Povežite se sa nama

Izdvojeno

RUSIJA: OD INTERNACIONALNOG DO NACIONALNOG SOCIJALIZMA: Prezir prema tuđim i vlastitim životima

Objavljeno prije

na

Moskva će, ako ostane pri sadašnjoj taktici, morati žrtvovati sve više svojih ljudi i ubijati sve više civila na suprotnoj strani. Pitanje je samo da li će ruski narod pristati da bude topovsko meso za Putina

 

Ušli smo u treću nedjelju oružane agresije Ruske Federacije na Ukrajinu, ili specijalne vojne operacije kako to nazivaju moskovske vlasti.

Nedavno je ruska Duma usvojila zakon po kome do 15 godina zatvora može dobiti svako ko dovodi u pitanje službenu verziju Kremlja oko događaja u Ukrajini ili širi drugačije nepovoljne vijesti o ratu. Broj uhapšenih Rusa koji protestvuju protiv još jedne verzije sovjetske humanitarne agresije mjeri se hiljadama.

S druge strane, sve je više konfuzije u zvaničnim stavovima oko toga kako teče i ko učestvuje u „specijalnoj vojnoj operaciji“. Tako je predsjednik Vladimir Putin u srijedu na Međunarodni dan žena javno uvjeravao ruske majke i žene da regruti ne učestvuju u sukobu rekavši „da razumije brigu za voljene…ali naglašava da regruti ne učestvuju u operacijama niti će učestvovati“. Ruski zakon inače zabranjuje slanje regruta van granica Ruske Federacije. U vanjskim operacijama mogu učestvovati jedino profesionalni vojnici.

Međutim, da se i tome može doskočiti u nedostatku topovskog mesa javno je posvjedočila 4. marta Ljudmila Narusova, ugledna članica Savjeta Ruske Federacije i udovica uticajnog političara Anatolija Sobčaka koji je dugo vremena bio politički mentor i učitelj Vladimira Putina i Dmitrija Medvedeva. Naime, Narusova je izjavila da su koji dan ranije (3.marta) „povučeni regruti iz ratne zone u Ukrajini koji su primorani da potpišu ugovor (kao profesionalni vojnici) ili koje je neko potpisao. Od čete od 100 ljudi samo su još četvorica bili živi“.

U srijedu se glasnuo i predstavnik ruskog Ministarstva odbrane Igor Konašenkov koji je izjavio da je „nažalost, otkriveno nekoliko slučajeva gdje su regruti učestvovali u specijalnoj vojnoj operaciji u Ukrajini i da su skoro svi vraćeni u Rusiju“. Da nisu samo u pitanju izolirani slučajevi jasno se vidi na snimcima stotina zarobljenih ruskih regruta iz svih krajeva Rusije kojima je rečeno, kao i nekada crnogorskim i srpskim vojnicima, da idu na „vojnu vježbu“ ili „na paradu u Kijev i Harkiv gdje će ih dočekati raširenih ruku i sa cvijećem“. Nakon što je zarobljenim vojnicima dozvoljeno da se jave kući mnogi roditelji su u nastupu bijesa jurnuli u lokalne regrutne i administrativne centre po okruzima u Sibiru gdje su glasno optuživali Putinove zvaničnike da šalju njihovu djecu u rat, dok ih konstantno lažu o dešavanjima u Ukrajini.

Da stvari budu crnje, mnogim ruskim regrutima pred polazak u Ukrajinu podijeljena su pakovanja hrane kojima je rok istekao februara 2015, pa je snimljen ne mali broj scena gdje ruska vojska pljačka prodavnice hrane ili otima hranu od ukrajinskih civila. Snimljene su i scene gdje ruski vojnici otimaju civilima telefone da bi se javili kući i rekli zaprepaštenim roditeljima da su umjesto na „vojnu vježbu“ poslati u pravi rat.

Prema zvaničnom Kremlju, „operacija u Ukrajini teče po planu“ dok u prvih šest dana sukoba ruska armija uopšte nije imala gubitaka. Onda je,  šestog dana, Ministarstvo odbrane priznalo da je poginulo skoro 500 vojnika i još gotovo 1600 ranjeno.

Te brojke je komentarisao šef štaba britanske vojske, admiral Toni Radakin, naglasavši da Rusija ovako kompleksnu operaciju nije sprovodila još od kraja Drugog svjetskog rata i da se suočava sa ozbiljnim problemima morala trupa, logistike i nepouzdanosti vojne tehnike. Radakin je istakao da je u prvih nedjelju dana Rusija izgubila više vojnika nego britanska vojska tokom 20 godina rata u Avganistanu. Nezvanične brojke i procjene na osnovu nezavisnih analiza video materijala govore o hiljadama ubijenih agresorskih vojnika i velikom broju oborenih letilica i uništenih raketnih sistema i oklopne tehnike.

Ruske jedinice, ne samo da su za sada loše motivisane za borbu i pored ogromne kremaljske propagande, već imaju i velikih problema sa snabdijevanjem. Izjalovio se plan ruskog blitzkriega da se zauzmu Kijev i nekoliko najvećih gradova u roku od nekoliko dana i da se instalira marionetska vlast. Ukrajinski branitelji primjenjuju taktiku izbjegavanja sukoba sa glavnim oklopnim jedinicama agresora koje propuštaju da prođu, a onda napadaju ruske konvoje za snabdijevanje koji nose gorivo, municiju i hranu frontalnim jedinicama. Do sada je prikazano najmanje tuce uništenih ruskih konvoja sa zalihama kao i znatan broj napuštenih modernih ruskih tenkova koji su ostali bez goriva i čije posade nisu imale više hrane.

I hvalisanje superiornom vojnom tehnologijom i vatrenom moći  pokazalo se, dobrim dijelom, kao nekadašnja boljševička propaganda. Nakon početne salve krstarećih raketa kojima su u jutro 24. februara pogođene ukrajinske vojne baze i komandni centri, očekivalo se da će Rusija u roku od dva dana uspostaviti totalnu dominaciju nad ukrajinskim nebom. Ruska armija je još isto jutro proglasila da ukrajinska avijacija i protivvazdušna odbrana više ne postoje kao i da ruska avijacija koristi visoko-precizne navođene rakete da bi spriječila civilne žrtve.

Međutim i 15 dana nakom početka agresije Rusija nema totalnu kontrolu nad ukrajinskim nebom, dok je broj oborenih ruskih aviona premašio brojku od 40, uključujući i supermoderne Suhoje 30SM, 34, 35C koji su navodno neoborivi i čije olupine su snimljene na ruševinama Harkiva, Sumija i drugih gradova. Preko 80 transportnih i borbenih helikoptera su postali plijen američkih raketa Stinger koje se lansiraju sa ramena i koje su tokom rata u Avganistanu natjerale Sovjetski Savez da se povuče.

Na kopnu, ukrajinski branitelji obilato koriste američke portabl raketne sisteme Javelin (eng. riječ za osti) i britanske NLAW za uništavanje oklopne tehnike. Snimci uspješnog dejstva Javelina i NLAW-a negiraju tvrdnje Kremlja da su njihovi tenkovi otporni na ta oružja.

Možda najveće iznenađenje u dosadašnjem dijelu rata predstavlja UCAV (bezpilotna borbena letilica) pod nazivom Bayraktar TB2. Riječ je o borbenom dronu koji nosi četiri rakete ispod svojih krila različite namjene a može nositi i takozvanu „lebdeću municiju“ koja se laserski navodi na mete. Dron proizvodi turska kompanija Bayraktar Defence čiji glavni konstruktor je Seldžuk Bajraktar, zet turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana, dok je software i sisteme za navođenje obezbijedila kanadska vojna industrija.

TB2 je debitovao u Drugom jermensko-azerbejdžanskom ratu 2020. godine oko enklave Nagorno-Karabah u Azerbejdžanu i odlučujuće je uticao da Azerbejdžan izađe kao definitivni vojni pobjednik. Ono što je tada zaprepastilo vojne eksperte je da je dron bez problema prolazio visoko-integriranu jermensku vazdušnu odbranu ruske proizvodnje i da je maltene nesmetano djelovao protiv jermenskih vojnih efektiva.

Turska je isporučila 20 letilica Ukrajini na čijem istoku je oktobra prošle godine imala svoj debitantski nastup uništivši rusku artiljerijsku poziciju u takozvanoj Luhanskoj Narodnoj Republici (LNR). Isporuka TB2 dronova je izazvala vidnu nervozu u Moskvi ali su vojni stručnjaci i u Rusiji i na Zapadu uvjeravali da je ruska armija razvila mjere kojima će lako neutralizirati prijetnja od Bayrak drona.

Takođe, na početku agresije rusko Ministarstvo odbrane je objavilo da je uništilo sve dronove, pa i više nego ih je Ukrajina i dobila od Turske. Međutim, stvarnost na terenu bila je potpuno drugačija. Snimci koji su procurili pokazaju ubitačnu preciznost TB2 drona i potpunu nemoć ruskih PVO sistema i sistema za elektronsko ometanje. Na snimcima se vidi kako rakete sa drona uništavaju napredne ruske protivvazdušne raketne sisteme TOR M1, TOR M2E, BUK, kao i Pantsir S1-O i Pantsir S2 mobilne sisteme. Možda je trenutno najspektakularnija akcija izvedena (i snimljena) na okupiranom Krimu gdje je TB2 dron neprimijećen prošao naširoko hvaljeni S-400 raketni sistem i uništio željezničku kompoziciju natovarenu gorivom za ruske tenkove. Ukrajinska strana se trudi da maksimalno ćuti o operacijama Bayrak drona i gotovo svi dosadašnji snimci su izgleda snimljeni i objavljeni privatno.

Koliko je upitna dosadašnja ruska dominacija nebom govore i izvještaji da je ukrajinska strana osim napada dronom na Krim napala krstarećim raketama i dvije ruske avio baze u zapadnoj Rusiji i uništila nekoliko aviona na pistama.

Bivši ruski ministar vanjskih poslova Andrej Kozirev je prije nekoliko dana na Twitter nalogu objavio da je ruska vojska zapravo Potemkinova armija jer su u zadnjih 20 godina pokušaja modernizacije armije „značajni djelovi budžeta pokradeni i potrošeni na kupovinu mega-jahti na Kipru“. Mnogi analitičari vide ruski odbrambeni sektor posebno pogođen korupcijom jer su procedure nabavke netransparentne zbog prirode poslova sa naoružanjem i da je Putinova klika posebno pljačkala vojsku i novac prebacivala na privatne račune.

Za razliku od milionskih suma koje je opredijelio sebi i svojim oligarsima, Putin je javno obznanio kompenzaciju porodicama poginulih vojnika od nekih 34.500 eura čija vrijednost svakim danom pada sa padom vrijednosti rublje. Slične kompenzacije su dijeljene, vrlo selektivno, i nakon Drugog čečenskog rata.

Dosadašnji razvoj događaja na terenu je primorao Moskvu da promijeni taktiku i trenutno stavi fokus na masovno granatiranje civilnih meta u Ukrajini kako bi se izazvala što veća panika među stanovništvom i slomila želja za otporom. Ovakva taktika je u skladu sa ranijom sovjetskom i ruskom doktrinom da, kada se neprijatelj ne može brzo savladati, onda se pribjegava rušenju bolnica, škola i crkvi.

Ruska vojska je gađala i oštetila memorijalni centar u Babinom Jaru blizu Kijeva gdje su njemački nacisti ubili 1941. godine preko 30 hiljada Jevreja nakon zauzimanja grada. U srijedu je ruska armija pogodila porodilište u opkoljenom lučkom gradu Mariupolu pod izgovorom da kompleks koriste ukrajinski nacionalisti koji odatle gađaju rusku vojsku. Isti narativ kao i Miloševićeve vojske tokom ratova 90-ih.

Kao odgovor na turske dronove i anglo-američke protivoklopne rakete ruska vojska je primjenila raniju sovjetsku taktiku – izvesti na liniju fronta što više vojnika i tehnike na kojima će ukrajinski branitelji istrošiti municiju, pa će onda Moskva poslati još vojske.

Ukrajini, međutim, sa zapadne strane granice stiže sve više oružja (doduše samo odbrambenog) i sve više stranih dobrovoljaca tako da će Moskva, ako ostane pri sadašnjoj taktici, morati žrtvovati sve više svojih ljudi i ubijati sve više civila na suprotnoj strani. Pitanje je samo da li će ruski narod pristati da bude topovsko meso za Putina kao što je bio za Staljina.

Jovo MARTINOVIĆ          

Komentari

INTERVJU

ANA VUKOVIĆ, SUTKINJA VRHOVNOG SUDA: Politika želi  pravosuđe po svojoj mjeri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osam neuspjelih  pokušaja izbora predsjednika Vrhovnog suda samo su  dodatna potvrda urušenosti crnogorskog sudstva. Odbijanjem da  vlastitog vođu izabere iz reda svojih kolega, crnogorsko sudstvo negiralo je sopstveni autoritet, dostojanstvo i poštovanje

 

 

MONITOR:  Od šestoro sudija Specijalnog odeljenja Višeg suda u Podgorici, četvoro se prijavilo u Apelacioni sud, nakon što  je Sudski savjet  raspisao konkurs. Kao kandidatkinja za poziciju predsjednice Vrhovnog suda ocijenili ste da to ne bi trebalo dozvoliti. Šta bi to značilo za Specijalno odeljenje i neke od ključnih procesa koji traju?

VUKOVIĆ: Značaj Specijalnog odjeljenja u ukupnim društvenim reformama nije potrebno posebno objašnjavati. Nedovoljan kadrovski potencijal Specijalnog odjeljenja mora  se hitno ojačati. U suprotnom, odliv kadra će neminovno dovesti do  zastoja u funkcionisanju ovog odjeljenja, a svaka sporost  je ozbiljna prijetnja pravdi.

MONITOR: Šta se može uraditi da Odeljenje koje inače ima problem sa kadrovskim kapacitetima ostane bez sudija?

VUKOVIĆ: Pravosuđe je u brojnim problemima. Nije ih moguće sve riješiti, ali  neke je moguće spriječiti. Napredovanje sudija  Specijalnog odjeljenja u višu instancu,u ovom trenutku,  sigurno nije  dio rješenja problema. U nove  procese izbora sudija ne smijemo  ući uz loše i sporo sprovođenje pravde. Ceh loše kreirane kadrovske politike,  koji već plaćamo, ne ostavlja puno mogućnosti da se upražnjena sudijska mjesta blagovremeno popune kadrovima odgovarajućih stručnih i iskustvenih kompetencija.

MONITOR: Kazali ste da ste čuli da je većina sudija koji su konkurisali to učinila iz inata, kako bi dobili reakciju na težinu posla i stanja u kom se nalaze.   Gdje leži odgovornost za takvo stanje, i na kome je da to riješi?

VUKOVIĆ: Specijalno odjeljenje Višeg suda u Podgorici, već duže  funkcioniše u smanjenim kadrovskim i prostornim kapacitetima,  što se uz veliki priliv predmeta složene strukture odrazilo na dugo trajanje sudskih postupaka i mali broj prvostepenih presuda. Predstojeća izmjena  procesnog zakona (ZKP)omogućiće veću efikasnost u  postupanju i  eliminisati brojne zloupotrebe koje su  značajno uticale na ažurnost procedura. Ipak,  i u postojećim uslovima organizaciju rada  ovog odjeljenja moguće je unaprijediti  brižljivim planiranjem  svih aktivnosti sa jasno definisanim rokovima, uz uspostavljanje mehanizama kontrole djelotvornosti sprovedenih aktivnosti.

Odgovornost je na svakom sudiji pojedinačno. Profesionalac je onaj koji daje sve od sebe i  onda kada su postojeći uslovi za to daleko od zadovoljavajućih. Integritet, stručnost i lična posvećenost svakog sudije ponaosob, dodatna su  afirmacija garancije nezavisnog sudstva, čiju  potvrdu u hijerarhiji sudske vlasti, svojim ličnim primjerom mora obezbijediti Predsjednik suda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLAST I FINANSIJE: Nema para, ima problema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Spajić ne haje za neispunjena obećanja. Umjesto toga najavljuje nove povišice. I investicije. Na sve strane. To što para nema nije, izgleda, njegov problem. Ali jeste građana

 

Dok se nadležni skupštinski odbori lagano pripremaju za predstojeću raspravu o prijedlogu zakona o budžetu za 2025. godinu, informacije sa raznih strana ukazuju da bi taj dokument (budžet) mogao imati ozbiljnih problema pri susretu sa realnošću. Najprostije, nema para. Odnosno, ako ih možda i ima onda one nijesu dobro raspoređene. Fali tamo gdje ne bi smjelo.

Krenimo iz Skupštine Crne Gore. Naumljeno je da se poslanicima, kao i svim drugim javnim funkcionerima, zarade uvećaju za 30 odsto. Tako bi predstavnici zakonodavne vlasti ubuduće imali, u prosjeku, startnu platu od približno 2,6 hiljada eura. Kada se doda dodatak na staž i raznorazne skupštinske naknade (predsjednici poslaničkih klubova, skupštinskih odbora…) izaći će to na tri hiljade eura.

Da narodni predstavnici budu još malo rasterećeniji, pomoći će i personalni asistenti/savjetnici. Na zahtjev predsjednika parlamenta Andrije Mandića novac za njihovo angažovanje predviđen je budžetom za narednu godinu. Mada se, izgleda, ministar finanasija Novica Vuković nada da  poslanici neće prihvatiti dar. “Oni kao posebna grana vlasti imaju mogućnost da sami donose zakone, koeficijente, sistematizacije i sistem zapošljavanja. Izvršna vlast u tom smislu nema uticaja na Skupštinu“, kazao je  Vuković. „Na poslanicima je da se odrede tokom glasanja da li ta sredstva njima trebaju u tu svrhu ili se to može preusmjeriti, recimo, za sanaciju nekog vrtića.” Biće to zanimljivo ispratiti.

Krenimo sada sa tanje strane. U prijedlogu budžeta za 2025. godinu  za rad MUP-a i Uprave policije predviđeno je blizu četiri miliona manje nego za ovu godinu, požalio se Zoran Brđanin, direktor UP, na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. To, po njegovoj računici, znači da neće biti novca za zapošljavanje novih policajaca. Njih, prema važećoj sistematizaciji, nedostaje makar 1.200. Zapravo, objasnio je direktor UP, u predloženom budžetu nema novca čak ni za zapošljavanje svršenih polaznika policijske akademije. „To nam je nekih milion i po“, kazao je, pa primijetio kako su ostali i bez traženih sredstava (138 hiljada eura) za nabavku uniformi. „Ta nam uniforma treba. Nemamo za nabavku rezervnih djelova, za službena vozila, plovila, za laboratoriju i forenzički centar…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DONACIJE VLADE I DRŽAVNIH PREDUZEĆA SPC: Blagoslov koji nas košta milione 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 2011. do ove godine Eparhiji budimljansko nikšićkoj iz budžeta je isplaćeno 1,9 miliona eura. Mitropoliji Crnogorsko primorskoj uplaćeno je 1,6 miliona eura. Najveći dio u posljednje četiri godine: 2021. godine 437 hiljada, 2022. – 654 hiljada eura, tokom protekle 208 hiljada i ove godine 106 hiljada eura

 

Vlada Crne Gore je u junu prošle godine odobrila 220.000 eura Eparhiji budimljanko-nikšićkoj za rekonstrukciju Saborne crkve Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću. Državna revizorska institucija (DRI) je, u svom nedavnom Izvještaju o Budžetu za 2023, ustanovila da nema priložene propratne dokumentacije, kao i da nije navedena obaveza izvještavanja o utrošku navedenih sredstava.

U izvještaju DRI se navodi da im je Ministarstvo pravde proslijedilo dopis Eparhije budimljansko-nikšićke u kom je navedeno da je do 1. jula 2024. godine, utrošen iznos od 60.000, dok će se preostalih 160.000 eura biti utrošeno u narednom periodu.

Iz DRI su naveli da je ovim prekršeno niz pravila, te da su ,,Vlada i resorna ministarstva dužni da prije usvajanja zaključaka i plaćanja iz tekuće budžetske rezerve obezbijede relevantnu dokumentaciju kojom se vrši pravdanje odobrenog iznosa, kako je i predviđeno aktom o bližim kriterijumima za korišćenje sredstava tekuće i stalne budžetske rezerve i uputstvom o radu državnog trezora”.

U posljednje četiri godine, Vlada je za finansiranje vjerskih zajednica za četiri godine isplatila milion i 975 hiljada eura. Najviše novca je izdvojila za Mitropoliju crnogorsko-primorsku Srpske pravoslavne crkve – 930 hiljada, potom za Islamsku zajednicu u Crnoj Gori – 331 hiljadu, dok je Eparhiji budimljansko-nikšićkoj SPC dala 278 hiljada eura. Crnogorska pravoslavna crkva je za isti period dobila 231 hiljadu eura. Ostalih 13 vjerskih zajednica dobilo je između hiljadu i po i 55 hiljada eura, koliko je dobila Jevrejska zajednica.

Raniji izvještaj DRI-ja je pokazao da je posebno sporno finansiranje srednjih vjerskih škola, za što je iz budžeta isplaćeno 4,9 miliona eura. Čak tri miliona i sto hiljada eura dobila je Medresa ,,Mehmed Fatih” Islamske zajednice u Tuzima, a milion i 800 hiljada Gimnazija ,,Sveti Sava” Mitropolije crnogorsko-primorske u Podgorici.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je proteklog mjeseca podnio Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) krivičnu prijavu protiv NN lica koja su od 2019. do 2023. godine odobrili isplatu 4,9 miliona eura za finansiranje srednjih vjerskih škola u Crnoj Gori. ,,To je urađeno suprotno Opštem zakonu o obrazovanju i vaspitanju, što je utvrdila i Državna revizorska institucija (DRI) i dala negativno mišljenje na usklađenost finansiranja srednjih vjerskih škola sa ovim zakonom, a što ukazuje i na zloupotrebu službenog položaja sa ogromnom štetom za Budžet Crne Gore”, naveli su iz CGO.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo