Moskva će, ako ostane pri sadašnjoj taktici, morati žrtvovati sve više svojih ljudi i ubijati sve više civila na suprotnoj strani. Pitanje je samo da li će ruski narod pristati da bude topovsko meso za Putina

Ušli smo u treću nedjelju oružane agresije Ruske Federacije na Ukrajinu, ili specijalne vojne operacije kako to nazivaju moskovske vlasti.

Nedavno je ruska Duma usvojila zakon po kome do 15 godina zatvora može dobiti svako ko dovodi u pitanje službenu verziju Kremlja oko događaja u Ukrajini ili širi drugačije nepovoljne vijesti o ratu. Broj uhapšenih Rusa koji protestvuju protiv još jedne verzije sovjetske humanitarne agresije mjeri se hiljadama.

S druge strane, sve je više konfuzije u zvaničnim stavovima oko toga kako teče i ko učestvuje u „specijalnoj vojnoj operaciji“. Tako je predsjednik Vladimir Putin u srijedu na Međunarodni dan žena javno uvjeravao ruske majke i žene da regruti ne učestvuju u sukobu rekavši „da razumije brigu za voljene…ali naglašava da regruti ne učestvuju u operacijama niti će učestvovati“. Ruski zakon inače zabranjuje slanje regruta van granica Ruske Federacije. U vanjskim operacijama mogu učestvovati jedino profesionalni vojnici.

Međutim, da se i tome može doskočiti u nedostatku topovskog mesa javno je posvjedočila 4. marta Ljudmila Narusova, ugledna članica Savjeta Ruske Federacije i udovica uticajnog političara Anatolija Sobčaka koji je dugo vremena bio politički mentor i učitelj Vladimira Putina i Dmitrija Medvedeva. Naime, Narusova je izjavila da su koji dan ranije (3.marta) „povučeni regruti iz ratne zone u Ukrajini koji su primorani da potpišu ugovor (kao profesionalni vojnici) ili koje je neko potpisao. Od čete od 100 ljudi samo su još četvorica bili živi“.

U srijedu se glasnuo i predstavnik ruskog Ministarstva odbrane Igor Konašenkov koji je izjavio da je „nažalost, otkriveno nekoliko slučajeva gdje su regruti učestvovali u specijalnoj vojnoj operaciji u Ukrajini i da su skoro svi vraćeni u Rusiju“. Da nisu samo u pitanju izolirani slučajevi jasno se vidi na snimcima stotina zarobljenih ruskih regruta iz svih krajeva Rusije kojima je rečeno, kao i nekada crnogorskim i srpskim vojnicima, da idu na „vojnu vježbu“ ili „na paradu u Kijev i Harkiv gdje će ih dočekati raširenih ruku i sa cvijećem“. Nakon što je zarobljenim vojnicima dozvoljeno da se jave kući mnogi roditelji su u nastupu bijesa jurnuli u lokalne regrutne i administrativne centre po okruzima u Sibiru gdje su glasno optuživali Putinove zvaničnike da šalju njihovu djecu u rat, dok ih konstantno lažu o dešavanjima u Ukrajini.

Da stvari budu crnje, mnogim ruskim regrutima pred polazak u Ukrajinu podijeljena su pakovanja hrane kojima je rok istekao februara 2015, pa je snimljen ne mali broj scena gdje ruska vojska pljačka prodavnice hrane ili otima hranu od ukrajinskih civila. Snimljene su i scene gdje ruski vojnici otimaju civilima telefone da bi se javili kući i rekli zaprepaštenim roditeljima da su umjesto na „vojnu vježbu“ poslati u pravi rat.

Prema zvaničnom Kremlju, „operacija u Ukrajini teče po planu“ dok u prvih šest dana sukoba ruska armija uopšte nije imala gubitaka. Onda je,  šestog dana, Ministarstvo odbrane priznalo da je poginulo skoro 500 vojnika i još gotovo 1600 ranjeno.

Te brojke je komentarisao šef štaba britanske vojske, admiral Toni Radakin, naglasavši da Rusija ovako kompleksnu operaciju nije sprovodila još od kraja Drugog svjetskog rata i da se suočava sa ozbiljnim problemima morala trupa, logistike i nepouzdanosti vojne tehnike. Radakin je istakao da je u prvih nedjelju dana Rusija izgubila više vojnika nego britanska vojska tokom 20 godina rata u Avganistanu. Nezvanične brojke i procjene na osnovu nezavisnih analiza video materijala govore o hiljadama ubijenih agresorskih vojnika i velikom broju oborenih letilica i uništenih raketnih sistema i oklopne tehnike.

Ruske jedinice, ne samo da su za sada loše motivisane za borbu i pored ogromne kremaljske propagande, već imaju i velikih problema sa snabdijevanjem. Izjalovio se plan ruskog blitzkriega da se zauzmu Kijev i nekoliko najvećih gradova u roku od nekoliko dana i da se instalira marionetska vlast. Ukrajinski branitelji primjenjuju taktiku izbjegavanja sukoba sa glavnim oklopnim jedinicama agresora koje propuštaju da prođu, a onda napadaju ruske konvoje za snabdijevanje koji nose gorivo, municiju i hranu frontalnim jedinicama. Do sada je prikazano najmanje tuce uništenih ruskih konvoja sa zalihama kao i znatan broj napuštenih modernih ruskih tenkova koji su ostali bez goriva i čije posade nisu imale više hrane.

I hvalisanje superiornom vojnom tehnologijom i vatrenom moći  pokazalo se, dobrim dijelom, kao nekadašnja boljševička propaganda. Nakon početne salve krstarećih raketa kojima su u jutro 24. februara pogođene ukrajinske vojne baze i komandni centri, očekivalo se da će Rusija u roku od dva dana uspostaviti totalnu dominaciju nad ukrajinskim nebom. Ruska armija je još isto jutro proglasila da ukrajinska avijacija i protivvazdušna odbrana više ne postoje kao i da ruska avijacija koristi visoko-precizne navođene rakete da bi spriječila civilne žrtve.

Međutim i 15 dana nakom početka agresije Rusija nema totalnu kontrolu nad ukrajinskim nebom, dok je broj oborenih ruskih aviona premašio brojku od 40, uključujući i supermoderne Suhoje 30SM, 34, 35C koji su navodno neoborivi i čije olupine su snimljene na ruševinama Harkiva, Sumija i drugih gradova. Preko 80 transportnih i borbenih helikoptera su postali plijen američkih raketa Stinger koje se lansiraju sa ramena i koje su tokom rata u Avganistanu natjerale Sovjetski Savez da se povuče.

Na kopnu, ukrajinski branitelji obilato koriste američke portabl raketne sisteme Javelin (eng. riječ za osti) i britanske NLAW za uništavanje oklopne tehnike. Snimci uspješnog dejstva Javelina i NLAW-a negiraju tvrdnje Kremlja da su njihovi tenkovi otporni na ta oružja.

Možda najveće iznenađenje u dosadašnjem dijelu rata predstavlja UCAV (bezpilotna borbena letilica) pod nazivom Bayraktar TB2. Riječ je o borbenom dronu koji nosi četiri rakete ispod svojih krila različite namjene a može nositi i takozvanu „lebdeću municiju“ koja se laserski navodi na mete. Dron proizvodi turska kompanija Bayraktar Defence čiji glavni konstruktor je Seldžuk Bajraktar, zet turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana, dok je software i sisteme za navođenje obezbijedila kanadska vojna industrija.

TB2 je debitovao u Drugom jermensko-azerbejdžanskom ratu 2020. godine oko enklave Nagorno-Karabah u Azerbejdžanu i odlučujuće je uticao da Azerbejdžan izađe kao definitivni vojni pobjednik. Ono što je tada zaprepastilo vojne eksperte je da je dron bez problema prolazio visoko-integriranu jermensku vazdušnu odbranu ruske proizvodnje i da je maltene nesmetano djelovao protiv jermenskih vojnih efektiva.

Turska je isporučila 20 letilica Ukrajini na čijem istoku je oktobra prošle godine imala svoj debitantski nastup uništivši rusku artiljerijsku poziciju u takozvanoj Luhanskoj Narodnoj Republici (LNR). Isporuka TB2 dronova je izazvala vidnu nervozu u Moskvi ali su vojni stručnjaci i u Rusiji i na Zapadu uvjeravali da je ruska armija razvila mjere kojima će lako neutralizirati prijetnja od Bayrak drona.

Takođe, na početku agresije rusko Ministarstvo odbrane je objavilo da je uništilo sve dronove, pa i više nego ih je Ukrajina i dobila od Turske. Međutim, stvarnost na terenu bila je potpuno drugačija. Snimci koji su procurili pokazaju ubitačnu preciznost TB2 drona i potpunu nemoć ruskih PVO sistema i sistema za elektronsko ometanje. Na snimcima se vidi kako rakete sa drona uništavaju napredne ruske protivvazdušne raketne sisteme TOR M1, TOR M2E, BUK, kao i Pantsir S1-O i Pantsir S2 mobilne sisteme. Možda je trenutno najspektakularnija akcija izvedena (i snimljena) na okupiranom Krimu gdje je TB2 dron neprimijećen prošao naširoko hvaljeni S-400 raketni sistem i uništio željezničku kompoziciju natovarenu gorivom za ruske tenkove. Ukrajinska strana se trudi da maksimalno ćuti o operacijama Bayrak drona i gotovo svi dosadašnji snimci su izgleda snimljeni i objavljeni privatno.

Koliko je upitna dosadašnja ruska dominacija nebom govore i izvještaji da je ukrajinska strana osim napada dronom na Krim napala krstarećim raketama i dvije ruske avio baze u zapadnoj Rusiji i uništila nekoliko aviona na pistama.

Bivši ruski ministar vanjskih poslova Andrej Kozirev je prije nekoliko dana na Twitter nalogu objavio da je ruska vojska zapravo Potemkinova armija jer su u zadnjih 20 godina pokušaja modernizacije armije „značajni djelovi budžeta pokradeni i potrošeni na kupovinu mega-jahti na Kipru“. Mnogi analitičari vide ruski odbrambeni sektor posebno pogođen korupcijom jer su procedure nabavke netransparentne zbog prirode poslova sa naoružanjem i da je Putinova klika posebno pljačkala vojsku i novac prebacivala na privatne račune.

Za razliku od milionskih suma koje je opredijelio sebi i svojim oligarsima, Putin je javno obznanio kompenzaciju porodicama poginulih vojnika od nekih 34.500 eura čija vrijednost svakim danom pada sa padom vrijednosti rublje. Slične kompenzacije su dijeljene, vrlo selektivno, i nakon Drugog čečenskog rata.

Dosadašnji razvoj događaja na terenu je primorao Moskvu da promijeni taktiku i trenutno stavi fokus na masovno granatiranje civilnih meta u Ukrajini kako bi se izazvala što veća panika među stanovništvom i slomila želja za otporom. Ovakva taktika je u skladu sa ranijom sovjetskom i ruskom doktrinom da, kada se neprijatelj ne može brzo savladati, onda se pribjegava rušenju bolnica, škola i crkvi.

Ruska vojska je gađala i oštetila memorijalni centar u Babinom Jaru blizu Kijeva gdje su njemački nacisti ubili 1941. godine preko 30 hiljada Jevreja nakon zauzimanja grada. U srijedu je ruska armija pogodila porodilište u opkoljenom lučkom gradu Mariupolu pod izgovorom da kompleks koriste ukrajinski nacionalisti koji odatle gađaju rusku vojsku. Isti narativ kao i Miloševićeve vojske tokom ratova 90-ih.

Kao odgovor na turske dronove i anglo-američke protivoklopne rakete ruska vojska je primjenila raniju sovjetsku taktiku – izvesti na liniju fronta što više vojnika i tehnike na kojima će ukrajinski branitelji istrošiti municiju, pa će onda Moskva poslati još vojske.

Ukrajini, međutim, sa zapadne strane granice stiže sve više oružja (doduše samo odbrambenog) i sve više stranih dobrovoljaca tako da će Moskva, ako ostane pri sadašnjoj taktici, morati žrtvovati sve više svojih ljudi i ubijati sve više civila na suprotnoj strani. Pitanje je samo da li će ruski narod pristati da bude topovsko meso za Putina kao što je bio za Staljina.

Jovo MARTINOVIĆ