Povežite se sa nama

Izdvojeno

RUSIJA: OD INTERNACIONALNOG DO NACIONALNOG SOCIJALIZMA: Prezir prema tuđim i vlastitim životima

Objavljeno prije

na

Moskva će, ako ostane pri sadašnjoj taktici, morati žrtvovati sve više svojih ljudi i ubijati sve više civila na suprotnoj strani. Pitanje je samo da li će ruski narod pristati da bude topovsko meso za Putina

 

Ušli smo u treću nedjelju oružane agresije Ruske Federacije na Ukrajinu, ili specijalne vojne operacije kako to nazivaju moskovske vlasti.

Nedavno je ruska Duma usvojila zakon po kome do 15 godina zatvora može dobiti svako ko dovodi u pitanje službenu verziju Kremlja oko događaja u Ukrajini ili širi drugačije nepovoljne vijesti o ratu. Broj uhapšenih Rusa koji protestvuju protiv još jedne verzije sovjetske humanitarne agresije mjeri se hiljadama.

S druge strane, sve je više konfuzije u zvaničnim stavovima oko toga kako teče i ko učestvuje u „specijalnoj vojnoj operaciji“. Tako je predsjednik Vladimir Putin u srijedu na Međunarodni dan žena javno uvjeravao ruske majke i žene da regruti ne učestvuju u sukobu rekavši „da razumije brigu za voljene…ali naglašava da regruti ne učestvuju u operacijama niti će učestvovati“. Ruski zakon inače zabranjuje slanje regruta van granica Ruske Federacije. U vanjskim operacijama mogu učestvovati jedino profesionalni vojnici.

Međutim, da se i tome može doskočiti u nedostatku topovskog mesa javno je posvjedočila 4. marta Ljudmila Narusova, ugledna članica Savjeta Ruske Federacije i udovica uticajnog političara Anatolija Sobčaka koji je dugo vremena bio politički mentor i učitelj Vladimira Putina i Dmitrija Medvedeva. Naime, Narusova je izjavila da su koji dan ranije (3.marta) „povučeni regruti iz ratne zone u Ukrajini koji su primorani da potpišu ugovor (kao profesionalni vojnici) ili koje je neko potpisao. Od čete od 100 ljudi samo su još četvorica bili živi“.

U srijedu se glasnuo i predstavnik ruskog Ministarstva odbrane Igor Konašenkov koji je izjavio da je „nažalost, otkriveno nekoliko slučajeva gdje su regruti učestvovali u specijalnoj vojnoj operaciji u Ukrajini i da su skoro svi vraćeni u Rusiju“. Da nisu samo u pitanju izolirani slučajevi jasno se vidi na snimcima stotina zarobljenih ruskih regruta iz svih krajeva Rusije kojima je rečeno, kao i nekada crnogorskim i srpskim vojnicima, da idu na „vojnu vježbu“ ili „na paradu u Kijev i Harkiv gdje će ih dočekati raširenih ruku i sa cvijećem“. Nakon što je zarobljenim vojnicima dozvoljeno da se jave kući mnogi roditelji su u nastupu bijesa jurnuli u lokalne regrutne i administrativne centre po okruzima u Sibiru gdje su glasno optuživali Putinove zvaničnike da šalju njihovu djecu u rat, dok ih konstantno lažu o dešavanjima u Ukrajini.

Da stvari budu crnje, mnogim ruskim regrutima pred polazak u Ukrajinu podijeljena su pakovanja hrane kojima je rok istekao februara 2015, pa je snimljen ne mali broj scena gdje ruska vojska pljačka prodavnice hrane ili otima hranu od ukrajinskih civila. Snimljene su i scene gdje ruski vojnici otimaju civilima telefone da bi se javili kući i rekli zaprepaštenim roditeljima da su umjesto na „vojnu vježbu“ poslati u pravi rat.

Prema zvaničnom Kremlju, „operacija u Ukrajini teče po planu“ dok u prvih šest dana sukoba ruska armija uopšte nije imala gubitaka. Onda je,  šestog dana, Ministarstvo odbrane priznalo da je poginulo skoro 500 vojnika i još gotovo 1600 ranjeno.

Te brojke je komentarisao šef štaba britanske vojske, admiral Toni Radakin, naglasavši da Rusija ovako kompleksnu operaciju nije sprovodila još od kraja Drugog svjetskog rata i da se suočava sa ozbiljnim problemima morala trupa, logistike i nepouzdanosti vojne tehnike. Radakin je istakao da je u prvih nedjelju dana Rusija izgubila više vojnika nego britanska vojska tokom 20 godina rata u Avganistanu. Nezvanične brojke i procjene na osnovu nezavisnih analiza video materijala govore o hiljadama ubijenih agresorskih vojnika i velikom broju oborenih letilica i uništenih raketnih sistema i oklopne tehnike.

Ruske jedinice, ne samo da su za sada loše motivisane za borbu i pored ogromne kremaljske propagande, već imaju i velikih problema sa snabdijevanjem. Izjalovio se plan ruskog blitzkriega da se zauzmu Kijev i nekoliko najvećih gradova u roku od nekoliko dana i da se instalira marionetska vlast. Ukrajinski branitelji primjenjuju taktiku izbjegavanja sukoba sa glavnim oklopnim jedinicama agresora koje propuštaju da prođu, a onda napadaju ruske konvoje za snabdijevanje koji nose gorivo, municiju i hranu frontalnim jedinicama. Do sada je prikazano najmanje tuce uništenih ruskih konvoja sa zalihama kao i znatan broj napuštenih modernih ruskih tenkova koji su ostali bez goriva i čije posade nisu imale više hrane.

I hvalisanje superiornom vojnom tehnologijom i vatrenom moći  pokazalo se, dobrim dijelom, kao nekadašnja boljševička propaganda. Nakon početne salve krstarećih raketa kojima su u jutro 24. februara pogođene ukrajinske vojne baze i komandni centri, očekivalo se da će Rusija u roku od dva dana uspostaviti totalnu dominaciju nad ukrajinskim nebom. Ruska armija je još isto jutro proglasila da ukrajinska avijacija i protivvazdušna odbrana više ne postoje kao i da ruska avijacija koristi visoko-precizne navođene rakete da bi spriječila civilne žrtve.

Međutim i 15 dana nakom početka agresije Rusija nema totalnu kontrolu nad ukrajinskim nebom, dok je broj oborenih ruskih aviona premašio brojku od 40, uključujući i supermoderne Suhoje 30SM, 34, 35C koji su navodno neoborivi i čije olupine su snimljene na ruševinama Harkiva, Sumija i drugih gradova. Preko 80 transportnih i borbenih helikoptera su postali plijen američkih raketa Stinger koje se lansiraju sa ramena i koje su tokom rata u Avganistanu natjerale Sovjetski Savez da se povuče.

Na kopnu, ukrajinski branitelji obilato koriste američke portabl raketne sisteme Javelin (eng. riječ za osti) i britanske NLAW za uništavanje oklopne tehnike. Snimci uspješnog dejstva Javelina i NLAW-a negiraju tvrdnje Kremlja da su njihovi tenkovi otporni na ta oružja.

Možda najveće iznenađenje u dosadašnjem dijelu rata predstavlja UCAV (bezpilotna borbena letilica) pod nazivom Bayraktar TB2. Riječ je o borbenom dronu koji nosi četiri rakete ispod svojih krila različite namjene a može nositi i takozvanu „lebdeću municiju“ koja se laserski navodi na mete. Dron proizvodi turska kompanija Bayraktar Defence čiji glavni konstruktor je Seldžuk Bajraktar, zet turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana, dok je software i sisteme za navođenje obezbijedila kanadska vojna industrija.

TB2 je debitovao u Drugom jermensko-azerbejdžanskom ratu 2020. godine oko enklave Nagorno-Karabah u Azerbejdžanu i odlučujuće je uticao da Azerbejdžan izađe kao definitivni vojni pobjednik. Ono što je tada zaprepastilo vojne eksperte je da je dron bez problema prolazio visoko-integriranu jermensku vazdušnu odbranu ruske proizvodnje i da je maltene nesmetano djelovao protiv jermenskih vojnih efektiva.

Turska je isporučila 20 letilica Ukrajini na čijem istoku je oktobra prošle godine imala svoj debitantski nastup uništivši rusku artiljerijsku poziciju u takozvanoj Luhanskoj Narodnoj Republici (LNR). Isporuka TB2 dronova je izazvala vidnu nervozu u Moskvi ali su vojni stručnjaci i u Rusiji i na Zapadu uvjeravali da je ruska armija razvila mjere kojima će lako neutralizirati prijetnja od Bayrak drona.

Takođe, na početku agresije rusko Ministarstvo odbrane je objavilo da je uništilo sve dronove, pa i više nego ih je Ukrajina i dobila od Turske. Međutim, stvarnost na terenu bila je potpuno drugačija. Snimci koji su procurili pokazaju ubitačnu preciznost TB2 drona i potpunu nemoć ruskih PVO sistema i sistema za elektronsko ometanje. Na snimcima se vidi kako rakete sa drona uništavaju napredne ruske protivvazdušne raketne sisteme TOR M1, TOR M2E, BUK, kao i Pantsir S1-O i Pantsir S2 mobilne sisteme. Možda je trenutno najspektakularnija akcija izvedena (i snimljena) na okupiranom Krimu gdje je TB2 dron neprimijećen prošao naširoko hvaljeni S-400 raketni sistem i uništio željezničku kompoziciju natovarenu gorivom za ruske tenkove. Ukrajinska strana se trudi da maksimalno ćuti o operacijama Bayrak drona i gotovo svi dosadašnji snimci su izgleda snimljeni i objavljeni privatno.

Koliko je upitna dosadašnja ruska dominacija nebom govore i izvještaji da je ukrajinska strana osim napada dronom na Krim napala krstarećim raketama i dvije ruske avio baze u zapadnoj Rusiji i uništila nekoliko aviona na pistama.

Bivši ruski ministar vanjskih poslova Andrej Kozirev je prije nekoliko dana na Twitter nalogu objavio da je ruska vojska zapravo Potemkinova armija jer su u zadnjih 20 godina pokušaja modernizacije armije „značajni djelovi budžeta pokradeni i potrošeni na kupovinu mega-jahti na Kipru“. Mnogi analitičari vide ruski odbrambeni sektor posebno pogođen korupcijom jer su procedure nabavke netransparentne zbog prirode poslova sa naoružanjem i da je Putinova klika posebno pljačkala vojsku i novac prebacivala na privatne račune.

Za razliku od milionskih suma koje je opredijelio sebi i svojim oligarsima, Putin je javno obznanio kompenzaciju porodicama poginulih vojnika od nekih 34.500 eura čija vrijednost svakim danom pada sa padom vrijednosti rublje. Slične kompenzacije su dijeljene, vrlo selektivno, i nakon Drugog čečenskog rata.

Dosadašnji razvoj događaja na terenu je primorao Moskvu da promijeni taktiku i trenutno stavi fokus na masovno granatiranje civilnih meta u Ukrajini kako bi se izazvala što veća panika među stanovništvom i slomila želja za otporom. Ovakva taktika je u skladu sa ranijom sovjetskom i ruskom doktrinom da, kada se neprijatelj ne može brzo savladati, onda se pribjegava rušenju bolnica, škola i crkvi.

Ruska vojska je gađala i oštetila memorijalni centar u Babinom Jaru blizu Kijeva gdje su njemački nacisti ubili 1941. godine preko 30 hiljada Jevreja nakon zauzimanja grada. U srijedu je ruska armija pogodila porodilište u opkoljenom lučkom gradu Mariupolu pod izgovorom da kompleks koriste ukrajinski nacionalisti koji odatle gađaju rusku vojsku. Isti narativ kao i Miloševićeve vojske tokom ratova 90-ih.

Kao odgovor na turske dronove i anglo-američke protivoklopne rakete ruska vojska je primjenila raniju sovjetsku taktiku – izvesti na liniju fronta što više vojnika i tehnike na kojima će ukrajinski branitelji istrošiti municiju, pa će onda Moskva poslati još vojske.

Ukrajini, međutim, sa zapadne strane granice stiže sve više oružja (doduše samo odbrambenog) i sve više stranih dobrovoljaca tako da će Moskva, ako ostane pri sadašnjoj taktici, morati žrtvovati sve više svojih ljudi i ubijati sve više civila na suprotnoj strani. Pitanje je samo da li će ruski narod pristati da bude topovsko meso za Putina kao što je bio za Staljina.

Jovo MARTINOVIĆ          

Komentari

FOKUS

RAZLAZ MILATOVIĆA I SPAJIĆA: Novo miješanje karata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik države poručuje da ćemo o njegovim budućim političkim potezima biti na vrijeme obaviješteni. Sada je, kaže,  posvećen samo državnoj funkciji. Premijer se ne oglašava. Valjda sprema program održivih reformi. Ostali  preračunavaju šta im raskol u PES-u može donijeti a šta odnijeti

 

 

Za nama je vikend koji je protresao crnogorsku političku scenu. Sa tendencijom, smatraju mnogi, da je iz temelja preobrati. U kom pravcu – neizvjesno je.

Prvo je, u subotu poslije podne, stigla vijest da Predsjednik države Jakov Milatović napušta pokret Evropa sad (PES). “Dosadašnji način rada je suprotan obećanom i vrijednostima koje sam imao na umu prilikom stvaranja pokreta. Iz tog razloga dajem ostavku na sve funkcije u pokretu”, objavio je Milatović, inače osnivač i potpredsjednik PES-a, na društvenoj mreži X. Uz to je podsjetio da su, osnivajući PES, građanima obećali transparentnost u radu, racionalan i argumentovan dijalog, te kompentenciju i lični integritet kao odlučujući faktor pri zapošljavanju i napredovanju. Da bude jasnije šta zamjera doskorašnjim partijskim kolegama.

U danima koji su prethodili Milatovićevoj objavi svjedočili smo obraćanju Igora Dodika (sin predsjednika RS i funkcioner tatine partije) u kojoj on Milojka Spajića podsjeća na navodni vlastiti doprinos podizanju PES-ove partijske infrastrukture u Crnoj Gori. Iz PES-a su to prećutali.

Potom su Spajić i Milatović, kao premijer i predsjednik države, “konstruktivno” razgovarali o popuni upražnjenih ambasadorskih mjesta. “Izbor ambasadora mora biti kvalitetan i profesionalan proces, a cilj je Vlade i predsjednika države da personalna rješenja budu ona koja će kvalitetno zastupati interese Crne Gore u drugim zemljama”, navedeno je u zajedničkom saopštenju. Međutim, nezvanične informacije o tome kako su partije vladajuće koalicije međusobno podijelile zone uticaja u upražnjenoj diplomatskoj mreži ne ulivaju povjerenje u taj proces. Dok se Predsjedniku, kažu neki, učinilo kako je neopravdano ostao bez mogućnosti da ponudi neka svoja rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DRŽAVA I MONTENEGRO PETROL: Hoće li građani opet platiti krađu šljunka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Montenergo Petrol pred Privrednim sudom od države traži da mu plati četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka

 

U Privrednom sudu u Podgorici, kod sutkinje Nine Jovović, protekle sedmice, održano je pripremno ročište po tužbi Montenegro Petrola protiv države.

Navedena firma traži od države odštetu od četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka.

Montenegro Petrol tuži državu jer su uz veliku medijsku pažnju i uz prisustvo najviših državnih zvaničnika 13. februara prošle godine  srušeni njegovi nelegalni objekti za proizvodnju šljunka. Taj događaj tadašnji premijer Dritan Abazović ocijenio je kao početak borbe protiv građevinske mafije i najavio da je  država konačno riješila da stane na put višedecenijskoj krađi šljunka.

Prije samog rušenja, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma je 7. februara 2023. predložilo Vladi da donese zaključak o proglašenju ekološke katastrofe u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

U predlogu se navodi da je ovo Ministarstvo i Agencija za zaštitu životne sredine analiziralo negativan uticaj postojećih objekata, postrojenja koja negativno utiču na životnu sredinu i vodostaj rijeka na način što iste u fazi rada kao i u mirovanju emituju i ispuštaju štetne materije čime direktno ugoržavaju vodovizvorište. Zatražilo se hitno rušenje objekata.

Vlada je 9. februara 2023. razmotrila Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna sa elementima ekološke katastrofe. Usvojila je Vlada tada Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena uz obale ove dvije rrijeke.

Zaduženo je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencija za zaštitu životne sredine da hitno uklone i sruše objekte u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo