Povežite se sa nama

OKO NAS

KAKO SE ŠTITE LOVIŠTA NA SJEVERU: Krivolov – unosan biznis

Objavljeno prije

na

Tokom tri i po mjeseca, samo na području kolašinske opštine, ubijene su dvije životinje koje su zaštićene zakonom. Dok u lovačkim društvima tvrde da dobro čuvaju lovišta, ekolozi nastoje da afirmišu ideju o neophodnosti privremenog moratorijuma na lov. I jedni i drugi znaju da je krivolov odavno organizovan i unosan biznis

Policija je, kažu nezvanično u kolašinskom Odjeljenju bezbjednosti (OB), na tragu da otkrije ko je, minulog vikenda, ranio srnu u blizini Međuriječja. Odstrijeljena srna je uprkos tome što su je prolaznici, koji su je našli na magistrali, dovezli do veterinara u Podgorici, uginula. Sredinom novembra u Nacionalnom parku (NP) Biogradska gora ubijen je jelen. Policija je u tom slučaju pokazala efikasnost, pa su počinioci ubrzo otkriveni i procesuirani. Odstrjel te dvije zakonom zaštićene vrste životinja izazavao je pažnju javnosti, ali sagovornici Monitora strahuju da se za mnoge učinke krivolovaca nikad ne sazna.

„Zaista smo maksimalnu pažnju posvetili otkrivanju počinilaca krivolova u NP, i ranije i sada kada je ranjena srna. Na tragu smo da uskoro otkrijemo počinoce u tom slučaju i javnost će ubrzo biti obaviještena o tome”, kažu nezvanično u NP.

Ne kriju da su prilikom identifikacije grupe krivolovaca iz Berana, koji su odstrijelili jelena u NP, imali mnogo opstrukcija. Opstrukcije su, kažu, uglavnom, dio svake istrage koja se odnosi na krivolov. U policiji objašnjavaju da je riječ o organizovanim, iskusnim grupama, koje se na razne načine dovijaju da izbjegnu i lovočuvare i policiju.

Postojeći sistem kontrole lova u Crnoj Gori ne funkcioniše, ocjenjuje novinar Vuk Vujisić za Monitor.  On kaže da je krivolov postao „unosan biznis”.

„Kao novinar istražujem krivolov u Crnoj Gori i moram istaći da se tu radi o organizovanom kriminalu, jer cijela jedna mreža ljudi učestvuje u toj krivičnoj aktivnosti. Ne radi se tu samo o pojedinačnim slučajevima, već je lov zaštićenih vrsta i onog što je zabranjeno postao egzotični unosni biznis. Na nekoliko mjesta u Crnoj Gori možete u restoranima jesti srnetinu ili meso drugih zaštićenih vrsta. Problem je što se na taj oblik očigledno organizovanog  kriminala ovdje, nažalost,  ne gleda kao na nešto strašno, već kao na prekršaj“, kaže on.

Sistem (samo)kontrole u lovačkim društvima, tvrdi Vujisić, takođe, ne postoji. Lovačka društva, pokazalo se, objašnjava on, ne uspijevaju na adekvatan način da zaštite lovišta ni od svojih članova ni od drugih. Među lovcima su često, kaže sagvornik Monitora, „pripadnici službi”. Vujisić ocjenjuje da „strastveni lovci ne mogu adekvatno čuvati lovišta”.

„Mnogi ljudi u Crnoj Gori imaju problem sa grupama lovaca, koje su postale toliko moćne da maltretiraju seljane i stočare. Imaju vrlo često zaštitu policije, jer, po nekom običaju, u svakom društvu ima i pripadnika službi i nekog ko će „čuvati leđa“ ljudima iz tih grupa. Kako ne bismo više gledali ubijene trudne srne, sove, vidre, orlove i ostale zaštićene vrste, mora se uspostaviti novi sistem kontrole lova. To treba da radi država i oni ljudi kojima je zakon preči od lovačke strasti i zarade od tog egzotičnog biznisa”, objašnjava Vujisić.

On upozorava na još jedan problem u lovištima. Uzgajanje divljih svinja i njihovo nekontrolisano razmnožavanje zarad treniranja lovačkih pasa, tvrdi Vujisić, „dovelo je do narušavanja balansa u .prirodi”. Nekontrolisano razmnožavanje divljih svinja, siguran je on, dovodi na teren i brojnije grupe krivolovaca. Vujisić je među onima čiji je stav da bi lov na određeni period trebalo zabraniti.

„Država mora pokazati snagu i volju da se izbori sa tom vrstom organizovanog  kriminala  i negativnom pojavom,  dok još nije kasno. Oni koji su do sada vodili sektor zadužen za lov moraju biti smijenjeni. Rendžerska služba i pojačana kontrola, kao i strože kazne bile bi rješenje, a do  tada bi trebalo na kraći period zaustaviti lov”, zaključuje on.

Međutim, u kolašinskom Lovačkom društvu Rovca tvrde da su rijetki registrovani lovci koji krivolove. Miličko Bulatović, predsjednik tog društva, koje je zaduženo za čuvanje i dijela opštine gdje je nađena ranjena srna, kaže da lovačka društva obavljaju stalan nadzor i kontrolu nad lovištima.

„Bez obzira na sve mjere koje se preduzimaju, dolazi do neželjenih pojava. Vrlo je bitna saradnja sa policijom i tužilaštvom kada je krivolov u pitanju. Bez njihove pomoći društva su nemoćna da suzbiju krivolov. Sa sigurnošću mogu potvrditi da je krivolov u našim lovištima sveden na najmanju moguću mjeru, ali, svakako, dešavaju se pojedinačni slučajevi. To je naročito evidentno u pograničnim djelovima lovišta”, kaže Bulatović za Monitor.

Lovište Rovca, tvrdi on, ima veliki problem sa lovcima iz susjednih opština – Podgorice, Nikšića i Danilovgrada. Teren je, objašnjava Bulatović, vrlo teško iskontrolisati od neželjenih upada. Nekoliko puta su, tvrdi on, tražili podršku od resornog ministarstva kako bi se uspostavio red u tim pograničnim djelovima.

„Krivolovci se kreću vrlo organizovano i uglavnom upadaju na prostore gdje ima više divljači, u rezervate i zabrane. Opremljeni su terencima, sofisticiranom nišanskom optikom, kamerama, radio stanicama… Najviše se krivolov dešava upravo u periodima kada je zabran lova,  jer u tom periodu lovci nijesu na terenu. Bez obzira na pojedinačne slučajeve, možemo sa sigurnošću reći da je krivolov sveden na najmanju moguću mjeru upravo zahvaljujući dobroj organizaciji lovačkih društava”, kaže on.

Lov plemenite divljači, u okviru granica lovišta, objašnjava Bulatović, svodi se samo na organizovani lov na srndaća. To se, navodno, kako kaže sagvornik Monitora, dešava u junu ili julu i dozvoljeno je odstrijeliti jednu do dvije životinje. No, ni tada, tvrdi on, lovci ne smiju pojedinačno da idu na teren.

„Sada, na primjer, lov je potpuno zabranjen na sve vrste životnja. Doskora je bio dozvoljen organizovan lov u lovištu na lisicu. Tokom dva ljetnja mjeseca praktikuje se takozvani organizovani lov na srndaća. Broj srdnaća koji se ubiju nijedne godine ne prelazi dva. Naravno, podrazumijevana je zabrana lova na zakonom zaštićene vrste“, tvrdi predsjednik LD Rovca.

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede prije nekoliko mjeseci dalo je negativno mišljenje na zahtjev za pokretanje peticije putem koje bi se građani izjasnili o uvođenju privremenog moratorijuma na lov.

Uvođenje moratorijuma na lov, osim Centra za istraživanje ptica (CZIP), NVO koja je formalno predala zahtjev za peticiju, tražila je još 61 organizacija, među kojima Green Home i Parkovi Dinarida.

Pored toga, ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja Aleksandar Stijović izjavio je da se ne zalaže za zabranu lova. Umjesto toga, predložio je alternativne mjere za koje nije potreban moratorijum, poput povećanja broja inspektora na terenu, praćenja upotrebe lovačkih pasa, povećanja kaznenih naknada i sveukupnih kampanja podizanja svijesti.

                                                                                                                        Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

NELEGALNO BRANJE BOROVNICA: Sezonski prihod, trajni problem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok cijena borovnica na crnogorskom tržištu raste, nelegalna i nekontrolisana berba, štetna za prirodu i šumske ekosisteme, i dalje traje. Sistem kontrole i zaštite prirodnih resursa ne uspijeva da efikasno reaguje na taj problem već decenijama

Borovnice na cijeni, priroda na gubitku. Tako  bi se moglo opisati stanje na terenu kada je riječ o branju ovih dragocjenih šumskih plodova u komercijalne svrhe. Situacija je ista godinama.

Na kolašinskoj pijaci kilogram ručno brane borovnice može dostići cijenu od čak 15 eura. S druge strane, borovnice sakupljene grebenima, uz oskudnu kontrolu nadležnih, prodaju se nakupcima po tri eura po kilogramu. Razlika u cijeni govori mnogo više od ekonomije ponude i potražnje i otkriva suštinski problem neodrživog upravljanja prirodnim resursima. Problem nelegalnog, neselektivnog i često destruktivnog načina sakupljanja borovnica postao je sezonska konstanta, a odgovori nadležnih, i pored deklarativne zabrinutosti, rijetko prelaze okvire saopštenja i apela.

I ove godine sezona branja borovnica u Crnoj Gori protiče uz brojne izazove, prije svega u oblasti kontrole.  Iako postoje jasno definisani zakoni i pravila o tome ko, kada i na koji način smije da bere borovnice, praksa pokazuje da se ta pravila često krše, posebno kada je riječ o upotrebi nedozvoljenih mehaničkih sredstava koja trajno oštećuju biljke i narušavaju šumske ekosisteme.

Kako su Monitoru kazali u Upravi za gazdovanje šumama i lovištima, čuvari šuma, u skladu sa članom 37 Zakona o šumama, imaju nadležnost da vrše kontrolu korišćenja nedrvnih šumskih proizvoda, što uključuje i borovnicu. Međutim, njihova uloga je usmjerena prvenstveno na utvrđivanje porijekla proizvoda u prometu, dok se kontrola samog branja na terenu obavlja uz brojne izazove.

Na osnovu člana 37 Zakona o šumama, čuvari šuma po područnim jedinicama nadležni su da vrše kontrolu korišćenja nedrvnih šumskih proizvoda u šumama i na šumskom zemljištu i njihovo oduzimanje ako se nalaze u prometu bez uvjerenja o porijeklu. Komercijalno korišćenje borovnice, to jest njeno skupljanje radi stavljanja u promet, obezbjeđuje privredno društvo kroz niz aktivnosti propisanih članom 70 Zakona o šumama. Takođe, sakupljanje borovnice vrši se u skladu sa zakonom kojim se uređuje zaštita prirode, podsjećaju iz Uprave.

Objašnjavaju da kontrola nelegalnog branja borovnica nedozvoljenim sredstvima ne potpada isključivo pod nadležnost Uprave za gazdovanje šumama, jer je, prema Zakonu o zaštiti prirode, ekološki inspektor ovlašćen da kontroliše ovu aktivnost i primjenjuje kaznene odredbe. U toj kontroli sarađuju sa Agencijom za zaštitu životne sredine i Ministarstvom ekologije.

“Sa tim institucijama imamo komunikaciju koja bi mogla biti i bolja u praksi. Najveći izazovi sa kojima se suočavamo u kontroli i suzbijanju upotrebe nedozvoljenih sredstava prilikom branja borovnice su kontinuirani nedostatak kadra, prije svega čuvara šuma, a takođe i dobra organizovanost u izbjegavanju kontrole onih koji vrše sakupljanje borovnice nedozvoljenim sredstvima, objašnjavaju u Upravi.

Za sada, kako kažu,  prije svega, preduzimaju preventivne mjere koje podrazumijevaju obilazak terena, kontrolu i edukaciju lokalnog stanovništva,  u granicama mogućnosti s obzirom na nedostatak ljudstva i sredstava sa kojima se suočavaju područne jedinice Uprave.

Edukaciju je prije šest godina pokušalo i tadašnje Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja,  pa je objavilo brošuru Branje šumske borovnice. Brošura detaljno objašnjava ko može brati borovnicu u komercijalne svrhe i na koji način, ko vrši kontrolu poštovanja zakona, koje su posljedice nesavjesnog branja borovnice upotrebom grebena i drugih mehaničkih sredstava, a u istoj su date preporuke za berače i otkupljivače, gdje se potencira na otkupu isključivo ručno ubrane borovnice. Sudeći po stanju na terenu, malo ko je potrošio vrijeme na čitanje tih preporuka.

A u brošuri, kao i u propisima, precizirano je kako bi berači trebalo da se odnose prema tom šumskom plodu. Tokom faze zrenja bobica, borovnice se smiju sakupljati samo ako se ne koriste mehanička sredstva poput grebena i sličnih alata, pri čemu ne smiju biti oštećeni podzemni djelovi biljke. Na području berbe treba ostaviti najmanje 25 odsto ukupno procijenjene količine biljaka iste vrste, a nije dozvoljeno lomljenje ili oštećivanje stabljika i grana grmova, niti nanošenje bilo kakve druge štete borovnici i njenom prirodnom staništu. Takođe, sakupljanje mora biti na udaljenosti većoj od 100 metara od saobraćajnica i najmanje hiljadu metara od mjesta odlaganja otpada, navodi se u službenoj brošuri.

Borovnice u komercijalne svrhe mogu sakupljati pravna i fizička lica koja posjeduju odgovarajuću dozvolu, koju izdaje Agencija za zaštitu prirode i životne sredine. Takođe, obavezno je vođenje evidencije o količinama prikupljenih plodova i onima koje se stavljaju u promet.

Posljedice nesavjesnog branja ogledaju se u mehaničkim oštećenjima biljaka, smanjenom kvalitetu plodova, jer zeleni i nezreli plodovi imaju niži sadržaj šećera i manju težinu u odnosu na zrele i neujednačenom kvalitetu berbe. Borovnice koje su ubrane nepravilnim metodama često sadrže nečistoće poput grančica i lišća, zbog čega nisu prikladne za svježu upotrebu. Najveći problem predstavlja uništavanje pupoljaka, što dovodi do značajnog smanjenja prinosa u narednoj sezoni.

Otkupljivači su upućeni da informišu berače o zakonom propisanim pravilima berbe, da otkup započnu tek kada plodovi dostignu zrelost, te da prihvataju samo ručno brane borovnice koje se po količini, kvalitetu i čistoći jasno razlikuju od plodova ubranih mehaničkim sredstvima.

“Cijenimo neophodnim u budućem periodu ojačati sopstvene kapacitete, te u saradnji sa budućim privrednim društvom obezbijediti ljude i sredstva kojima bi se sprovodila planska i kontinuirana komunikacija, praćenje i edukacija u vezi korišćenja onoga što nam nudi priroda u okruženju. Dugoročno gledano, to je jedino moguće mijenjanjem svijesti građana i lokalnog stanovništva, što se ne može izvesti bez podrške i drugih institucija Crne Gore. Koliko će se u tome pokazati preduzimljivosti i uspjeha zavisi prvenstveno od spremnosti svih nadležnih institucija da ulože sredstva i resurse u cilju trajne brige o održivom načinu korišćenja biljaka i živog svijeta koji nas okružuju i donose brojne benefite za pojedinca i društvo“, poručuju iz Uprave.

Kažu da je  prioritetno potrebno uspostaviti saradnju između svih organa državne uprave kojih se tiče ta problematika, a onda i sa drugim organizacijama i pravnim licima koje su Zakonom o zaštiti prirode, član 7, prepoznati kao subjekti. Prema članu 108 Zakona o zaštiti prirode, ekološki inspektori imaju ovlašćenja da nadgledaju da li se divlje biljke, uključujući borovnicu, sakupljaju u skladu sa izdatim dozvolama, te da izriču kaznene mjere u slučajevima nepoštovanja. Ipak, tvrde u Upravi, „u praksi je vidljivo da takva kontrola nije dovoljno prisutna, naročito u udaljenim planinskim područjima gdje se borovnice najčešće beru“.

Berba borovnica za mnoge na sjeveru je ključni izvor prihoda. Dnevno jedan vještiji berač grebenima može zaraditi između 50 i 100 eura. U razgovoru za Monitor, dok sa punim kantama ubranih šumskih plodova čekaju nakupca, berači  kažu da su svjesni da takvo branje nije dozvoljeno, ali da često nemaju  izbora zbog teške ekonomske situacije.

Činjenica da je nelegalno branje borovnica u značajnoj mjeri i socijalno pitanje mogla bi biti jedan od razloga za određenu uzdržanost i neažurnost nadležnih institucija u sprovođenju zakonskih mjera. Imajući u vidu da se značajan broj građana, naročito u ekonomski ugroženim područjima, oslanja na tu djelatnost kao izvor prihoda, pristup nadležnih često je obilježen dozom tolerancije, što posljedično utiče na efikasnost kontrole i primjene sankcija.

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

HAPŠENJE KARNEVALA: Maske

Objavljeno prije

na

Objavio:

Okupljeni gosti i Kotorani bili su šokirani u subotu veče kada je po prvi put u istoriji  ovog karnevala policija zaustavila povorku. Opravdano sumnjaju da im je zasmetala maska koja upozorava, opominje i ismijava ministra Slavena Radunovića

Internacionalni ljetnji kotorski karneval, 23. po redu, održan je u subotu veče u Kotoru, uz učešće 24 karnevalske grupe iz zemlje i inostranstva – iz Sjeverne Makedonije, Srbije, Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Italije.

Okupljeni gosti i Kotorani bili su šokirani kada je po prvi put u istoriji  ovog karnevala policija zaustavila povorku. Tokom predstavljanja karnevalske povorke, prilikom izlaska grupe „Kraljevina Sveta Vrača“, došlo je do incidenta zbog preranog puštanja saobraćaja u kojem je učestvovala policija. Članovi ove grupe na kraju su se ipak predstavili i ispred glavnih gradskih vrata izveli performans.

Ova karnevalska grupa na karnevalu je predstavila masku – Bokeški referendum. Inspirisanu nedavnom izjavom ministra prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slavena Radunovića da bi građani trebalo na referendumu da odluči da li je potrebno da Kotor ostane na UNESCO listi kulturne baštine.

Maska je ukrašena i panoom na kome je na katedrali Sv. Tripuna dodat objekat kolektivnog stanovanja sa garažom. A ispred katedrale –  bazen.

Iz karnevalske grupe “Kraljevina Sveta Vrača”, saopštili su da su ovom maskom željeli da ukažu na lokalne probleme i toksične anomalije u društvu. I uspjeli su u tome.

Policija je bez obavještenja pustila saobraćaj prije nego što je završena povorka i to kada je naišla grupa koja je nosila crkvena i graditeljska obilježja koja aludiraju na ministra Radunovića. Karneval je tako prvi put policija prekinula uz pomoć saobraćaja i to baš u trenutku kada je trebalo da prodefiluje Radunovićeva maska.

Rijetki mediji koji su problematizovali ovaj skandal, uzeli su izjave od očevidaca. Oni su, Portalu ETV kazali da je bilo neprijatnosti sa policijom – u uniformi i civilu – kao i prijetnji da će ih sve pohapsiti.

Da je riječ o nesporazumu, tvrde organizatori karnevala. Predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić i predsjednik NVO ,,Fešta” Vasilija Bajrović uputili su javno izvinjenje članovima grupe „Kraljevina Sveta Vrača“.

Iz policije nije bilo saopštenja o ,,nesporazumu”.

Savjet za građansku kontrolu rada policije je, po sopstvenoj inicijativi, pokrenuo postupak ocjene zakonitosti postupanja policije u vezi sa dešavanjima tokom kotorskog karnevala, te traže od v.d. direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića da se izjasni o ovom slučaju.

Kotorani i oni koji su prisutvovali karnevalu i dalje imaju brojna pitanja na kojih nema odgovora. A glavno je da li je dotle došlo da se ni na karnevalu ne smiju ismijati političari a da se policija ne umiješa?

R.M.

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KOLAŠINSKA SELA UJEDINJENA  PROTIV IZGRADNJE AZILA ZA PSE: Plaše se da lavež ne naruši “tišinu” industrijske zone

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz sela Radigojna, Bakovići i Drijenak snažno se protive izgradnji azila za pse zbog evetualne buke, iako se objekat planira u industrijskoj zoni, uz betonjerku, kamenolom i više pogona. Mještani tvrde da će im lavež pasa unazaditi kvalitet života

 

Gotovo nijedna tema u Kolašinu posljednjih godina  nije izazvala snažniju i jedinstveniju reakciju mještana od najave izgradnje azila za pse na lokaciji Debeli lug, nadomak industrijske zone. Intenzitet i masovnost otpora prema tom projektu daleko nadmašuju reakcije na mnoge druge  koje su direktnije i značajnije uticali na kvalitet života, razvoj infrastrukture i ekonomsku održivost lokalne zajednice.

Dok se brojna pitanja od ključnog značaja za opštinu godinama ignorišu ili prolaze bez šire pažnje javnosti, izgradnja azila pokrenula je talas negodovanja i mobilisala značajnu energiju protiv ideje koja ima potencijal da riješi hronični problem velikog broja pasa lutalica na kolašinskim ulicama.

„Ima nas 900, a 800 je protiv toga da se gradi sklonište za pse.“ Tom rečenicom mještani kolašinskih sela Radigojna, Bakovići i Drijenak počeli su nedavni sastanak sa predstavnicima Opštine, čiji je cilj bio da se konačno omogući početak realizacije projekta.. Jedini argument mještana bio je da ne žele da slušaju lavež pasa. U nastojanju da im udovolje, iz lokalne uprave su obećali da će na licu mjesta  narednih dana biti simulirani zvuci kakvi bi se mogli čuti iz budućeg skloništa, a zatim i mjeren domet.

Najbliža kuća udaljena je oko 500 metara „vazdušne linije“od lokacije planirane za gradnju skloništa za pse. Azil, koje je Opština obećala još prije pet-šest godina, Programom kontrole populacije napuštenih  životinja,  planiran je na opštinskim parcelama u blizini ušća Plašnice u Taru. Na lokaciji Debeli lug gradiće se i postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV).

U blizini lokacije već decenijama je  kolašinska industrijska zona, sa više privatnih pogona, skladištima, servisima, pa čak i betonjerkom i kamenolomom. Još duže u tom dijelu opštine je i privremeno odlagalište otpada, odnosno, gradska deponija. Iako je mnogo šta od toga smetalo, nikad nije okupilo mještane u jedinstveni protest.

Prije pet godina, kada su inspekcije riješile da  iz Bakovića uklone nelegalno postavljenu betonjerku jednog lokalnog preduzetnika, mještani su, zajedno sa nekoliko stotina Kolašinaca, stali pred inspektore i to fizički onemogućili. Urbanističko-građevinski inspektor Direktorata za inspekcijske poslove i licenciranje tadašnjeg Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, u septembru 2021. godine donio je rješenje kojim se naređuje preduzeću „Keker“ dooo da ukloni objekat za proizvodnju betona sa pratećim postrojenjem u naselju Bakovići. Mjesec kasnije, u nekoliko navrata, okupljeni su tijelima branili postrojenje, koje i danas, smješteno uz kamenolom, radi i proizvodi.

U razgovoru za Monitor mještani  priznaju da njihovom kvalitetu života smeta i betonjerka, i kamenolom, i deponija. Međutim, po principu „kad su već tu, neka ostanu“, ne namjeravaju da svoje nezadovoljstvo tim objektima formalizuju i ozvaniče. Protiv azila za pse će se, najavljuju, boriti „na sve zakonom dozvoljene načine“.

„Smeta sve to što ste nabrojali, ali to stoji godinama, pa šta sad… Azil je druga priča. Naš kvalitet života biće nepovratno narušen lavežom i bukom, a naša imanja obezvrijeđena. Imamo šansu da prodamo svoja imanja ili da na njima gradimo turističke kapacitete. Ko će da kupi to i da s prozora gleda na azil.  Ne vjerujemo u ono što pričaju da će buka iz azila biti minimalna, jer to nije normalno. Ja od svojih pasa ne mogu spavati, a zamislite tu buku ‘puta 100’“, ispričao je jedan od mještana.

Većina njegovih komšija, na javnoj tribini sa predstavnicima Opštine, kazala je da se ne protive izgradnji azila „ali negdje drugo“. U lokalnoj upravi, međutim, kažu da na raspolaganju imaju vrlo mali broj parcela u opštinskom vlasništvu, a još manje onih koje infrastrukturno zadovoljavaju uslove. Podsjećaju da sklonište za pse ne može biti građeno na parcelama u vlasništvu države, jer ne ispunjava zakonske uslove. Zato je lokacija Debeli lug, prema ocjeni nadležne opštinske komisije, proglašena najpogodnijom.

Menadžer Opštine Kolašin Radovan Puletić za Monitor kaže da će azil biti građen i održavan u skladu sa najvišim standardima, sa minimalnim uticajem na okolinu. Sugestija Uprave je da sklonište za napuštene životinje bude na takvoj lokaciji koja bi i turistima i potencijalnim udomiteljima omogućila posjetu tom objektu. Prema zakonu, u radijusu od 300 metara od azila ne smije biti naseljeno mjesto.

„Naš cilj je da kroz ovaj projekat obezbijedimo humano i dugoročno rješenje za brigu o napuštenim životinjama, kao i da unaprijedimo kvalitet života svih naših sugrađana. Idejni projekat je rezultat zajedničkog truda, pažljivo je rađen uz poštovanje svih standarda i potreba lokalne zajednice, i uz poštovanje zakonskih propisa i dobrih praksi. Današnja tribina prilika je da zajedno pogledamo rješenja koja se predlažu, da čujemo stručna mišljenja i sugestije, kao i da uvažimo pitanja i stavove svih vas koji živite ovdje i kojima je budućnost našeg grada važna“, objašnjava Puletić.

Mile Glavičanin iz kolašinskog Sekretarijata za zaštitu životne sredine, kaže da će građenje azila koštati 100.000 eura. Svake naredne godine neophodno je između 50.000 i 100.000 eura za ishranu, brigu o psima, zaposlene, ugovore sa Veterinarskom ambulantom…On tvrdi da “od lokacije do kuća ima bar od 500 metara do jedan kilometer”

“Projektom je predviđeno da se na nasip od dva metra postave i apsorbujući paneli zvuka. Oni garantuju da se lavež pasa neće čuti na udaljenosti od 100 metara. To su paneli koji su jako skupi i garantuju dobru zvučnu izolaciju …Prema idejnom rješenju, na koje je data saglasnost, kolašinsko prihvatilište trebalo bi da bude kompleks površine 5.000 kvadrata, dok maksimalna bruto građevinska površina objekata neće prelaziti zakonski limit od 300 kvadrata. U tako zamišljenom objektu biće moguće smjestiti 100 pasa”, kaže  Glavičanin.

Planirani kompleks obuhvata upravnu zgradu, poluotvorene boksove za pse, karantin prostor, kao i poseban dio za smještaj ženki sa štenadima. Posebna pažnja posvećena je sanitarnoj infrastrukturi i zaštiti životne sredine,  predviđen je mobilni sanitarni blok, septička jama, kao i prostor od 400 kvadrata za zakopavanje uginulih životinja. Osim toga, rezervisana je i površina od 1.500 kvadrata za moguće buduće proširenje skloništa. Kompletan prostor biće ograđen, uz mjere koje će spriječiti nekontrolisan pristup i eliminisati uticaj objekta na okolinu.

„Potencijalno sklonište neće ugroziti mještane. Samo neadekvatno izgrađena infrastruktura može izazvati transponovanje zvuka, odnosno laveža“, tvrde u Opštini. Rješavanje ogromnog problema velikog broja napuštenih životinja, kažu, mora početi izgradnjom infrastrukture. Podsjećaju da svake godine Opština i lokalno Komunalno preduzeće izdvajaju značajan novac kao naknadu za nematerijalnu štetu građanima koje su napali psi lutalice.

Čopori pasa su u minulim mjesecima u okolini Kolašina napadali i domaće životinje, pa je stradao veći broj koza. Iz Nacionalnog parka Biogradska gora poslali su više inicijativa lokalnoj upravi i državi, tražeći rješenje za sve veći broj „divljih“pasa koji haraju tim zaštićenim područjem. Kako su saopštili, čopori pasa predstavljaju ozbiljnu prijetnju ne samo za divljač, već i za bezbjednost brojnih posjetilaca parka.

„Zatvaranjem određenih deponija, psi lutalice su sve brojniji u Biogradskoj gori. Psi razgone divljač, velika su opasnost za mladunčad. Pored toga, velika su opasnost za posjetioce, ali i nadzornike. Pas je u NP prošle godine povrijedio djevojčicu. Gradnja azila je neophodna. Mnogo inicijativa smo podnijeli zbog ovog zaista velikog problema“, objašnjava Mile Rnković iz NP.

U Kolašinu postoji privatno prihvatilište za pse, koje ima brojne izazove. Taj azil, podignut na privatnom imanju, i pored inicijativa vlasnice Danijele Vuksanović, ne može biti lokacija za buduće sklonište, niti Opština može preuzeti upravljanje njime. Između ostalog, i zbog činjenice da je oko 500 mještana iz tog dijela opštine potpisalo peticiju kojom se traži izmještanje tog objekta.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo