Povežite se sa nama

Izdvojeno

KRIZA VLASTI: Imamo mandatara, ostalo da smo zdravo

Objavljeno prije

na

Ovo je prvi put da je mandat za sastav vlade povjeren nekome ko nije unaprijed obezbijedio sigurnu podršku neophodne većine. Abazovićevu poziciju komplikuje to što se njegovi i doskorašnji i odskorašnji partneri nadaju neuspjehu manjinske vlade

 

Mjesec od kako je parlament izglasao nepovjerenje Vladi Zdravka Krivokapića, izvjesno je samo ime mandatara za sastav nove vlade. Nema dileme,  predsjednik Đukanović će Abazoviću dati i formalno pravo da pokuša sastaviti vladu. To se očekuje „možda već danas“, ponavljaju naši sagovornici danima, podsjećajući da uskoro ističe posljednji rok za takav potez predsjednika države.

Sve ostalo je nepoznanica.

Prema planu o kome se pregovara već nekoliko mjeseci, u vladu će ući URA, vjerovatno SD („to je izvjesno“, kažu sagovornici Monitora ), a sigurno Bošnjačka stranka i albanske nacionalne partije. Oni skupa u parlamentu imaju 12 poslanika. Od početka ove priče, a posebno nakon potpisivanja Memoranduma o saradnju sa ciljem „deblokade institucija“, sredinom decembra prošle godine, SNP Vladimira Jokovića figurira kao očekivan i poželjan partner u novoj vladi.

Sve je manje izvjesno da će čelnici SNP-a smoći snage za takav potez, rizikujući da se suoče sa nezadovoljstvom dijela članstva i novim podjelama u partiji. Tim prije što krajem marta predstoje lokalni izbori u Beranama, jednom od najjačih uporišta te partije. Neuspjeh na tim izborima značio bi, najvjerovatnije, odlazak Jokovića i njegovih saradnika sa čelnih pozicija u partiji i odustajanje od pokušaja da se SNP udalji od matrice „srpskog bloka“ i da se pozicionira bliže centru i prograđanskim partijama.

Sjednica Glavnog odbora partije najavljuje se i odlaže nedjeljama. Zvanično, Glavni odbor SNP-a će se o ulasku u vladu izjasniti nakon što dobiju „konkretnu ponudu“, odnosno, popis programskih ciljeva i ministarskih resora koji će im pripasti. Nezvanično, o tome se odavno razgovara i dogovara. Joković zna šta može da očekuje, a šta treba da da.

Dok SNP odlaže donošenje konačne odluke, potencijalni partneri za formiranje manjinske vlade gube strpljenje.  Prema nezvaničnim informacijama, tokom ove nedjelje intenzivirani su pregovori GP URA i SDP-a o njihovom ulasku u buduću vladu. Pod uslovom da tamo ne bude SNP-a. Dijelom zato što SDP Raška Konjevića i SNP, svako iz svojih razloga, ne žele zajedno u izvršnu vlast. Dijelom što ciljaju na iste resore – prije svega ministarstvo finansija, pa je teško udovoljiti zahtjevima i jednih i drugih.

U toj podjeli, koja je nezvanična i nije konačna, pominju se da bi SDP/SNP dobio još ministarstva poljoprivrede, zdravlja, prosvjete i MUP ili odbranu. Albanskim partijama i Bošnjačkoj stranci pripali bi, uz još neke pozicije, i resori rada i socijalnog staranja, ljudskih prava, informacionog društva i saobraćaja (ukoliko se rasformira aktuelno Ministarstvo kapitalnih investicija i iz njega, ponovo, izdvoje energetika i saobraćaj). Ostala mjesta –  planirano je 18 ministarstava i tri potpredsjednička mjesta – podijelili bi URA, moguće SD i nestranačke ličnosti.

O imenima mogućih ministara prerano je govoriti. Na naše pitanje o novoj vladi i njegovoj učešću u njoj, aktuelni ministar kome nezvanični izvori predviđaju nastavak mandata (u tom ili drugom resoru) odgovara sa „nemam pojma“. Djeluje uvjerljivo.

Partije koje će dati članove vlade nemaju potreban 41 glas u parlamentu. I to će biti prvi put da se mandat za sastav vlade povjeri nekome ko nije unaprijed obezbijedio, potpisima poslanika garantovanu, podršku neophodne većine. DPS, kao ni DF, ne žele da naredne, vanredne, izbore organizuje  Vlada Zdravka Krivokapića. Iako ih ne raduje  pomisao na moguću manjinsku (Abazović joj tepa evropska) vladu. I to pokazuju, svako na svoj način.

Nakon prošlonedjeljnih konsultacija sa Đukanovićem o formiranju nove vlade, potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković stavio je do znanja da se u toj partiji ne mire sa pozicijom u kojoj se od njih očekuje podrška (glasovi u parlamentu) a za uzvrat ne nudi ništa. „Situacija se promijenila“, kazao je on objašnjavajući da je neophodno formirati političku vladu „partija evropskog puta“ u kojoj bi bio i DPS. Tako je otvorio mogućnost da više ne mora da važi ni ono što je izgledalo neupitno (javna podrška DPS-a manjinskoj vladi) i što je, zvanično najavljivano iz te partije. DPS samo tvrdi pazar, kaže sagovornik Monitora upućen u pregovore.

Đukanović, kaže, i dalje prihvata model manjinske vlade ali je očigledno da je i on svjestan novih okolnosti koje je donio pohod Vladimira Putina na Ukrajinu. Boja mu se vratila u lice. Đukanoviću je jasno koliko malo treba da se, u sadašnjim okolnostima,  vrati u igru kao čovjek na koga se Zapad može osloniti. Znajući sve njegove slabosti i prepoznajući da je on najveća prepreka na putu stvarne demokratizacije i evropeizacije Crne Gore. Ali ne i jedina.

DF i Demokrate ,,institucionalno i vaninstitucionalno” pokušavaju da spriječe  novu parlamentarnu većinu (sa ili bez SNP-a) da preuzme rukovođenje Skupštinom i formira novu vladu.

Strahinja Bulajić, potpredsjednik parlamenta koji se stara o njegovom radu nakon smjene Alekse Bečića, odbio je zahtjev dijela poslanika da za 3. mart zakaže sjednicu na kojoj bi se započeo postupak izbora novog predsjednika Skupštine. Bez adekvatnog utemeljenja u propisima, Bulajić je svoju odluku obrazložio političkim stavovima sa aktuelnih protesta u organizaciji Demokrata, DF-a i dijela ministara Vlade kojoj je izglasano nepovjerenje (Milojko Spajić, Jakov Milatović…).

„Imajući u vidu izraženu složenost situacije u Crnoj Gori i ogromne izazove miru, stabilnosti i bezbjednosti građana i zemlje, koristim ovu priliku da obavijestim međunarodnu i domaću javnost, da neću zakazati sjednicu Skupštine, zbog toga što se nijesu stekli politički uslovi“, poručio je Bulajić. Najavio je i dalju blokadu rada parlamenta: „Do zakazivanja sjednice Skupštine Crne Gore na kojoj bi se našao zahtjev koji bi označavao prekrajanje izborne volje od 30. avgusta 2020. godine ne može doći“.

Šta su to politički uslovi koji se nijesu stekli, Bulajić i njegove kolege iz DF/Demokrata ne mogu objasniti na osnovu Ustava i važećih zakona. Za sada znamo da smo, uz Ustavni sud, pravosuđe i tužilaštvo, proširili ovako krug institucija koje su u v.d. stanju, ograničenog mandata. Ili nijesu funkcionalne zato što im nedostaje neophodni kadar (sudije od Ustavnog suda pa naniže). Vlada je u tehničkom mandatu. Predsjednik države je odlazeći (da li je?). Van funkcije je stavljen i Savjet za odbranu i bezbjednost, pošto je premijer Krivokapić došao sa stavom da sjednici mora prisustvovati predsjednik Skupštine u punom mandatu, a ne njegov privremeni zamjenik (vršilac dužnosti). Sa čime se Bulajić saglasio i otišao sa sjednice.

Prethodno je paralisano, bez kvoruma, ostalo i Vijeće za nacionalnu bezbjednost. Dio članova ne želi da učestvuje u njegovom radu u sadašnjim okolnostima. Konačno, u srijedu veče su se oglasili i iz Ministarstva odbrane stavom da, bez odluka Savjeta za odbranu i bezbjednost, oni ne mogu prihvatiti realizaciju obaveza koje proističu iz članstva Crne Gore u NATO, a vezane su za aktuelnu rusko-ukrajinsku krizu. Nemaju naređenje.

,,Ukoliko postoji parlamentarna većina koja želi zakazivanje Skupštine onda je rušenje demokratije ako ne zakazujete sjednicu”, prenio je Jevto Eraković stav DPS-a. U skladu s tim, naši nezvanični sagovornici iz nove većine kažu da će naći način da provedu svoje odluke, odnosno izaberu novu vladu i predsjednika parlamenta, ,,makar na livadi”. I oni se, poput svojih oponenata, pozivaju na Ustav, demokratske principe i državne (nacionalne) interese.

Jedni i drugi ponavljaju kako rade u skladu sa zakonom. Iako znaju da zakona nema. Poslovnik o radu Skupštine nije propis koji ima težinu zakona. Crna Gora nema zakone o Vladi i Skupštini koji bi, pored ostalog, definisali jasan redosljed poteza u ovakvim situacijama. Ni DPS ni njegovi nasljednici na vlasti iz koalicija Zajedno za Crnu Goru, Mir je naša nacija i Crno na bijelo nijesu željeli da donese te propise, kako bi, iz pozicije vlasti, zadržali manevarski prostor za vlastite interpretacije i manipulacije. Sada trpimo posljedice te sebičnosti.

Za osamnaest mjeseci, od hibridnog režima stigli smo do države u v.d. stanju. Trenutno funkcionišu samo policija i komunalna preduzeća. Ali ne sva, pošto su i lokalne vlasti u Tivtu i Budvi takođe u blokadi, paralisane sukobima partija koje čine vladajuću većinu. Dok se Vlada ne dosjeti svoje obaveze da uvede prinudnu upravu i inicira nove izbore.

Tu je i rat u Ukrajini. Političari i analitičari sa Zapada upozoravaju da bi Moskva mogla zaigrati na novu destabilizaciju Zapadnog Balkana, preko ranije uspostavljene saradničke mreže. Tome se, predlažu, valja suprostaviti jačajući pozicije naših. Uz pripadajuću amnestiju. Eto prilike da se u Crnoj Gori nastavi bal pod (nacionalnim i vjerskim) maskama.

Abazoviću je, u međuvremenu, povjeren mandat za sastav vlade. ,,U uvjerenju da je u najboljem interesu Crne Gore da što prije dobije vladu u punom kapacitetu njene funkcionalnosti, posebno zbog dodatnih bezbjednosno-političkih izazova generisanih ratom u Ukrajini i njegovom refleksijom na stabilnost našeg regiona, očekujem da u kratkom roku parlament Crne Gore održi sjednicu i odluči o programu i sastavu Vlade na predlog mandatara”, navodi se u saopštenju iz Đukanovićevog kabineta.

Abazovićevi doskorašnji (DF, Demoktare) i odskorašnji partneri (DPS tu ne mora biti jedini) nadaju se da će biti nedorastao povjerenom poslu. Samo što cijenu evetualnog neuspjeha neće platiti samo URA. Vrijeme izgubljeno u igrama prijestola moglo bi skupo koštati građane Crne Gore.

Zoran RADULOVIĆ    

Komentari

FOKUS

PRAVOSUĐE IZ RUKE U RUKU: Pravda na ničijoj zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

,,Pravosuđe u Crnoj Gori i dalje je podložno političkom uticaju, iako za njegovu nezavisnost uglavnom postoji pravni okvir”, ocjenjuje se u ljetošnjoj analizi Evropske komisije (EK).  Potvrde stižu svakodnevno

 

Vesna Medenica, bivša VDT i predsjednica Vrhovnog suda (u tri mandata, iako Ustav propisuje najviše dva), optužena za stvaranje kriminalne organizacije, protivzakonit uticaj i zloupotrebu službenog položaja, trenutno je na slobodi. Nakon što joj je, prije desetak dana, ukinut pritvor, puštena je iz pritvorske jedinice zatvora u Spužu. Gdje će Medenica biti do izlaska narednog broja Monitora,  teže je prognozirati nego rezultate na aktulenom Svjetskom prvenstvu u fudbalu.

Postalo je teško i ispratiti slijed događaja. Nakon podizanja optužnice protiv Medenice, Viši sud je 17. oktobra donio rješenje kojim joj je produžen pritvor, u kome se nalazi od 17. aprila. Apelacioni sud tu odluku ukida 10. novembra. Dan kasnije, Viši sud donosi rješenje kojim se Medenici ukida pritvor, pa ona napušta Spuž.   Potom, 20. novembra, Apelacioni sud donosi odluku kojom se ukida i ovo rješenje. Viši sud ponovo, 21. novembra, donosi rješenje kojim se Medenici ukida pritvor.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) uložilo je žalbu na najnovije rješenje Višeg suda.  Izvjesno je da će priča dobiti  nastavak. Ishod je neizvjestan. Kako i ne bi bio, kada je Viši sud za nešto više od mjesec na osnovu istih činjenica i pod istim okolnostima, i produžavao i ukidao pritvor Medenici. Da bi Apelacioni sud, potom, poništavao i jednu i drugu odluku.

Viši i Apelacioni sud, spadaju među rijetke ovdašnje sudove koji trenutno nijesu u v.d. stanju. Pošto imaju predsjednike u punom mandatu. Mušika Dujović (Apelacioni) i Boris Savić (Viši sud) imaju iskustva u sudnici. Pa i u tzv. pritvorskim predmetima. Poneko pamti kako je Savić svojevremeno izašao u susret zahtjevu Milivoja Katnića da se, zbog nesaradnje sa tužilaštvom, zatvore poslanici Nebojša Medojević i Milan Knežević, iako njihovo pritvaranje nije bilo moguće bez odluke parlamenta. Ipak može, odlučio je Savić, objašnjavajući da stavljanje u zatvor nije isto što i pritvor. I trajalo je, dok Ustavni sud nije „obustavio stavljanje u pritvor“.

Da slučaj Medenica nije presedan u crnogorskom pravosuđu, nego prije nepisano pravilo pokazuje i aktuelni slučaj Petra Lazovića, službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) pritvorenog zbog sumnji da je sarađivao sa jednim od zaraćenih kriminalnih klanova iz Kotora.

Njegova porodica i advokati su, krajem ljeta, sudu ponudili nekretnine i novac u vrijednosti oko 1,5 miliona eura, kao zalog da neće pobjeći ukoliko bude pušten da se brani sa slobode. Ponuda je u javosti naišla na navijački obojene, interpretacije  koje su, najčešće, zavisile od ličnog odnosa prema navodnim kriminalnim vezama i aktivnostima bivših DPS vlasti.

Jedni žale tajnog agenta koji je, kažu, rizikovao život boreći se protiv kriminalaca, da bi dočekao da ga progoni sopstvena država. Drugi se zgražavaju zbog mogućnosti da korumpirani policajac izađe iz pritvora uz jemstvo – novac i nekretnine stečene prljavim poslovima sa ubicama i švercerima narkotika i duvana.

Pod pritiskom (dijela) NVO sektora ali i političara aktuelne većine, Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) saopštila je, početkom oktobra, kako je pokrenula postupak kontrole porijekla imovine koju je, kao zalog za Petrovo oslobađanje, ponudio njegov otac Zoran Lazović, jedan od kontroverznijih državih funkcionera (rukovodilac ANB-a i Uprave policije) koje je Crna Gora imala u ovom vijeku.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TRAGEDIJA U ROGAMIMA, BUJICA ODNIJELA TRI ŽIVOTA PORODICE KORUGA: Nadgornjavanje neodgovornih

Objavljeno prije

na

Objavio:

Automobil, u kom je bila porodica Koruga sletio je, usljed nevremena i nabujale riječice, u Širaliju. Vlasti se nadgornjavaju ko je bio dužan da zatvori saobraćaj na tom dijelu puta

 

Od početka godine svjedoci smo više tragedija u Crnoj Gori, u kojima su stradale majke sa djecom. Često ne želimo da povjerujemo informaciji da je gotovo cijela porodica stradala u nesreći. Tako smo protekle sedmice u nevjerici čitali kako su se u potoku, nadomak Podgorice, utopili majka i dva sina.

Automobil, kojim su putovali, sletio je u potok Šaralije, u Rogamima. U ranim jutarnjim časovima, nakon obilnih padavina, bujica je odnijela automobil za čijim upravljačem je bio muškarac koji je isplivao i spasio se. Dva sata kasnije Širalija je bila kobna za tročlanu porodicu Koruga. Aleksandra Koruga (43) i njeni sinovi nijesu  uspjeli da se spasu iz nabujalog potoka.

Ronioci su više sati pretraživali dubine rječice, dok nijesu pronašli beživotna tijela stradalih.  Slična tragedija dogodila se i početkom oktobra kada su Jelena Vuković (27) iz Mojkovca i njeno dvoje djece smrtno  stradali u saobraćajnoj nesreći u kanjonu Tare na magistralnom putu Mojkovac – Pljevlja. Nakon nesreće iz provalije je izvučeno živo dijete, dok se danima tragalo za još dvoje djece. Majka je putovala sa svo troje djece, koja su bila uzrasta od dvije do šest godina.

U Rogamima se  po priči mještana, ,,samo čekala jedna ovakva nesreća”. Oni tvrde da je mostić preko potoka Širalija, u blizini drevnog grada Duklja, odavno ,,crna tačka” saobraćajne infrastrukture Rogama. Kažu i da gotovo svake godine, nakon jake kiše, neko sleti u potok, ali da se, srećom, nijedan nije završio ovako kobno.

Mještanin Radomir Šoškić kaže da u Rogamima živi 60 godina i pamti razne nezgode i i brojna auta koja su završila  u rijeci. Tvrdi da niko u most nije uložio, iako se stalno žale Glavnom gradu.

,,Da je most podignut dva metra u visinu ne bi bilo nikakvih problema i narod bi bezbjedno prolazio. Autobusi i kamioni jedva uspiju da uđu. Predsjednici mjesnih zajednica su se stalno mijenjali i mislim da o tome nijesu vodili računa. Da su vodili računa bar nešto bi se uradilo. Most je trebalo zatvarati za saobraćaj čim počnu veće kiše”, kaže Šoškić.

U Glavnom gradu istakli su da je u oktobru prošle godine komisija koju čine profesori Građevinskog fakulteta sačinila izvještaj o stanju mosta na Širaliji. Izvještajem je, tvrde, konstatovano da je opšte stanje puta preko rječice kod Duklje dobro, bez bitnih pojava koje bi negativno uticale na nosivost i trajnost objekta.

„Data je preporuka da se sljedeći glavni pregled organizuje nakon pet godina. Dana kada se desila nesreća nije došlo do negativnog uticaja na nosivost i trajnost objekta, a time ni do njegovog oštećenja, zbog čega stanje u kojem se most nalazi nije moglo uticati na tragičan ishod događaja, već je uzrok hidrometeorološkog porijekla (poplava, bujica)”, poručili su iz Glavnog grada.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo