Povežite se sa nama

INTERVJU

DR ERIK GORDI, PROFESOR POLITIČKE I KULTURNE SOCIOLOGIJE, LONDONSKI UNIVERZITETSKI KOLEDŽ: Rat nije smio da se desi

Objavljeno prije

4 godine

na

Treba potpuno jasno precizirati kakvi će biti rezultati rata u Ukrajini: razoreni gradovi i životi, smanjene nade za budućnost, galopirajuća netrpeljivost i tenzije koje će trajati godinama. Sve to bez obzira da li će „pobijediti“ jedna ili druga strana

 

MONITOR: Napad Rusije na Ukrajinu ispostavio se kao iznenađenje, sem za Džozefa Bajdena. Da li se tu radi o odličnoj špijunaži ili nekoj vrsti „dedukcije“ i proučavanju ličnosti Vladimira Putina?

GORDI: Naravno da je bila smišljena strategija sa strane američkog Stejt departmenta da objave deo svoje obaveštajne informacije. Tako se stavilo do znanja ono što se moglo pretpostaviti – da gledaju i znaju šta ruska vojska radi. Na drugom mestu, ta je strategija imala preventivnu funkciju, u smislu da je zatvorila mogućnost da Putin koristi neka predvidiva opravdanja za napad, na primer – da inscenira napad s ukrajinske strane. Isto tako ta strategija je služila da smanji Putinov kapacitet da iznenadi drugu stranu. I naravno, čitavo vreme je Putin bio primoran da razmišlja o tome: ako njihove obaveštajne službe znaju ono što objavljuju, koliko bi mogle više od toga da znaju?

O tome da li je g. Bajden uspešno predvideo budućnost, mislim da nije bilo naročito teško predvideti da će neko ko je već izvršio invaziju na Ukrajinu pre osam godina pokušati to ponovo da uradi.

MONITOR: Zašto baš sada – pitanje koje je aktuelno i na koje se daju manje-više neuvjerljivi odgovori.

GORDI: Biće puno ljudi koji će reći da znaju zašto se određena akcija dogodila u određeno vreme, pa će vas na kraju ubeđivati kako sve to predstavlja istorijsku nužnost, nešto neizbežno. Jedino što ja mogu reći sa sigurnošću na to pitanje je – da ne znam.

Nije samo da nije ovo „trebalo“ da se desi baš sada, nego nije trebalo nikome i ni u kom smislu. Sve do dana kad je počeo napad, Putin je uspevao u svim svojim ciljevima: da udalji Ukrajinu od EU i NATO-a, da prikazuje nedostatak jedinstva među evropskim političarima i da plaši političke lidere na Balkanu rastućom cenom pridruživanja NATO-u. Ako mu je primaran cilj bio da spreči ulazak Ukrajine u NATO, onda su i Zelenski i evropski lideri bili spremni da mu to daju, samo na neformalan način, bez dokumenta i potpisa. Od trenutka kad je agresija počela, više niko nije spreman da mu da bilo šta od toga. I pored toga njegov vojni i politički neuspeh nije samo oslabio njegovu vladavinu, nego je i razbio mit o nadmoći nepobedive ruske vojske.

Postoje neka objašnjenja za dugoročne ruske ambicije da kontroliraju prostor između njihove zemlje i zapadnog dela Evrope, a nije nemoguće da je Putin pomislio da bi mogao baš on biti taj koji će je realizovati. Mora da je verovao da je Zapad veoma slab, iz raznih razloga. Tu je možda pobrkao kreativnu neslogu koja postoji u svakom demokratskom društvu sa urušenim legitimitetom država. Nije nemoguće da mu je nedavno iskustvo s fenomenima kao što su Bregzit i Tramp dalo takvu predstavu.

MONITOR: U tekstu objavljenom 2014. u Vašington postu, Henri Kisindžer piše o ukrajinskoj krizi, i kaže: Test politike je kako ona završava a ne kako počinje. Može li se predvidjeti ko će, u slučaju rata u Ukrajini, „položiti“ ovaj Kisindžerov test?

GORDI: Teško je imati strpljenje za ljude koji reduciraju ljudske sudbine na nivo nekakve „igre“ ili nekakvog „testa.“ Ako postoje reči za takav eksploatatorski i nemoralan pristup tuđim životima, onda nisu pristojne reči.

Treba potpuno jasno precizirati kakvi će biti rezultati ove borbe: razoreni gradovi i životi, smanjene nade za budućnost, galopirajuća netrpeljivost i tenzije koje će trajati godinama. Sve je to bez obzira da li će „pobediti“ jedna ili druga strana.

Evo mog predviđanja: ljudi iz sadašnje generacije će biti u krivu kad pomisle da će njihova deca uživati u nekakvoj sigurnosti i da oni predstavljaju poslednju generaciju izbeglica u svojim porodicama, kao što su bili u krivu njihovi roditelji i generacije pre njih.

MONITOR: Posebno zabrinjava otvorena prijetnja nuklearnim oružjem koju je, najmanje dva puta, izgovorio ruski predsjednik.

GORDI: Opasnost od nuklearnog konflikta jeste, na žalost, i dalje realna. Logika o „obostrano osiguranom uništenju“ bi trebalo da sprečava političke lidere da koriste takvo oružje, mada ta logika donosi sa sobom pretpostavku o osećaju odgovornosti među političkim moćnicima i dokazi o tome nisu uvek vidljivi.

Verovatno je Putin počeo da spominje nuklearno oružje jer je sada i njemu postalo jasno da je to jedina mera po kojoj je Rusija svetska sila. Famozna ruska vojska je u Ukrajini pokazala kako, ma koliko ima veliki broj vojnika i projektila, pada zbog slabe strategije i slabe logistike, i teško ume da razlikuje vojni od civilnog cilja. Niti je Rusija svetska ekonomska sila, osim toga što deo Evrope zavisi od ruskog gasa. O političkom uticaju dovoljno je reči da je posle početka agresije potpuno izolovana, sa tendencijom da bude još izolovanija. Da nema ruskog nuklearnog oružja, g. Zelenski bi verovatno već dobio zonu zabranjenog leta koju traži. Putin je svestan toga pa je iskoristio priliku da nas podseti kako ipak poseduje nešto jako destruktivno.

Ne verujem da će do nuklearnog sukoba doći.

MONITOR: Neki od poznavalaca Rusije kažu da Zapad – pa i oni koji odlučuju u zapadnim zemljama, slabo poznaju Rusiju i da je gledaju „očima Zapada“. Vi ste sociolog i predajete na Slovenskim studijama: kako vi razumijete „prosječnog Rusa ili Ruskinju“ – da li su spremni da zarad „ruske veličine“ žive lošije i rizikuju život u potrazi za tom „veličinom“?

GORDI: Svakako postoji velika mera međusobnog nepoznavanja. Mada mislim da je često ponavljana teza o tome kako Putin oličava nekakve bitne ili izvorne nacionalne vrednosti preterana. Da, zna se da stavlja akcenat na autoritet, da kultivira bliske odnose s crkvom, da promoviše svojevrsnu staromodnu politiku o seksualnosti – kao što pokušava da se javno predstavlja kao model nekih stereotipa o muškom identitetu. Sve to možda delimično objašnjava njegovu popularnost u starijim i u ruralnim delovima stanovništva, ali ići dalje od toga je čista mistifikacija. Radi se o banalnoj činjenici da svaki političar u svakoj zemlji voli biti doveden u vezu s popularnim simbolima.

Jedna druga činjenica objašnjava jačinu i istrajnost Putinove popularnosti: vreme njegove vladavine poklapa se sa periodom kada je naglo rasla cena prirodnog gasa. To je donelo ogroman prihod Rusiji, i od toga se stvorila ruska srednja klasa. Postoji veliki broj Rusa koji smatraju Putina zaslužnim za njihov osobni prosperitet. Retoriku o ponosu ili nacionalnoj veličini možemo ostaviti na strani, jer po tome se ne razlikuje nimalo od bilo kog drugog političara. Zbog toga će sankcije verovatno imati značajno dejstvo – legitimitet njegove vladavine ne potiče od toga što se čovek slika s raznim velikim i egzotičnim životinjama, nego od toga što veliki broj ljudi uživa u osećaju lične sigurnosti.

Neki ljudi će reći da nije mnogo bitno da li će izgubiti podršku, jer stabilnost ruskih vlada nikad nije mnogo zavisila od stanja javnog mnenja. Takva tvrdnja možda jeste delimično tačna, s obzirom na to da ma koliko puta su pale vlade u Rusiji, takav događaj je retko imao veze s njihovom popularnošću.

Možda je tačno da Rusija nema tradiciju demokratije. Ali  ima dugu i veoma bogatu tradiciju moćne i kreativne subverzije. Ako su građani nezadovoljni, kultura i prosveta biće njihova osveta.

MONITOR: Zapad i NATO su odbili niz prijedloga ukrajinskog predsjednika Volodomira Zelenskog, pozivajući se na svoju odgovornost u vezi sa sprečavanjem širenja rata i provociranja novog svjetskog sukoba. Koliko odnos prema Ukrajini i pokušaj „primirivanja“ Putina mogu uticati na političku sudbinu zapadnih vlada?

GORDI: Za sada su retke zemlje u kojima postoje velike razlike između vladajućih i opozicionih stranaka oko podrške Ukrajini. Uglavnom se kritika svodi na to da neke vlade daju verbalno podršku, ali se ne pokazuju na delu. To svakako važi u Britaniji, gde zvanične institucije sve živo oboje u žuto i plavo, ali odbijaju da primaju izbeglice, dok mnogo siromašnije zemlje daju znatno više. Doduše, rekao bih da Bajden (npr.) pristupa odgovorno kad pokušava da izbegava situacije koje bi mogle dovesti nuklearne sile u direktan sukob.

Retki su slučajevi u kojima izborni rezultati zavise od događaja u drugim zemljama. Ali sasvim je moguće da će se desiti nešto malo suptilnije. Ruski režim je pridobijao značajan broj pristalica na Zapadu, i s krajnje levice (zbog navodnog „antiimperijalizma“) i s krajnje desnice (zbog navodne „lojalnosti vrednostima“). Već sada jedan broj takvih ljudi beži od svojih doskorašnjih stavova, i imaće velike teškoće da svoju orijentaciju objasne publici. To znači da bi mogli otpasti s političke scene neki akteri koji su destruktivni, neozbiljni i površni, ali koji su isto tako, s manjim izuzecima (Francuska, Mađarska, Slovenija, Srbija, SAD), marginalni.

MONITOR: Ruski gas i dalje teče na Zapad, a njemački kancelar Olaf Šulc kaže da nije realna mogućnost da se sada obustavi uvoz fosilnih goriva iz Rusije. SAD su, međutim, zabranile uvoz ruskih energenata. I Rusi pominju prekid dotoka gasa Evropi kao svoju moguću sankciju. Da li je to nova prijetnja dosadašnjoj jedinstvenosti zapadnih zemalja ili samo realna opasnost od pada privrednih aktivnosti i blagostanja građana EU i Evrope?

GORDI: Za očekivati je da će zemlje koje više zavise od uvoza ruskog gasa manje podržati da se sankcije prošire na gas. Isto je za očekivati da će Rusija iskoristiti bojazan od energetske krize da preti nekim zemljama obustavom isporuke. To znači da je gotovo sigurno da će doći, ili akcijom Zapada ili akcijom Rusije, energetska kriza, koja će doneti sa sobom i ekonomsku krizu. Ni na jednoj strani globalnog sukoba niko neće izbeći da plati visoku cenu.

Ako se bude desilo da zapadne zemlje zbog ovog horora razviju održivu energetsku strategiju, onda će iz svega ovoga nastati barem jedna uteha.

MONITOR: Ukrajina traži hitan prijem u EU, kao i Gruzija i Moldavija.  Hoće li ukrajinska kriza „otključati“ proširenje ili će ga još više odložiti?

GORDI: Znalo se već da je proširenje politički a ne tehnički proces. Biće ubrzan, ako politički ciljevi tog procesa budu preuzeti s ozbiljnošću s obe strane, i od Evropske komisije i od zemalja kandidata. Dve poruke su jasne iz ove situacije: Evropa mora mnogo konstruktivnije da pristupa proširenju, a države koje bi želele postati članice EU moraju mnogo sadržajnije da pristupaju osnovnim vrednostima evropskih povelja.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

RADENKO PEJOVIĆ, PROFESOR GRAĐEVINSKOG FAKULTETA U PENZIJI: Velje brdo se može samo u snovima zamisliti

Objavljeno prije

18 sati

na

8 Maja, 2026

Objavio:

Ovaj projekat vrvi od proizvoljnosti, improvizacija i elementarnog nepoznavanja i nepoštovanja zakonskih procedura… Osim toga, način prezentacije i pristupa ovom megalomanskom projektu ponižava struku i vrijeđa zdrav razum

 

 

MONITOR: Zvanično je počela realizacija megaprojekta Velje brdo. Koje su Vaše glavne kritike na ovaj projekat? 

PEJOVIĆ: Nije teško kritikovati ovaj projekat, jer je on plasiran javnosti na osnovu jednog tendera koji je trebao uz to da impresionira laičku javnost, kako to najavi premijer Spajić da je to ,,crnogorski san”. Ovo je stvarno san, jer ovako nešto može se samo u snovima zamisliti. Ovaj projekat vrvi od proizvoljnosti, improvizacija i elementarnog nepoznavanja i nepoštovanja zakonskih procedura. Pravo je čudo da niko iz struke koja je morala biti uključena u ovaj projekat nije njegove protagoniste upozorio na osnovne stvari koje je trebalo ispoštovati.

Kolike su to improvizacije govori ova tek sad, nakon skoro dvije godine od najave ovog projekta, urađena Preliminarna hidrološka studija, koja ozbiljno upozorava i navodi povezanost Veljeg brda i izvorišta Mareza, te da bi dio planiran za naselje bio u zaštićenim zonama. Nevjerovatno je da je neko zamislio da se u ovoj zoni prvi blok zgrada realizuje na septičkim jamama. Teško da ovo zdrav razum može progutati.

O  neizvodljivosti ovog projekta sam prethodno govorio, ali nije na odmet neke stvari ponoviti. Ponavljam: prvo je trebalo uraditi Urbanističko-arhitektonski projekat i Studiju izvodljivosti. Da je ovo urađeno zaključak bi bi da se ovaj projekat onako kako je zamišljen ne može realizovati.  Na Veljem brdu nema prostora da se izgradi grad veći 1.5 do 2 puta od Nikšića, radi se o zaštićenoj zoni, upitno je snadbijevanje vodom, kako riješiti kanalizaciju, kako ostvariti saobraćajnu povezanost tako velikog naselja sa gradom itd. Poseban je problem kako isfinansirati izgradnju  ovako jeftinih stanova i prateću infrastrukturu.

Radi se o izuzetno skupom projektu u koji država, odnosno građani,  treba da ulože ogromna sredstva. Ima puno pametnijih i sprešnijih projekata od ovog. Ako bi se on realizovao to bi direkno pospješilo iseljavanje sjevera. Ovo je politikantska stvar koja je plasirana pred lokalne izbore u Podgorici pa nakon što se skoro ništa nije radilo dvije godine ponovo se aktulizuje pred parlamentarne i lokalne naredne izbore u cilju pribavljanja podrške građana. Takođe se plasira da se ovi stanovi rade za podstanare i mlade bračne parove, što je bila jedina svijetla tačka ovog projekta, a da li će i kad i hoće li biti što od  ovoga pod velikim je znakom pitanja. Ovo je najskuplji način rješavanja ovih stambenih pitanja. Ona se mogu jeftinije i efikasnije rješavati na  druge načine. Jednom prilikom je premijer na televiziji izjavio da će i drugi građani  moći kupovati ove jeftine stanove. On tada reče: ,,Prodate stan u gradu i kupite dva na Veljem brdu”. Ova izjava govori o premijerovoj ozbiljnosti. Njegovih bisera smo se naslušali.

MONITOR:Nakon što ste iznijeli stručne primjedbe oko Veljeg brda, ministar Slaven Radulović ih je ocjenio kao ,,politički govor”. Kako to komentarišete? 

PEJOVIĆ:Mislim da se na osnovu mojih istupanja javnost mogla uvjeriti da se radi o ozbiljnoj sručnoj analizi ovog projekta i njegove izvodljivosti sa aspekta  tehničkih i ekonomskih parametara. Ja se ne bavim politikom i moja istupanja su dobronamjerna, imala su cilj da upozore protagoniste ovog projekta da dobro razmisle da li ima smisla ići u njegovu realizaciju. Osim toga, način prezentacije i pristupa ovom megalomanskom projektu ponižava struku i vrijeđa zdrav razum. Ja nijesam čuo nekoga iz struke da komentariše ovaj projekat, osim predsjednika vlade i resorne ministre. Tekođe ni u javnosti nijesam čuo da neko u ovo vjeruje.

Pošto ministar Radunović nije imao argumenata da ospori moje navode i nije imao odgovore na moje stavove i postavljena pitanja jedino mu je ostalo da moj nastup etiketira kao  ,,politički govor”.

MONITOR: Velje brdo je jedna od ključnih stavki prošle godine usvojenog PUP Podgorica. Kako ocjenujete dugoročni razvoj Glavnog grada prezentovan u PUP-u?

PEJOVIĆ: Nijesam upoznat sa sadržajem  prošle godine usvojenog PUP Podgorica tako da ne mogu dati ocjenu dugoročnog razvoja Podgorice koja su planirana u PUP-u. Ubacivanje Veljeg brda u ovaj PUP je plod političkog pritiska i to se nije smjelo uraditi bez posebne studije, kako to zakon propisuje. Ovo što se dešava sa ovim projektom potvrđuje prethodnu konstataciju. Očigledno je da se sa pozicije vlasti može sveprovesti što ona zamisli.

MONITOR: U toku je legalizacija ogromnih hotelskih kompleksa na primorju koji mijenjaju izgled obale, posebno u UNESCO zaštićenom području Boke kotorske. Vaš stav povodom ovakvog načina gradnje na primorju?

PEJOVIĆ:Očekivao sam da će se promjenom vlasti makar malo zaustaviti nelegalna  gradnja. Nažalost, ona je i dalje nastavljena. Jedan od slučaja je  hotelski kompleks Popovića (Carine) u Baošićima koji se bespravno gradio i uzurpira dio zaštićene obale. Vrlo je čudno da je neko na onom mjestu ucrtao onoliki hotelski kompleks, koji djeluje neprirodno među onim niskim zgradama, bez odgovarajuće plaže. Očigledno je da je Popović unaprijed računao na uzurpaciju obale. Ako se ovo legalizuje pada u vodu sva priča oko zabrane bespravne gradnje. On je jedan od najvećih graditelja na divlje bez građevinske dozvole i uzurpatora državne imovine. I u prethodnom režimu a i u ovome njemu ide sve od ruke.

Svjedok sam da ja jedan od prethodnih hotela gradio bez građevinske dozvole, jer mi je njegov inženjer nudio da paralelno sa izvođenjem radim projekat konstrukcije, što sam odbio i prijavio ga inspekciji koja nije reagovala. Drugi primjer se odnosi na kupovinu preduzeća Bajo Pivljanin iz Plužina koje je kupio, kome je na korišćenje bila data opštinska zemlja površine 16 miliona kvadrata, koja nije bila predmet prodaje, a koju je on uz mišljenje tadašnjeg premijera Igora Lukšića upisao  na svoju firmu. I ne samo to, on je uspio je da ovu zemlju upiše kao lično vlasništvo kako nebi plaćao porez.

MONITOR: Ima li neke promjene u odnosu prema prostoru i investitorima između sadašnjih i prošlih vlasti? 

PEJOVIĆ: Nažalost nema razlike, ako ste mislili na prethodnu DPS vlast i sadašnju vlast. Ovi sadašnji su opravdano kritikovali DPS vlast, ali je nastavljeno po starom. I u svemu tome se ovo opravdava da su prethodnici radili gore stvari. Bespravna gradnja je nastavljena na primorju a proširila se po sjeveru na Žabljaku,a posebno u Kolašinu.

Ako ovo uporedimo sa socijalističkim periodom to je neuporedivo. U socijalizmu smo imali državnu instituciju  Republički zavod za urbanizam i projektovanje i Opštinske  zavode koji su se bavili planiranjem i projektovanjem, tako da smo imali urađen prostor. Posebna pažnja je posvećena planiranju prostora i izgradnji objekata nakon  katastrofalnog zemljotresa. Bila je ograničena spratnost objekata i definisane su zone koje su pogodne a koje nijesu pogodne za gradnju. Nažalost, to se ne poštuje i gradi se bez ikakvih ograničenja. Dominantnu ulogu u planiranju i izgradnji imali su budući investitori kroz izmjene DUP-ova. U to vrijeme su ove izmjene uglavnom radile firme iz Srbije. Praksa je bila na tenderu se ponudi simbolična cijena izrade projekta i po sistemu najniže cijene se dobije posao a realna cijena se nadomiri od budućeg zainteresovanog investitora tako što mu se ucrta ono što on traži.

Koliko su planeri u socjalizmu bili ozbiljni, i da na njih nije uticala tadašnja politika, govori današnji  Bulevar Svetog Petra Cetinjskog  koga je sredinom prošlog vijeka (prije skoro 70 godina) ucrtao poznati arhitekta Popović, uključujući i Blažov most koji je i danas najširi bulevar I most u Podgorici. Ostalo je zabilježeno, kada je ovo rađeno, da je tadašnji predsjednik Crne Gore Blažo Jovanović pozvao Popovića i projektanta mosta inženjera Žeželja, da ih upozori da nije potreban tako širok bulevar i most. I stvarno u tom vremenu to nije bilo potrebno, ali se to radi za budući očekivani razvoj grada. Oni su mu odgovorili ako ne prihvata njihovo rješenja- onda će morati da potraži druge projektante. I on je nakon toga prihvatio njihovo rješenje. Ovo je primjer vizionarskog planiranja i sagledavanja budućeg razvoja grada. Novi planeri su produžetak ovog bulevara suzili i na istoku i na zapadu, nek se zna koliko su kompetentni za planiranje.

MONITOR: Koliko je struka očuvana i koliko se pita? 

PEJOVIĆ:Nažalost struka se ne pita. O stručnim projektima se pitaju političari I oni odlučuju o njihovoj sudbini. Referenca za ministarske pozicije nije stručnost već stranačka pripadnost. Vrlo rijetko je bilo da je neko od nekoliko hiljada crnogorskih ahitektonskih i građevinskih inženjera bio ministar građevinarstva i javnih radova. No i to bi bio manji problem da političari konsultuju struku. Ja sam razočaran i u struku, jer se ne oglašava povodom onoga što se dešava u prostoru pri planiranju i izgradnji objekata. Ne oglašava se ni Inženjerska komora niti strukovna udruženja. Svi se boje posljedica, koje im se mogu desiti od vlasti nakon istupa.

Moramo biti objektivni, za sve ono što političari zamisle, struka verifikuje, odnosno ovjeri. Sve dok  se takvim nazovi stručnjacima ne budu oduzimale licence. Ali ni ovo nije moguće jer ministarstvo izdaje licence.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, PSIHOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR, BANJA LUKA: Milorad Dodik je najjača i najslabija karika SNSD

Objavljeno prije

19 sati

na

8 Maja, 2026

Objavio:

Ponekad mi se čini da su Đukanović, Vučić, Dodik i ostali balkanski „lideri“, najavili ono što će se dešavati u svijetu-pa onda mi dođemo kao neka alternativa u svijetu, proroci ili apostoli novog svjetskog poretka

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je nedavno primio priznanje za liderstvo, posvećenost nacionalnom suverenitetu i demokratskim principima, na baptističkom Univerzitetu Džadson u Ilinoisu. Ovim kao da se nižu njegovi uspjesi u SAD, otkako je oslobođen sankcija. Da li je to samo uspješno lobiranje-koje ima cijenu -ili je neko od uticajnih Republikanaca, procjenio da Dodik može biti koristan Trampovoj administraciji?

PUHALO: I jedno i drugo. Što se tiče lobiranja njemu su skinute sankcije-kao i njegovim saradnicima, medijima i firmama bliskim njemu. Možemo reći da je prvi i najlakši zadatak ostvaren, mada je uloženo mnogo novca i truda za to. Sada se svaki njegov odlazak u SAD, a učestao je, kao i posjeta njegovih lobista Republici Srpskoj, smatra njegovim uspjehom, što realno treba uzeti s rezervom. Realno, on je iz minusa sada na nuli i pokušava da izgradi imidž koji bi se svidio Trampovoj administraciji. Trenutno je u fazi preobraćenog hrišćanina, koji se bori protiv islanskog fundamentalizma u Evropi koja „propada“ i gubi svoj identitet. Trenutna administracija traži u Evropi saveznike-ali pošto su ostali bez Orbana, nema ih baš mnogo. Čak se i Melonijeva povukla i zauzela gard. Tu Dodik-ma koliko god bio nevažan, dobija na važnosti. Naravno, Tramp u ovom trenutku ima velikih problema širom svijeta, da bi se bavio Dodikom i Bosnom i Hercegovinom. Ali, Dodiku to i nije toliko važno, jer svaka njegova posjeta SAD na unutrašnjem planu pokazuje koliko je jak i da još nije za „staro gvožđe“, iako više nije predsjednik Republike Srpske.

MONITOR: Na dodjeli nagrade , u okviru univerzitetskog Foruma svjetskih lidera, Dodik je rekao da se odriče svakog Srbina koji je činio zločine. Ako se sjetimo kako je svečano dočekivao neke od osuđenih za zločine, ali i da je rekao pa porekao, da je u Srebrenici bio genocid, koliko je njegovim podržavaocima u RS, uopšte važno to pitanje?

PUHALO: Dodik je poznat po tome da „prijanja na svaku podlogu“ i njegov politički put pokazuje da ne bira sredstva-a pogotovo idelogiju i retoriku, da bi ostao na vlasti. U Bosni i Hercegovini to nikad ne bi rekao i možemo reći, da imamo Dodika za američko tržište i Dodika za domaće. Čovjeku koji je od kraja rata u zemlji do danas, bio socijaldemokrata, nacionalista, hrišćanin, ne možete vjerovati. Na kraju krajeva nije važno šta političar priča-bez obzira jel Dodik ili nije, već šta radi, a Milorad Dodik sve radi da ostane na vlasti. Ono što je rečeno u Americi ostaje u Americi, on se vratio kući i sad opet može da bude onaj stari, dok god ne prelazi granice koje mogu da destabilizuju državu.

MONITOR: Pred opšte izbore u BiH ovog oktobra, uveliko se spekuliše da bi Dodikov sinIgor Dodik (koji je organizacioni sekretar SNSD), mogao i dalje napredovati, do stranačkog kandidata za predsjednika RS. Da li bi to moglo dovesti do rascjepa u sada vladajućoj partiji?

PUHALO: U ovom trenutku to su samo spekulacije, ali to pokazuje nešto drugo,mnogo važnije, da Dodik nema baš mnogo povjerenja u kadrove SNSD-a i da je procijenio da će njegove interese najbolje da zaštiti sin. S druge strane, SNSD je Milorad Dodik i ko god da bude kandidat moraće da sluša „šefa“, bezpogovorno. To smo vidjeli na zadnjim predsjedničkim izborima i kako se ponaša novoizabrani predsjednik Karan. Igor neće nikada biti Milorad i ako pokuša da ga imitira, biće to neuspješno i karikaturalno. Dodik je najjača i najslabija karika SNSD-a i to je najveći problem ove partije- da li će preživjeti, kada njega više ne bude.

MONITOR: Može li se očekivati da će izbori u oktobru, donijeti novu podjelu karata, usled promjene izbornog zakonodavstva koje je 2024. uveo VP Kristijan Šmit? Kakve su šanse da se na vlast vrati SDA-koja je i na prošlim izborima, imala najveći broj glasova?

PUHALO: Teško je to sada procjenjivati, jer postoje previranja u SDA i oni tek treba da pokažu jedinstvo i snagu, mada oni imaju svoje biračko tijelo koje je formirano još prije rata i koje zbog Alije Izetbegovića uvijek glasa za SDA. Ali, ti ljudi polako izumiru. Takođe će biti zanimljivo koga će i kako podržati Islamska zajednica BiH-a, do sada je to bila uvećoj ili manjoj mjeri SDA-a, ali i ona gleda svoje interese. Na kraju, teško je reći kako javno mnjenje opaža sadašnju vlast i koliko su nezadovoljni ili zadovoljni trenutnim stanjem. Što je više nezadovoljnih, to su veće šanse SDA da dođe na vlast.

MONITOR: Malo je zemalja koje –kao BiH, imaju toliko neujednačenu spoljnu politiku. Spoljnu politiku vodi Predsjedništvo BiH-čiji se članovi/ce, uglavnom ne slažu, čak ni u vezi sa onim odlukama koje su temelj zvanične BiH politike-kao što su evroatlantske inegracije. Naša stranka je predlagala ustavne promjene u vezi sa tim…Da li je, uopšte, moguća spoljna politika koju zastupaju etnonacionalni lideri?

PUHALO: Naravno da je moguća, kada bi bilo dobre volje. Ovako sve liči na šizofreniju i ne zna se ko pije i ko plaća. Da postoji pameti i političke volje, ova etnonacionalna politika ne bi trebala biti problem, jer bi mogli imati dobre veze i sa Rusijom, i sa muslimanskim državama i sa Zapadom. Na žalost, mi smo sami sebi najveći neprijatelji. S druge strane, mi smo toliko nebitni kao država, da od nas niko ništa i ne očekuje u ovoj trenutnoj „borbi slonova“. Nema mnogo racionalnog u našoj spoljnoj politici, ako uopšte postoji ta naša spoljna politika?

MONITOR: Iz Zagreba je nedavno stigla vijest da je na jednoj NVO konferenciji prikazana mapa poželjne etnonacionalne podele BiH. Vlast-kada govori o RS, uvijek tu dodaje i Srbiju i vice versa. Da li, po Vama, postoji politički prihvatljivo rešenje za ovu stalnu političku klackalicu koju tutorišu Srbija i Hrvatska, koje su- sa BiH, potpisnice Opšteg okvirnog mirovnog sporazuma za BiH ?

PUHALO: Realno, od 90-ih godina do danas, ova priča postoji i nekad je intenzivnija, a nekad ne. Takođe, realno je nezadovoljtsvo svojim položajem Hrvata u Bosni i Hercegovini, ali je teško reći koliko je ono opravdano, a koliko je to sredstvo HDZ-a da drži Hravte u pokornosti, zarad ostvarivanja obećanog cilja tj. entiteta. Realno je da na to ne pristaju Bošnjaci, ali ne bi pristali ni Srbi, ako bi to dovelo do promjene dejtonske Bosne i Hercegovine. Previše je nepoznanica oko svega toga. Ono što je neralno, jeste da Srbija i Hrvatska prestanu da se miješaju u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine. Što se tiče samog skupa, to je ekipa marginalaca i desničara iz Evrope i SAD, koji nastoje da se okoriste od prodaje ove priče. Koliko sam upratio sve to, zvanična politika Hrvatske je ignorisala ovaj skup, ali to ne znači da im nije bilo drago što se održava.

MONITOR: EU želi novu politiku. Manje zavisnu od starih saveznika.. Može li-i ekonomski oslabljena EU, brže realizovati svoju politiku proširenja, sem kada je u pitanju Crna Gora?

PUHALO: Ne vjerujem jer EU sada ima problema koji su mnogo važniji od Bosne i Hercegovine. Naravno, ako procijeni da joj je šteta koju pravi naša zemlja prevelika, oni nas mogu primiti preko noći u EU. Bez obzira na standarde, ciljeve i vrijednosti koje zastupa, ako ih još zastupa. Ovo je vrijeme pragmatizma, a izgleda da je EU natjerana da postane pragmatična, a tada je sve moguće. Trenutno u Bosni i Hercegovini niko mnogo niti razmišlja niti želi u EU-ni političari, ni administracija, a građani i da hoće nemaju snage da bilo šta urade-jer su razjedinjeni, posvađani i EU više nije onako poželjna udavača, kao prije.

MONITOR: Svijetom vladaju izuzetno uspješni populisti koji manipulišu opštim ideološkim matricama, tvrdeći da su velike demokrate. Kako vi razumijete političke igre Trampa, Putina-pa i Sija-uz naše balkanske, i da li je izuzetno manipulativni i neokonzervativni populizam trajnije djelotvoran i koliko je opasan za budućnost svijeta?

PUHALO: Mnogo me pitate-ali kao što rekoh ranije, „kada se slonovi bore“, miševima je najbolje da gledaju sebe i svoje interese. A to znači da stoje sa strane i paze da ih ne izgaze. Mada mi se ponekad čini da su Đukanović, Vučić, Dodik i ostali balkanski „lideri“, najavili ono što će se dešavati u svijetu-pa onda mi dođemo kao neka alternativa u svijetu, proroci ili apostoli novog svjetskog poretka.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐA KEKOVIĆ, GENERALNI SEKRETAR UNIJE SLOBODNIH SINDIKATA CRNE GORE: Nećemo dozvoliti da nas gaze i marginalizuju

Objavljeno prije

1 sedmica

na

1 Maja, 2026

Objavio:

Uglavnom imamo proteste koji su politički, zbog vjerskih i nacionalnih tema, i tu se negdje najviše trošimo kao društvo. Manje nas ima da se borimo za egzistenciju i nasušni hljeb. No, i tome će doći kraj. Dužni smo da pozivamo i da se borimo za bolji standard

 

 

,,Ova Vlada, kao treća vlada diskontinuiteta, je svoj imidž i politiku gradila na poboljšanju ekonomsko-socijalnog položaja zapošljenih, penzionera i građana. Kroz program Evropa 1, Evropa sad 2, povećanjem najniže penzije i nekih drugih socijalnih davanja i to je bilo pozitivno”, kaže na početku razgovora za Monitor, dan prije ovonedjeljnog protesta Unije slobodnih sindikata Crne Gore, njen generalni sekretar Srđa Keković. Protest je organizovan zbog upornog odbijanja Vlade na dijalog o Opštem kolektivnom ugovoru (OKU) koji je istekao 30. aprila.

,,Vlada koja Crnu Goru želi da uvede u EU zna da na tom putu moramo da se približimo standardom i zaradama razvijenim zemljama. A mi se trenutno nalazimo negdje na 52 odsto u odnosu na prosjek država EU, a sa ova predhodna dva programa smo bili došli na 54 odsto. Znači ponovo gubimo trku. EU počiva na socijalnom dijalogu. Sve razvijene države Evrope baštine  socijalni dijalog. Kroz dijalog se traže i nalaze najbolja rješenja za tu zajednicu“, kaže Keković.

„Vlade Crna i Gore koja ne želi ni da odgovori na dopis sindikata samo pokazuje da je lažna priča kojom se oni kite i u zemji i van zemlje – da su oni Vlada koja njeguje socijalni dijelog. To je sada razotkriveno, ali od toga nama kao sindikatu nije ništo bolje”, konstatuje generalni sekretar USSCG.

MONITOR: Nakon proslave Prvog maja, koliko radnika će nevaženjem OKU biti nezaštićeno?

KEKOVIĆ: Najmanje stotinu hiljada naših koleginica i kolega ostaće bez nekih značajnih benefita. Od regulisanja broja dana odmora, uvećanja zarada za prekovremeni rad, za minuli rad, praznični rad, rad nedeljom…

Imamo tu i otpemninu za odlazak u penziju, koju ljudi  ne bi dobili bez OKU, kao i određene jednokratne novčane pomoći koje su obavezne u datim slučajevima. OKU je veoma važan jer mi imamo jako nisku kulturu socijalnog dialoga u realnom sektoru, pogotovo na nivou preduzeća, odnosno kod poslodavca. Imamo i zabrinjavajući status u nekim djelatnostima, kao što je trgovina, koja je najveća djelatnost po broju zapošljenih, zatim bankarski sektor, sektor medija, gdje nemamo granski kolektivni ugovor i skoro zanimarljiv broj kolektivnih ugovora kod poslodavca.

Svi ti koje sam nabrojao, i brojni drugi u djelatnostima gdje nema granskog kolektvnog ugovora, bi bili dovedeni u situaciju da bi uslovi njihovog rada bili značajno uniženi.

MONITOR: Tražili ste povećanje plate od 10 odsto.

KEKOVIĆ: OKU se utvrđuje za svaku godinu na osnovu sporazuma između potpisnika tog kolektivnog ugovora. Potpisnici su reprezentativna organizacija poslodavaca, dvije reprezentativne  sindikalne centrale i vlada.

Plate je trebalo povećavati kroz obračunsku vrednoću koeficijenta. Međutim, vladama već 13 godina je više odgovaralo da trguju oko   povećanja zarada. Prvo su pregovarali sa jednom djelatnosti, primjera radi prosvetom. Pa prosveti ne povećaju kroz obračunsku vrednoću koeficijenta, jer bi onda bilo povećano svima, nego kroz koeficijente.Onda, kad povećaju jednoj djelatnosti, pobune se službenici, pa  onda povećaju njima, pa se onda pobuni vojska, pa se povećaju koeficijenti vojsci. Plate su se povećavale na jedan paušalni način. Kroz povećavanje koeficijenata složenosti poslova.

Kada smo počeli da reagujemo i da tražimo da se takva politika zaustavi, došlo je vrijeme kovida. Donijelo i budžetsku katastrofu , jer se desio fijasko u turizmu. I tada smo kao odgovorna organizacija dali saglasnost i za 2020. i za 2021.

Posljednje tri godine tražimo povećanje obračunske vrijednosti koeficijenta sa 90 na 100 eura. Pričali smo da li ima para u budžetu za to povećanje. Mi odgovorno tvrdimo da ima, i na prihodnoj i na rashodnoj strani, a to smo prezentovali više puta.

MONITOR: U toku pregovara pominjalo se i predizbormo obećanje o sedmočasovnom radnom vremenu.

KEKOVIĆ: Mi smo u našoj rezoluciji ugradili zahtjev da se smanji dužina trajanja radnog vremena, da ona bude sedmično 35 sati, kako bi se našla  ravnoteža između privatnog i poslovnog života i više prostora izvojilo za porodicu. To nije ništa novo, to je trend koji je prisutan svuda u svim razvijenim zemljama svijeta. Onda se desila ona politička kampanja, gdje je PES koji je čini okosnicu ove Vlade, iznio taj svoj predizborni program u kome je naveo da oni žele da radna sedmica bude 35 sati. Podržali smo to,  jer je to dio naše rezolucije.

O tome  se trenutno ništa ne priča. Na nivou Socijalnog savjeta je napravljeno nekoliko radnih grupa u kojima su  poslodavci izrazili  nevjericu da ne dođe do većih poremećaja u prihodima i u zapošljavanju.

Moram da priznam i sledeće, da smo upali u ubrzanu fazu pristupanja EU i da nam je cijela prošla godina prošla u razmatranju brojnih zakonskih propisa iz oblasti radnog i socijalnog zakonodavstva koje smo morali da pregovaramo. To je zaista bilo zahtjevno i  , da ne pravdam sad Vladu, ali možda nas je upravo taj proces malo odaljio od ove priče. A priča oko sedmočasovnog radnog vremena jesta ozbiljna. Ako pristupite jednomu problemu i želite da nađete rješenje, onda sam ubjeđen da ga možemo naći na zadovoljstvo i zapošljenih, poslodavaca, ali i Vlade.

MONITOR: Nedavno je ponovo vraćena odredba o mogućnosti odlaska u penziju sa 67 godina.

KEKOVIĆ:To je priča koju je Unija zagovarala pet godina i borila se nakon što je 2021. došlo do jedne regresije prava zapošljenih. Ta odluka je bila politička, trebalo je smijeniti pojedine kadrove. Hiljade naših koleginica i kolega je moralo godinu dana ranije da napusti tržište rada i da godinu dana maltene gladuje da bi vraćali kredite.

Ima još dosta pitanja koje dobijamo od naših članova. Postavlja se pitanje da li ova odredba o 67 godina važi i za službenike i namještenike, jer  je u Zakonu o državnim službenicima ostala odredba koja je bila ranije usklađena na 66 godina. Ovo je vrlo važno da naglasim –  da važi. Jer je  u Zakon o radu unijeta nova odredba koja kaže da specijalni zakon ne može da daje manja prava od zakona koji propisuje opšti zakon, u ovom slučaju, Zakon o radu.

Dobijamo informacije da čak i poslodavci pokušavaju da manipulišu sa tim i da u penziju šalju naše koleginice i kolege koji žele i imaju pravo da rade do 67 godina.

MONITOR: Unija je imala kampanju o izgradnji socijalnih stanova po modelu grada Beča, međutim Vlada se opredjelila za Velje brdo.

KEKOVIĆ: Unija je napravila projekciju gradnje socijalnih stanova od po 60 kvadrata na teritoriji cijele Crne Gore, po modelu socijalnog stanovanja grada Beča. I ta projekcija govori koje su prednosti, i koji su nedostaci projekta Velje Brdo u odnosu na bečki model stanovanja. Ovaj model inače zagovara EU, koja je izdvojila značajna sredstva da države članice reformišu svoje stambene politike i preko tog modela omoguće priuštivo stanovanje.

Umjesto toga dobili smo model Veljeg brda u kome se u Podgoricu dovode ljudi iz cijele Crne Gore uz, nedavno najavljene troškove koji su porasli na preko milijardu eura.

Primjena bečkog modela u Crnoj Gori koštala bi 600 miliona za 10.000 stanova veličine 60 kvadrata. S tim što bi, za razliku od Veljeg brda, ti stanovi mogli da počnu da se grade vrlo brzo, jer bi opštine davale plac, na kojem već postoje priključci za struju, vodu, postoje putevi. Sve ono što na Veljen brdu tek treba da se izgradi.

Kada su naši predstavnici bili u studijskoj posjeti Beču, informisani su da 60-70 odsto građana i građanki živi u državnim stanovima, cijena zakupa stana od 60 kvadrata kreće se od 10-12 odsto prosječne plate. Ako bi to preveli na naš model, zakup bi bio 100-120 eura.

Kod njih sa 16-17 godina može građanin ili građanka da aplicira za taj stan. Vrijeme čekanja na stan je od godinu i po do dvije godine. Stan se može doživotno koristiti, a imaju pravo da ga koriste i nasljednici. Taj stan održava država. Nema ulaganja za održavanje, plaćanja poreza. Obaveza je jedino da se plaća zakupnina.

Kada smo uporedili bečki model i Velje brdo, došli smo do računice da bi za stan od 60 kvadrata po bečkom modelu za 30 godina bilo plaćeno nešto preko 30 hiljada eura, a za stan na Veljem brdu preko 110 hiljada.

MONITOR: Šta očekujete nakon protesta?

KEKOVIĆ: Izuzetno je bitno da se OKU dogovori i da se povećaju zarade. Važno je i da da nećemo dozvoliti nikom da nas gazi, da nas marginalizuje.

Uglavnom imamo proteste koji su politički, zbog vjerskih i nacionalnih tema, i tu se negdje najviše trošimo kao društvo. Manje nas ima da se borimo za egzistenciju i nasušni hljeb. No, i tome će doći kraj. Dužni smo da pozivamo i da se borimo za bolji standard.

Ko ima najbolji standard u Evropi? Imaju upravo one države, čija stopa sindikalizma je najveća. Ona se kreće do 70 odsto u zemljama poput Finske, Švedske, Islanda…

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo