskom nivou, umjesto da su to radili mjesecima ili godinama  prije nego što predlog dostave poslanicima. I ako zaostršavanje odgovora Đukanoviću koji tridest godina vodi politiku podjela, vejrujem da mu će mu se ovakve aktivnosti obiti o glavu. Kako kaže ona narodna: “Ko drugom jamu kopa, sam u nju upada.”

MONITOR: Kako vidite sve ono što se desilo nakon usvajanja tog Zakona?

ABAZOVIĆ: Reakcija građana je bila iznenađujuća, kao i njihova nesalomiljiva volja izražena da iskažu nezadovoljstvo. Ovo je već drugi put u godinu dana da imamo velike, masovne proteste, što bi na neki način trebalo da bude signal da građani imaju sve manje tolerancije prema samovolji vlasti. Sa druge strane Vlada je dovedena u mat poziciju. Ne smiju povući Zakon, a znaju da su napravili grešku.

MONITOR. Evropske integracije i reforme  kao da su pale u drugi plan. Iz Brisela je konstatovano da smo na tom putu usporili. Šta bi to moglo da znači za crnogorske građane?

ABAZOVIĆ: U Crnoj Gori je aktivirana klauzula o balansu, bez obzira što to zvanično nije potvrđeno. Pregovori su stali, nemamo nikakav napredak već duže vrijeme, a reforme su na dugom čekanju. Sa druge strane ne vjerujem ni da Vlada baš razmišlja o tome kako da pokrene reforme, već uporno traži izgovore adresirajući problem na neke druge adrese, pričama o ugroženosti i napadima na suverenitet. Suštinski, režim u Crnoj Gori je u svojoj biti anti-evropski, stoga mora biti smjenjen. Samo nova vlast i novi ljudi mogu unjeti neophodnu živost u inegracionu ideju. Crna Gora treba nove političare koji žive evrospke vrijednosti, vjeruju u njih, te i ih samim tim primjenjuju bez kalkulacija i pritisaka.

MONITOR: Mogu li ubrzavanju reformi pomoći razgovori premijera Duška Markovića sa društvenim akterima?

ABAZOVIĆ: Razgovori sa URA su odloženi zbog novonastele situacije u zemlji. Međutim, ako se ikada održi sastanak URA je spremila konkretne mjere za izlazak iz politčke krize o kojima smo spremni da vodimo dijlog. Radi se o dokumentu koji je na liniji dogovora sa međunarodnim partnerima i kome je bilo riječi prilikom zadnje posjete evropskih poslanika Crnoj Gori. Ako premijer bude imao sluha za to, može zaista sebe staviti u dorbu poziciju, ako bude suprotno, biće jasno da se ne radi o nikakvom dijalogu već o prodavanju političke magle, kupovini vremena i prekrivenom pričom o navodnoj brizi za evropske integracije. U svakom slučaju URA nema problem da sve što ima kaže svima u oči, to smo i do sada praktikovali, ali i da ponudi svoja konstruktivna riješenja. To je naša profesinalna i moralna dužnost prema građanima.

MONITOR: Kakvi su daljnji planovi URA, imali ste aktivnosti na međunarodom planu ali I neke najave oko okupkjanja zdravih snaga u društvu?

ABAZOVIĆ: URA intenzivno radi na priključenju porodici Zelenih partija Evrope, najbrže rastuće političke snage u Njemačkoj, ali i četvrtom snagom u Evropskom parlamentu. Vjerujem da smo do sada postigli nejverovatan progres na šta sam posebno ponosan, tako da tokom ljetnjih mjeseci očekujemo da se sve kruniše i da se konačno neko iz opozicije I formalno predstavi pravom evropskom alternativom.

Sa druge strane i na unutrašnjem planu radimo mnogo i to jednom vrlo ozbiljnom projektu, o kojem trenutno ne mogu reći ništa više. Plan je bio da tokom aprila otkrijemo jedno novo lice građanske Crne Gore, međutim sadašnja situacija oko korona virusa, malo je promjenila zacrtane datume. Sve što mogu reći da pripremamo vrlo ozbiljnu alternativu i siguran sam da će građani biti zaista izuzetno zadovoljni iznenađenjem koje slijedi. Za Crnu Goru ima nade!

 

Pozitivno sam iznenađen mjerama Vlade vezano za koronu

MONITOR: Kako komentarišite novonastalu situaciju u Crnoj Gori vezano za globalnu pandemiju i jeste li zadovoljni mjerama koje je Vlada Crne Gore preduzela? Vlada je usvojila i neke mjere koje je URA predložila.

ABAZOVIĆ: URA je toliko puta kritikovala Vladinu zdravstvenu politiku, za koju i dalje smatramo da je izuzetno loša. Jedina smo stranka koja je izdradila i program “Zdravstvo za sve” sa brojnim mjerama koje treba preduzeti i cilju poboljšanja našeg zdravstvenog sistema. Međutim, ova situacija koja nas je zadesila zahtjeva novi vid odgovornosti. Moramo po strani ostaviti sve razlike i sve staviti u službi zdravlja građana. Mogu reći da sam pozitivno iznenađen mjerama koje su predložili, a koje se tiču karantina i posebnog režima rada stanovništva. Takvu odluku smatram potpuno opravdanom. Da, usvojili su i neke predloge URE, kao što je onaj da marketi prva dva sata omoguće kupovinu samo penzionerima i ranjivim grupama, kako bi lakše dolazili do namjernica. S obzirom da će ova sitaucija potrajati, jasno je da će biti velikih negativnih efekata na privredu, pa smo se odlučili da i tu predložimo set mjera. Situacija je toliko ozbiljna da moramo zajednički i udruženim snagama iznalaziti najbolja riješenja. Želim da čestitam našim ljekarima i medicinskom osoblju koji ulažu nadčovječanske napore da saniraju posljedice pandemije.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PROF. DR SANJA BAUK, PREDAVAČ NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U DURBANU, JUŽNA AFRIKA: Znanje je najvredniji resurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedino se znanje upotrebom i vremenom uvećava; svi ostali resursi se upotrebom i vremenom troše. Ulaganje u znanje nije trošak, kako se to često pogrešno tumači, nego ulaganje u bolju budućnost

 

MONITOR: Uskoro će u organizaciji „Anime“ biti promovisana Vaša zbirka kratkih priča „Što Google zna o meni…“. Predstavite svoju knjigu?

BAUK: Nevelika po obimu, moja najnovija knjiga je kolekcija autoetnografskih zapisa. Riječ je o kombinovanju autobiografije i etnografije, na način da sam lična iskustva unijela u istraživanja različitih kulturoloških entiteta. U fokusu je savremeno crnogorsko društvo, uključujući sve varijete koji ga obogaćuju, ali u nekim zapisima se osvrćem i na druge sredine u kojima sam kraće ili duže obitavala tokom proteklih dvadeset godina. Sva ta etnografska zapažanja su prožeta mojim ličnim iskustvima, te su s toga snažno emotivno obojena, ali i iskrena.

Zahvaljujem Animi na izraženoj dobroj volji da mi promoviše knjigu. Promocija će biti u drugoj polovini jula.

MONITOR: Bavite se naukom. Što Vas je natjeralo da se iskažete i na ovaj način?

BAUK: Bavim se naukom, pišem i objavljujem, ali sebe smatram naučnikom i piscem u „pokušaju“. Najviše volim za sebe da kažem da sam istraživač.

Nauka daje jako dobar i sveobuhvatan uvid u različite aspekte stvarnosti, ali ne i u njen totalitet. Ona je dobar put do saznanja, ali nije jedini. Postoji još dosta saznajnih puteva, koje zvanični naučni establišment obično potcjenjuje.

Kao pasionirani čitalac svega što mi duhovi nauke i umjetnosti donesu, u jednom trenutku sam poželjela da se oprobam u pisanju. Ne samo istraživačkih i stručnih knjiga i radova, već i kratkih priča, eseja. Nije mi bio toliko važan ishod, koliko stvaralački put i učenje na sopstvenim greškama. Na tom putu sam došla do nekih neočekivanih spoznaja; tipa, da su izdavači, većinom, postali „ucjenjivači“ pisaca, a da knjižare neće da uzmu knjigu ni na komisionu prodaju, ako kako oni kažu, niste etablirani pisac. To su teške spoznaje, pogotovo za početnike.

MONITOR: U knjizi pišete da ste nakon 23 godine radna na UCG istjerani s posla i da sada predajete u Južnoj Africi. Kako je došlo do toga?

BAUK: Iz ovog vašeg pitanja shvatam da je prosede trebalo da bude maštovitiji! Nastojaću ubuduće da se popravim.

U pravu ste, to su činjenice. Ali nije toliko bitno za čitaoce to što sam istjerana s posla, koliko je bitno da se upoznaju sa brutalnošću tog čina. Imala sam potrebu da ostavim pisani trag o tome, da se ne zaboravi; sa dubokom željom da se tako nešto, nikada više, bilo kome ko to ničim nije zaslužio – ne ponovi! Željela sam da taj čin „ogolim“ i izložim osudi čitalaca, odnosno, javnosti.

U najkraćem to mogu da opišem kao „osvetu loših đaka“, ili kao „operacionalizaciju ljubomore“, odnosno, njeno pretakanje u zlo. Ne bih da čitaocima uskratim slobodu kreacije u izvođenju zaključaka kako je i zašto do toga došlo. U knjizi je data jedna cjelovitija slika čitave situacije, koja je prethodila tom „okidačkom“ činu i ostavila bih detalje za promociju i za vrijeme koje će čitaoci posvetiti knjizi, čitajući je i analizirajući redove i ono između njih.

Otkaz i način kako je on sproveden u (ne)djelo, bio je grub, ali neuspješan, pokušaj da mi se ukalja ugled koji sam decenijama izgrađivala, poštenim radom i pristojnim odnosom prema studentima i kolegama. Ali eto, sve što se dešava, dešava se valjda s nekim razlogom. Nadam se da mi se i ovo zlo desilo za neko dobro. Ove knjige o kojoj sada razgovaramo, u krajnjem, ne bi bilo da nije bilo toga zla!

Trenutno sam u Južnoj Africi i radim kao profesor i istraživač na Tehnološkom Univerzitetu u Durbanu. Južna Afrika je jako lijepa i prirodno bogata zemlja iako je njeno mineralno blago nemilice eksploatisano više od sto trideset godina. Ukoliko vođe ovdje odluče da investiraju više u znanje, po mojoj procjeni, ova zemlja ima odlične izglede da ostavi iza sebe aktuelnu ekonomsku, kao i sve prateće krize, i da se razvije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: Za bolju budućnost regiona treba nam konfederacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa dovoljno velikim zajedničkim tržištem da može da zaštiti proizvođače, sa širokim kulturnim, sportskim, umjetničkim i naučnim prostorom da podstakne kvalitet, a možda jednog dana i sa zajedničkom spoljnom politikom i odbranom, da ne budemo prašina na svakom vjetru

 

Naš sagovornik Saša Janković niz godina je bio kao dugogodišnji Zaštitnik građana (2007–2017) jedan od malobrojnih čelnika institucija u Srbiji koji su pokazali da je moguće biti nezavisan i stručno obavljati povjereni posao. Pred predsjedničke izbore 2017. godine prepoznat je, od dijela javnosti, kao odličan kandidat za predsjednika Srbije. U aprilu te godine, bio je glavni protivkandidat Aleksandru Vučiću i drugi po broju osvojenih glasova. Osnovao je Pokret slobodnih građana i bio njegov prvi predsjednik. Danas nije stranački svrstan političar, ali sudeći i prema ovom intervjuu, intenzivno se bavi političkom problematikom, s donekle drugačijim pristupom, van dnevnopolitičkih tema i olako donijetih rješenja.

MONITOR: Za godinu dana će se u Srbiji održati redovni predsjednički izbori. Na prethodnim – 2017. postigli ste značajan izborni rezultat. Šta biste savjetovali onome ili onoj koji će se 2020. godine suprotstaviti Aleksandru Vučiću?

JANKOVIĆ: Netraženi saveti ne služe ničemu, te ih ne dajem.

Podsetiću, čovek sam koji je ne jednom, već čak dva puta ujedinio opoziciju i poziciju u Srbiji! Prvi put kada su svi glasali za mene kao Zaštitnika građana u Narodnoj skupštini, a drugi put posle niza neslaganja, kada sam 2018. godine konačno rekao da neću u Savez za Srbiju, jer niti vidim čemu politički služi, a izgleda mi i da neće ni da radi. Tada se celo opoziciono nebo sručilo na mene uz povike da pravim štetu i da treba da odstupim iz politike koju „ne razumem“. Tu se opozicija po drugi put složila sa vlašću koja me je iz politike terala i pre nego što sam u nju i ušao. Ne želeći da delim ionako slabu opoziciju, ali ni da pravim novu grešku, povukao sam se. Više se ne bavim stranačkom politikom već samo ljudskim, javnim i nacionalnim interesom. Odnos vlasti i opozicije zanima me samo toliko koliko je zdrav odnos između njih u nacionalnom interesu. A itekako jeste.

MONITOR: Pretpostavljam da pratite ovo više za javnost mučno nego „unutrašnje-demokratsko“ prepucavanje u srpskoj opoziciji. Izjavili ste da smatrate kako je nepotrebno pregovaranje i platforme kojima bi se vlastima iznijeli zahtijevi u vezi sa predizbornim uslovima, već samo da se traži primjena postojećih zakona. S druge strane ste i za bojkot?

JANKOVIĆ: Onaj ko misli da je bolji od Vučića, ako smatra da je narod uz njega, nesumnjivo treba da izađe na nacionalne izbore bez obzira na uslove i pobediće. A ako vidi da nema prelomnu podršku, treba da ih bojkotuje i da im ne daje legitimitet jer oni zaista niti su fer, niti slobodni, te i nisu izbori. Najgore je, mislim, raditi po malo od svega.

A izborni uslovi će biti onakvi kakve Vučić proceni da mora da obezbedi i nikakvim se „pregovorima“ on ne može nešto nagovoriti. Besmisleno je gubiti vreme na promenu njegovog stava argumentima, jer su njegovi ciljevi nevezani za te argumente.

MONITOR: Pohvalili ste mogućnost da se i ljudi iz regiona vakcinišu u Srbiji. Vjerujete li da „vakcina diplomatija“ Aleksandra Vučića može ublažiti dosta nekonzistentnu politiku prema susjedima koja je sada obogaćena i sintagmom „srpski svet“?

JANKOVIĆ: Naravno da sam pohvalio, pa šta je trebalo – da puste da vakcinama istekne rok i da propadnu? Nikad nisam pripadao ljudima koji kod političkih neistomišljenika vide sve ružno i naopako, a u sebi i svom dvorištu samo anđelčiće.

Nije tajna ni da mislim da politika ne može da bude samo lokalna, već mora da ima i velike ciljeve, da ljudima ponudi nešto što pojedinačno ne mogu da ostvare. Politike koje sada živimo uglavnom bi, u stvari, trebale da budu u domenu borbe protiv kriminala, a ne ozbiljne političke analize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo