Povežite se sa nama

DRUŠTVO

OSTAVŠTINA MINISTARKE BRATIĆ: Prosvjeta u v.d. stanju

Objavljeno prije

na

U čistkama tokom protekle godine resor na čijem čelu je Vesna Bratić otpustio je više od 250 direktora obrazovnih ustanova, stavljajući im na teret da su zloupotrijebili službeni položaj. Do sada ih je zbog nezakonitih smjena tužilo 157 direktora i direktorica. Većinu obrazovnih ustanova i dalje vode vršioci dužnosti

 

Viši sud u Podgorici potvrdio je presudu danilovgradskog Osnovnog suda da je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta u januaru prošle godine mimo zakona smijenilo direktora Policijske akademije Bobana Šaranovića.

U čistkama tokom protekle godine resor na čijem čelu je Vesna Bratić otpustio je više od 250 direktora obrazovnih ustanova, stavljajući im na teret da su zloupotrijebili službeni položaj. Do sada ih je zbog, kako se i sudski pokazuje, nezakonitih smjena tužilo 157 direktora i direktorica.

„Presuda kojom je poništeno rješenje o razrješenju jednog od prvih direktora koje je razriješilo ministrastvo Vesne Bratic postala je pravosnažna čime je sud stavio tačku na tvrdnje ministarstva da je sve urađeno po zakonu“, kaže za Monitor Šaranovićev advokat Mladen Tomović.

Sudovi su utvrdili da se bez adekvatnog i zakonitog postupka kojim bi se u posebnom postupku utvrdila eventualna odgovornost ne može smjenjivati. Tomović kaže da postoji jasna analogija između ovog prvog pravosnažno presuđenog slučaja i ostalih razrješenja direktora u ostalim obrazovnim ustanovama. „Sva rješenja su tipska, i u svim rješenjima o razrješenju direktora stoji – neizvršavanje službene dužnosti, odnosno neformiranje školskog odbora, što bi bio pandan zloupotrebi položaja. Sud je decidno potvrdio da bez prethodnog postupka utvrđivanja odgovornosti za povredu radne obaveze, odnosno zloupotrebu položaja direktora nema govora o zakonitom razrješenju, tako da je ovom presudom već uspostavljena sudska praksa u svim ovim slučajevima“.

Advokat savjetuje smijenjene direktore koji su podnijeli tužbu da traže naknadu štete od trenutka smjene do isteka mandata na koji su postavljeni od strane Ministarstva. Kako je većina smijenjenih direktora nastavila da radi u obrazovanju, nadoknadiće im se razlika između nastavničke i direktorske plate do isteka mandata.

Iako su mediji pisali da se radi o milionskim iznosima, iznosi će biti značajno manji jer je većina smjenjenih direktora nastavilo radni odnos kao nastavnici, a značajan broj je bio na sredini ili pri kraju mandata.

„Ako govorimo o situaciji kada je bivši direktor ostao da radi kao nastavnik, radi se o potraživanju koja se kreću od 100 do 150 eura za svaki mjesec do kraja mandata uvećan za iznos kamate od momenta dospijeća do presuđena i od presuđenja do konačne isplate. U situaciji kada se potražuje cjelokupna zarada, taj iznos se može kretati u rasponu  od 600 do 900 eura pomnoženo sa brojem mjeseci do isteka mandata na koji je kao direktor bio imenovan i uvećan za iznos zakonske kamate“, objašnjava Tomović.

Da je ministarka prije stihijskog smjenjivanja direktora morala prethodno sprovesti individualne postupke za utvrđivanje odgovornosti direktora koje je smijenila, smatra Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica Centra za građansko obrazovanje (CGO).

„Trebalo je naći razloge njihove odgovornosti za razrešenje. Na taj način bi svakako poslali drugačiju poruku javnosti, da se direktori smjenjuju sa razlogom usred mandata. Ovako toga nije bilo, već je jasno da je većina tih smjena bio čist politički revanšizam. To posljedično vodi velikoj materijalnoj šteti koja će proisteći nakon pokrenutih sudskih postupaka poput ovog primjera, a već smo govorili  o tome da  je sigurno neće snositi ministarka“, kaže za Monitor Kaluđerović.

Ministarka je još malo pa okončala mandat tako da nikakve odgovornosti neće biti, a štetu će platiti građani. Ipak, da se podsjetimo da je ministarka Bratić isticala da su smjene direktora nužne kako bi se depolitizovao školski sistem.

Da bi „spasli“ obrazovanje, skupštinska većina krajem maja prošle godine usvaja izmjene Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, kojim će, kako su objasnili, biti legalizovana smjena direktora i pomoćnika direktora crnogorskih škola i vrtića. Zakon je 4. juna objavljen u Službenom listu, a stupio je na snagu 12. juna.

Na ove izmjene stigla su brojna upozorenja i negodovanja. Iz Sindikata prosvjete su naveli da sa njima nije bilo konsultacije oko izmjena zakona. Upozorili su da smjene i izbori novih direktora u trenutku kada se završava školska godina i započinju pripreme za novu komplikuju situaciju u obrazovnom sistemu. U Prosvjetnoj zajednici Crne Gore (PZCG) ocijenili su da je razrješenje oko 260 direktora škola i vrtića u isto vrijeme i objavljivanje novih konkursa za ta upražnjena mjesta dovelo do haotičnog stanja, jer će se „teško moći kontrolisati regularnost i pravičnost pri zapošljavanju“.

U novembru je javnost saznala kako je depolitizacija školstva tekla – po Dontovom koeficijentu i broju mandata u Skupštini podijeljen je izborni plijen u školama, vrtićima, domovima učenika, između partija vladajuće većine. U Skupštini je poslanik Raško Konjević podsjetio ministarku Bratić da je kazala „da partijske knjižice niti su bile niti će biti ikakva komparativna prednost dok je na čelu Ministarstva, nikakve Dontove formule, Arhimedove, Njutnove ili neki drugi zakoni, osim Zakona o opštem obrazovanju nijesu primjenjivani“. „Evo vam Dontova formula“, kazao je Konjević i pokazao tabelu. A u njoj od 120 obrazovnih institucija DF-u pripalo 48 direktorskih mjesta plus 15 direktora PzP-a, i SNP je dobio 15 direktorskih mjesta u obrazovnim institucijama, Demokrate čak 30, a URA 12 direktora.

Navedena „demokratizacija“ obrazovanja dovela je do toga da ministarka Bratić na kraju svog mandata prosvjetu ostavlja u v.d. stanju. Naime, Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta još nije izabralo direktore u većini osnovnih i srednjih škola, već te ustanove i dalje vode vršioci dužnosti, čime se krši procedura po raspisanom konkursu, potvrdili su medijima iz Sindikata prosvjete.

Većini direktora produžen je mandat vršioca dužnosti što je mimo zakona, jer v.d. stanje u školama ne smije biti duže od šest mjeseci.

„Dio direktora je dobio rješenje, ali dobar dio škola ima direktore koji su još u v.d. stanju. Pojavila su se tumačenje da v.d. direktor ne može da imenuje pomoćnika, iako su  sistematizovana ta mjesta. Za te direktore to je vrlo nezavidna situacija, nemaju slobodu i moraju sve sami da rade“, kaže za Monitor predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.

On upozorava da može da se desi da nova vlast, novi ministar prosvjete tim direktorima zahvali na saradnji iako su sami odradili dobar dio posla u prethodnom periodu. „Preuzeli su odgovornost, a sada su ostavljeni na tankom ledu.

I Kaluđerović kaže da produživanje v.d. stanja, osim što je nezakonito, proizvodi i sistemske probleme jer v.d. direktori škola ne mogu donositi odluke.

„Praksa je do sada pokazala da je bilo značajnih kršenja zakonske procedure u izborima direktora. Imali smo situaciju u Elektrotehničkoj školi u Podgorici da je Ministarstvo prekršilo ostavljeni rok od 15 dana u kome je traženo izjašnjenje Nastavničkog vijeća o predloženom kandidatu. Ministarka Bratić je odmah, ne poštujući rok, uputila školi odluku o imenovanju novog direktora u punom mandatu. Odluka o izboru tamošnjeg direktora je datirana na period prije upućivanja zahtjeva  ministarstva školi da se izjasni Nastavničko vijeće o kandidatu“, kaže Kaluđerović.

Ona objašnjava da se ovakvim postupanjem obesmišljava zakonska procedura.

I pored obećanja, nova vlast je samo nastavila sa praksom u kojoj ministar odlučuje o postavljenjima u obrazovnim institucijama.

„Nekada je bila praksa da se pita prvo nastavničko vijeće, školski odbor, pa lokalna zajednica. Ministar je samo potpisivao. Sada ministar ima ključnu riječ. Iako je Sindikat urgirao da se izvrši depolitizacija. Niko nije slušao naše reakcije, nije bilo ni javne rasprave, nije bilo želje da se taj problem sistemski riješi, skupštinska većina je odlučila po svome“, kaže Božović.

Da li će nova većina izvući prosvjetu iz v.d. stanja i, što je važnije, da li će imati želje da sistemski rješava probleme i otvori put ka depolitizaciji školstva? Ali, ovaj put isprave.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

EVROPSKI SUD O KORIŠĆENJU KRIPTOVANIH KOMUNIKACIJA NA SUDU: Nenadležan za Crnu Goru, ali ne i nebitan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki crnogorski advokati pozdravljaju presudu Evropskog suda pravde o korišćenju kriptovanih komunikacija kao dokaza, dok tužilaštvo tvrdi da ta presuda ne utiče na validnost prikupljenih dokaza pred ovdašnjim sudovima. Crna Gora nije članica Evropske unije, pa je i samim tim presuda suda u Luksemburgu ne obavezuje

 

 

Prošlo je tri godine od kada su su službenici francuske, belgijske i holandske policije, pod okriljem Europola, probili sigurnosni sistem kriptovane aplikacije SKY ECC. Pokazalo se da su okorjeli kriminalci imali veliko povjerenje u sigurnost te aplikacije, posredstvom koje su dogovarali šverc droge, trgovinu oružjem, ubistva, čak su pojedini i slali fotografije beživotnih i iskomadanih tijela u različitim grupama, kreiranim na toj aplikaciji. Toliko su vjerovali u SKY ECC da se u prepiske uključuju i službenici policije, Ministarstva unutrašnjih poslova i Agencije za nacionalnu bezbjednost i bez strepnji komuniciraju o kriminalnimm radnjama koje planiraju.

Uslijedila su hapšenja širom regiona,a naravno i u Crnoj Gori,  počevši od glavešina kriminalnih klanova, a malo kasnije i visokih funkcionera.

Već u prvom velikom hapšenju u regionu, malo nakon pada SKY ECC, kada su u Beogradu zbog više ubistava uhapšeni vođe srpskog ogranka kavačkog klana Veljko Belivuk i Marko Miljković, advokati su pokušali da ospore njihovu dešifrovanu komunikaciju kao dokaz. Njihov argument je bio da dokazi nisu izuzeti u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku Srbije, odnosno da je riječ o mjerama tajnog nadzora koji nije bio odobren od strane nadležnih organa te države i samim tim se ne može tretirati kao dokaz na sudu.

Istim putem su krenuli  drugi advokati u regionu, koji su zastupali optužene u sličnim predmetima, zasnovanim na sky prepisci. Državna tužilaštva su dokaze iz kriptovane aplikacije branile time da su dokazi dobiveni posredstvom instituta međunarodne pravne pomoći, a ne mjera tajnog nadzora. Kod nas i u regionu je donijeto već nekoliko presuda u predmetima sa SKY dokazima i činilo se da je time stavljena tačka na ovu raspravu.

Nova sporenja je donio Evropski sud prave u Luksemburgu, nadnacionalna sudska instanca nadležna na teritoriji Evropske unije. Luksemburški sud je u presudi koja se tiče Evropskih istražnih naloga u vezi sa kriptovanom aplikacijom EncroChat (sličnoj SKY ECC) precizirao da država članica EU mora biti odmah obaviještena ukoliko neka druga članica sprovodi mjere tajnog nadzora na njenoj teritoriji.

„O mjerama povezanim sa infiltracijom opreme, koja ima za cilj da izvuče podatke koji se odnose na saobraćaj, lokaciju i komunikacije preko komunikacijskog servisa zasnovanog na Internetu, mora biti obaviještena država članica u kojoj se pronađe presretnuta osoba.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BESPUĆA CRNOGORSKOG PRAVOSUĐA: Veting, lex specialis ili ništa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pravosnažnih presuda u slučajevim kriminala i korupcije na visokom nivou nema, niti se naziru i prvostepene. Pravni eksperti upozoravaju da se sa sudstvom prepunim kadrova starog režima neće doći nigdje. U Crnoj Gori se broj sudija koji nisu prošli kroz filtere Đukanovićeve tajne službe, Medenice i drugih može izbrojati na prste. Alternativa lex specialisu, ili eventualnom vetingu je dalje urušavanje i društva i države

 

Nedavna hapšenja glavnih poluga prisile prethodnog režima – bivšeg visokog policijskog i obavještajnog funkcionera Zorana Lazovića i njegovog pobratima i bivšeg
 glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića je izazvala euforiju javnosti. Kada se tome dodaju ranija hapšenja dva bivša direktora policije, njihovih pomoćnika i načelnika sektora, zamjenika GST-a, bivše predsjednice Vrhovnog suda, bivšeg šefa Privrednog suda… onda je učinak, na oko, impresivan. Premijer Milojko Spajić u skorašnjem intervjuu Berliner Morgenpost-u, tokom posjete Berlinu, pohvalio se rezultatima i pohvalama na račun toga od strane evropskog komesara za pravosuđe. Spajić je njemačkim novinarima rekao i da su prije samo deset godina crnogorski mafijaški bosovi prodavali drogu u Njemačkoj, dolazili kući sa gotovinom i kupovali kuće i stanove. „To se više ne dešava, ako to nisu rezultati, ne znam šta su onda“ zaključio je Spajić.

Jedini vidljivi i nesporni rezultati su pravosnažne sudske presude kojih u ovim slučajevima nema, niti se naziru i prvostepene. Možda više mafijaši ne prodaju drogu u Njemačkoj ali je zato u Crnoj Gori ima u obilju, kao i novih stanova i kuća. Prošlog petka je Apelacioni sud opravosnažio oslobađajuću presudu Budimiru Krstoviću i njegovoj kćerci Marini Krstović da su prošvercovali u zemlju 1,2 tone kokaina. Prvotno je tužilaštvo tvrdilo da se radi o 1,4 tone nađenih u magacinu Krstovića u Zeti krajem avgusta 2021., a kasnije nije ni pokušalo objasniti kako je nestalo 200 kg droge između zaplijene i optužnice. Sudija je tada ostala pri ranijoj oslobađajućoj presudi iz kraja novembra 2022., navodeći da tužilaštvo nije pružilo nijedan dokaz da su optuženi nabavili kokain od NN osobe. Država će sada platiti ogromne troškove Krstovićima za 15 mjeseci pritvora i izgubljenu dobit jer se ta porodica odavno bavi uvozom velikih količina banana i drugog voća iz Latinske Amerike.

Tadašnji premijer Dritan Abazović je slavodobitno pisao na twitter-u da „Vlada radi što je obećala i da Crna Gora neće biti zemlja kriminala”. Kasnije će u paketima banana Volija biti pronađeno oko 500 kg kokaina. Zasluga za zaplijenjenih preko tonu droge u magacinu Krstovića pripada zapravo Velikoj Britaniji i njenim obavještajnim podacima. Organizatori i svi drugi koji su bili izvršioci ovih krivičnih djela u oba slučaja su se izvukli, mnogi će reći dijelom i zbog toga što je Katnić i dalje bio GST dok je DPS-ova uzdanica Vesna Medenica i dalje imala veliki posredan uticaj na pravosuđe. Ponašanje sudije za istragu Miroslava Bašovića i ostalih sudija je bilo simptomatično. Bašović je nakon pronalaska droge u magacinu Krstovića pustio ih da se brane sa slobode, uz određene mjere nadzora. U takvim slučajevima i za toliku količinu droge pritvor je uvijek pravilo – osim ako sudiju ne zovne politički šef. U aprilu 2021. Bašović će pustiti na slobodu šest članova kavačkog klana koje je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo za ubistvo i nekoliko pokušaja ubistava, navodno jer je imao proceduralne primjedbe na dio dokaza koji su poslale zapadne službe. Vijeće Višeg suda je preinačilo odluku i ponovo su uhapšena tri člana te kriminalne grupe dok su ostala trojica u međuvremenu pobjegla. Ovakvo nevjerovatno ponašanje istražnog sudije Bašovića nije ponukalo Sudski savjet –najvišu sudsku instancu u zemlji, da bilo šta preduzme ili provjeri.

U slučaju srbijanskog državljanina, tada nastanjenog u Podgorici, Veska Dakića uhapšenog 2016. godine po Interpolovoj potjernici iz Srbije, Bašović se ponio potpuno drugačije. Naime, Dakića je Srbija tražila zbog „krivičnog dela prevare“ – koja se sastoji u tome da nije platio VIP Mobile-u nekoliko mjesečnih računa za mobilni telefon. Štaviše, račun nije ni glasio na Dakićevo ime već na ime izvjesnog Sanela Rastodera iz Novog Sada. On je na srbijanskom sudu, nakon što ga je tužio mobilni provajder, izjavio da mu je Dakić neplaćanjem računa za telefon koji je koristio nanio štetu od 65.239,16 dinara ili oko 550 eura, za koliko je njega teretio provajder. Kasnije je Rastoder na sudu rekao da mu je Dakić ipak platio 46.820 dinara pa je Dakić ostao dužan jos 16.629,16 dinara ili oko 140 eura. To je bio „dovoljan osnov“ da Republika Srbija raspiše Interpolovu potjernicu za Dakićem i osudi ga na šest mjeseci zatvora u odsustvu. Dakić je sudiji Bašoviću rekao da nije dobijao nikakve pozive suda na adresi u kojoj je prijavljen u Srbiji i ponudio da odmah položi desetostruki iznos u eurima u odnosu na onaj za koji ga Srbija tereti. Bašović je to odbio, vjerovatno zbog „težine krivičnog djela“ i uputio Dakića u Spuž u kome je proveo dva mjeseca dok nije isporučen Srbiji. U ovom slučaju Bašoviću nisu smetali nikakvi proceduralni problemi i činjenica da neplaćanje telefonskog računa na tuđe ime nije ni krivično djelo ni osnova za raspisivanje interpolove potjernice.

Bašovićeva koleginica istražna sudija Suzana Mugoša je drugačije postupila – jer je bivša koleginica u pitanju. Kada je bivša sudija i predsjednica Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) Jelena Perović privedena kod nje od strane SDT-a jer je „sebi i drugima pribavila imovinsku korist u ukupnom iznosu od preko 60.000 eura“ sudija Mugoša ju je pustila da se brani sa slobode uz određene mjere nadzora. Perovićka, Mugoša i nedavno izabrana predsjednnica Apelacionog suda Mirjana Popović su bliske saradnice Vesne Medenice, nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i sada optužene od strane SDT-a za pripadnost kriminalnoj organizaciji i zloupotrebu položaja. Objavljene poruke i prepiske iz oduzetog telefona Medenice jasno pokazuju do koje mjere su se sudovi upravljali i donosili presude na osnovu tekstualnih poruka i koliko su joj se gore navedene sudije „divile“. Suđenje samoj Medenici, njenom sinu Milošu kao organizatoru krimi grupe i njenim članovima već godinu dana nikako da počne zbog raznih slučajnih ili namjernih proceduralnih opstrukcija. Miloš Medenica će krajem ovog mjeseca navršiti dvije godine pritvora a šanse da vijeće Višeg suda kojim predsjedava sutkinja Nada Rabrenović donese prvostepenu presudu za godinu dana su nikakve. Sa navršene tri godine pritvora bez prvostepene presude su već mnogi izašli na slobodu uprkos težini krivičnih djela za koja se terete.

Milionska jemstva koja je agent tajne službe (ANB) i neformalni šef grupe za podršku Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala (SBPOK) Petar Lazović nudio sudu da ga pusti da se brani sa slobode takođe neće biti potrebna za nešto više od godinu dana. Izaći će bez položenog centa. Da pritvrdimo- prvostepene presude krupnim ribama bivšeg DPS režima se  ne naziru dok su pravosnažne presude za sada daleke svjetlosnim godinama.

Centar za istraživačko novinar­stvo Crne Gore (CIN-CG) je u detaljnoj analizi rada crnogorskih sudova došao do po­raznih podataka. Specijalno odje­ljenje Višeg suda (VS) u Podgorici, koje sudi u predmetima korupci-je, organizovanog kriminala i rat­nih zločina za gotovo četiri godi-ne presudilo je samo 19 puta od kojih su 11 bile osuđujuće presu­de. U oktobru 2023. godine je u SDT bilo 44 predmeta starija od tri godine dok je u Višem sudu u Podgorici, prema izvještaju Sudskog savjeta, početkom 2022. godine stajalo 1.967 neriješenih predmeta od kojih je 661 bio stariji od tri godine. Do kraja 2022. broj neriješenih predmeta se popeo na 3.185.

Pravni eksperti u zemlji i inostranstvu upozoravaju da se sa ovakvim sudstvom koje je prepuno kadrova starog korumpiranog režima  neće doći nigdje i da će „stara garda“ i dalje sve činiti da sabotira i suđenja i pravosnažnost presuda. Za razliku od Tužilačkog savjeta (TS), Sudski savjet (SS) i izbor sudija su uređeni Ustavom koji spada u kategoriju „tvrdih“ kada se radi o lakoći izmjena. Stoga je vjerovatno jedini izbor za Crnu Goru, tj. onih koji joj žele dobro, lex specialis. Tim zakonom bi se mogle urediti procedure i otkočiti neki mehanizmi za djelotvorniji rad. Sistem vetinga koji je sproveden u Albaniji je dao neke opipljivije rezultate ali tek nakon dugog vremena i povremenih blokada sudova zbog istog vetinga. Teško da Crna Gora može sebi priuštiti još godine čekanja.

Za izgradnju jednog sudije je potrebno ozbiljno vrijeme (minumum pet godina za niže i najmanje deset godina za više instance). Stoga su neki pravnici zagovarali, sada povučeni prijedlog zakona,  da se podigne starosna dob za penziju sudija Ustavnog i Vrhovnog suda. U mnogim zemljama EU sudije ova dva suda idu u penziju sa 70 ili 75 godina. U Americi se sudije Vrhovnog suda biraju doživotno ali uz obavezne šestomjesečne medicinske preglede. Sudije najviših instanci u anglosaksonskim zemljama i u Francuskoj bira država iz reda najboljih advokata jer se u tim sistemima prati rad, uspjesi i ponašanje advokata. Jedan od razloga je što su iskusni advokati uspješni i imućni i mnogo teže potkupljivi.

U Crnoj Gori se broj sudija koji nisu prošli kroz filtere Đukanovićeve tajne službe, Medenice i drugih može izbrojati na prste. Pravni stručnjaci već neko vrijeme upozoravaju da politička javnost i donosioci odluka nisu ni približno svjesni koliko predstoji veoma složenih i teških sudskih procesa koje ni ozbiljno izgrađena društvo ne mogu lako izdržati. Sadašnje miloističko sudstvo nema ni volje ni snage da to sprovede. Alternativa lex specialisu, ili eventualnom vetingu je dalje urušavanje i društva i države.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo