Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PROTESTI PROTIV BETONIRANJA OBALE PAŠTROVIĆA: Mještani brane Skočiđevojku

Objavljeno prije

na

Turistički kompleks Skočiđevojka iza čije gradnje stoji kapital nepoznatih vlasnika sakriven iza ofšor firme registrovane na Kipru, organizovane po šemi Pandora papira, još jedan je primjer kako se bezdušno, uz pomoć Vlade i Opštine Budva, sumnjivim kapitalom betoniraju i uništavaju atraktivni predjeli budvanske rivijere

 

U subotu, 5. marta, mještani Reževića i Petrovca održali su protestno okupljanje na prostoru Rta Skočiđevojka, kako bi iskazali svoje nezadovoljstvo najavljenom gradnjom hotelsko-apartmanskog kompleksa neprihvatljivih razmjera na toj lokaciji. Na površini od 6,6 hektara planirana je gradnja objekata razne namjene, hotela, apartmanskog kompleksa i vila ukupne bruto izgrađene površine koja premašuje 100.000 kvadrata. Prema projektima na koje je saglasnost dao Glavni državni arhitekta Mirko Žižić, zgrade hotela postavljene na litici prema moru dostižu i do 15 spratova.

Turistički kompleks Skočiđevojka iza čije gradnje stoji kapital nepoznatih vlasnika sakriven iza ofšor firme registrovane na Kipru, organizovane po šemi Pandora papira, još jedan je primjer kako se bezdušno, uz pomoć Vlade i Opštine Budva, sumnjivim kapitalom betoniraju i uništavaju atraktivni predjeli budvanske rivijere.

Riječ je o izuzetno vrijednoj lokaciji koja se pruža grebenom pored morske obale, obraslom makijom, sa nekoliko manjih starijih objekata. Parcela Skočiđevojka, koja je dobila ime po mitu o nesretnoj ljubavi zbog koje se mlada djevojka bacila sa stijena u more, ima burnu istoriju vlasništva, koje se od 1949. mijenjalo sve do danas. U pitanju je prostor bivše vojne baze vojske FNRJ, za čije je potrebe zemljište oduzeto od vlasnika, koji tvrde, bez ikakve nadoknade.

Uoči raspada zajedničke države SCG, Ministarstvo odbrane zajedničke države, preko Fonda za reformu sistema odbrane, 2005. godine putem javnog tendera prodaje vojni kompleks površine 66.000 kvadrata po cijeni od 2,3 miliona eura. Ili za 34 eura po kvadratnom metru. Saglasnost na ovu kontroverznu prodaju dala je Vlada Crne Gore.

Kupci su bile kompanije Opora i Spartak iz Kotora, iza kojih su stajali ruski državljani. Dvije godine kasnije, u avgustu 2007, ruski vlasnici prodaju kompaniju Spartak kiparskoj kompaniji Caldero trading LTD, koja je u vlasništvu biznismena Zorana Ćoća Bećirovića, za 14,2 miliona eura.

Međutim, samo sedam dana kasnije, Bećirović realizuje preprodaju stoljeća. Istu parcelu firma Caldero prodaje kompaniji Montenegro real estate investment company sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, za nevjerovatnih 41,7 miliona eura. Izvršni direktor ove firme bio je palestinski biznismen Mohamed Rašid, a njen zastupnik advokatica Ana Kolarević.

Ni Rašidu nije bilo suđeno da gradi u Reževićima. Ostaje dužan više miliona eura banci Hipo Alpe Adria koja na ime kreditnog duga plijeni zemljište bišeg vojnog kompleksa. Krajem 2014. prodaje ga austrijskoj Meinl banci za 7,2 miliona eura.

Pet godina kasnije Meinl banka gubi licencu nakon što je otkriveno da je učestvovala u raznim malverzacijama u istočnoevropskim zemljama. Parcela Skočiđevojka krajem 2020. konačno prelazi u ruke kiparske kompanije K.D.P.Promotion and Investments Limited čiji su vlasnici sakriveni iza mreže ofšor firmi.

Firma je registrovana u Nikoziji u maju 2017. godine. Prema podacima, koji su dostupni, pokazuje se da su direktori ove firme istovremeno i direktori u desetinama i stotinama drugih firmi. Isto je i sa korporativnim upravnikom, firmom Serveu (Sekretarial) Limited na koju je stvarni vlasnik prenio pravo upravljanja, koji taj posao radi za još 216 sličnih firmi na Kipru i za jednu u Panami, navodi se u tekstu objavljenom u Vijestima. Nikoga ne bi iznenadilo otkriće da iza ove kiparske firme stoje pojedini crnogorski tajkuni i novobogataši.

Nakon prodaje vojnog kompleksa, Opština Budva 2009. usvaja Urbanistički projekat „Turističko naselje Skočiđevojka”, kojim su ispoštovane potrebe poznatog investitora,  dok su interesi mještana na parcelama u zahvatu plana zanemareni. „UPTN Skočiđevojka” obuhvata prostor od 20 hektara, ali je glavnina zgrada koncentrisana na dvije parcele bivše vojne baze, UP1 I UP 2, površine 6,6 hektara.

Tadašnji predsjednik MZ Reževići Dragan Vuković ukazivao je na niz nezakonitih radnji koje su pratile donošenje ovog plana. Uprkos nezadovoljstvu građana, većinom glasova odbornika koalicije DPS-SDP u budvanskom parlamentu, predlog „UPTN Skočiđevojka” je usvojen.

Međutim, tada su izostali protesti mještana sa zahtjevima za poništenje plana kojim se vidno narušava poznati pejzaž tog dijela budvanske rivijere, napadnut soliterima i blokovima zgrada poput betonskih zidova prema moru.

Trinaest godina kasnije, kada su projekti turističkog kompleksa izrađeni na osnovu usvojenog Urbanističkog projekta blizu realizacije, mještani su odlučili da se bore da do toga ne dođe. Makar ne u formi koju je odobrio Glavni državni arhitekta Žižić.

Idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje kompleksa Skočiđevojka, koje je po narudžbi kiparske firme uradio Arhitektonski studio AIM iz Podgorice, dobilo je potrebnu saglasnost Žižića.

Na parceli UP1, površine oko 49.000 kvadrata, dozvoljena je gradnja hotela, zatim apart hotela sa depadansima i niza vila ukupne izgrađene površine od 80.419 m2. Spratnost hotela je krajnje neobična i glasi: 7 suterena + prizemlje + 7 spratova, dok su vile ograničene na prizemlje i jedan sprat.

Divovska građevina od 15 spratova na samoj litici Rta Skočiđevojka dobila je saglasnost Glavnog državnog arhitekte.

Na drugoj parceli UP2, data je saglasnost za izgradnju apart hotela sa depadansima  ukupne površine od 28.280 m2. I opet soliter i spratnost Po+2S+P+8 za centralni objekat, uz depadanse do 7 spratova. Ukupno je odobreno 108.699 m2 na jednoj od najatraktivnijoj lokaciji u budvanskoj opštini.

„Ko god da je dao saglasnost na gradnju objekata na Skočiđevojci ili je lud, ili je uzeo pare, ili dobio posao”, kazao je na protestnom skupu Krsto Radović, predsjednik budvanske Skupštine.

„Na UP1 imamo objekat – zid dužine od 320 metara, visok 15 etaža, odnosno 45 metara, a na drugoj parceli objekat sa zidom dužine 160 metara i 14 etaža. Glavni državni arhitekta nije u skladu sa svojim, zakonom propisanim obavezama, analizirao i cijenio odnos novih objekata prema ambijentu i okolnim objektima”, istakla je na skupu arhitekta Tamara Goliš.

Mještani traže objašnjenje zašto je Glavni državni arhitekta prihvatio ponuđeni projekat kompleksa koji je dostavila kiparska kompanija, ako je smjernicama Prostornog plana Opštine i Urbanističkog projekta „TN Skočiđevojka” obavezno raspisivanje javnog međunarodnog konkursa za izradu idejnog urbanističko-arhitektonskog rješenja za prostor koji je definisan kao ekskluzivan.

U tekstu plana nižeg reda, UP „Turističko naselje Skočiđevojka”, obaveza raspisivanja međunarodnog konkursa relativizovana je definicijom: „Izuzetno, javni međunarodni konkurs se prema Odluci Opštine Budva i nadležnog organa Ministarstva ne sprovodi u slučaju angažovanja arhitekte, dobitnika Pritzkerove ili RIBA nagrade (Royal Institute of British Architects), uz preporuku da to bude arhitekta Zaha Hadid”.

Riječ je o prestižnim nagradama u arhitekturi, ali je i neobično da donosilac jednog planskog dokumenta određuje čak i ime arhitekte. Čuvena arhitektica Hadid, preminula je 2016. godine.

U rješenju o davanju saglasnosti glavni državni arhitekta Žižić pozvao se na Odluku Opštine i Ministarstva o odustajanju od međunarodnog konkursa, koja zapravo ne postoji. Predstavnici Mjesne zajednice Reževići zatražili su objašnjenje od predsjednika Opštine Marka Bata Carevića koji im je potvrdio da takvu odluku nije potpisao.

Investitor, kiparska kompanija K.D.P za izradu idejnog rješenja arhitekture angažovala je Arhitektonski biro OAB iz Barselone, u kojem je jedan od partnera arhitekta Carlos Ferrater. Glavni arhitekta Žižić navodi kako je time zadovoljen uslov angažovanja arhitekte sa prestižnom nagradom RIBA, Kraljevskog instituta britanskih arhitekata. Arhitekta Ferrater dobio je 2011. godine nagradu International Fellow-FRIBA. Žižić je naveo da je dostavljena potvrda izdata 23. aprila 2021. godine, da se ova nagrada smatra RIBA nagradom.

Međutim, idejni projekat kompleksa Skočiđevojka potpisuje arhitekta Borja Ferrater, jedan od partnera biroa iz Barselone, dok je stariji Ferrater, nosilac priznanja, angažovan kao konsultant. Glavni projektant i dalje je podgorički biro AIM i arhitekta Ivan Milošević.

Međunarodni konkurs za Skočiđevojku je izostao, ali je upitno pominjanje imena jednog uspješnog španskog arhitekte u dizajniranju industrijskih hotela na pjeni od mora.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ SENADA ADŽOVIĆA: Zbog suprotstavljanja direktorici dobio otkaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nastavnik muzičkog Senad Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobio je otkaz u Osnovnj školi „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Prije toga je protestovao što mu je iz kabineta, u kojem više decenija izvodi nastavu, premješten klavir i ostala oprema za rad. Optužuje v.d. direktoricu da ga je vrijeđala na nacionalnoj osnovi. Direktorica tvrdi da je neradnik, a iz Ministarstva prosvjete, za sada, ćute

 

„Iskompleksirani Ciganine“, tako je v.d. direktorica Osnovne škole „Zarija Vujošević“ u Matagužima, Zeta, Dragana Radonjić završila prepisku na vajber grupi kolektiva ove škole sa nastavnikom muzičke umjetnosti Senadom Adžovićem iz Tuzi. Tokom tog dana, 9. novembra, 61-godišnji Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobija otkaz u ovoj školi.

Adžović je Monitoru dostavio slike pomenute prepiske. Komentar na prepisku, kao i na razloge za otkaz, i pored više pokušaja, nijesmo uspjeli  da dobijemo od direktorice Radonjić.

„Ne mogu dozvoliti uvrede na vajber grupi kolektiva, u kojoj Adžović mene naziva šovinistom. Čekajte, jeste li čuli negdje da direktor trpi mobing od zaposlenog, u stvari je istina da ja trpim poniženja i mobing od Adžovića“, izjavila je Radonjić Danu.

Ona je izjavila da „radi o teškom neradniku, a za sve postoji pedagoška dokumentacija. Senadu Adžoviću nijedan direktor ne odgovara, vječito je on ugrožen i njegova prava, koje često zloupotrebljava, na nacionalnoj osnovi“.

Cijela storija počinje kada je nova v.d. direktorica u ovoj školi početkom školske godine, kako Adžović tvrdi, bez njegovog znanja i saglasnosti, premjestila njegovu kompletnu opremu za rad – klavir, muzičku liniju i ostalo u neodgovarajući prostor. „Tražio sam da se nastavna sredstva vrate u kabinet u koji su bila i u kom više decenija izvodim nastavu“, naveo je Adžović u Prigovoru na ponašanje direktorice kojeg je 12. septembra podnio Ministarstvu prosvjete.

On u Prigovoru navodi da je taj njegov zahtjev nova direktorica uporno odbijala. „Sa njom sam takođe imao i vrlo neprijatan dijalog u kojem mi je rekla: ‘Ti radiš kod nas’. To me uvrijedilo i zbunilo. Ponovio sam: ‘Radim kod vas ili radim kod nas’, pokazujući pri tom prema njoj i prema sebi. Ponovila je: ‘Radiš kod nas’. Ovo sam shvatio vrlo jasno, onako kako mi je i upućeno“, naveo je u Prigovoru.

Adžović za Monitor objašnjava da ga je ova opaska uvrijedila i da se kasnije pokazalo da se radi o provokacijama na nacionalnoj osnovi. Ističe i da mu je otkaz uručen dok je na bolovanju.

„Ovo je nezabilježeno da se zbog premještaja klavira i opreme šalje inspekcija i to je veliki problem za školu. Inspekcija je utvrdila da nije bilo propusta prilikom donošenja odluka“, izjavila je Danu direktorica Radonjić.

U otkazu koji je potpisan 9. novembra kao razlozi se navode: neostvarivanje rezultata rada, da povjerene poslove ne obavlja savjesno, kvalitetno i u roku, ne pridržava se propisanog radnog vremena…, kao i uvredljivog ponašanja prema odgovornom licu u školi.

„Dobio sam otkaz nakon što sam prijavio poniženja i uvrede od strane direktorice. Ako nemam pravo da radim kao Senad, neka mi to kaže Ministarstvo i nema problema nikakvih. Ako država stoji iza ljudi koji to propagiraju, moj ponos i dostojanstvo neće slomiti. Neko da iskaljuje bijes i mržnju prema meni, to neću da dozvolim! Pozivam inspekciju da se uključi i da utvrdi da li je po zakonu donijeta
odluka o prekidu radnog odnosa“, izjavio je Adžović.

On je naveo i da je dobio podršku i iz Sindikata prosvjete: „Rekli su mi da će mi pružiti pravnu pomoć u ovom slučaju“.

Predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović za Monitor kaže da je „neuobičajeno da se bez procedure i disciplinskog postupka dati otkaz čovjeku koji je na bolovanju. To je čini mi se presedan i bojim se da će tu biti posla za Ministarstvo prosvjete“.

Možda cijeli slučaj i ne bi dobio ove razmjere da je Adžovića od kraja septembra do sada primio neko u Ministarstvu prosvjete. On tvrdi da su mu i pored upornih poziva i odlazaka, tamo vrata zaključana.

Iz ovog ministarstva su najavili da će Adžovićev slučaj proslijediti Inspekciji rada. Njega su preko novina pozvali da se obrati toj instituciji i da im dostavi potrebnu dokumentaciju.

„Mi ćemo kompletnu dokumentaciju proslijediti nadležnoj inspekciji. Ministarstvo prosvjete je u toku sa dešavanjima u OŠ „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Po saznanju, nadležne službe pozvale su na razgovor nastavnika S.A., te smo tražili izjašnjenje direktorice škole. S obzirom na to da uprava škole nije učinila nikakve korake prema pomenutom nastavniku koji bi povlačili sankcije, ostalo je da se situacija riješi na nivou škole. Ukoliko je neka strana u ovom slučaju ostala nezadovoljna reakcijom Ministarstva, može se obratiti drugim nadležnim institucijama“, kazali su iz Ministarstva prosvjete Danu.

U međuvremenu, situacija na nivou škole je riješena tako što je Adžović dobio otkaz. Monitoru su iz Ministarstva prosvjete kazali da će izjavu o ovom slučaju dati tek krajem ove ili sljedeće nedjelje.

Adžović ističe da je razočaran kako reakcijom Ministarstva, tako i drugih institucija i organizacija kojima se obraćao, a nijesu ga udostojile ni odgovora.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo