Reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori

MONITOR: Kako komentarišete objavljene prepiske izmedju direktorice ASK Jelene Perović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

MILOVAC: Mislim da je prepiska između Perović i Medenice pokazala kako je posljednjih decenija izgledao modus operandi crnogorskog pravosuđa, i sasvim sam siguran da tadašnja predsjednica cetinjskog Osnovnog suda nije bila jedina koja je na takav način tražila smjernice i nudila podršku bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Na stranu groteskni udvornički odnos koji je ispoljila Perović, komunikacija je pokazala koja količina moći i uticaja je bila u rukama Vesne Medenice i na koji način je ona manifestovana.

MANS je i ranije ukazivao da reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori. Sve dok svaka od tih relacija ne bude detaljno ispitana, mi kao građani imamo pravo da sumnjamo da je pravosuđe i dalje u rukama onih koji se sumnjiče za saradnju sa kriminalnim klanovima. U ovom konkretnom slučaju MANS je već pozvao Specijalno državno tužilaštvo da formira predmet i ispita ne samo komunikaciju između Perović i Medenice, već prije svega kakve posljedice je ona imala na profesionalni integritet i odluke koje je Perović donosila u cetinjskom sudu, ali i kasnije sa mjesta direktorice Agencije za sprječavanje korupcije.

MONITOR:Da li vas iznenadjuje odnos Perović prema Medenici, koji bivša predsjednica Vrhovnog suda u porukama definiše „savjesnim“?

MILOVAC: Svjedočimo potpuno iskrivljenom sistemu vrijednosti koji je uspostavio prethodni režim na svim nivoima, pa i u pravosuđu. “Savjesno postupanje” u percepciji takozvanih vojnika bivše vlasti, kakva je Vesne Medenica, pretpostavlja gaženje procedura i zarobljavanje institucija i koncetraciju neograničene moći odlučivanja u rukama jedne osobe. Takav odnos prema integritetu nosilaca pravosudne funkcije je nešto što je “njegovano” i podsticano decenijama i sasvim moguće je postalo sastavni dio jedne potpuno izokrenute profesionalne etike.

Hijerarhija koja je postavljena na način da se lojalnost kultu ličnosti koji je Medenica uspostavila prepoznaje kao “savjesno postupanje”, najviše liči onima koje možemo da vidimo kada su u pitanju strukture organizovanog kriminala. Ovo je posebno problematično ako pretpostavimo da je takav odnos vrlo vjerovatno bio potka za donošenje odluka u sudskim predmetima u skladu sa interesima koji je nisu poklapali sa javnim interesom ili zakonom.

Nisam iznenađen odnosom i iz razloga što je dosadašnja profesionalna karijera davala prostor Vesni Medenici da utiče na izbor sudija, ima kompletan uvid u njihov rad i ocjenjivanje njihovog rada, kreirajući poziciju sa koje je od prvog dana mogla da oblikuje sudije prema onome što su bile njene potrebe i potrebe grupa koje je u pravosuđu neformalno zastupala. Zbog toga je svako “klimanje glavom” Jelene Perović bilo dočekano kao “savjesno”.

MONITOR: MANS je više puta ukazivao na nezakonitosti u radu Agencije, i njenu neučinkovitost kada je u pitanju prevencija i borba protiv korupcije. Kako vidite ono što je uradila Agencija otkako je na čelu direktorica Perović?

MILOVAC: Najbolju ocjenu tog učinka godinama daje Evropska komisija koja „prepoznaje značajan napredak u kvantitetu rada“, dok iznova ostaju zamjerke na kvalitet onoga što ASK radi.

To se u prvom redu odnosi na kvalitet odluka u slučajevima visokih funkcionera. Zadovoljni smo što je MANS kroz praćenje rada ASK, uspio da Evropskoj komisiji skrene pažnju da se iza masovne produkcije statističkih podataka, ipak ne krije stvarna politička volja da se stvari pomjere sa mrtve tačke.

Agencija je kao organ zadužen za prevenciju korupcije odavno izgubio kredibilitet u javnosti, ne samo zbog odluka koje je donosila, već i zbog  sumnje da i unutar te institucije postoji dosta posla za državnog tužioca.

Svjedočimo o godinama potpunog odsustva odgovornosti za katastrofalne rezultate u radu Agencije, ali i za vrlo konkretne optužbe za zloupotrebe službenog položaja i korupciju koje su na račun direktorice Perović dolazile i od strane zaposlenih u ASK-u. Počev od službenog zlatnog iphonea, službenog BMWa u privatnoj upotrebi, naknada preko redovne zarade, sve do provjere imovine i prihoda javnih funkcionera koja za sve ove godine nije rezultirala niti jednim velikim slučajem koji je sama Agencije otkrila.

Ovo se odnosi i na finansiranje političkih partija gdje su rezultati takođe ravni nuli, ako izuzmemo ogromnu statistiku koju Agencija proizvodi kako bi prikrila činjenicu da u stvarnosti ne postoji politička volja da se suzbije politička korupcija.

MONITOR: Kako do profesionalne i autonomne Agenciju za sprečavanje korupcije? 

MILOVAC: To se  mora rješavati sistemski, i kroz izmjene zakona uvesti dodatne mehanizme kontrole onoga što radi Agencija, jer ovih dana svjedočimo kako izgleda situacija kada oni gotovo da ne postoje. Ne mislim da će izbor novog Savjeta donijeti značajne promjene, iako razumijem namjeru političara da na taj način izvrše prijeko potrebne kadrovske promjene u ASK-u. Političari,takođe,  nerijetko uvode “zamjene ali ne i promjene”. Zbog toga su neophodni mehanizmi koji bi omogućili veće učešće javnosti, u prvom redu organizacija civilnog društva i medija, u nezavisnom monitoringu i kontroli kvaliteta rada ove institucije.

Primjena Zakona o sprječavanju korupcije je do sada bila neadekvatna, ali je i  kvalitet ovog pravnog akta bio takav da je omogućavao Agneciji da dvojako tumači njegove odredbe. MANS je zbog toga predlagao da se urade nove definicije povezanih lica i članova domaćinstva, da se bolje reguliše primanje poklona, te da se uvede drugostepenost Savjeta Agencije, kao još jednog kontrolnog mehanizma kada je u pitanju donošenje odluka u konkretnim predmetima.

MONITOR: Prošle sedmice objavljeni su i transkripti sa sky aplikacije između Petra Lazovića i Ljuba Milovića, koji govore i o komunikaciji Medenice sa sutkinjom Suzanom Mugošom, u slučaju državni udar. Kako to komentarišete, kao i reakcije koje su uslijedile?

MILOVAC: Ova komunikacija, kao i ona sa Jelenom Perović, očigledno je bila način na koji je Medenica organizovala “posao” u crnogorskom pravosuđu i u tom smislu očekujem da ćemo tek u narednom periodu uspjeti da steknemo punu sliku o tome kakav je i koliki bio uticaj Medenice na druge sudije i tužioce u zemlji. Ovo je posebno važno kada imamo u vidu ocjene međunarodnih partnera da je crnogorsko pravosuđe podložno političkom pritisku, a da komunikacija kojoj smo svjedočili upućuje na sumnju da je ono bilo korišćeno i za obračun sa političkim neistomišljenicima.

Optužbe da je u slučaju državni udar bilo takozvane kupovine sudskih presuda, a čuli smo ih sa obje strane, trebalo bi da budu dovoljan alarm za nadležno tužilaštvo da se ozbiljno pozabavi ovim slučajem. Prilično je uznemirujuća  državni udar i dodatno urušava povjerenje građana u pravosuđe, ukoliko ga uopšte više ima.

Sve što smo imali prilike da čujemo kada je u pitanju SKY prepiska, dobrim dijelom opravdava epitet Crne Gore kao “mafijaške države”, odnosno sistema koji je mafija u saradnji sa ključnim nosionicima izvršne i sudske vlasti kreirala po svom nahođenju i interesima.

MONITOR: Kao jedno od rješenja za problem crnogorskog pravosuđa vidi se veting. Mediji pišu da je Brisel protiv ovog rešenja, a za jačanje postojećih mehanizama. Da li su ti mehanizmi dovoljni?

MILOVAC: Mislim da nemamo alternativu vetingu ukoliko želimo da kao društvo idemo naprijed i obezbijedimo da rezultati u borbi protiv korupcije budu održivi. U posljednjem izvještaju o Crnoj Gori, Evropska komisija jeste pohvalila napredak Crne Gore u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, ali istovremeno i ukazala da su nam za dalje napredovanje u evropskim integracijama potrebne pravosnažne presude u tim predmetima. Ne vidim kako ćemo sa postojećim kadrom, poraslim ispod šinjela Vesne Medenice, Ranke Čarapić i Milivoja Katnića imati bolje rezultate nego što smo ih imali do sada.

Ukoliko Crna Gora bude oklijevala sa vetingom bojim se da će svi napori koje Specijalno državno tužilaštvo, prije svega Glavni specijalni tužilac Vladimir Novović, biti uzalud. Te predmete mogu presuđivati sudije iz SKY komunikacije i oni  koje Vesna Medenica vidi kao “savjesne”.

Sa druge strane, jasna je bojazan Brisela od ponavljanja albanskog scenarija i moguće blokade pravosudnog sistema, ali vjerujem da ukoliko bude političke volje, albansko iskustvo može biti vrijedna lekcija i šansa da se ne ponove  greške.

MANS se zalaže za takozvano postepeno uvođenje vetinga koji ne bi paralisao sistem, već bi postepeno doveo do oslobađanja sudova i tužilaštava od štetnog uticaja onog dijela tih organizacija koje su korumpirane ili imaju veze sa organizovanim kriminalom.

MONITOR: Ove sedmice počinje popis. Kako vidite ponašanje vlasti i opozicije u susret ovom statističkom, a kod nas naglašeno političkom procesu?

MILOVAC: Popis je zahvaljujući političkom partijama, ali i neskrivenom miješanju srpskih vlasti, postao političko pitanje i ono se, nažalost, kao takvo mora i rješavati.

Kada smo već na takvom nivou civilizaciijskog razvoja, dobro je da postoji spremnost sa obje strane političkog spektra da se to pitanje riješi kroz dijalog i postizanje političkog dogovora.

Iako sve strane govore da se ne radi o političkom pitanju, već tehničkom poslu, teško je ne primijetiti da upravo partije čiji politički mentori i dalje stanuju u Beogradu, priželjkuju rezultat popisa kao nešto na šta će moći da “naslone” svoje političke kampanje. To je nastavak politike koja osim identitetskih pitanja nije imala uporišta u nekom pitanju od javnog interesa i koja će, dokle  bude mogla, nastaviti da koristi građane kao brojke za ostvarivanje svojih političkih agende.

Sa druge strane, vrlo malo smo sa adrese nove vlade čuli poruka o tome zbog čega su nam potrebni  podaci o stanovništvu i imovini, koje nas to ključne politike očekuju u narednom peridu, a čije donošenje i implementacija neće biti moguće bez popisa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sad je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja

MONITOR: Nakon najnovije afere oko diplome pomoćnice direktora IJZ  vi ste javno istupili i kazali da lažnih ima i u vrhu Vlade, te da su političke partije pune kadrova sa ovakvim znanjem. Da li je onda iluzorno očekivati da će biti političke volje da se sporne diplome provjere? 

BOŠNJAK: Mi kao društvo moramo da se odlučimo da li hoćemo istinsko ozdravljenje i vraćanje pravim vrijednostima, želimo li društvo znanja, što javno propagiramo ili želimo degradaciju svih vrijednosti, koju upravo živimo.

Zato je važno da se aktuelizovao ovaj veliki problem, ali nažalost, to je samo jedan segment iz Pandorine kutije, jer mnogo je devijacija na ovom polju. Nama trebaju značajno veća ulaganja u nauku, revizija naučnih i nastavnih zvanja, nepristrasna reakreditacija studijskih programa, revizija licenci za visokoobrazovne ustanove, savremene laboratorije, dosljedna borba protiv plagijata, a preduslov svega ovoga je potpuna depolitizacija ovog sektora.

Optimista nijesam, jer živimo najbrutalniji iskaz partitokratije, a svjedok sam bila da mnogi politički lideri potpuno obesmišljavaju znanje i olako delegiraju za rukovodeće funkcije ljude bez znanja i iskustva, sa sumnjivo stečenim diplomama, jer oni prvenstveno cijene partijsku lojalnost. Koalicioni dogovori, umjesto da podrazumijevaju da stavimo na sto najbolje što imamo od kadrova i od njih napravimo najoptimalniji odabir, nažalost kažu da se niko nikome ne miješa u politička kadriranja koja su im pripala. Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja.

Mi smo malo društvo i nije problem ko je čiji, ako je sposoban, obrazovan i ako zna, ali problem je neznanje, koje onda iz kompleksa rađa umišljenost i bahatost, kao paravan, da bi se zamaskiralo neznanje i onda se proganja i mobinguje svako ko išta zna.

Dodatan problem je što Vladina komisija za politička namještenja, i ne provjerava CV predloženih kandidata no im se unaprijed vjeruje na riječ, a mnogi su zbog fotelje spremni da „nakite“ svoj CV raznim neistinama pa i onom da su završili fakultet. Predlažu se zakoni i sistematizacije, koje značajno smanjuju kriterijume za neka rukovodna mjesta, jer se sve šteluje za unaprijed odabrane pojedince.

Optimista nijesam po pitanju političke volje, ali jak pritisak javnosti može da pomjeri stvari i da krenemo ka ozdravljenju.

MONITOR: Izjavili ste da se godišnje preko 5. 000 diploma podnese na nostrifikaciju, te da je ta brojka nerealna. U čemu je tu glavni problem?

BOŠNJAK: Ta brojka je bila crveni alarm, jer nema zdrave logike koja će da objasni činjenicu da mi iznjedrimo oko 2000 diplomiranih studenata godišnje na visokoškolskim ustanovama u Crnoj Gori, a da duplo više imamo naših koji su diplomirali van Crne Gore, i dostavili diplomu na nostrifikaciju nadležnom ministarstvu. To je dokaz da se negdje tamo, a lako je provjeriti i gdje, olako štancuju diplome. Nikakvi regionalni sporazumi pa ni međunarodni, ne smiju da budu kočnica našoj državi da zabrani nostrifikaciju tih bezvrjednih papira i da takvim osobama, nemoralnim i spremnim na sve, osobama bez znanja, ne da zeleno svjetlo za tržište rada. Oni kradu budućnost onih koji su marljivo i vrijedno učili i legalno došli do diplome.

MONITOR: Kako gledate na dosadašnje pokušaje provjere diploma?

BOŠNJAK: Striktno gledanje pravne forme u situaciji kad je problem očigledan i alarm upaljen, ne smije se dozvoliti. Mora država da nađe mehanizam i da se zaštiti, jer u pitanju je krucijalan javni interes. Srećne države u svoju administraciju biraju samo najbolje, a mi ovakvim odnosom stimulišemo one najgore.

Tužilački savjet mora pod hitno da preispita zašto nema procesuiranja na desetine slučajeva za koje je resorno ministarstvo predalo krivične prijave i neophodne dokaze osnovnom tužilaštvu za falsifikovanje obrazovnih isprava. Jer stiče se utisak da postoji zavjet ćutanja i nečinjenja u tužilaštvu, kad su ova krivična djela u pitanju i da se štite lažnjaci.

MONITOR: Ponovo imamo najave da će se diplome preispitati u pojedinim ministarstvima. Vjerujete li da će se odmaći dalje u odnosu na ranije slične akcije?

BOŠNJAK: Moramo svi napraviti pritisak javnosti da se taj posao temeljno odradi. Treba nam konsenzus cijelog društva, resornog ministarstva, policije, tužilaštva, civilnog sektora i građana. Te „diplomirane studente“ koji su jednom ili nijednom sa kešom u džepu posjetili te fakultete sa kojih su donijeli diplomu, lako je uhvatiti u laži, jer sve je kod njih laž. Nijesu oni granicu prešli ni par puta u toku navodnog studiranja, ne umiju nabrojati ni dva predmeta a kamoli ime nekog profesora ili autora udžbenika iz kojeg su polagalI. Ovome se mora stati na kraj. Ako postoji volja i odlučnost države, lako se možemo rasteretiti tih neznalica i moralnog škarta iz javne uprave. Sad je pažnja javnosti veća, pa hoću da vjerujem da će se na tome temeljnije raditi.

Preispitivanje diploma treba odraditi i u poslaničkim klupama, iako se od njih ne zahtijeva diploma, jer vas bira narod, narod je njihov poslodavac, ali oni su neko čija se riječ čuje i koji utiču na javno mnjenje, i zato treba da su primjer na koji se treba ugledati. Nažalost, ima ih, sa kupljenim diplomama iz onih čuvenih „štanc škola“  i  time se šalje loša poruka javnosti. Pogledajte biografije poslanika date na veb stranici Skupštine  i jasno će biti ko se stidi da kaže gdje je stekao diplomu, pa vješto izbjegava da to pomene.

MONITOR: Kako bi se ovaj problem mogao izvesti na čistac i preduprijediti ubuduće?

BOŠNJAK: Odlučna država u borbi protiv ovog vida organizovanog kriminala koji ima podstrekače i saučesnike u vrhu vlasti, može i mora naći rešenje. Ja predlažem da donesemo jedan lex specijalis i da tim zakonom stanemo na put ovoj pošasti, koja se širi i prijeti da uruši sve vrijednosti i povede zemlju u propast.

Ali moramo se suočiti i sa činjenicom da smo dozvolili da  na fakultetima predaju nekompetentni profesori koji su našli političku ili neku drugu prečicu da se dokopaju zvanja univerzitetskog profesora. Imamo mi onih koji su vraćeni sa Univerziteta Crne Gore jer nisu ispunili kriterijume da doktoriraju, ili im teza nije bila disertabilna, i oni su pošli na neki od ovih privatnih  fakulteta, poznatih po štancovanju diploma, i vratili nam se sa diplomom doktora nauka da predaju na državnim fakultetima. Imali smo i rektora, koji je doktorirao na Univerzitetu Crne Gore, na našem jeziku, kod mentora Japanca, a da se taj mentor nikad nije pojavio na Univerzitetu Crne Gore niti je prisustvovao odbrani tog doktorata, pa nagađamo da li je bio stvaran, ili fiktivan, da li je ako je stvaran uopšte znao da je nekome mentor u Crnoj Gori. Imamo i onih koji su se školovali za jedno, a predaju drugo. Pandorina je to kutija.

A šta da radimo sa onima, a ima ih ne mali broj, koji su polagali ispite preko veze i imaju poklonjene ocjene iz pojedinih predmeta. Šta sa onima koji su kupovali ispite, a javna je tajna da je bilo par profesora na državnom univerzitetu, koji su takvim činjenjem kaljali ugled ustanove. Bilo je čak onih koji su davali povoljnosti „dva u jedan“ ako kupiš oba ispita kod tog profesora odjednom, imaš popust. No nažalost, sankcija za takvo činjenje nije bilo jer je preovladala nezdrava esnafska solidarnost. Neko je trebao i za nečinjenje da odgovara, jer je saučesnik.

Šta ćemo sa plagijatima, sa dokazanim prepravljanjem ocjena nakon diplomiranja, da bi se ciljano namakao prosjek i ostalo na fakultetu za saradnika, i svi ti a i oni koji su im to dozvolili, glume danas ugledne stručnjake. A trebali bi da snose odgovornost.

A da ne spominjemo ekspanziju modernog prepisivanja na pismenim ispitima, koristeći potencijale savremenih telefona, internet konekcija, kamera, wireless slušalica.

Svim ovim anomalijama trebamo stati na put, ali treba nam opšti konsenzus i politička volja, kako se ne bi stidjeli neznanja koje nosi pečat našeg državnog univerziteta.

MONITOR: Da li je na UCG ili privatnim fakultetima bilo slučajeva otkrivanja lažnih diploma?

BOŠNJAK: Pretpostavljam da je bilo toga, ali da su ekscesi u pitanju, jer da se radi o pojavi, sigurno bi se oglasio neko iz okruženja.

S tim što moram naglasiti da sam vrlo sumnjičava prema kvalitetu pojedinih privatnih, a kod nas nažalost akreditovanih fakulteta, na kojima predaju istrošeni političari koji su se naprasno okitili zvanjem doktora nauka, i koji produkuju ne mali broj diploma.

Temeljne reforme i dobra metla treba našem obrazovnom sistemu.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Ukoliko bi predsjednik Bajden uspio da pomoć Izraelu uslovi izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država ostaje privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija

MONITOR: Na obeležavanju godišnjice stradanja Vukovara glavnu riječ je imao gradonačelnik Ivan Penava, koji je upozorio sve koji ne respektuju njegovu, u mnogo čemu, proustašku scenografiju, da se ne priključuju događaju. U Srbiji je predizborna kampanja u koju je predsjednik Srbije, prvi put od svog dolaska na vlast, zatražio pomoć svog nekadašnjeg političkog mentora Vojislava Šešelja. Koliko su ovo tek praktički-politički aranžmani a koliko simbolički relevantni činovi?

VELJAK: Nisu to nikakvi simbolički činovi, pa ni pragmatični predizborni aranžmani, nego ih valja promatrati u kontekstu generalnog rasta desnice u Evropi i šire (rezultati izbora u Slovačkoj i Nizozemskoj, ali i u Argentini), koji ukazuju na realne dimenzije skretanja društvene svijesti u smjeru populizma i radikalne desnice. Ta je tendencija značajnim dijelom uzrokovana medijskom podrškom brutalizaciji javnog diskursa, a u našoj regiji nedvojbeno i pojačanim djelovanjem ruske agenture. Konkretno, u Hrvatskoj se zloćudan ruski utjecaj može dokazati analizom financijske baze Domovinskog pokreta (čiji je Penava predsjednik), koja je izravno povezana s oligarhijskom strukturom Putinove Rusije. Onima koji sumnjaju u ispravnost ove tvrdnje preporučujem da otkriju odgovor na pitanje: Tko kontrolira Fortenovu? Putinovim ljubiteljima neće biti jasno zbog čega ruske službe i oligarsi podržavaju obnovu ustaškog diskursa, kao što mnogima neće biti milo kad se suoče s dokazivim činjenicama koje govore o međusobnoj podršci četnika i ustaša (kako u Drugom svjetskom ratu, tako i danas, kada je to u cilju ostvarivanja političke moći i – što je najvažnije – financijskih interesa). Svađajući narode, oni jačaju svoje pozicije, a njihova međusobna solidarnost ne dolazi u pitanje. Dokaz je i pravo bratstvo i jedinstvo koje je vladalo u Hagu među optuženicima za najteže ratne zločine.

MONITOR: EU je u prvim danima posle napada Hamasa, snažno podržala pravo Izraela da se brani, čak je i redovna pomoć Palestincima bila, na kratko, obustavljena. Danas je stav Brisela izbalansiraniji.  Neki su ponašanje EU administracije nazvali „ evropskim kompleksom Holokausta“. Koliko se tu radi o „kompleksu“ a koliko o, nesamostalnosti spoljne politike EU?

VELJAK: Ukoliko je riječ o Njemačkoj, kompleks Holokausta je od presudne važnosti. Ukoliko je pak riječ o EU, ključan je moment  inzistiranje na potrebi evroatlantskog jedinstva, te se upravo time može objasniti relativna uravnoteženost njezinog stava.

MONITOR: Džozef Bajden se založio za produženje primirja i za početak realizacije stare ideje o „dvije države“. Svoju nepodeljenu podršku Izraelu na početku sukoba, sada objašnjava i „metodom“ bez kojeg ne bi bilo razmjene talaca i Palestinaca u izraelskim zatvorima. Glavni pregovarač je bio Katar gdje se, navodno, nalazi i glavni vođa Hamasa. Može li se do trajnog mira doći bez pomoći islamskih zemalja, uključujući i Iran ?

VELJAK: Do trajnog bi mira moglo doći samo pod pretpostavkom uspostavljanja dvije države, a do toga neće doći bez korjenitih promjena u ključnim zemljama poput Irana i Saudijske Arabije (koje bi se morale moći osloboditi korumpirane vladavine islamskih fundamentalista), ali i u samom Izraelu (gdje bi se narod morao moći suočiti s višedecenijskim nepravdama izraelske države činjenima palestinskim starosjediocima). A bojim se da će se to dogoditi tek kad se narod u Srbiji suoči s činjenicom da je u Srebrenici počinjen genocid, a narod u Hrvatskoj konsensualno prihvati istinu da je NDH bila zločinačka tvorevina. Nema, bojim se, razloga za pretjerani optimizam! Dogovori između Zapada i Irana svakako mogu pomoći smirivanju sadašnjeg sukoba, ali oni sami po sebi ne sadrže potencijale stvaranja pretpostavki trajnog mira.

MONITOR: Kijev je napadnut sa 75 dronova, najvećim brojem od početka rata. Vladimir Putin pokušava da bude arbitar u bliskoistočnoj krizi. On je  pre nekoliko dana, obraćajući se video linkom sastanku grupe G-20, pomenuo potrebu skorog mirovnog rješenja da bi se okončala njegova „ specijalna operacija“. Mogu li se „prozreti“ Putinove „ kombinacije“ u kontekstu rješavanja krize na Bliskom istoku?

VELJAK: Putin je očekivao da će rat na Bliskom istoku skrenuti pažnju svjetske javnosti s ruske agresije na Ukrajinu, a dobrim dijelom je bio u pravu. No, što se tiče okončanja njegove „specijalne operacije“, to će ovisiti o nekim drugim faktorima, prvenstveno o ruskoj sposobnosti održavanja dosegnute razine bojeve gotovosti. Naravno, ovisit će i o rezultatima američkih predsjedničkih izbora, kao i o razvijanju političke situacije u Evropskoj uniji (Putinova agentura intenzivno radi na ostvarivanju poželjnih rezultata). Moram inače naglasiti da se agresija na Ukrajinu valja promatrati u kontekstu novoga „tridesetgodišnjeg rata“ u kojemu se već poodavno nalazimo (a koji će završiti možda za trideset godina, možda i prije toga a možda i kasnije, nekakvom preraspodjelom globalne moći). U najnovijem broju časopisa Filozofska istraživanja (koji je dostupan na platformi hrčak.hr) objavio sam s kolegom Nevenom Cvetićaninom opsežnu analizu tog rata kojega uglavnom i nismo svjesni, a koji nipošto nije ograničen na javnosti poznate krizne regije.

MONITOR: Dok traje primirje, Benjamin Netanjahu je najavio nastavak rata. Bajden je izjavio da je uslovljavanje Izraela vojnom pomoći tema „vrijedna razmišljanja“ i da je razgovor o „dvije države“ važniji nego ikada.. Koliko je Bajdenu  važno da pokaže -i na primjeru ove krize –  da je SAD „esencijalna“ zemlja kao što je napisao u svom nedavno objavljenom tekstu?

VELJAK: Ukoliko bi aktualni američki predsjednik uspio u namjeri da pomoć Izraelu uvjetuje izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi pak to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija (u smislu smanjivanja „kolateralnih žrtava“, dakle smanjivanja ubijenih civila) – i to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država (a s njime i mogućnost uspostavljanja pravednog i trajnog mira) ostaje tek privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija.

MONITOR: Ovo, izgleda, nisu dani za analitički pristup „vrućim“ događajima, a neki od „najažurnijih“ intelektualaca-aktivista, ne oglašavaju se. Oni, koji su kao Slavoj Žižek, nešto rekli, kao da su „namjerno“ neshvaćeni, baš kao što se 1960-tih to desilo Hani Arent kada su objavljeni njeni izvještaji sa suđenja Adolfu Ajhmanu, u listu Njujorker. Da li „pamet“ uvijek za nekog mora biti uvredljiva?

VELJAK: Upravo ovi i ovakvi dani zahtijevaju analitički pristup, ali i javni aktivistički angažman svih koji drže do sebe a nisu korumpirani kukavičlukom ili materijalnim interesima. Angažman usmjeren na podršku onima koji su izbjegli zamke o kojima sam na primjeru Izraela i Palestine već govorio, dakle na podršku ljudima, muškarcima i ženama, koji odbacuju autoritarne vođe i tirane, koji odbacuju gospodare rata, zahtijevajući i mir i pravdu (iako su često pod udarom režima). A što se tiče uvredljivosti, naravno da je istina uvredljiva za one koji profitiraju od laži, obmana i predrasuda, zapravo žive na njima i od njih. Ako se nekomu siječe stablo na čijoj grani on sjedi, on će naravno učiniti sve što je u stanju da tu sječu spriječi, među ostalime i time što će na načine koji su mu dostupni pokušati eliminirati one koji to stablo laži i obmana sijeku. Nije on uvrijeđen, on je životno ugrožen, taj koji živi u laži i od laži. I taj će učiniti sve što je u stanju da sječu kontaminira i eliminira, kako bi onemogućio govorenje istine i razobličavanje laži i obmana. Moćnici (bilo da je riječ o pojedincima ili institucijama) su oduvijek bili podozrivi i neprijateljski nastrojeni spram donositelja istine, jer nijedan car ne voli one koji mu kažu da je gol – i to nije ništa novo: zastrašivanje, marginaliziranje i – kad ništa drugo ne pomaže – fizička eliminacija onih koji ukazuju na zbiljsko stanje stvari – to su metode kojima su se vazda služili, pa ih koriste i danas. I oni i njihovi plaćenici!

Zamke svrstavanja

MONITOR:. Kako  vidite  naš regionalni „pogled“ na najnoviju bliskoistočnu krizu?

VELJAK: Svrstavanje na jednu ili drugu stranu predstavlja opasnu zamku. Oni koji (s pravom) osuđuju Hamasov zločin nad izraelskim civilima kojim je započeo ovaj najnoviji krvavi sukob u Gazi, no ne osuđuju i zločine izraelske vojske nad civilima u Gazi (ali i na Zapadnoj obali), jednako kao i oni koji (s pravom) osuđuju izraelski teror nad palestinskim stanovništvom (teror koji poprima sva obilježja genocida), ali imaju razumijevanje za Hamas – ne znaju (a trebali bi znati) da je Hamas historijski produkt Mosada i da je izraelska tajna služba propustila spriječiti Hamasov upad na jug Izraela kako bi slike ubijanja, mučenja i otimanja židovskih civila onemogućile širenje nezadovoljstva izraelskih građana i građanki Netanjahuovom vladavinom. Kritika Netanjahua izjednačava se (i u našoj regiji) s antisemitizmom, jednako kao i kritika Hamasa s islamofobijom. Jedina prihvatljiva pozicija jest podrška onim Izraelcima koji osuđuju zločin izraelskih oružanih snaga nad palestinskim civilima i onim Palestincima koji odbacuju Hamas, Hezbolah i slične tvorevine izraelskih i iranskih agentura. Uvjeren sam da će i u našoj regiji rasti ta vrsta podrške.

Putinova agentura se ozbiljno trudi da potkopa EU

MONITOR: Viktor Orban je priprijetio vetom na dalje slanje vojne pomoći EU Ukrajini, ukoliko se ne preispita dosadašnji efekat te pomoći.  U Holandiji će novu vladu formirati ultra-desnica, a Španija je to jedva izbjegla. U Slovačkoj je nova vlada  Roberta Fica nesklona spoljnoj politici Brisela…Mogu li globalne krize bitno izmjeniti politiku EU i odraziti se na rezultate izbora za EU parlament sljedeće godine?

VELJAK: Kao što sam već naglasio, Putinova agentura se ozbiljno trudi da svojom podrškom populističkim pokretima i njihovim vođama potkopa EU i ojača ruske pozicije. Ti napori usmjereni su i na predstojeće izbore za Evropski parlament, a koliko će ti napori biti uspješni ovisit će i o zbivanjima u narednim mjesecima. No, ukoliko ne dođe do nekih dramatičnih događaja, ne vjerujem da će predstojeći izbori radikalnije promijeniti političku scenu Evropske unije.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari