PERISKOP
Ideja o sevdalinki koja nije realizovana

Nedavno je preminula Beba Selimović, kraljica sevdalinke. Sada mi je potpuno jasno da moju davnu ideju da se u okviru Muzičke akademije u Sarajevu osnuje odsjek na kojem bi bila izučavana sevdalinka nema ko da realizuje. A sevdalinka je kulturni brend i umjetničko dobro države i naroda koji žive u BiH
Davno, nekih godina, javno sam promovirao u Bosni i Hercegovini ideju da se u okviru Muzičke akademije u Sarajevu osnuje odsjek na kojem bi bila izučavana sevdalinka. Tada je bio živ Safet Isović.
Ovih dana kada je preminula kraljica sevdalinke, Beba Selimović, potpuno mi je jasno da moju ideju nema ko da realizuje. Bez asova nije moguće organizovati edukaciju mladih pjevača. A sevdalinka je kulturni brend i nematerijalno umjetničko dobro države i naroda koji žive u Bosni i Hercegovini.
Zemnim nestankom kraljice bosanskog sevdaha, ostaje ne samo golema praznina u interpretativnom smislu već i mogućnost da sevdalija prenese mlađim generacijama virtuozitet koji ova pjesma zahtjeva…
Katastrofalno je to da bosanskohercegovačko društvo i država nisu za svih ovih godina shvatili koliko je, u kulturno povjesnom i identitetskom smislu, važno sačuvati sevdalinku!?
Za života Zaima Imamovića, Safeta Isovića i Bebe Selimović duboko smisleno je bilo osnovati Odsjek sevdaha na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, a zašto ne i institut koji bi na znanstveno-muzikološkim osnovama proučavao fenomen sevdalinke i bosanskog sevdaha uopšte.
Sada, kada je šansa propuštena da bosanskohercegovačka kultura pokaže istinsku komparativnu prednost, jer svi mi zajedno u ovim malim balkanskim državama nemamo mnogo toga što bi u evropskim i svjetskim razmjerama mogli pokazati kao ozbiljnu tekovinu kulturno-civilizacijskog profila, ostaje mogućnost da se kroz intenzivan propagandni aspekt Ministarstva kulture i Ministarstva civilnih poslova pokuša vratiti zapretena mogućnost stalnog afirmisanja tradicionalne bh. pjesme, kao i njen dalji živt i put evropskim i svjetskim duhovnim paralelama.
Imao sam najpošteniju namjeru da pomognem u inaugiuraciji stvarnog bh. brenda…
Duboko sam ubjeđen da će neke nove generacije Bosanaca i Hercegovaca imati snažniji senzibilitet prema ovoj prelijepoj vrsti melosa, i da će pronalaziti načine da gaje kult ove pjesme.
Do tada mi ostaje da s ponosom slušam snimke na kojima Zehra Deović, Beba Selimović, Zaim Imamović, Safet Isović bosanskim i hercegovačkim sevdalijskim milozvukom darivaju naše uši.
A slušati sevdalinku i sevdisati na način bosanskohercegovačkih sevdalija to je od starih vremena pa sve do naše savremenosti bila ugoda uhu i duhu, bila način ponajljepše razgalice…
Nerealizovana ideja odsjeka na sarajevskoj muzičkoj univerzi je imperativ za cjelokupnu kulturnu politiku bosanskohercegovačke države. Ne pominjem odsjek za sevdalinku iz razloga sujete, jer duhovna dimenzija specifičnog bosanskog sevdaha mora pronaći dostojne nastavljače majstora, koji su bili jednako prihvaćeni od makedonske, crnogorske, srbijanske publike kao i u samoj postojbini sevdaha Bosni i Hercegovini.
Zapisujući finale ovog Periskopa ne mogu a da ne okončam tekst stihovima drage hercegovačke sevdalinke:
Što li mi se Radobolja muti,
Što se draga na me ljuti…
Gradimir GOJER
Komentari
PERISKOP
Dževke

Za ovaj Periskop rezervirsan je spomen na prvu violinu Sarajevske filharmonije i svojedobnog direktora opere Narodnog pozorišta Sarajevo Mr Dževada Šabanagića. Iz mojih misli ne izlaze dvije slike: ona kako Dževke sa svojim”ćemanetom” silazi na Baščaršiju i ona, kad granata sa četničkih položaja pada pred ulaz dvorane na Mojmilu a on ne pomišlja da uskrati užitke glazbe stanovnicima Šehera
Moje sarajevske godine skoro pa postaju zaborav. Ipak upečatljivost nekih osoba i pojedinih dogadjaja vezanih uz njih ne blijede tako lako iz sjećanja i pretvaraju se u jarke i snažne uspomene. Za ovaj Periskop rezerviran je spomen na prvu violinu Sarajevske filharmonije i svojedobnog direktora opere Narodnog pozorišta Sarajevo Mr Dževada Šabanagića,koga su njegova raja sa Vratnika popularno zvala Dževke. I danas iz mojih misli ne izlaze dvije slike: ona kako maestro Šabanagić sa svojim”ćemanetom” silazi na Baščaršiju i ona kad granata sa četničkih položaja pada pred ulaz dvorane na Mojmilu ,a maestro Šabanagić ne pomišlja, bez obzira na ugrozu života članova svoga Gudačkog kvarteta, da uskrati užitke europske glazbe stanovnicima Šehera…
Ne znam ni broja koncerata koje je tijekom opsade Sarajeva i agresije na Bosnu i Hercegovinu Šabanagić darovao svome napaćenom gradu…A u mladosti Dževke, pasionirani pratitelj utakmica i navijač Fudbalskog kluba Sarajevo, fenomenalno je”valjao krpenjak” i slovio za rijetko talentiranog nogometaša. Budući prvi čovjek sarajevske Opere i prva violina sarajevskog filharmonijskog orkestra biće dugo na meti emisara Želje i Sarajeva.
Kao koncert majstor doživio je pohvale od najvećih glazbenih autoriteta pa i velikog Zubina Mehte. Skroman i radin, maestro Šabanagić i u poraću je gotovo fanatički volio violinu i tu ljubav kao profesor na predmetu kamerna muzika prenosio na generacije svojih studenata šireći fascinaciju europskom glazbom. Bio je i ostao njenim najsnažnijim propagatorom u Sarajevu i BiH. Kad imadnete priliku plemeniti čitatelji poslušajte Dževketovo ćemane. A on će vam uz Baha i Šopena otsvirati i poneku sevdalinku, onako na uho i za dušu.
Jedinstven je, jedan jedini maestro sa Vratnika! Naš neponovljivi Dževke.
Gradimir GOJER
Komentari
PERISKOP
Kićenje

Kićenje Centra Beograda je jedna od opsjena stanja u srbijanskom društvu danas! Gorka opsjena! Naravno, ne i jedina.U Knez Mihajlovoj je čitav niz malih štandova na kojima trijumfira težak neukus
Jučerašnji izlazak u glavnu beogradsku šetnicu i kafeterije onkraj hotela Mažestik otpočeo sam”pregledom stanja” izloga prodavnica….Manje više, na svakom se koraku vidi enorman porast cijena kako obuće i odjeće/i ne”markirane”!!!/ jednako i prehrambenih proizvoda…Sad je uslijedio ljepši dio moje jučerašnje inspekcije središta beogradskog šetačkog carstva.
Dok sam sjedio u prijatnom kafeu Čokolada u centru grada promatrao sam kako već umjetno zagrijavane ljetnje bašte počinju kititi…Predbožićno je to i prednovogodišnje kićenje. Biti će nakon ovog kićenja znatno veseliji beogradski centar. Medjutim, niti ta šarolika lampionska rasvjeta neće nimalo umanjiti gorčinu kao posljedicu enormnog skoka cijena…Jer potrošačka košara više nije odslik mogućnosti gradjana srbijanske prestolnice… To kićenje tek je jedna od opsjena stanja u srbijanskom društvu danas! Gorka opsjena!
Naravno, ne i jedina, jer u Knez Mihajlovoj je čitav niz malih štandova na kojima trijumfira težak neukus i primitivizam:sportski dresovi od najjeftinijih tkanina, prizori Beograda uramljeni u ljetnje morske ramove, sve sa školjkama, zastave nogometnih klubova…Elem parada kiča i stravičnog neukusa.
Tu su i ulični svirači koji više”stružu” po žicama svojih glazbala nego što bi se moglo reći da muziciraju. U jesenjem danu kao navješću dolazećeg prosinca (kako sjajan jezički izričaj za posljednji mjesec u godini) razmišljam sve manje zagledajući u talog kave u šalici koliko se ova slika razlikuje od one kojom trenutni srbijanski vlastodršci mašu dok urbi et orbi govore o strelovitom napretku srpske ekonomije, svakodnevno obećavajući ovdašnjem puku povećanje plaća i penzija, koje nikako da stignu..
Odlazim autobusom prema Ripnju i Barajevu i medju putnicima vidim dubinu siromaštva i materijalne (ali i duhovne) bijede grada u koji smo nekada gledali kao nedostižan kulturni i civilizacijaki stratum…Završni akord ovoga Periskopa nastaje pred robnim centrom Lidl na Petlovom brdu.Kolona gradjana uporno i disciplinirano stoji pred objektom čekajući da ugrabe nešto od “pojeftinilog jada” na takozvanim akcijama…
Traju šarene laže, a ekonomska propast je istinska realnost.Kitili grad ne kitili bijeda ne kuca na vrata,ona je u domovima našim.
Gradimir GOJER
Komentari
PERISKOP
Podvig Stojkovića

Navršilo se osamdest godina od nastanka jedne od najpotresnijih i književno najznačajnijih poema,Jame Ivana Gorana Kovačića. Beogradski izdavač Dragan Stojković, čelnik Most arta Jugoslavija koji se tragalački odnosi prema savremenoj beletristici i izdaje ono što tzv”mejnstrim” izdavači uglavnom svjesno propuštaju, odlučio je godišnjicu nastanka Kovačićeve remek poeme obilježiti fototipskim izdanjem
U dobu u kome diljem Europe i regiona buja fašizam ovih dana svjedočim antifašističkom gestu par ekselans!! Navršilo se osamdest godina od nastanka jedne od najpotresnijih, ali i književno najznačajnijih poema, Jame Ivana Gorana Kovačića. Beogradski, preciznije zemunski izdavač Dragan Stojković, čelnik Most arta Jugoslavija koji se tragalački odnosi prema suvremenoj beletristici i izdaje ono što tzv”mejnstrim” nakladnici uglavnom odbacuju i svjesno propuštaju, odlučio je obljetnicu nastanka Kovačićeve remek poeme obilježiti fototipskim izdanjem.
Dosljedno originalu koji se čuva u Beogradu, a zahvaljujući nasljedniku revolucionara Vicka Krstulovića koji je pohranio primjerak Jame u beogradskom arhivu, Stojković je uspio da suvremenim čitateljima prezentira fototipsko izdanje Jame. Poema tijekom rata tiskana u ratnoj štampariji u Topuskom,sa originalnim sjajnim grafičkim listovima slikara i grafičara revolucionara Murtića i Price kao reprint u bibliofilskom ograničenom broju od 250 primjeraka ugledala je svjetlo dana.
Usred vremena kada se glorificiraju četništvo i ustaštvo, jedan antifašista oponira općoj pomami povjesnog revizionizma,”unatoč zlotvorima” kako je govorio čestiti bosanski franjevac Fra Marko Oršolić.Trudio se Stojković da sve bude kao i 1944., samo mu je nedostajalo originalno padobransko platno, u čiji ovitak je bila”upakovana” najpotresnija literarna tvorevina nastala u doba narodnooslobodilačkoga rata I revolucije. No, iskusni izdavač antifašista Stojković pobijedio je znalački i taj problem i dvjesta pedeset sretnika koji dođu do primjerka Jame moći će ne samo čitati neponovljivu literarnu heroiku nego i ponositi se da su u vremenu posrnulog morala i svih normi civiliziranog ponašanja podigli kriterije vlastitog življenja do onih civilizacijskih univerzalija koje imponiraju svakom normalnom čovjeku današnjice! Stojkovićev jedinstveni nakladnički uspjeh u svakoj bi europskoj zemlji bio kulturnim dogadjajem godine.Osim onih koje i danas zaposjedaju fašisti!
Bravo za Dragana Stojkovića i njegov zemunski Most art Jugoslavija!
Gradimir GOJER
Komentari
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS2 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS2 sedmice
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
DRUŠTVO2 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
INTERVJU2 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO3 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU3 sedmice
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično