Povežite se sa nama

Izdvojeno

SUDBINA NALAZIŠTA MERMERNE RUDE U ANDRIJEVICI: Naše ili NLB banke

Objavljeno prije

na

Nakon što je u novinama osvanuo oglas da NLB banka prodaje objekte i poslovni krug nekadašnje milionski vrijedne fabrike Mermer u Andrijevici, otvoreno je pitanje sudbine nalazišta mermerne rude u tom gradu

 

Nakon što je nedavno u novinama osvanuo oglas za prodaju poslovnih prostora i zemljišta iz portfolija NLB banke, saznalo se da je ta banka zaplijenila objekte i poslovni krug nekadašnje milionski vrijedne fabrike Mermer u Andrijevici. To je otvorilo pitanje sudbine nalazišta mermerne rude u tom gradu.

Nalazište se, tvrde u Opštini Andrijevica, ne nalazi na parceli od hektar i trista, koju je sa poslovnim objektima bivše fabrike zaplijenila NLB banka i sada ih prodaje za sitne pare. To je Monitoru kazao menadžer Opštine Andrijevica Miloš Čukić. On tvrdi da prodaja praznih poslovnih objekata i hektar i trista zemljišta ne može da poremeti valorizaciju nalazišta mermera u području planine Žoljevice.

„Nalazište mermera se prostire na čak 70 hektara, i to još prema istraživanjima iz šezdesetih godina. Nova istraživanja, koja je radio Geološki zavod iz Podgorice, potvrđuju te prvobitne informacije, kao i to da se radi o takozvanom ukrasnom kamenu visokog i izuzetnog sjaja, odnosno da njegovu osnovu čini arhitektonski građevinski kamen, ili skraćeno AGK” – kazao je Čukić.

Prema njegovim riječima tek mali procenat mermernog kamena sa nalazišta u Andrijevici slabijeg je kvaliteta i slabijih mehaničkih svojstava.

„Sve je to pristupačno za valorizaciju, i sa zapljenom i prodajom bivših poslovnih prostora fabrike Mermer i manjeg dijela zemljišta nema nikave veze” – rekao je menadžer Opštine Andrijevice.

Poslovne objekte površine 1.291 metar kvadratni, sa zemljištem ukupne površine 12.942 kvadrata u opštini Andrijevica, list nepokretnosti 5 KO Zabrđe, NLB banka oglasila je na prodaju za svega 54.000 eura.

Ući u trag tome od koga je banka zaplijenila ovu imovinu, odnosno ko se prethodno kod ove banke i koliko kreditno zadužio stavljajući pod hipoteku cjelokupnu imovinu, nije jednostavno.

Nekada uspješna privredna kompanija u Andrijevici, sa nalazištem mermera ispod planine Žoljevice, od privatizacije je promijenila više vlasnika, zatim ušla u stečaj, pa potom ponovo mijenjala vlasnike.

Prema nekim informacijama, posljednji vlasnici su bili iz Grčke, i može se pretpostaviti da su oni ti koji su podigli krediti i otišli, ostavljajući banci imovinu.

NLB banka je više puta pokušavala da tu imovinu proda, i zato je cijena pala, a neizvjesno je da li će i sada biti prodata.

Preduzeće Mermer je formirano u drugoj polovini prošlog vijeka. Uspješno je radilo dugi niz godina, sve dok prije više od tri decenije nije počelo da zapada u dugove i doživjelo uvođenje stečaja.

U međuvremenu jedan beogradski investitor je, u partnerskom odnosu sa Opštinom Andrijevica, kupio imovinu Mermera formirajući pritom preduzeće pod nazivom Andrimer.

U tom preduzeću, koje je obnovilo proizvodnju finalne obrade drveta, uposlilo se dvadesetak radnika. Taj pogon je radio kratko, ali je beogradski investitor otkupio udio koji je Opština Andrijevica imala u Mermeru.

Andrimer je više puta ustupan pod zakup da bi na kraju bio prodat grčkoj kompaniji, koja nikad ispod Žoljevice nije organizovala neki vid proizvodnje, iako je za tako nešto podigla kredit stavljajući imovinu preduzeća kao hipoteku.

Ta imovina je potpuno devastirana, a prava istina o sudbini imovine bivše kompanije Mermer, koja se nalazila izvan Andrijevice, nije poznata.

Prethodno je, kako pričaju Andrijevčani i neki od bivših radnika Mermera, kojih je u najboljim vremenima bilo preko stotinu, iz objekata koji su išli iz ruke u ruku, pokradena sva oprema i vrijedne mašine.

Gdje je završila pokretna imovina, oprema i mašine, to se tek ne zna, dok banka sada cjelokupne nepokretnosti i hektar i trista zemljišta, oglašava na prodaju za svega 54.000 eura.

Navodno su brojni investitori, kako domaći, tako i strani, mjerkali nalazišta mermera u Andrijevici, ali su svi uglavnom odustajali zbog nepovoljnog privrednog i političkog ambijenta u Crnoj Gori.

Interesovanje za aktiviranje novog rudokopa u Žoljevici nedavno su, navodno, iskazali i neki kineski investitori, ali su na kraju i oni procijenili da nije pravi moment da investiraju u Crnu Goru.

Poslije toga procurila je vijest da je andrijevički mermer privukao pažnju firmi iz Slovačke i da postoji mogućnost da oni otpočnu neki vid proizvodnje. To su nedavno potvrdili i predstavnici lokalne uprave, navodeći da, ipak, treba sačekati da se raspiše tender.

„Mi nastojimo da u razgovorima sa ozbiljnim investitorima iznađemo mogućnost za valorizaciju nalazišta mermera u Žoljevici” – kaže manadžer Opštine Andrijevica Miloš Čukić.

On dodaje da je Ministarstvo kapitalnih investicija završilo postupak javne rasprave, a Opština Andrijevica izdala sva potrebna dokumenta koja su od nje tražena.

„Smatram da su se stekli uslovi za raspisivanje javnog oglasa od strane Vlade Crne Gore za dodjelu koncesija za ovo područje, uz očekivanje da će renomirani investitor koji ispuni sve uslove iz koncesionog akta dobiti koncesiju. To će sigurno značiti nova radna mjesta i značajne benefite za Andrijevicu” – rekao je Čukić.

On izražava očekivanje da će se sve to završiti do sredine ove godine, i da će potencijalni investitor brzo poslije toga moći početi da radi na valorizaciji.

„Interesovanja ima, to vam mogu reći. Četiri posjete stranih investitora smo imali u prošloj godini, i očekujemo da se sve to završi na najbolji način, odnosno da će biti angažovan najbolji investitor. Sve u svemu, to što je banka zaplijenila poslovne objekte i dio zemljišta, nema nikakve veze sa nalazištem mermera i njegovom valorizacijom” – tvrdi Čukić.

Bez obzira na objašnjenja iz Opštine Andrijevica u vezi sa tim da prodaja poslovnih objekata nema veze sa valorizacijom rude, činjenica da NLB banka prodaje poslovne prostore nekadašnje fabrike Mermer, površine hiljadu i trista kvadrata, kao i hektar i trista zemljišta, za svega 54.000 eura, vrlo slikovito govori o tome kroz šta je sve prošla ova nekadašnja kompanija i kakvi su sve mešetari kroz nju protutnjali za vrijeme tranzicije.

                                                                                                  Tufik SOFTIĆ

Komentari

FOKUS

NOVINARKA PROTIV MAFIJE: Olja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraživačka novinarka Olivera Lakić i njen portal Libertas obavještavaju  javnost o vezama državnih struktura sa organizovanim kriminalom. Ona još nije dočekala optužnicu protiv kriminalaca koji su je prije četiri godine s leđa upucali ispred ulaza zgrade, gdje stanuje. Prije toga je bila meta više fizičkih i verbalnih napada, koji nijesu do kraja rasvijetljeni

 

Da li bi i kada Specijalno državno tužilaštvo (SDT) procesuiralo bivšu predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu, koja se trenutno nalazi u istražnom zatvoru, ili ponovo otvorilo istražni postupak u slučaju sumnjive saradnje između pripadnika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Petra Lazovića i Ljuba Milovića, da portal Libertas nije objavio dokumenta Europol-a (evropske policije), koja ih sumnjiče za teška krivična djela? Možda bez tih informacija ne bismo ni znali da je SDT već zatvorilo slučaj policajaca-saradnika kavačkog klana.

Nakon objavljene dokumentacije Europola uslijedilo je hapšenje Vesne Medenice i još najmanje 12 osoba zbog sumnje da su bili dio organizovane kriminalne grupe. Miloš Medenica je još nedostupan tužilaštvu, navodno se u Beogradu liječi od bolesti zavisnosti.

Prema istraživanjima Libertasa, Europol je tužilaštvu i policiji u julu prošle godine dostavio dokument sa transkriptima komunikacija policijskih službenika Petra Lazovića i Ljuba Milovića sa poznatim kriminalcima Radojem Zvicerom, Veljkom Belivukom, Markom Miljkovićem i drugima. Kada je prošlog ljeta objavljeno da su Lazovići omogućili Belivuku i Miljkoviću, beogradskim kriminalcima optuženim za teške zločine, da uđu u Crnu Goru, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ubjeđivao nas je da je Zoran Lazović „najbolji crnogorski policajac“, dok je njegov sin samo izvršavao službene zadatke.

Specijalni tužilac Saša Čađenović u januaru je, za vrijeme Katnićevog mandata, donio odluku da u radnjama mlađeg Lazovića i Milovića nema krivičnog djela. Novoizabrani glavni specijalni državni tužilac Vladimir Novović naložio je da se predmet ponovo otvori. Milivoje Katnić je saopštio da nije Čađenović odbacio prijavu protiv Lazovića, već Specijalno državno tužilaštvo dok je on njime rukovodio. Ponovo je pojasnio kako je policijski službenik radio svoj posao.

„Čađenović je uzeo komunikaciju, fotografiju, stotine poruka. Petar Lazović je dao izjavu na 40 strana. Nakon toga su pozvane starješine da daju izjavu, izvršena je provjera podataka – da li su pokrenute mjere tajnog nadzora, angažovani svjedoci saradnici… Po onome što ja znam, Europol je izanalizirao našu odluku i prihvatio činjenicu“, kazao je Katnić za Antenu M. On tvrdi da su dokumenta Europol-a objavljena „nelegalno“, i da se time crta meta njemu i njegovoj porodici. Cilj je, kaže, „da se Crna Gora predstavi kao država koja ne može da funkcioniše kao samostalna, suverena, antifašistička država“.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UZ DAN POBJEDE NAD FAŠIZMOM: Naši majski porazi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta je nama njihova borba dala? Poneki vijenac na memorijalima palim borcima više govori o licemjerju potomaka nego o slavi predaka, a iskazivanje vojne moći tokom invazije na susjeda daleko je od svijetle antifašističke istorije

 

Slavio je opet ovog vikenda Stari kontinent i Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom. Kokteli, vijenci, koncerti, vojna parada na Crvenom trgu, a u srcu Evrope – rat.

Ove godine Danom pobjede se obilježilo 77 godina od kraja Drugog svjetskog rata, a Danom Evrope pet godina manje od pokretanja inicijative za stvaranje Evropske unije. U zemljama EU posebna važnost se daje Danu Evrope i deklaraciji Roberta Šumana koja je udarila temelj evropskom pomirenju i otvorila vrata da stari neprijatelji, prije svih Francuska i Njemačka, krenu novim putem.

U Njemačkoj i Francuskoj danas – Emanuel Makron se sreo sa veteranima iz Drugog svjetskog rata na ceremoniji pod Trijumfalnom kapijom, da bi narednog dana govorio na konferenciji Budućnost Evrope u Strazburu. Predložio je i novu evropsku organizaciju koja bi omogućila demokratskim evropskim nacijama da pronađu novi prostor za političku saradnju. Naravno, centralni dio govora bila je aktuelna situacija u Ukrajini.

U  Rusiji tradicionalna vojna parada. I kod njih umjesto sjećanja na desetine miliona onih koji su dali živote za neki bolji svijet, sve puca od političkih poruka koje se vrte oko rata u Ukrajini. Slovo Z je tu da podsjeti, ako je neko imao nedoumica. Vladimir Putin je u govoru ponovio da se ruska vojska u Ukrajini bori za bezbjednost Rusije i da je razlog za invaziju to što NATO prijeti Rusiji na njenim granicama. „Rusija je pozvala Zapad na otvoreni dijalog, potragu za kompromisnim rješenjem uz međusobno uvažavanje interesa. Sve je bilo uzalud. Zemlje NATO-a nisu htjele da nas saslušaju, što znači da su imale potpuno drugačije planove. Bile su u toku pripreme za operaciju u Donbasu, invaziju na zemlju koja je istorijski naša, uključujući i Krim. U Kijevu su objavili potencijalnu nabavku nuklearnog oružja, a NATO je počeo da preuzima vojnu kontrolu na teritorijama sa kojima se graničimo“, govorio je Putin.

Na strazburškoj konferenciji ni Makron, a posebno Ursula van der Lejen nijesu ispustili da kontrastiraju događaje obilježavanja velikog praznika u Rusiji i Strazburu. Osvrćući se na ženu koja se pojavila sa svojom bebom na svečanosti u Strazburu, Lejenova je rekla da želi da 9. maj proslavi „ovu sliku, daleko moćniju od bilo koje vojne parade“.

Mi na Balkanu, Evropa u malom. Samo mnogo gori. Ne odričemo se zlog sjemena.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo