Povežite se sa nama

FOKUS

ČEKAJUĆI VLADU: Ko koga neće

Objavljeno prije

na

Abazović bi sa svima, sem sa DPS-om. SNP neće SD-om i SDP-om. Oni neće sa onima koji se dvoume između Moskve i Brisela/Vašingtona. DPS bi najrađe vladao sam. DF traži od SNP-a da mu vrati mandate, a Branka Bošnjak apeluje na Bulajića da sazove sjednicu parlamenta kad mandatar predloži program i sastav vlade. Problemi se gomilaju

 

Završen je prvi krug zvaničnih razgovora parlamanetarnih partija, mogućih članica buduće vlade Dritana Abazovića. Predstavnici potpisnica Memoranduma o saradnji (SNP, GP URA, Bošnjačka stranka, Albanska alternative, FORCA, Demokratska partija i Građanski savez CIVIS) dogovorili su – nove sastanke. I ponovili sve ono što smo, manje – više, već čuli.

,,Struktura i programski principi buduće vlade privode se kraju. Najvjerovatnije će vlada imati 18 resora i tri potpredsjednička mjesta koja se vezuju za resore”, prenjeli su elektronski mediji riječi nezvaničnih izvora nakon sastanka održanog u srijedu, uz optimističku najavu sagovornika da ,,sve ide u dobrom pravcu”.

Ovih dana mnogo se nagađa baš o pravcu u kom bi nova vlada mogla povesti zemlju.

Krajem prošle nedjelje, uoči ozvaničenja odluke predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da Abazoviću povjeri mandat za sastav  vlade, mnogi su smatrali da je učešće SNP-a u budućoj vladi ,,propala priča”. Pa je, navodno, i predsjednik URA-e intenzivirao pregovore sa SD-om i SDP-om o njihovom ulasku u vladu.

Javno, Abazović je proučio da odluku Glavnog odbora SNP-a, zbog koje se priča o rušenju prethodne i formiranju nove vlade poprilično prolongirala, čeka ,,do kraja nedjelje”. Onda je došao ponedjeljak. GO SNP-a je potrebnom (dvotrećinskom) većinom ovlastio Predsjedništvo partije da ,,razgovara sa mandatarom u vezi sa učešćem u novoj vladi”. Nejasno je da li to znači da GO SNP-a, i nakon pregovora, treba da verifikuje eventualni dogovor.

Predsjednik te partije, Vladimir Joković, prognozerima nije olakšao posao izjavom da za SNP nije ključna podjela resora u vladi, već njeni programski ciljevi. Među njih je svrstao popis, potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC-om, projekat Otvoreni Balkan, prečišćavanje biračkog spiska, zakone o porijeklu imovine i lustraciji… Da bi sve začinio konstatcijom da SNP sebe ne vidi u vladi u kojoj će biti mjesta za SD i SDP.

„Ići ćemo u razgovore oko formiranja nove vlade i vjerujemo da ta vlada može uraditi mnogo više nego Vlada premijera Zdravka Krivokapića“, najavio je Joković. Sjutradan je, gostujući na RTV Nikšić, precizirao: ,,Ako je SNP u prilici da svoje ideološke i programske vrijednosti može sprovesti sa pozicije vlasti, pa zašto da ne učestvuje u njoj? Učestvujemo li u izborima da budemo vječna opozicija? Ja zato ne učestvujem.”

Mandatar je pozdravio istorijsku odluku SNP-a. ,,Važno mi je da SNP bude dio vlade”, rekao je Abazović cijeneći da ona vodi ka pomirenju u Crnoj Gori. ,,Odluka GO SNP je zaista istorijska jer do sada nijesmo imali situaciju da neka politička partija iz tog spektra sarađuje sa partijama iz drugog spektra”. Potom je ipak, našao za potrebno da pomene kako ne želi da prihvati pokušaje ucjene i trgovine. ,,Sve što želim je da imamo inkluzivnu vladu, koja je privremenog karaktera. Nakon toga idemo na izbore i ko pobijedi srećno mu bilo”.

Ovo, pak  nije prvi put, ako do toga zaista dođe, da u izvršnoj vlasti sarađuju partije jednog i drugog spektra. Prije 25 godina to su uradili Narodna stranka Novaka Kilibarde i SDP Žarka Rakčevića, formirajući sa DPS-om (koji je tada još birao svoju stranu) vladu koja se suprotstavila režimu Slobodana Miloševića. Još ranije, 1996. godine, Libaralni savez Slavka Perovića i Narodna stranka izašli su na izbore u koaliciji Narodna sloga, postavljajući temelje onoga što se i danas nameće kao neophodno – politička saradnja ideološki i nacionalno  raznorodnih partija u Crnoj Gori.

Da se vratimo aktuelnim problemima. Izjave Jokovića i Abazovića mogu se tumačiti na različite načine. Oni su svjesni računice da vlada na čijem formiranju rade mora imati podršku makar 41 poslanika. A da za najavljenu i neophodnu deblokadu institucija, treba i svih 49. Iako potpisnice Memoranduma, same nemaju ni trećinu potrebnih glasova do njih, možda, i mogu doći isključujući partije najavljene većine (DPS, SD i SDP) iz učešća u izvršnoj vlasti. Ali to postaje mnogo teže, odnosno, nemoguće, ako se kao programski ciljevi te vlade nameće nešto što je tzv. procrnogorskom bloku  neprihvatljivo.

SNP pred buduću vladu stavlja uslov koji je, u sepetembru 2020, pred tadašnje partnere iznijela URA – usvajanje zakona o porijeklu imovine i lustraciji. Prvi je pripremljen, uz nekoliko ozbiljnih spornih mjesta (finansijski ekvivalent imovine koja bi bila predmet preispitivanja, postupanje sa tom imovinom do pravosnažne sudske odluke…). URA je, sva je prilika, odustala od ideje o lustraciji perjanica trodecenijskog DPS režima. Abazović je nedavno saopštio kako zapadni partneri imaju ,,ozbiljne rezerve” prema tom propisu zbog mogućih zloupotreba.    

Još je problematičnija ideja o prečišćavanju biračkog spiska tokom vremenski ograničenog mandata manjinske vlade. Ideja nije nova i tiče se, u osnovi, brisanja iz biračkog spiska glasača koji, privremeno ili trajno, borave u inostranstvu a svojim glasovima, procjenjuje se, značajno pomažu izborne rezultate DPS-a i nacionalnih partija Bošnjaka i Albanaca. U nesređenim uslovima to bi se moglo pretvoriti u neku vrstu odmazde. Dodatni problem može biti to što se zagovornici te ideje protive mogućnosti provjere i oduzimanja biračkog prava stanovnicima Crne Gore koji su nakon osamostaljenja države stekli dvojno državljanstvo suprotno zakonskoj proceduri (uglavnom Srbije i RS, pretpostavlja se u odsustvu zvaničnih podataka) pa trenutno imaju pravo glasa u dvije ili tri države u regionu.

Potpisivanje Temeljnog ugovora je, politički, mnogo komplikovanija priča. SPC je u Crnoj Gori  mnogo više politička nego vjerska organizacija. Do obostrano prihvatljivog sporazuma sa njom nije uspjela doći ni odlazeća vlada i pored javno demonstriranog partnerstva sa sveštenstvom Mitroploije crnogorsko-primorske, od litija do sastanaka pod Ostrogom i u beogradskoj Patrijaršiji. Teško da bi iskorak u tom pravcu mogla napraviti vlast u kojoj većinu čine partije čiji su se čelnici javno protivili cetinjskom ustoličenju mitropolita MCP-a Joanikija Mićovića, dok im je članstvo dizalo barikade na prilazima Prijestonici i gutalo suzavac na ulicama Cetinja.

Pitanje je da li insisitiranjem na tim programskim ciljevima Joković podilazi svom članstvu u pokušaju da ga pacifikuje ili traži povod za neuspjeh pregovora o ulasku u vladu. Ili, eventualno, njeno brzo rušenje. Uglavnom, on kaže da SNP za donijetu odluku ima podršku jednog regionalnog lidera, u čemu su mnogi prepoznali Aleksanda Vučića. Jednima je to poslužilo za utjehu, a drugima za strah da smo umjesto potencijalnog premošćavanja političkih barijara dobili još jednu partiju koja će po mišljenje ići u Beograd.

SD i SDP su  na zahtjeve SNP-a odgovorili dosta suzdržano, ostavljajući sebi širok manevarski prostor. Iz SD-a je ponovljena poruka da oni mogu učestvovati samo u vladi ,,koja ima nespornu evropsku, evroatlantsku, građansku i sekularnu orijentaciju”. Ono što bi, po stavovima SD-a, za Jokovića i SNP trebao biti izazovan test jeste zahtjev da svi konstituenti 43. vlade, bez kompromisa sa bilo kim, moraju imati ,,potpunu i nedvosmislenu usaglašenost vanjske i bezbjednosne politike sa EU i NATO”.

Slično, iz SDP-a su poručili kako ,,ne možete ubrzati evropske integracije, a u ključnim politikama biti protiv, nikada jedinstvenije EU”. Potpredsjednik SD-a Bojan Joković je pred Abazovića i Jokovića iznio set pitanja: ,,Da li će budućoj Vladi prioritet biti pregovori sa EU ili sa SPC-om? Da li ćemo vanjsku i bezbjednosnu politiku usklađivati sa EU i NATO ili sa Rusijom i Bjelorusijom? Nakon Putinovog napada na Ukrajinu, to su pitanja koja stvaraju još jednu liniju podjele u Crnoj Gori”.

Joković je početkom nedjelje odbio da se izjasni o prirodi sukoba u Ukrajini: ,,Ne možemo konkretno odgovoriti da li Rusija vrši invaziju”, kazao je uz obećanje da će SNP odgovoriti na svako pitanje u parlamentu ,,kada bude vrijeme za to”. Prethodna parlamentarna većina  pukla je na pitanju genocida u Srebrenici, nepunih pola godine po izboru vlade. Nova, pretpostavljena, mogla bi po sličnom modelu prestati da postoji i prije formalnog ozvaničenja.

Stavovi socijaldemokrata Damira Šehovića i Raška Konjevića nijesu  daleko od onoga što o novonastalom problemu misle i lideri Bošnjačke i albanskih nacionalnih partija. Iz DPS-a ćute, Đukanovićeva  se tamo još uvijek ne poriče, ali kuloarske priče kazuju da u partiji, ozbiljno poljuljanoj frakcijskim borbama za novog predsjednika nakon očekivanog formalnog povlačenja šefa, postoji i ,,tvrda” struja koja baš ne gleda blagonaklono na saradnju sa partijama iz, do juče, suprotnog tabora (URA i SNP). I željno traže povod da je dovedu u pitanju.

Ni na drugoj strani nije sve potaman. Andrija Mandić i Milan Knežević zatražili su od SNP-a, nakon njihove odluke da uđu u pregovore o formiranju vlade, da koaliciji Zajedno za Crnu Goru vrate poslaničke mandate. Istovremeno, članica iste koalicije (PzP ima poseban poslanički klub) i potpredsjednica Skupštine Branka Bošnjak poziva kolegu iz DF-a da zakaže sjednicu na kojoj bi se birala nova vlada.

,,Očekujem od v.d. predsjednika Skupštine Strahinje Bulajića da kada dobije od mandatara sastav i program vlade sjednicu, ipak, zakaže, jer istrajavanje na ovome nije dobro. Moramo poštovati Ustav i zakon, nije intencija blokada. U protivnom to bi bila zloupotreba od pojedinca”, poručila je Bošnjak ocjenjujući da u zemlji ,,imamo haotično stanje, sve ove blokade ne daju rezultat i samo će pojačati tenzije, a uz globalno zategnuto stanje i ratno okruženje, to nam ne idu u prilog, već može dovesti i do eskalacije sukoba i prerasti u nešto što niko ne želi”.

Abazović ni do sada nije tajio da su njegovi potezi sinhronizovani sa zapadnim partnerima. Nedavno je natuknuo kako je i njegova odluka da sruši Krivokapićevu Vladu posljedica međunarodnih konsultacija i nadolazeće krize na istoku Evrope. Abazovićevi dojučerašnji partneri iz vladajuće koalicije, jednako, ne taje da su njihovi pogledi i želje uprti u Rusiju. Zato je logično pitanje: je li SNP zadobio povjerenje mandatarovih partnera sa Zapada.

Monitorovi sagovornici iz nekih procrnogorskih partija smatraju da u ovom trenutku nije održiva ranije dogovarana podjela ministarskih mjesta prema kojoj bi Jokovićevoj partiji pripao neki od resora bezbjednosti (MUP, odbrana, mjesto potpredsjednika za resor bezbjednosti). Upitno je i Ministarstvo finansija. Pošto bi to moglo dovesti u pitanje partnerske odnose Crne Gore sa EU i NATO. Dodatno, oni smatraju da bi u aktuelnoj krizi bilo rizično SNP-u povjeriti i mjesto predsjednika Skupštine, jer su nedavni događaji pokazali kako to može dovesti do blokade Savjeta za odbranu. Ne bude li mandatar imao sluha za njihove argumente – sve je moguće, kažu. Pa i to da 43. vlada bude oborena ubrzo nakon formiranja.

Dodatnu težinu čitavom ambijentu daju informacije koje svjedoče da je bezbjednosni sektor na koljenima, izbušen djelovanjem inostranih službi i domaćih kriminalnih grupa. Učestale krađe cigareta iz skladišta u Luci Bar, hapšenje policijskog funkcionera osumnjičenog za saradnju sa kriminalnim klanovima, kontakti potpredsjednika Skupštine sa ruskim obavještajcima, polemika potpredsjednika Vlade i premijerovog savjetnika o sličnim kontaktima i drugih državnih funkcionera, nesporazumi čelnika VCG sa NATO partnerima samo su dio problema koji je isplivao na površinu. Ispod je mnogo gore, tvrde upućeni.

Dok se političari muče da sastave novu većinu, ili produže vijek postojeće, građani sve teže sastavljaju kraj s krajem. Cijene skaču, prave se zalihe hrane i energenata, a sve se glasnije govori o neodrživosti projekcija o planiranim prihodima tokom godine. Sistem ostaje u blokadi. Preostaju obećanja. I nade u nove sastanke.

Zoran RADULOVIĆ     

Komentari

FOKUS

UPRAVLJANJE DRŽAVNOM IMOVINOM: Zašto je Vlada naumila da razvlasti parlament

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aerodromi, EPCG, Institut u Igalu, Plantaže… Možemo samo da nagađamo zbog koga ili čega Vlada traži pravo da samostalno raspolaže imovinom vrijednom do 300 miliona eura. Mnogo očigledniji su razlozi zbog kojih bi se trebalo krajnje pažljivo odnositi prema tom naumu

 

Vlada traži od Skupštine da joj, izmjenama Zakona o državnoj imovini, omogući da svojevoljno raspolaže državnom imovinom u vrijednosti do 300 miliona eura. Dosadašnji limit bio je 150 miliona, pa je prijedlog – već tradicionalno usvojen u nedjelju na elektronskoj sjednici (čitati: bez ozbiljne rasprave i pisanih tragova o njenom toku i glsanju) – naišao na poprilične rezerve kod poslanika i javnosti.

Prema pomenutom Zakonu, državnu imovinu čine: pokretne i nepokretne stvari, novac, hartije od vrijednosti i “druga imovinska prava koja pripadaju Crnoj Gori ili lokalnoj samoupravi”. Dalje je Zakonom razrađeno da u “stvari i druga dobra” kojima raspolaže država spadaju: rudno i mineralno bogatstvo; jezera, podzemni i nadzemni riječni tokovi; teritorijalno more i priobalje; vazdušni prostor; aerodormi, luke, pruge i putevi; energetska i telekomunikaciona infrastruktura; vojni objekti; radio frekfencije, vazdušni koridori i satelitske orbite; kulturna dobra i umjetnička djela u državnoj svojini, nacionalni parkovi, državni objekti namijenjeni obrazovanju, zdravstvu, nauci i socijalnoj zaštiti “sa pripadajućim zemljištem”, šume, poljoprivredno i građevinsko zemljište u vlasništvu države… Konačno, tu je i vlasnički udio u makar 50-tak manjih i većih preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države. Sve to Vlada može da troši, dograđuje i razgrađuje, prodaje, iznajmljuje, pozajmljuje, daje u koncesiju… Uz postojeće ograničenje da o raspolaganju imovinom vrijednijom od 150 miliona (odnosno, traženih 300) konačnu odluku donosi parlament.

Država nema funkcionalan popis svoje imovine ni valjanu procjenu njene vrijednosti. Taj posao je trebalo da bude završen još  2011. godine  a poslednja obećanja govorila su da će to biti urađeno “poslije popisa”. Vidimo, ni to nije jasno omeđena vremenska odrednica.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRERASPODJELA MOĆI POSLIJE 30. AVGUSTA 2020.: Borba za duvansko nasljeđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preuzimanje duvanskih poslova nakon smjene DPS vlasti okupilo je kriminalce, policajce i kontroverzne biznismene – neke nove i neke stare. Tužilaštvo je na potezu. Ili je duvanska priča (ponovo) u rukama neke od druge dvije grane vlasti

 

“Biće sada velike borbe”, kazivao je jedan dobro upućen i pronicljiv čovjek nedugo nakon avgustovskih izbora 2020. i smjene višedecenijske DPS vlasti koja je uslijedila. Na iznenađenje svojih sagovornika, on nije najavljivao juriš oslobodilaca na zarobljene institucije kriminalno-koruptivnog sistema, već bitku za preuzimanje i kontrolu njegovih poluga moći. Sa naglaskom na uhodane švercerske kanale pod patronatom (djelova) bivših vlasti.

Ubrzo je stigla potvrda da se stvari kreću u tom pravcu. Unutar tridesetoavgustovske većine, već početkom 2021. godine, krenule su prve međusobne optužbe o interesima njihovih zvaničnika u različitim tranzitnim poslovima. Ponajviše duvanskim. Pandorinu kutiju otvorio je Nebojša Medojević pa su mu se, uskoro, pridužile kolege iz tada vladajuće koalicije, prozivajući saborce iz vlasti koji, navodno, nijesu odoljeli izazovima unosnih duvanskih poslova.

U tom su kontekstu pominjani članovi porodice nekadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića, potpredsjednik vlade nadležan za sistem bezbjednosti Dritan Abazović i njegova URA, ministar finansija Milojko Spajić… Sve skupa sa nekim policijskim zvaničnicima i sveštenicima SPC.

Te su priče dobile svojevrsnu potvrdu nakon hapšenja Rada Miloševića (URA), nekadašnjeg direktora Uprave prihoda i carina, u decembru 2022., nakon gubitka milionski vrijednog tovara zaplijenjenih cigareta. Nestanak dupke punog kamiona koji je zaplijenjene cigarete prevozio iz carinskog skladišta u Podgorici ka spalionici u Nikšiću registrovale su, umjesto domaćih pripadnika sistema bezbjednosti, strane partnerske službe. Uhapšeno je, uz Miloševića, 20-tak osoba među kojima je popriličan broj državnih službenika, a SDT do danas nije okončalo istragu koja je, u međuvremenu, “proširena” makar dva puta. Dok se čeka epilog tog slučaja, Milošević tvrdi da mu je “sve namjestila” ANB.

U aprilu prošle godojne, nakon hapšenja predsjednika opštine Budva Mila Božovića (NSD, odnosno, nekadašnji DF), priča o učešću novih vlasti u starim švercerskim poslovima dobila je još jednu dimenziju. I veći nivo, pošto se Božović tereti za učešće u švercu kokaina. Ali, ni ta priča još nema sudski epilog.

Ponovo se sve ustalasalo prošle nedjelje. Portal Libertas press  koji vodi Olivera Lakić,  nagrađivana a čak i vatrenim oružjem napadana  novinarka,  preduhitrio je nadležne iz Tužilaštva i policije, objavljujući, u nastavcima, dio sky prepiske dostavljene crnogorskom tužilaštvu prije godinu. Iz te lektire smo saznali kako se, početkom 2021, radilo na preuzimanju uhodanih švercerskih kanala.

Libertas je prenio prepisku navodnog šefa kriminalne organizacije Aleksandra Aca Mrkića (u bjekstvu od prošle godine) i Ilije Vasovića, tadašnjeg šefa kriminalistike u Centru bezbjednosti Bar prije i poslije sastanka sa kontraverznim biznismenom Miodragom Dakom Davidovićem i lažnim američkim diplomatom Stevanom Stivom Simijanovićem. Sastanak je, navodno, održan u Davidovićevom stanu u Podgorici.  Na  njemu su Davidović, Vasović i Simijanović dogovarali zajedničko učešće u međunarodnom švercu cigareta.  “Nova lica i novi koncept poslovanja”, kako referiše Vasović Mrkiću.

Policajac Ilija Vasović (neraspoređen od dolaska Zorana Brđanina na mjesto direktora UP) uhapšen je dan  po objavljivanju prvog dijela ove priče. Iz Tužilaštva su, nakon hapšenja, praktično potvrdili autentičnost prepiske koju je objavio Libertas. Istovremeno su medijima zamjerili da objavljivanjem sky materijala mogu ugroziti istrage SDT-a.

Objavljivanje nekada tajne prepiske u medijama “prijetilo je da ugrozi postupanje Tužilaštva”, saopštio je specijalni tužilac i portparol SDT-a Vukas Radonjić. “Morali smo se u ova dva dana organizovati i uhapsiti osumnjičenog jer je postojala opasnost od njegovog bjekstva s obzirom na to da su neki dokazi javno objavljeni“, rekao je, ne precizirajući da li u ovom postupku ima još optuženih. I gdje su oni.

Za Mrkića znamo da je u bjekstvu od ljetos, nakon što je, kao pomagač u njegovim duvanskim poslovima, uhapšen i nekadašnji direktor UP Veselin Veljović. Pojedini mediji su, pozivajući se na anonimne izvore, objavili da je Mrkić utočište našao u Beogradu.

Stevan Simijanović javio se sa neke lokacije “van Evrope”, da demantuje bilo kakvu vezu sa švercom cigareta. Lažno predstavljanje u Crnoj Gori nije pominjao. “Nemam niti sam ikada imao ili koristio aplikaciju Sky ECC, nikada nisam pregovarao niti učestvovao u švercu cigareta, ne poznajem gospodina Aleksandra Mrkića”, piše Simijanović. “Posljednji kontakt koji sam imao sa gospodinom Dritanom Abazovićem i/ili sa gospodinom Miodragom Dakom Davidovićem bio je u januaru 2021. godine, vezano za otvaranje fabrike u Nikšiću. Navedene poruke nikad nisam slao niti znao za njih. U mom prisustvu niko nikada nije razgovarao, niti pregovarao o bilo kom poslu koji nije u skladu sa zakonom.”

Ideja o otvaranju američke fabrike u Nikšiću “nažalost nikad nije realizovana”, dodao je, insistirajući:  “Nemam nikakve veze niti znam ko su osobe pod nadimcima Vampir, Kovrdžavi, Maradona.” Možda Simijanović to i ne zna, ali je domaćim čitaocima Libertasovog štiva stvar bila mnogo jasnija.

Dritan Abazović javio se od frizera, da poriči kako “lokne ostaju”.  Podsjetio kako ovo nije prvi put da mu se pokušava podmetnuti  učešće u švercu i saradnja sa kriminalnim klanovima (afera 21 milion). Sve to je, kaže, neistina. Samo nije ponovio tvrdnju iz 2002. da je šverc cigareta u Crnoj Gori “klinički mrtav”.

Tužilaštvo se na tu temu nije izjašnjavalo. Nijesu pomenuli ni Miodraga Daku Davidovića.Nastavak istrage i eventualna hapšenja zavisiće od kvaliteta prikupljenih dokaza, kazao je Radonjić.

To je uradio, u jedva uvijenoj formi, poslanik Milan Knežević. “Napadao me značajan broj sveštenika i njihovih familija jer sam se, zamislite, drznuo da se suprotstavim švercerskom, kriminalnom lobiju koji je, na žalost, imao uticaj na Crkvu. Hoće li mi se sad, posle četiri godine neko izviniti i reći : ‘Bio si u pravu?’ Naravno da neće niko”, požalio se Knežević na jednoj ovdašnjoj televiziji nacionalnog predznaka. “Ipak, milo mi je što je izašla ova skaj prepiska da vidi čitava Crna Gora da su švercerski lobiji sastavljali Vladu  Nigdje u skaj prepiskama nema da se sa mnom neko dogovarao oko šverca ili ubistva. Znam da se Mrkić sretao sa Zdravkom Krivokapićem. Daka Davidović je tvrdio da Krivokapića ne poznaje osim samo iz studentske menze da bi kasnije saznali da su oni kumovi…”.

Netrpeljivost Davidovića i lidera nekadašnjeg DF-a traje dugo. Još duže traju priče koje bivšeg policajca i kontroverznog biznismena  povezuju sa švercom oružja, nafte, cigareta i pranjem novca. Uostalom, SAD su ga prošle godine, skupa sa sada pokojnim Branom Mićunovićem, stavile na svoju “crnu listu”.

U toj odluci piše da Davidović sarađuje sa kriminalnim grupama “oblikujući svoje kriminalno preduzeće koje se bavi švercom cigareta, nafte i oružja u Crnoj Gori”. A onda svoju moć pokušava transformisati u politički uticaj: “Njegove koruptivne aktivnosti omogućile su napore Rusije da kompromituje nezavisnost demokratskih institucija i pravosuđa zemlje, uključujući napore da utiču na rezultate izbora”, navodi se.

U dokumentu administracije SAD našlo se i podsjećanje da je Davidović umiješan u aferu davanja mita koji je doveo do hapšenja Dragija Raškovskog, generalnog sekretara vlade i ključnog saradnika bivšeg premijera Sjeverne Makedonije Zorana Zaeva.

Miodrag Davidović je profesionalnu karijeru počeo u Željazari, gdje je u Institutu za crnu metalurgiju proveo 12 godina. Onda se obreo na mjestu načelnika CB Nikšić. Bio je to u praskazorje raspada SFR Jugoslavije. Prema svjedočanstvima tadašnjeg predsjednika Narodne stranke Novaka Kilibarde i tonskim zapisima sa sajta Tribunala u Hagu Davidović je bio uključen u ilegalno naoružavanje “prekodrinskih Srba”. Nakon formiranja tzv. Srpske autonomne oblasti Trebinje, pod komandom Božidara Vučurevića, zavrijedio je titulu ministra trgovine.

Umalo, tvrdio je, nije postao šef crnogorske Službe državne bezbjednosti uoči raspada DPS-a (1997. godina). Umjesto toga, završio je u Spužu. Kao jedan od prvih, ako ne prvi, stanovnik Crne Gore optužen za šverc cigareta na veliko, pod optužbom da je švercujući cigarete iz Duvanskog kombinata Podgorica namijenjene izvozu, utajio porez u iznosu od 10,5 miliona maraka (oko 5,25 miliona eura). Njegov kum a tadašnji predsjednik Crne Gore Momir Bulatović abolirao ga je posljednjih dana svog predsjedničkog mandata. Tako je Davidović stekao još jedno prvijenstvo: postao je prvi stanovnik Crne Gore koji je pomilovan prije presude.

Biznis nastavlja u Beogradu pa se, u dva navrata, vraća Nikšiću i Željezari. Prvo spašavanje fabrike – 2003/04. godine koštalo ga je, tvrdi, oko 3,5 miliona eura, Drugo (2011/12.) još četiri. Zli jezici kažu da je obije misije završio u finansijskom plusu.

Početkom prošle decenije Vijesti su detaljno pisale o švercu naftnih derivata kojim je državni budžet oštećen za nekih 20 miliona eura. Akteri su bili kotorski Jugopetrol, cetinjski Montenegrobonus i Davidovićev (nikšićki) Neksan. Tužilaštvo je najavilo provjeru tih poslova, Daka je spasio Željezaru i afera je pala u zaborav.

Na Trebjesi su ga pretukli, a u Beogradu ranili hicem iz snajpera. Nepoznati napadači. Davidović se 2019/2020. svestrano angažovao na smjeni DPS vlasti. „Koristim priliku da, prvi iz nove vlasti, pozovem građane Srbije…“, oglasio se Davidović u Novostima, koji dan poslije izbora 2020., predstavljajući se i kao budući autor ekonomskog programa novih vlasti. Onda je neđe zapelo. Pa su mu iz Srpske kuće u Podgorici, koju je on prodao Republici Srbiji, poručili da je “prvi tajkun novih vlasti”.

Hvalio se da mu je Zdravko Krivokalić kum. Ovaj je tvrdio da se jedva poznaju. Obznanio je kako je “jedan kriminalni klan” Abazoviću ponudio 21 milion da pređe na DPS stranu. Dritan je to nevoljno potvrdio. Od koga je stigla ponuda – nije znao. Ponovo je krenuo u spašavanje Željezare. Dok radnici nijesu istakli veliki transparent:  “Daka prevara”.

Tužilaštvo je opet na potezu. Ili je duvanska priča (ponovo) u rukama neke od druge dvije grane vlasti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

IBAR: Šta poslije

Objavljeno prije

na

Objavio:

IBAR nije konačan cilj, kao što bi neko mogao pomisliti slušajući vladine zvaničnike ovih dana, veća prolazna kontrolna tačka nakon koje slijedi najteži posao. Opet, daleko od toga da je beznačajan

 

 

Forsiranje IBAR-a. Možda će istoričari pod tim naziv proučavati crnogorsko političko proljeće 2024.. Pod uslovom da se ne pokaže kako je to bila samo još jedna, neuspješna, epizoda u dugogodišnjoj seriji pokušaja Crne Gore da se transformiše u društvo koje baštini vrijednosti slobode, pravde i jednakosti.

Za sada, sluti na dobre vijesti. Dok nastaje ovaj tekst, u Skupštini poslanici raspravljaju o 12 zakona koje je im je nedavno na usvajanje dostavila Vlada, kao uslov koji je neophodno ispuniti da bi Crna Gora „do kraja juna“ od Evropske komisije dobila pozitivan izvještaj o ispunjenju privremenih mjerila u oblasti vladavine prava (IBAR – Interim Benchmark Assessment Report).

Pošto je 12 godina, uglavnom, otaljavala pregovore o pristupanju EU, Crnu Goru je pripalo pravo i obaveza da pokuša postati 28. članica EU po novom modelu pristupanja. Još na početku pregovora tadašnjim vlastima je, ne bez dobrog razloga, stavljeno do znanja da će u fokusu pristupnih pregovora biti poglavlja 23 – Pravosuđe i temeljna prava i 24 – Pravda sloboda i bezbjednost. Zato se DPS-u baš i nije žurilo da se odrekne uspostavljenog modela funkcionisanja koji im je donosio značajne političke i ekonomske pogodnosti. EU nas je požurivala i čekala, pa joj je sve to i dosadilo.

Od februara 2020. pred Crnom Gorom je nova metodologija pregovora prema kojoj se ni jedno pregovaračko poglavlje nije moglo ni privremeno zatvoriti dok se ne dobije IBAR. Potom, nakon pozitivnog izvještaja o ispunjenju privremenih mjerila u oblasti vladavine prava (naglasak je na onom privremenih) treba da uslijedi naredna faza pregovora. Zemlja kandidat dobija završna mjerila Evropske komisije i, ispunjavajući ih, zatvara pregovaračka poglavlja. Na kraju tog procesa svi se vraćaju na poglavlja 23 i 24. I kada ona budu (trajno) zatvorena pregovori su završeni. Onda na red dolazi politika.

IBAR nije konačan cilj, kao što bi neko mogao pomisliti slušajući vladine zvaničnike ovih dana, veća prolazna kontrolna tačka nakon koje slijedi najteži posao. Opet, daleko od toga da je beznačajan.

To je, prema ocjeni ministra pravde Andreja Milovića, polovina puta ka EU. “Crna Gora hoda po tankoj liniji. Iznad je evropska Crna Gora, ispod je možda neka nova Bosna ili neka neuspješna državna priča, gdje će se neko za 10-15 godina zapitati a što uopšte takva država da postoji, kad je neuspješna.”, rekao je Milović u parlamentu.

Izgleda da se dominantna većina, a možda i svih 81 poslanik u Skupštini CG, slažu sa tezom da se IBAR mora dobiti sad ili nikad.  Najavili  su  konačnu podršku predloženim zakonima.  Ne propuštajući, naravno,  priliku da nastave međupartijske obračune a neki i argumentovano ukažu na slaba mjesta i potencijalne zamke u vladinim predlozima.

IBAR se dobija jednom a zakoni se mogu mijenjati 50 puta, reče neko u parlamentu. Ipak, čini se da je i pored cajtnota za koji su odgovornost međusobno prebacivali predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti, neke stvari trebalo drugačije raditi.

Kada je, početkom prošle nedjelje, paket IBAR zakona  upućen parlamentu, premijer Milojko Spajić je poručio da oni nijesu sveto pismo i da se mogu mijenjati amandmanima.

“To je i očekivanje EK”.saopštio je premijer, neposredno pošto je dio njegovih amandmana (djeluje dokumentovano da su oni pisani u RTCG), mimo volje resornog Ministarstva postao sastavni dio predloženih medijskih zakona. Iako ti amandmani nemaju nikakve veze sa bilo čim što bi predstavljalo obavezujuće zahtjeve Brisela. Naprotiv.

Onda je Spajić, dok su poslanici uveliko analizirali zakonske prijedloge njegove Vlade uputio “obavezujuće uputstvo” kojim se Skupštini, praktično, ukida  pravo da utiče na sadržaj ponuđenih zakona.

“Obavještavam Vas da je, prilikom zadnje zvanične posjete Briselu u vezi sa predlozima zakona koji se odnose na dobijanje IBAR-a, naglašeno da svako amandmansko djelovanje na predmetne predloge zakona mora dobiti prethodnu saglasnost institucija EU”, navodi Spajić u dopisu predsjedniku Skupštine.”S toga Vas molim da, ukoliko dode do amandmanskog djelovanja o tome obavijestite Vladu, kako bi blagovremeno preuzeli neophodne korake i o tome obavijestili institucije EU.”

Pošto su  iz Vlade već predočili kako se ponuđeni zakoni moraju usvojiti do kraja nedjelje, jasno je da Spajićevo blagovremeno znači isto što i juče. Parlament, dakle, baš kao ni Predsjednik države Jakov Milatović ne bi smio koristiti ustavno pravo da utiče na sadržaj predloženih zakona ukoliko ne žele da rizikuju optužbe da su protivnici EU integracija. Oni kako je rekao premijer ne imenujući ih,  kojima je IBAR trn u oku.

Isprva smo posumnjali na Milana Kneževića i njegovu partiju (DNP), koja je neposredno pred vladino bavljenje IBAR zakonima saopštila da suspenduje podršku Milojku Spajiću i njegovom kabinetu. Do ispinjenja precizno formulisanih i nerealnih uslova. DNP je, međutim, najavila podršku predloženim zakonima. Onda se listi osumnjičenih pridodao Andrija Mandić, pošto je dva dana za redom, bez valjanog obrazloženja, otkazivao sjednice parlamenta. Izgleda da ni sa te strane neće biti opstrukcije. Zasad.

Uprkos iskazanoj verbalnoj podršči nastojanjima da Crna Gora dobije IBAR, i najavi da će glasati za predložene zakone, listi se pridodao i DPS. Najavom radikalnih poteza ukoliko dođe do hapšenja Mila Đukanovića. Nijesmo to mogli iščitati drugačije nego kao pokušaj pritiska na pravosuđe i unošenja dodatne nestabilnosti u sistem.

Konačno, ni PES baš nema valjan alibi. Potpisi njegovih poslanika na predlogu rezolucije o genocide u Jasenovcu podsjećaju na način na koji se, onomad, Dritan Abazović bavio Temeljnim ugovorom sa SPC u kontekstu EU integracija. Izgovarajući se potrebom da ispuni uslove srpskog bloka, kako bi obezbijedio podršku za neophodna imenovanja u pravosuđu, lider URA je srušio sopstvenu vladu i zaustavio priču o EU integracijama za skoro 18 mjeseci.

Eventualna podrška PES-a izglasavanju sporne rezolucije mogla bi imati sličan efekat: IBAR u džepu, a buduće EU integracije na  visokoj grani. Pošto tu Hrvatska ima pravo veta. Opet, odustane li PES od dokumenta koji se njegovi poslanici već podržali potpisima, Spajić rizikuje pad Vlade. Ili, makar, prekid saradnje sa partijama koje su samoproglašeni čuvari srpstva u Crnoj Gori.

Drugo je pitanje žele li i mogu li Mandić i Knežević odluku o eventualnom napuštanju vladajuće većine donijeti autonomno. Bez strateških procjena i komande iz Beograda. A prema onome što se može zaključiti iz istupa Vućića i njegovih, (ne)formalnih, glasnogovornika u odanim medijima, interes srpskog sveta  je da njihovi aktivisti u Crnoj Gori zadrže zauzete pozicije i odatle rade na stvaranju uslova za, za početak, redefinisanje Crne Gore kao građanske i zapadno orjentisane države.

Oni ne kriju da je svako približavanje Crne Gore članstvu u EU suprotno njihovim strateškim interesima. Uostalom, “širenje EU na Balkan znači uvlačenje zemalja regiona u konfrontaciju sa Rusijom”, jasno je, zimus, stavio do znanja ruski ambasador u Crnoj Gori Vladislav Maslenikov.

Bilo bi suviše optimistićno povjerovati da će naše buduće prepreke na EU putu biti dominantno posljedica malignih uticaja sa strane. Ne jednom se pokazalo da smo mi nama sasvim dovoljni kada treba postavljati barijere i rušiti teško izgrađeno.

Dovoljno je sjetiti se da smo ušli u šesti mjesec kako čekamo da se ispune dogovoreni uslovi za objedinjavanje i saopštavanje rezultata prošlogodišnjeg popisa. Prošlog decembra parlament je, na vrat na nos, usvajao izmjene Krivičnog zakonika i Zakona o sprječavanju pranja novca kako bi izbjegli stavljanje na sivu listu FATF-a i Moneyval-a. A onda je zaboravljeno sve što je tamo zapisano. Valjda čekamo novi cajtnot i poslednja upozorenja.

I predloženi paket IBAR zakona koji bi, prema svim najavama, trebalo da bude usvojen do kraja radne nedjelje ima svoje kontroverze. Iz URE i MANS-a ponuđene izmjene čitaju kao priliku da se vlast (PES) obračuna sa SDT-om Vladimirom Novovićem. Nije samo njima zasmetalo što se Tužilački savjet vraća pod kontrolu tužilaca iz nereformisane tužilačke organizacije. Trećima smeta snižavanje kriterijuma iskustva za napredovanje u sudijskoj hijerarhiji. Četvrti vide isti problem, samo u medijskom javnom servisu (RTCG). I slute naum vlasti da, slabljenjem njihovih finansijskih potencijala, stave pod kontrolu ovdašnje privatne televizije. Ili, makar, povećaju njihovu zavisnost od novca iz državne kase.

IBAR čekamo sa tri privremeno zatvorena poglavlja: Nauka i istraživanja, Obrazovanje i kultura, Vanjski odnosi. Zapitajmo se, da smo mi na mjestu briselskih ocjenjivača, da li bi danas, u svijetlu nedavno saopštenih rezultata (polu)maturskih ispita ili predložene rezolucije o Jasenovcu dali Crnoj Gori prelaznu ocjenu iz tih predmeta. Da ne pominjemo poštovanje ljudskih prava; Očekivane pravosnažne presude za korupciju i organizovani kriminal; Obećane ekonomske reforme; Stvarnu borbu protiv šverca, a ne bitku za preuzimanje kontrole nad uhodanim tranzitnim kanalima; Ekološke crne tačke…

Dug je spisak onih koji se raduju vijestima o crnogorskim uspjesima na EU putu. A mnogo moći i novca  skoncentrisano je u njihovim rukama.

 

Upozorenje

“Drag mi je IBAR, ali mi je istina draža”, piše Jovana Marović nekadašnja potpredsjednica Abazovićeve vlade i ministarka evropskih poslova (podnijela ostavku) u obraćanju premijeru Spajiću:

-Sporno je što objašnjavate da ni IBAR, a izgleda ni sama EU nisu postojali prije PES-a, i da ih niko nije pominjao, pa se pitam otkud ta stalna potreba Vas i Vaše partije da omalovažavate svakoga…Brojne koleginice i kolege lobiraju za taj IBAR i za ubrzani prijem Crne Gore u EU makar tokom poslednje četiri godine.

I u (prethodnoj – prim. Monitora)  43. Vladi je Ministarstvo evropskih poslova pripremilo plan za dobijanje IBAR-a, ali kad je Vlada pala, nakon manje od četiri mjeseca, više se tu nije moglo ništa. A pala je zbog Temeljnog ugovora koji je Vaša Vlada u potpunosti podržala u obrazloženju upućenom Ustavnom sudu i zato ne budite toliko ‘strogi’.

Na IBAR-u treba da Vam je zahvalan svaki građanin i svaka građanka Crne Gore, jer taj izvještaj može samo dobro da nam donese (važan je, ali ne garantuje ništa). Ali ako planirate da sa antievropskim partijama dalje gradite našu evropsku budućnost, onda smo u velikom problemu i IBAR nam neće značiti ništa.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo