Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ERIK GORDI, PROFESOR POLITIČKE I KULTURNE SOCIOLOGIJE, LONDONSKI UNIVERZITETSKI KOLEDŽ: Rat nije smio da se desi

Objavljeno prije

na

Treba potpuno jasno precizirati kakvi će biti rezultati rata u Ukrajini: razoreni gradovi i životi, smanjene nade za budućnost, galopirajuća netrpeljivost i tenzije koje će trajati godinama. Sve to bez obzira da li će „pobijediti“ jedna ili druga strana

 

MONITOR: Napad Rusije na Ukrajinu ispostavio se kao iznenađenje, sem za Džozefa Bajdena. Da li se tu radi o odličnoj špijunaži ili nekoj vrsti „dedukcije“ i proučavanju ličnosti Vladimira Putina?

GORDI: Naravno da je bila smišljena strategija sa strane američkog Stejt departmenta da objave deo svoje obaveštajne informacije. Tako se stavilo do znanja ono što se moglo pretpostaviti – da gledaju i znaju šta ruska vojska radi. Na drugom mestu, ta je strategija imala preventivnu funkciju, u smislu da je zatvorila mogućnost da Putin koristi neka predvidiva opravdanja za napad, na primer – da inscenira napad s ukrajinske strane. Isto tako ta strategija je služila da smanji Putinov kapacitet da iznenadi drugu stranu. I naravno, čitavo vreme je Putin bio primoran da razmišlja o tome: ako njihove obaveštajne službe znaju ono što objavljuju, koliko bi mogle više od toga da znaju?

O tome da li je g. Bajden uspešno predvideo budućnost, mislim da nije bilo naročito teško predvideti da će neko ko je već izvršio invaziju na Ukrajinu pre osam godina pokušati to ponovo da uradi.

MONITOR: Zašto baš sada – pitanje koje je aktuelno i na koje se daju manje-više neuvjerljivi odgovori.

GORDI: Biće puno ljudi koji će reći da znaju zašto se određena akcija dogodila u određeno vreme, pa će vas na kraju ubeđivati kako sve to predstavlja istorijsku nužnost, nešto neizbežno. Jedino što ja mogu reći sa sigurnošću na to pitanje je – da ne znam.

Nije samo da nije ovo „trebalo“ da se desi baš sada, nego nije trebalo nikome i ni u kom smislu. Sve do dana kad je počeo napad, Putin je uspevao u svim svojim ciljevima: da udalji Ukrajinu od EU i NATO-a, da prikazuje nedostatak jedinstva među evropskim političarima i da plaši političke lidere na Balkanu rastućom cenom pridruživanja NATO-u. Ako mu je primaran cilj bio da spreči ulazak Ukrajine u NATO, onda su i Zelenski i evropski lideri bili spremni da mu to daju, samo na neformalan način, bez dokumenta i potpisa. Od trenutka kad je agresija počela, više niko nije spreman da mu da bilo šta od toga. I pored toga njegov vojni i politički neuspeh nije samo oslabio njegovu vladavinu, nego je i razbio mit o nadmoći nepobedive ruske vojske.

Postoje neka objašnjenja za dugoročne ruske ambicije da kontroliraju prostor između njihove zemlje i zapadnog dela Evrope, a nije nemoguće da je Putin pomislio da bi mogao baš on biti taj koji će je realizovati. Mora da je verovao da je Zapad veoma slab, iz raznih razloga. Tu je možda pobrkao kreativnu neslogu koja postoji u svakom demokratskom društvu sa urušenim legitimitetom država. Nije nemoguće da mu je nedavno iskustvo s fenomenima kao što su Bregzit i Tramp dalo takvu predstavu.

MONITOR: U tekstu objavljenom 2014. u Vašington postu, Henri Kisindžer piše o ukrajinskoj krizi, i kaže: Test politike je kako ona završava a ne kako počinje. Može li se predvidjeti ko će, u slučaju rata u Ukrajini, „položiti“ ovaj Kisindžerov test?

GORDI: Teško je imati strpljenje za ljude koji reduciraju ljudske sudbine na nivo nekakve „igre“ ili nekakvog „testa.“ Ako postoje reči za takav eksploatatorski i nemoralan pristup tuđim životima, onda nisu pristojne reči.

Treba potpuno jasno precizirati kakvi će biti rezultati ove borbe: razoreni gradovi i životi, smanjene nade za budućnost, galopirajuća netrpeljivost i tenzije koje će trajati godinama. Sve je to bez obzira da li će „pobediti“ jedna ili druga strana.

Evo mog predviđanja: ljudi iz sadašnje generacije će biti u krivu kad pomisle da će njihova deca uživati u nekakvoj sigurnosti i da oni predstavljaju poslednju generaciju izbeglica u svojim porodicama, kao što su bili u krivu njihovi roditelji i generacije pre njih.

MONITOR: Posebno zabrinjava otvorena prijetnja nuklearnim oružjem koju je, najmanje dva puta, izgovorio ruski predsjednik.

GORDI: Opasnost od nuklearnog konflikta jeste, na žalost, i dalje realna. Logika o „obostrano osiguranom uništenju“ bi trebalo da sprečava političke lidere da koriste takvo oružje, mada ta logika donosi sa sobom pretpostavku o osećaju odgovornosti među političkim moćnicima i dokazi o tome nisu uvek vidljivi.

Verovatno je Putin počeo da spominje nuklearno oružje jer je sada i njemu postalo jasno da je to jedina mera po kojoj je Rusija svetska sila. Famozna ruska vojska je u Ukrajini pokazala kako, ma koliko ima veliki broj vojnika i projektila, pada zbog slabe strategije i slabe logistike, i teško ume da razlikuje vojni od civilnog cilja. Niti je Rusija svetska ekonomska sila, osim toga što deo Evrope zavisi od ruskog gasa. O političkom uticaju dovoljno je reči da je posle početka agresije potpuno izolovana, sa tendencijom da bude još izolovanija. Da nema ruskog nuklearnog oružja, g. Zelenski bi verovatno već dobio zonu zabranjenog leta koju traži. Putin je svestan toga pa je iskoristio priliku da nas podseti kako ipak poseduje nešto jako destruktivno.

Ne verujem da će do nuklearnog sukoba doći.

MONITOR: Neki od poznavalaca Rusije kažu da Zapad – pa i oni koji odlučuju u zapadnim zemljama, slabo poznaju Rusiju i da je gledaju „očima Zapada“. Vi ste sociolog i predajete na Slovenskim studijama: kako vi razumijete „prosječnog Rusa ili Ruskinju“ – da li su spremni da zarad „ruske veličine“ žive lošije i rizikuju život u potrazi za tom „veličinom“?

GORDI: Svakako postoji velika mera međusobnog nepoznavanja. Mada mislim da je često ponavljana teza o tome kako Putin oličava nekakve bitne ili izvorne nacionalne vrednosti preterana. Da, zna se da stavlja akcenat na autoritet, da kultivira bliske odnose s crkvom, da promoviše svojevrsnu staromodnu politiku o seksualnosti – kao što pokušava da se javno predstavlja kao model nekih stereotipa o muškom identitetu. Sve to možda delimično objašnjava njegovu popularnost u starijim i u ruralnim delovima stanovništva, ali ići dalje od toga je čista mistifikacija. Radi se o banalnoj činjenici da svaki političar u svakoj zemlji voli biti doveden u vezu s popularnim simbolima.

Jedna druga činjenica objašnjava jačinu i istrajnost Putinove popularnosti: vreme njegove vladavine poklapa se sa periodom kada je naglo rasla cena prirodnog gasa. To je donelo ogroman prihod Rusiji, i od toga se stvorila ruska srednja klasa. Postoji veliki broj Rusa koji smatraju Putina zaslužnim za njihov osobni prosperitet. Retoriku o ponosu ili nacionalnoj veličini možemo ostaviti na strani, jer po tome se ne razlikuje nimalo od bilo kog drugog političara. Zbog toga će sankcije verovatno imati značajno dejstvo – legitimitet njegove vladavine ne potiče od toga što se čovek slika s raznim velikim i egzotičnim životinjama, nego od toga što veliki broj ljudi uživa u osećaju lične sigurnosti.

Neki ljudi će reći da nije mnogo bitno da li će izgubiti podršku, jer stabilnost ruskih vlada nikad nije mnogo zavisila od stanja javnog mnenja. Takva tvrdnja možda jeste delimično tačna, s obzirom na to da ma koliko puta su pale vlade u Rusiji, takav događaj je retko imao veze s njihovom popularnošću.

Možda je tačno da Rusija nema tradiciju demokratije. Ali  ima dugu i veoma bogatu tradiciju moćne i kreativne subverzije. Ako su građani nezadovoljni, kultura i prosveta biće njihova osveta.

MONITOR: Zapad i NATO su odbili niz prijedloga ukrajinskog predsjednika Volodomira Zelenskog, pozivajući se na svoju odgovornost u vezi sa sprečavanjem širenja rata i provociranja novog svjetskog sukoba. Koliko odnos prema Ukrajini i pokušaj „primirivanja“ Putina mogu uticati na političku sudbinu zapadnih vlada?

GORDI: Za sada su retke zemlje u kojima postoje velike razlike između vladajućih i opozicionih stranaka oko podrške Ukrajini. Uglavnom se kritika svodi na to da neke vlade daju verbalno podršku, ali se ne pokazuju na delu. To svakako važi u Britaniji, gde zvanične institucije sve živo oboje u žuto i plavo, ali odbijaju da primaju izbeglice, dok mnogo siromašnije zemlje daju znatno više. Doduše, rekao bih da Bajden (npr.) pristupa odgovorno kad pokušava da izbegava situacije koje bi mogle dovesti nuklearne sile u direktan sukob.

Retki su slučajevi u kojima izborni rezultati zavise od događaja u drugim zemljama. Ali sasvim je moguće da će se desiti nešto malo suptilnije. Ruski režim je pridobijao značajan broj pristalica na Zapadu, i s krajnje levice (zbog navodnog „antiimperijalizma“) i s krajnje desnice (zbog navodne „lojalnosti vrednostima“). Već sada jedan broj takvih ljudi beži od svojih doskorašnjih stavova, i imaće velike teškoće da svoju orijentaciju objasne publici. To znači da bi mogli otpasti s političke scene neki akteri koji su destruktivni, neozbiljni i površni, ali koji su isto tako, s manjim izuzecima (Francuska, Mađarska, Slovenija, Srbija, SAD), marginalni.

MONITOR: Ruski gas i dalje teče na Zapad, a njemački kancelar Olaf Šulc kaže da nije realna mogućnost da se sada obustavi uvoz fosilnih goriva iz Rusije. SAD su, međutim, zabranile uvoz ruskih energenata. I Rusi pominju prekid dotoka gasa Evropi kao svoju moguću sankciju. Da li je to nova prijetnja dosadašnjoj jedinstvenosti zapadnih zemalja ili samo realna opasnost od pada privrednih aktivnosti i blagostanja građana EU i Evrope?

GORDI: Za očekivati je da će zemlje koje više zavise od uvoza ruskog gasa manje podržati da se sankcije prošire na gas. Isto je za očekivati da će Rusija iskoristiti bojazan od energetske krize da preti nekim zemljama obustavom isporuke. To znači da je gotovo sigurno da će doći, ili akcijom Zapada ili akcijom Rusije, energetska kriza, koja će doneti sa sobom i ekonomsku krizu. Ni na jednoj strani globalnog sukoba niko neće izbeći da plati visoku cenu.

Ako se bude desilo da zapadne zemlje zbog ovog horora razviju održivu energetsku strategiju, onda će iz svega ovoga nastati barem jedna uteha.

MONITOR: Ukrajina traži hitan prijem u EU, kao i Gruzija i Moldavija.  Hoće li ukrajinska kriza „otključati“ proširenje ili će ga još više odložiti?

GORDI: Znalo se već da je proširenje politički a ne tehnički proces. Biće ubrzan, ako politički ciljevi tog procesa budu preuzeti s ozbiljnošću s obe strane, i od Evropske komisije i od zemalja kandidata. Dve poruke su jasne iz ove situacije: Evropa mora mnogo konstruktivnije da pristupa proširenju, a države koje bi želele postati članice EU moraju mnogo sadržajnije da pristupaju osnovnim vrednostima evropskih povelja.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo