Povežite se sa nama

INTERVJU

BORIS MARIĆ, ANALITIČAR: Trajuća kriza

Objavljeno prije

na

Sada nam je više nego ikada potreban društveni dijalog, ljudi koji će dići glavu iznad svojih partijskih dvorana napunjenih istomišljenicima. Ne trebaju nam aplauzi, parole i vika sa trgova, treba nam ozbiljnost. Smrtna ozbiljnost

 

MONITOR: SNP je odlučio da će učestvovati u pregovorima o manjinskoj vladi. Kako to komentarišete ? 

MARTIĆ: Crnogorsko društvo živi političku krizu već dugo, a u njenoj osnovi je dubok jaz u pogledima šta treba da bude dominantan sadržaj crnogorskog društvenog identiteta. Danas više ne vjerujem da se ovaj jaz između dvije dominantne Crne Gore može prevazići do nivoa često korišćene političke mantre „pomirenje“. Vjerovatnije je stvarati prvenstveno politički ambijent u kome bi akteri bili sposobni za kompromisna riješenja koja bi vodila jačanju crnogorskih institucija. Državne institucije su hronično slabe i nedovršene, što više nije samo pitanje vladavine prava, već i bezbjednosno pitanje. Čini mi se da ni politički subjekti, ali ni organizacije civilnog društva ne uzimaju ovu činjenicu dovoljno ozbiljno, već se primarno vode pojedinačnim i uskim interesima, ličnim sujetama i svojevrsnom trgovinom uticajem.

U ovakvom ambijentu i ekspertska i manjinska vlada su iznuđena riješenja. Zato su i konstituenti tih vlada, znači i odlazeće i dolazeće, upravo u izbornom legitimitetu slabi politički subjekti ili vanpartijske ličnosti. I pored značajnog pritiska koji ostvaruju veliki politički subjekti, i oni sami su svjesni da ove vlade krče put ka sljedećim izborima nakon kojih će koalicioni kapaciteti političkih subjekata biti značajno širi, što samo po sebi neće značiti i prevazilaženje duboke polarizacije crnogorskog društva, koju će dominantni akteri političke scene uvijek moći da iskoriste za držanje društva u strahu od „zla većega“.

SNP je u ovom trenutku donio odluku koja mu daje šansu. Ako ispregovara svoje programske kratkoročne ciljeve, poput potpisivanja Temeljnog ugovora, otvorenog Balkana i realizaciju popisa, a u budućoj vladi dobije neka od „velikih“ ministarstava poput obrazovanja i zdravstva, to bi moglo za ovu partiju da znači njeno ponovno jačanje do određene mjere. Ovi ciljevi su i u saglasju sa deklarisanim ciljevima koalicione liste sa koje SNP dolazi, što je za njih važna činjenica.

MONITOR: Da li je manjinska vlada koju je predložila URA, čiji je lider sada i njen mandatar, pravi izlaz iz višemjesečne političke krize?

MARIĆ:  Kriza je trajuća, i vrlo složena. Imamo polarizaciju koja je dobila nove elemente. Posebno zabrinjava uključivanje dijela civilnog sektora u neke vidove podsticanja antagonizama. To ne smije biti njihova uloga. Svi imaju pravo da dijeluju u okviru demokratskog društva, ali se principi slobode govora i ukupno korpusa ljudskih prava ne smiju koristiti na dogmatičan način. Politički subjekti su snizili nivo kulture dijaloga do krajnjih granica, ali to ne može biti alibi za bilo koga da legitimiše manipulaciju javnim prostorom, i javnim politikama, a to se dešava.

Već sam rekao, ovo su uglavnom iznuđeni potezi. URA kao politički pokret koji lomi ustaljena pravila političke igre u Crnoj Gori, na sebe je od 30 avgusta 2020. godine preuzela veliko breme odgovornosti. Ne vidim drugi način sem da se kroz neki vid tehničke vlade koja bi programski radila nekih godinu dana, dođe do optimalnog ambijenta za održavanje izbora. U ovom trenutku najbliže smo modelu manjinske vlade, koji će posebno za URA i SNP biti izazovni u smislu funkcionalnosti te vlade. Treba naglasiti da ako ne izađu sa realnim ciljevima, spremnošću da podstiču političku inkluzivnost, uzdrže se od naglašene zaštite partijskih interesa, i sami su svjesni da mogu platiti visoku političku cijenu. S druge strane mislim da nijesu imali mnogo izbora, da su svjesno odabrali društvenu akciju i veći rizik za svoje političke subjekte, ali ujedno i šansu da nakon projekta manjinske vlade sebe dodatno definišu i afirmišu.

MONITOR: Hoće li ta vlada moći da realizuje obećanja, među kojima su i ona vezana za suštinske reforme i evropski put, imajući u vidu da će njena podrška u parlamentu biti Demokratska partija socijalista koja je zaslužna za višedecenijsko čekanje na istinsku demokratizaciju društva?

MARTIĆ: Rizici postoje i oni su očigledni. DPS nije samo partija, to je sistem koji će se zasigurno transformisati u nešto što će ličiti na politički pokret. I pored trenutnih okolnosti koje idu naruku lideru DPS-a, kao što je ukrajinska kriza, on ne može biti budućnost ove partije. Najveća dobit za DPS u ovom trenutku je vraćanje jednog dijela koalicionog kapaciteta ovoj partiji, što joj je već godinama veliki problem.

Ostvarivanje ciljeva neke nove vlade zavisiće od sposobnosti same vlade i tu ne treba mijenjati teze. Mi smo imali asimetrična glasanja i na predloge odlazeće vlade, tako da ne vidim razlog da se to ne dešava i u budućnosti. Sprovođenje zakona i moguće procesuiranje određenih visokih funkcionera DPS-a neće biti razlog rušenja vlade, jer bi DPS sam sebe i definitivno odredio kao kriminogenu strukturu. Ne treba zaboraviti da u ovim političkim kretanjima značajnu ulogu ima i međunarodni faktor, koji insistira na jasnoj i nedvosmislenoj borbi protiv visoke korupcije i organizovanog kriminala. Ali upravo zbog toga, da bi trošio vrijeme i spinovao teme, kao i u prethodnih godinu i po, DPS će preko „patriotski“ angažovanih subjekata, koji nijesu samo politički, „podmetati“ razne vidove navodne zabrinutosti za svijest i savjest crnogorskog društva, jasno održavajući liniju podjela.

Naravno, postoji i jak argument da će stabilnost te vlade zavisiti od glasova DPS-a i da će stoga uticaj te partije biti značajan. To je pitanje za URA i SNP primarno. Oni kao suštinski konstituenti moguće vlade moraju jasno postaviti granice koje se neće prelaziti, a iste će biti postavljene na programskim osnovama te vlade.

MONITOR: Kako vidite proteste Demokrata i Demokratskog fronta, te njihove argumente da je na ovaj način izigrana izborna volja iz avgusta 2020?

MARIĆ: Protesti kao dio političkog djelovanja su legitimni i mislim da je crnogorsko društvo napredovalo u ovom segmentu demokratskog razvoja. Demokrate i DF će djelovati u cilju svojih trajućih političkih kampanja i zaštite interesa svog biračkog tijela u odnosu kako oni kao politički subjekti vide te interese.

Problem će biti što ovi subjekti nemaju iste programske osnove, tako da će im vezivno tkivo biti kampanja o iznevjerenoj izbornoj volji, koja kroz razne vidove protesta treba da traje i mobiliše njihova biračka tijela. Tu se pojavljuje i treći subjekt koji je jedna vrsta političkog pokreta, a na čijem čelu je dio ekspertske vlade sa premijerom i nekoliko ministara u toj vladi. Ova činjenica može biti problem u budućnosti jer se ciljne grupe sada tri politička subjekta značajno preklapaju, ali i ne mora ako budu išli u koalicione projekte.

Izborna volja da se DPS pošalje u opoziciju, kao i da ne bude dio izvršne vlasti je bila nesporna na izborima 2020. godine. Usko gledano mogli bi govoriti da promjenom većine u parlamentu za izbor manjinske vlade dolazi i do promjene izborne volje. Ipak, ostaje jedna činjenica. Ni u mogućoj manjinskoj vladi DPS neće imati svoje predstavnike, tako da će na neki način ostati i dalje izborno poražen. S druge strane na izborima 2020. godine nesporna većina je bila za programe partija koje su suverenističke, evroatlanske, prozapadne, dok bi manjinska vlada trebalo da bude sastavljena od političkih subjekata raznih programskih osnova.

MONITOR: A to što je parlament sada faktički u blokadi, te činjenicu da v.d šefa parlamenta Strahinja Bulajić odbija da zakaže sjednicu na kojoj bi se birao novi predsjednik Skupštine i potvrdio izbor nove vlade?

MARIĆ: Gospodin Bulajić krši Ustav Crne Gore, jer ovo nije poslovnička već ustavna odredba iz člana 90 stav 2 i glasi, prvo redovno zasijedanje počinje prvog radnog dana u martu i traje do kraja jula. Znači radi se o Ustavom propisanom tehničkom pitanju, koje je zbog trajuće političke krize, osionosti pojedinih političkih lidera, rekao bih namjerne nedovršenosti poslovnika koji nema deblokirajuće norme, a morao je da ih ima, hroničnog nedostatka društvenog dijaloga, pretvoreno u potencijalno bezbjednosno pitanje. Svi bi, a posebno političari, morali da se zamislimo nad ovom činjenicom, a prvenstveno moramo da odgovorimo na pitanje, a kako smo do ove, rekao bih, opasne infantilnosti kao društvo uopšte došli.

MONITOR: Mandatar Abazović pomenuo je da je rješenje te situacije da sjednicu zakaže drugi potpredsjednik Skupštine. Slažete li se? Šta je deblokirajući mehanizam u ovom slučaju, a imajući u vidu da nemamo ni Zakon o Vladi ni Zakon o Skupštini? 

MARIĆ: Ovdje je Ustav jasan i deblokirajući mehanizam je postojanje kvoruma za rad parlamenta, a to je 41 poslanik u sali.

MONITOR: Uveliko se govori o tome da geopolitička situacija, odnosno rat u Ukrajini, ide naruku Đukanoviću. Ali i da manjinska vlada znači njegovu revitalizaciju. Slažete li se sa tim stavovima?

MARIĆ: Činjenica je da rat u Ukrajini i nevesela globalna scena gdje se moraju jasno izabrati strane, a Crna Gora je članica NATO-a, ide naruku Đukanoviću. On je u ovom slučaju imao jasnu spoljnu politiku, i još uvijek sebe može da preporuči kao nekoga ko zna da sluša zapadne centre. Međutim, to ga neće abolirati „zasluga“ za kriminalizaciju crnogorskog društva, uskraćivanje razvojnih šansi i sveopšteg protekcionizma koji je doveo do sveprisutnog osjećaja nepravde u Crnoj Gori, a time i tektonski poremetio stabilnost i bezbjednost države. Na tome se mora insistirati, svi moramo biti jednaki pred zakonom i vrata tužilaštva i sudova moraju za sve nas biti jednako otvorena.

MONITOR: Kako će se geopolitička situacija, odnosno rat u Ukrajini, preliti na region, pa i Crnu Goru?

MARIĆ: Živimo zonu visokog rizika. Zapadni Balkan je najnerazvijeniji i najnestabilniji region Evrope. Nacionalni romantizmi pretvoreni u šovinizme neslućenih razmjera ovdje su jake političke alatke. Lažne istorije sa svih strana, primitivni patriotizam i tabloidni populizam su idealna podloga za djelovanje stranih službi. Kriminalizovano društvo sa urušenim institucijama nema potreban nivo otpornosti, to je činjenica. Ekonomski parametri u ovako velikoj krizi biće ogroman izazov, što već vidimo kroz stalna poskupljenja goriva. Sada nam je više nego ikada potreban društveni dijalog, ljudi koji će dići glavu iznad svojih partijskih dvorana napunjenih istomišljenicima. Ne trebaju nam aplauzi, parole i vika sa trgova, treba nam ozbiljnost. Smrtna ozbiljnost.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo