Povežite se sa nama

Izdvojeno

RUSIJA: OD INTERNACIONALNOG DO NACIONALNOG SOCIJALIZMA: Prezir prema tuđim i vlastitim životima

Objavljeno prije

na

Moskva će, ako ostane pri sadašnjoj taktici, morati žrtvovati sve više svojih ljudi i ubijati sve više civila na suprotnoj strani. Pitanje je samo da li će ruski narod pristati da bude topovsko meso za Putina

 

Ušli smo u treću nedjelju oružane agresije Ruske Federacije na Ukrajinu, ili specijalne vojne operacije kako to nazivaju moskovske vlasti.

Nedavno je ruska Duma usvojila zakon po kome do 15 godina zatvora može dobiti svako ko dovodi u pitanje službenu verziju Kremlja oko događaja u Ukrajini ili širi drugačije nepovoljne vijesti o ratu. Broj uhapšenih Rusa koji protestvuju protiv još jedne verzije sovjetske humanitarne agresije mjeri se hiljadama.

S druge strane, sve je više konfuzije u zvaničnim stavovima oko toga kako teče i ko učestvuje u „specijalnoj vojnoj operaciji“. Tako je predsjednik Vladimir Putin u srijedu na Međunarodni dan žena javno uvjeravao ruske majke i žene da regruti ne učestvuju u sukobu rekavši „da razumije brigu za voljene…ali naglašava da regruti ne učestvuju u operacijama niti će učestvovati“. Ruski zakon inače zabranjuje slanje regruta van granica Ruske Federacije. U vanjskim operacijama mogu učestvovati jedino profesionalni vojnici.

Međutim, da se i tome može doskočiti u nedostatku topovskog mesa javno je posvjedočila 4. marta Ljudmila Narusova, ugledna članica Savjeta Ruske Federacije i udovica uticajnog političara Anatolija Sobčaka koji je dugo vremena bio politički mentor i učitelj Vladimira Putina i Dmitrija Medvedeva. Naime, Narusova je izjavila da su koji dan ranije (3.marta) „povučeni regruti iz ratne zone u Ukrajini koji su primorani da potpišu ugovor (kao profesionalni vojnici) ili koje je neko potpisao. Od čete od 100 ljudi samo su još četvorica bili živi“.

U srijedu se glasnuo i predstavnik ruskog Ministarstva odbrane Igor Konašenkov koji je izjavio da je „nažalost, otkriveno nekoliko slučajeva gdje su regruti učestvovali u specijalnoj vojnoj operaciji u Ukrajini i da su skoro svi vraćeni u Rusiju“. Da nisu samo u pitanju izolirani slučajevi jasno se vidi na snimcima stotina zarobljenih ruskih regruta iz svih krajeva Rusije kojima je rečeno, kao i nekada crnogorskim i srpskim vojnicima, da idu na „vojnu vježbu“ ili „na paradu u Kijev i Harkiv gdje će ih dočekati raširenih ruku i sa cvijećem“. Nakon što je zarobljenim vojnicima dozvoljeno da se jave kući mnogi roditelji su u nastupu bijesa jurnuli u lokalne regrutne i administrativne centre po okruzima u Sibiru gdje su glasno optuživali Putinove zvaničnike da šalju njihovu djecu u rat, dok ih konstantno lažu o dešavanjima u Ukrajini.

Da stvari budu crnje, mnogim ruskim regrutima pred polazak u Ukrajinu podijeljena su pakovanja hrane kojima je rok istekao februara 2015, pa je snimljen ne mali broj scena gdje ruska vojska pljačka prodavnice hrane ili otima hranu od ukrajinskih civila. Snimljene su i scene gdje ruski vojnici otimaju civilima telefone da bi se javili kući i rekli zaprepaštenim roditeljima da su umjesto na „vojnu vježbu“ poslati u pravi rat.

Prema zvaničnom Kremlju, „operacija u Ukrajini teče po planu“ dok u prvih šest dana sukoba ruska armija uopšte nije imala gubitaka. Onda je,  šestog dana, Ministarstvo odbrane priznalo da je poginulo skoro 500 vojnika i još gotovo 1600 ranjeno.

Te brojke je komentarisao šef štaba britanske vojske, admiral Toni Radakin, naglasavši da Rusija ovako kompleksnu operaciju nije sprovodila još od kraja Drugog svjetskog rata i da se suočava sa ozbiljnim problemima morala trupa, logistike i nepouzdanosti vojne tehnike. Radakin je istakao da je u prvih nedjelju dana Rusija izgubila više vojnika nego britanska vojska tokom 20 godina rata u Avganistanu. Nezvanične brojke i procjene na osnovu nezavisnih analiza video materijala govore o hiljadama ubijenih agresorskih vojnika i velikom broju oborenih letilica i uništenih raketnih sistema i oklopne tehnike.

Ruske jedinice, ne samo da su za sada loše motivisane za borbu i pored ogromne kremaljske propagande, već imaju i velikih problema sa snabdijevanjem. Izjalovio se plan ruskog blitzkriega da se zauzmu Kijev i nekoliko najvećih gradova u roku od nekoliko dana i da se instalira marionetska vlast. Ukrajinski branitelji primjenjuju taktiku izbjegavanja sukoba sa glavnim oklopnim jedinicama agresora koje propuštaju da prođu, a onda napadaju ruske konvoje za snabdijevanje koji nose gorivo, municiju i hranu frontalnim jedinicama. Do sada je prikazano najmanje tuce uništenih ruskih konvoja sa zalihama kao i znatan broj napuštenih modernih ruskih tenkova koji su ostali bez goriva i čije posade nisu imale više hrane.

I hvalisanje superiornom vojnom tehnologijom i vatrenom moći  pokazalo se, dobrim dijelom, kao nekadašnja boljševička propaganda. Nakon početne salve krstarećih raketa kojima su u jutro 24. februara pogođene ukrajinske vojne baze i komandni centri, očekivalo se da će Rusija u roku od dva dana uspostaviti totalnu dominaciju nad ukrajinskim nebom. Ruska armija je još isto jutro proglasila da ukrajinska avijacija i protivvazdušna odbrana više ne postoje kao i da ruska avijacija koristi visoko-precizne navođene rakete da bi spriječila civilne žrtve.

Međutim i 15 dana nakom početka agresije Rusija nema totalnu kontrolu nad ukrajinskim nebom, dok je broj oborenih ruskih aviona premašio brojku od 40, uključujući i supermoderne Suhoje 30SM, 34, 35C koji su navodno neoborivi i čije olupine su snimljene na ruševinama Harkiva, Sumija i drugih gradova. Preko 80 transportnih i borbenih helikoptera su postali plijen američkih raketa Stinger koje se lansiraju sa ramena i koje su tokom rata u Avganistanu natjerale Sovjetski Savez da se povuče.

Na kopnu, ukrajinski branitelji obilato koriste američke portabl raketne sisteme Javelin (eng. riječ za osti) i britanske NLAW za uništavanje oklopne tehnike. Snimci uspješnog dejstva Javelina i NLAW-a negiraju tvrdnje Kremlja da su njihovi tenkovi otporni na ta oružja.

Možda najveće iznenađenje u dosadašnjem dijelu rata predstavlja UCAV (bezpilotna borbena letilica) pod nazivom Bayraktar TB2. Riječ je o borbenom dronu koji nosi četiri rakete ispod svojih krila različite namjene a može nositi i takozvanu „lebdeću municiju“ koja se laserski navodi na mete. Dron proizvodi turska kompanija Bayraktar Defence čiji glavni konstruktor je Seldžuk Bajraktar, zet turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana, dok je software i sisteme za navođenje obezbijedila kanadska vojna industrija.

TB2 je debitovao u Drugom jermensko-azerbejdžanskom ratu 2020. godine oko enklave Nagorno-Karabah u Azerbejdžanu i odlučujuće je uticao da Azerbejdžan izađe kao definitivni vojni pobjednik. Ono što je tada zaprepastilo vojne eksperte je da je dron bez problema prolazio visoko-integriranu jermensku vazdušnu odbranu ruske proizvodnje i da je maltene nesmetano djelovao protiv jermenskih vojnih efektiva.

Turska je isporučila 20 letilica Ukrajini na čijem istoku je oktobra prošle godine imala svoj debitantski nastup uništivši rusku artiljerijsku poziciju u takozvanoj Luhanskoj Narodnoj Republici (LNR). Isporuka TB2 dronova je izazvala vidnu nervozu u Moskvi ali su vojni stručnjaci i u Rusiji i na Zapadu uvjeravali da je ruska armija razvila mjere kojima će lako neutralizirati prijetnja od Bayrak drona.

Takođe, na početku agresije rusko Ministarstvo odbrane je objavilo da je uništilo sve dronove, pa i više nego ih je Ukrajina i dobila od Turske. Međutim, stvarnost na terenu bila je potpuno drugačija. Snimci koji su procurili pokazaju ubitačnu preciznost TB2 drona i potpunu nemoć ruskih PVO sistema i sistema za elektronsko ometanje. Na snimcima se vidi kako rakete sa drona uništavaju napredne ruske protivvazdušne raketne sisteme TOR M1, TOR M2E, BUK, kao i Pantsir S1-O i Pantsir S2 mobilne sisteme. Možda je trenutno najspektakularnija akcija izvedena (i snimljena) na okupiranom Krimu gdje je TB2 dron neprimijećen prošao naširoko hvaljeni S-400 raketni sistem i uništio željezničku kompoziciju natovarenu gorivom za ruske tenkove. Ukrajinska strana se trudi da maksimalno ćuti o operacijama Bayrak drona i gotovo svi dosadašnji snimci su izgleda snimljeni i objavljeni privatno.

Koliko je upitna dosadašnja ruska dominacija nebom govore i izvještaji da je ukrajinska strana osim napada dronom na Krim napala krstarećim raketama i dvije ruske avio baze u zapadnoj Rusiji i uništila nekoliko aviona na pistama.

Bivši ruski ministar vanjskih poslova Andrej Kozirev je prije nekoliko dana na Twitter nalogu objavio da je ruska vojska zapravo Potemkinova armija jer su u zadnjih 20 godina pokušaja modernizacije armije „značajni djelovi budžeta pokradeni i potrošeni na kupovinu mega-jahti na Kipru“. Mnogi analitičari vide ruski odbrambeni sektor posebno pogođen korupcijom jer su procedure nabavke netransparentne zbog prirode poslova sa naoružanjem i da je Putinova klika posebno pljačkala vojsku i novac prebacivala na privatne račune.

Za razliku od milionskih suma koje je opredijelio sebi i svojim oligarsima, Putin je javno obznanio kompenzaciju porodicama poginulih vojnika od nekih 34.500 eura čija vrijednost svakim danom pada sa padom vrijednosti rublje. Slične kompenzacije su dijeljene, vrlo selektivno, i nakon Drugog čečenskog rata.

Dosadašnji razvoj događaja na terenu je primorao Moskvu da promijeni taktiku i trenutno stavi fokus na masovno granatiranje civilnih meta u Ukrajini kako bi se izazvala što veća panika među stanovništvom i slomila želja za otporom. Ovakva taktika je u skladu sa ranijom sovjetskom i ruskom doktrinom da, kada se neprijatelj ne može brzo savladati, onda se pribjegava rušenju bolnica, škola i crkvi.

Ruska vojska je gađala i oštetila memorijalni centar u Babinom Jaru blizu Kijeva gdje su njemački nacisti ubili 1941. godine preko 30 hiljada Jevreja nakon zauzimanja grada. U srijedu je ruska armija pogodila porodilište u opkoljenom lučkom gradu Mariupolu pod izgovorom da kompleks koriste ukrajinski nacionalisti koji odatle gađaju rusku vojsku. Isti narativ kao i Miloševićeve vojske tokom ratova 90-ih.

Kao odgovor na turske dronove i anglo-američke protivoklopne rakete ruska vojska je primjenila raniju sovjetsku taktiku – izvesti na liniju fronta što više vojnika i tehnike na kojima će ukrajinski branitelji istrošiti municiju, pa će onda Moskva poslati još vojske.

Ukrajini, međutim, sa zapadne strane granice stiže sve više oružja (doduše samo odbrambenog) i sve više stranih dobrovoljaca tako da će Moskva, ako ostane pri sadašnjoj taktici, morati žrtvovati sve više svojih ljudi i ubijati sve više civila na suprotnoj strani. Pitanje je samo da li će ruski narod pristati da bude topovsko meso za Putina kao što je bio za Staljina.

Jovo MARTINOVIĆ          

Komentari

FOKUS

USTAVNI SUD PO PARTIJSKIM KVOTAMA: Lako je Vatikanu, oni biraju samo jednog

Objavljeno prije

na

Objavio:

Deblokada Ustavnog suda  je bila neophodna. Zbog  toga se danas pozdravlja dogovor političkih stranaka oko nedostajućih kandidata za sudije tog suda, pa makar i po kvotama. No,  stvar neće biti riješena sve dok Ustavni sud ne prestane da  bude predmet  političke trgovine, već postane  nezavisna i kredibilna institucija

 

Djelimičan dogovor parlamentarnih stranaka oko sudija Ustavnog suda, kako bi se taj sud odblokirao, postignut je sredinom sedmice. Vodio se iza zatvorenih vrata Vile Gorica, a ne u parlamentu, baš kao da se dogovaraju ministarska mjesta, a ne sudije. To je dodatno pojačalo utisak koji se političkim klasama zamjera – da nedostajuće sudije Ustavnog suda biraju po modelu – naši i njihovi. Ni sami se parlamentarci nijesu libili da saopšte da se izbor odvija po principu partijskih kvota. ,,Pregovara se da od četvoro novih sudija, dvoje bude aktuelne većine, jedan DPS-a, jedan manjina“, nezvanično su objašnjavali mediji situaciju u kojoj političke klase biraju nedostajuće sudije Ustavnog suda.

Poslanici vlasti i opozicije, za sada su se dogovorili oko tri od četiri nedostajuće sudije Ustavnog suda. Izbor jednog sudije dovoljan je da se odblokira rad tog suda, ali nedovoljan za donošenje važnih odluka. Parlamentarne stranke za sada su postigle dogovor oko ovih imena:  zamjenica ombudsmana Snežana Armenko, sutkinja kotorskog Osnovnog suda Momirka Tešić i bivša zaštitnica imovinsko pravnih odnosa Dragana Đuranović.  Kandidatkinja Đuranović se tokom saslušanja u parlamentu izjasnila da je članica DPS-a, ali da će ukoliko bude izabrana za sutkinju Ustavnog suda, vratiti člansku kartu. I tokom prethodnih konkursa prijavljivala se za sutkinju Ustavnog suda i dobijala glasove DPS-a i LP-a. Ako se primijeni model – „dvoje parlamentarne većine, jedan DPS-a i jedan manjina“, s početka priče, jasno je da je Đuranović kandidatkinja DPS-a. Ona, međutim, ima još šest mjeseci do penzije, zbog čega, smatra se, parlamentarna većina nije kočila dogovor. Ono, ima i dovoljno vremena da utiče na određene važne odluke.

Prema nezvaničnim informacijama Vijesti, Tešić protežiraju  poslanici Demokrata, a Armenko Demokratski front.  Ni sutkinja Tešić nije prvi put kandidatkinja za Ustavni sud. U maju prošle godine dobila je dva glasa  – Demokrata. Poslanik Marko Milačić tada je problematizovao njenu kandidaturu podsjećajuči da je zbog sumnje u njenu nepristrasnost bila izuzeta iz predmeta pomorske nesreće u Budvi, u kojoj je stradala policijska službenica Maja Šljivančanin.  Presudom Osnovnog suda u Kotoru, maloljetni M.S. je bio osuđen na najduže 120 sati društveno-korisnog rada.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TAJNA KONKURSA OB KOTOR: Spas ili kraj bolnice u Meljinama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, smatraju u Opštini Herceg Novi

 

Opština Herceg Novi urgirala je početkom ove sedmice da premijer Dritan Abazović što prije organizuje sastanak predstavnika Opštine i bolnice Meljine, ministara zdravlja i finansija Dragoslava Sćekića i Aleksandra Damjanovića, direktora Fonda za zdravstvo Vuka Kadića i kotorske bolnice Davora Kumburovića.

Povod za urgenciju je protes i iskazano nezadovoljstvo radnika bolnice Meljine. Naime, tokom protekle nedjelje Opšta bolnica Kotor raspisala je konkurs u trajanju od tri dana za oko 80 zaposlenih iz Meljina,  iako je, kako tvrde zaposleni u Meljinama, Vlada dogovorila da će biti preuzeto kompletno osoblje njih 150.

Direktor OB Kotor Davor Kumburović za Monitor kaže da se na konkursu prijavilo 15 kandidata, a o daljim postupcima u cilju rješavanja statusa zaposlenih u Meljinama uputio nas je na Ministarstvo zdravlja.

,,Racionalno objašnjenje za ovako nešto ne postoji. Svima  je  kroz razgovore bilo  jasno da bolnica nema dovoljno zdravstvenog kadra i da je treba unarijediti  a ne svesti na stacionar. Po nezvaničnim informacijama  na oglas je konkurisalo oko 15 osoba a među njima  su neki zaposleni bolnice.  Značajno veći dio zaposlenih je ispoštovao dogovor kolektiva i nije konkurisao, a u slučaju da se predložena organizacija bolnice ne koriguje skoro čitav predviđeni dio ljekarskog kadra neće ostati da radi pod tim uslovima”, kaže za Monitor izvršna direktorka bolnice u Meljinama Olivera Elez.

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, naveli su u saopštenu iz Opštine Herceg Novi. Iz bolnice su ukazali da konkursom nije predviđeno 60 postojećih radnih mjesta, odnosno da je predviđeno manje zaposlenih nego do sada, iako bolnici u Meljinama već nedostaje kadar za optimalno funkcionisanje, dok bi porodilište u Meljinama bilo svedeno na reagovanje samo u hitnim slučajevima, saopšteno je iz lokalne uprave.

I pored urgencije, iz Vlade još ne odgovaraju zaposlenima u bolnici. ,,Još nijesmo dobili odgovor iz kabineta premijera za traženi sastanak”, kaže za Monitor predsjednica Sindikalne organizacije bolnice Meljine Slavica Drobnjak.

Izvršna direktorka Elez potvrđuje da odgovora još nema: ,,U utorak ujutro nas je stečajni upravnik obavjestio da će produžiti ugovore zaposlenima po osnovu stečaja za još jedan mjesec, odnosno do 28. 02.  Produženje je dato na molbu Ministarstva zdravlja, čime se preuzimanje bolnice od strane Ministarstva odlaže za još mjesec dana.  Za očekivati je da uskoro dobijemo odgovor sa neke od adresa na koje je upućna molba za reagovanje”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KUDA IDE EPCG: Voda i vjetar (od)nose milione

Objavljeno prije

na

Objavio:

Željezara, HE Piva, VE Gvozd, Pljevlja… Prema medijskim nastupima menadžementa, EPCG trenutno predstavlja svojevrsnu vladu u sjenci koja preuzima ulogu izvršnih vlasti brinući o našem zdravlju, obrazovanju i socijalnom statusu, dok se o kompanijskim problemima i gubicima ćuti

 

Prošle nedjelje, u Vladi, sreli su se bivši radnici nikšićke Željezare i premijer Dritan Abazović. Sumirani su utisci, stoji u Vladinom saopštenju, i razmijenjene čestitke, iskazana zahvalnost i zadovoljstvo postignutim. Palo je i obećanje: ,,Abazović je naglasio da očekuje da do 1. februara bude okončan proces zapošljavanja radnika nikšićke Željezare”.

Koji dan kasnije, članovi delegacije koja je posjetila premijera obratili su se novinarima najavljujući da bi višemjesečni protest, sa krova upravne zgrade Željezare, od naredne nedjelje mogli preseliti pred Elektroprivredu Crne Gore (EPCG).

,,Nijesmo se mi borili da bi neko drugi ovdje radio, već da mi pokažemo svima da ova fabrika ima potencijala da bude profitabilna. Zato, ukoliko do ponedeljka ne dođe poziv koji očekujemo, mi ćemo biti prinuđeni da isti tražimo ispred upravne zgrade Elektroprivrede”, poručio je u ime nekadašnjih željezaraca Ivan Vujović. Precizirajući: ,,Naš stav je poznat, a to je da u toku narednih deset dana počnemo da radimo i da zarađujemo za nas i naše porodice. Taj rad mora biti zasnovan na rješenjima za stalno, sve ostalo je neprihvatljivo, jer smo mi svi bili stalno zaposleni do 1. septembra 2022. godine”. Tada su od bivšeg poslodavca, turske kompanije Toščelik, dobili otpremnine. I prateći paket obećanja iz Vlade, EPCG i Opštine Nikšić.

Sad su se ona malo iskomplikovala. Prvo je pitanje kako da EPCG Solar gradnja kojoj je imovina kupljena od Turaka data na korišćenje i novoformirano d.o.o EPCG Željezara zaposle nekadašnje željezarce a ne nekoga drugog ko bi se na obavezni konkurs prijavio sa boljim referencama. A drugo – kako zaposliti skoro 250 ljudi za koje, sada, nema posla. Abazović i Milutin Đukanović, predsjednik odbora direktora EPCG, najavljivali su fazno zapošljavanje, u skladu sa potrebama proizvodnje. Iako u EPCG još nijesu načisto ni da li će se u pogonima nekadašnje Željezare proizvoditi čelik, osim konstrukcija potrebnih za montažu planirane solarne elektrane. Dok željezarci gube strpljenje. A Solar gradnja, prema medijskim izvještajima i tvrdnjama upućenih, i sa postojećim brojem zapošljenih bilježi gubitke.

Trenutno, ipak, izgleda kako u EPCG i njenim ćerka firmama imaju prečih briga. Odbranu lika i djela top menadžmenta koji je zaposjeo kompaniju podjelom partijskog plijena po dubini, nakon izbora 2020.

,,Glavni finansijski direktor EPCG Miro Vračar nije povrijeđen u udesu koji se dogodio u noći između petka i subote na putnom pravcu Podgorica – Danilovgrad, ali je službeni automobil marke audi 5 potpuno uništen”, objavili su mediji  sredinom januara. Oni manje naklonjeni parlamentarnoj većini i njihovim kadrovima u državnim preduzećima iskoristili su priliku da podsjete kako su čelnici EPCG na početku mandata najavljivali smanjenje bogatog voznog parka i zabranu korišćenja službenih vozila van radnog vremena. I da od toga nije bilo ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo