Povežite se sa nama

Izdvojeno

KRIZA VLASTI: Imamo mandatara, ostalo da smo zdravo

Objavljeno prije

na

Ovo je prvi put da je mandat za sastav vlade povjeren nekome ko nije unaprijed obezbijedio sigurnu podršku neophodne većine. Abazovićevu poziciju komplikuje to što se njegovi i doskorašnji i odskorašnji partneri nadaju neuspjehu manjinske vlade

 

Mjesec od kako je parlament izglasao nepovjerenje Vladi Zdravka Krivokapića, izvjesno je samo ime mandatara za sastav nove vlade. Nema dileme,  predsjednik Đukanović će Abazoviću dati i formalno pravo da pokuša sastaviti vladu. To se očekuje „možda već danas“, ponavljaju naši sagovornici danima, podsjećajući da uskoro ističe posljednji rok za takav potez predsjednika države.

Sve ostalo je nepoznanica.

Prema planu o kome se pregovara već nekoliko mjeseci, u vladu će ući URA, vjerovatno SD („to je izvjesno“, kažu sagovornici Monitora ), a sigurno Bošnjačka stranka i albanske nacionalne partije. Oni skupa u parlamentu imaju 12 poslanika. Od početka ove priče, a posebno nakon potpisivanja Memoranduma o saradnju sa ciljem „deblokade institucija“, sredinom decembra prošle godine, SNP Vladimira Jokovića figurira kao očekivan i poželjan partner u novoj vladi.

Sve je manje izvjesno da će čelnici SNP-a smoći snage za takav potez, rizikujući da se suoče sa nezadovoljstvom dijela članstva i novim podjelama u partiji. Tim prije što krajem marta predstoje lokalni izbori u Beranama, jednom od najjačih uporišta te partije. Neuspjeh na tim izborima značio bi, najvjerovatnije, odlazak Jokovića i njegovih saradnika sa čelnih pozicija u partiji i odustajanje od pokušaja da se SNP udalji od matrice „srpskog bloka“ i da se pozicionira bliže centru i prograđanskim partijama.

Sjednica Glavnog odbora partije najavljuje se i odlaže nedjeljama. Zvanično, Glavni odbor SNP-a će se o ulasku u vladu izjasniti nakon što dobiju „konkretnu ponudu“, odnosno, popis programskih ciljeva i ministarskih resora koji će im pripasti. Nezvanično, o tome se odavno razgovara i dogovara. Joković zna šta može da očekuje, a šta treba da da.

Dok SNP odlaže donošenje konačne odluke, potencijalni partneri za formiranje manjinske vlade gube strpljenje.  Prema nezvaničnim informacijama, tokom ove nedjelje intenzivirani su pregovori GP URA i SDP-a o njihovom ulasku u buduću vladu. Pod uslovom da tamo ne bude SNP-a. Dijelom zato što SDP Raška Konjevića i SNP, svako iz svojih razloga, ne žele zajedno u izvršnu vlast. Dijelom što ciljaju na iste resore – prije svega ministarstvo finansija, pa je teško udovoljiti zahtjevima i jednih i drugih.

U toj podjeli, koja je nezvanična i nije konačna, pominju se da bi SDP/SNP dobio još ministarstva poljoprivrede, zdravlja, prosvjete i MUP ili odbranu. Albanskim partijama i Bošnjačkoj stranci pripali bi, uz još neke pozicije, i resori rada i socijalnog staranja, ljudskih prava, informacionog društva i saobraćaja (ukoliko se rasformira aktuelno Ministarstvo kapitalnih investicija i iz njega, ponovo, izdvoje energetika i saobraćaj). Ostala mjesta –  planirano je 18 ministarstava i tri potpredsjednička mjesta – podijelili bi URA, moguće SD i nestranačke ličnosti.

O imenima mogućih ministara prerano je govoriti. Na naše pitanje o novoj vladi i njegovoj učešću u njoj, aktuelni ministar kome nezvanični izvori predviđaju nastavak mandata (u tom ili drugom resoru) odgovara sa „nemam pojma“. Djeluje uvjerljivo.

Partije koje će dati članove vlade nemaju potreban 41 glas u parlamentu. I to će biti prvi put da se mandat za sastav vlade povjeri nekome ko nije unaprijed obezbijedio, potpisima poslanika garantovanu, podršku neophodne većine. DPS, kao ni DF, ne žele da naredne, vanredne, izbore organizuje  Vlada Zdravka Krivokapića. Iako ih ne raduje  pomisao na moguću manjinsku (Abazović joj tepa evropska) vladu. I to pokazuju, svako na svoj način.

Nakon prošlonedjeljnih konsultacija sa Đukanovićem o formiranju nove vlade, potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković stavio je do znanja da se u toj partiji ne mire sa pozicijom u kojoj se od njih očekuje podrška (glasovi u parlamentu) a za uzvrat ne nudi ništa. „Situacija se promijenila“, kazao je on objašnjavajući da je neophodno formirati političku vladu „partija evropskog puta“ u kojoj bi bio i DPS. Tako je otvorio mogućnost da više ne mora da važi ni ono što je izgledalo neupitno (javna podrška DPS-a manjinskoj vladi) i što je, zvanično najavljivano iz te partije. DPS samo tvrdi pazar, kaže sagovornik Monitora upućen u pregovore.

Đukanović, kaže, i dalje prihvata model manjinske vlade ali je očigledno da je i on svjestan novih okolnosti koje je donio pohod Vladimira Putina na Ukrajinu. Boja mu se vratila u lice. Đukanoviću je jasno koliko malo treba da se, u sadašnjim okolnostima,  vrati u igru kao čovjek na koga se Zapad može osloniti. Znajući sve njegove slabosti i prepoznajući da je on najveća prepreka na putu stvarne demokratizacije i evropeizacije Crne Gore. Ali ne i jedina.

DF i Demokrate ,,institucionalno i vaninstitucionalno” pokušavaju da spriječe  novu parlamentarnu većinu (sa ili bez SNP-a) da preuzme rukovođenje Skupštinom i formira novu vladu.

Strahinja Bulajić, potpredsjednik parlamenta koji se stara o njegovom radu nakon smjene Alekse Bečića, odbio je zahtjev dijela poslanika da za 3. mart zakaže sjednicu na kojoj bi se započeo postupak izbora novog predsjednika Skupštine. Bez adekvatnog utemeljenja u propisima, Bulajić je svoju odluku obrazložio političkim stavovima sa aktuelnih protesta u organizaciji Demokrata, DF-a i dijela ministara Vlade kojoj je izglasano nepovjerenje (Milojko Spajić, Jakov Milatović…).

„Imajući u vidu izraženu složenost situacije u Crnoj Gori i ogromne izazove miru, stabilnosti i bezbjednosti građana i zemlje, koristim ovu priliku da obavijestim međunarodnu i domaću javnost, da neću zakazati sjednicu Skupštine, zbog toga što se nijesu stekli politički uslovi“, poručio je Bulajić. Najavio je i dalju blokadu rada parlamenta: „Do zakazivanja sjednice Skupštine Crne Gore na kojoj bi se našao zahtjev koji bi označavao prekrajanje izborne volje od 30. avgusta 2020. godine ne može doći“.

Šta su to politički uslovi koji se nijesu stekli, Bulajić i njegove kolege iz DF/Demokrata ne mogu objasniti na osnovu Ustava i važećih zakona. Za sada znamo da smo, uz Ustavni sud, pravosuđe i tužilaštvo, proširili ovako krug institucija koje su u v.d. stanju, ograničenog mandata. Ili nijesu funkcionalne zato što im nedostaje neophodni kadar (sudije od Ustavnog suda pa naniže). Vlada je u tehničkom mandatu. Predsjednik države je odlazeći (da li je?). Van funkcije je stavljen i Savjet za odbranu i bezbjednost, pošto je premijer Krivokapić došao sa stavom da sjednici mora prisustvovati predsjednik Skupštine u punom mandatu, a ne njegov privremeni zamjenik (vršilac dužnosti). Sa čime se Bulajić saglasio i otišao sa sjednice.

Prethodno je paralisano, bez kvoruma, ostalo i Vijeće za nacionalnu bezbjednost. Dio članova ne želi da učestvuje u njegovom radu u sadašnjim okolnostima. Konačno, u srijedu veče su se oglasili i iz Ministarstva odbrane stavom da, bez odluka Savjeta za odbranu i bezbjednost, oni ne mogu prihvatiti realizaciju obaveza koje proističu iz članstva Crne Gore u NATO, a vezane su za aktuelnu rusko-ukrajinsku krizu. Nemaju naređenje.

,,Ukoliko postoji parlamentarna većina koja želi zakazivanje Skupštine onda je rušenje demokratije ako ne zakazujete sjednicu”, prenio je Jevto Eraković stav DPS-a. U skladu s tim, naši nezvanični sagovornici iz nove većine kažu da će naći način da provedu svoje odluke, odnosno izaberu novu vladu i predsjednika parlamenta, ,,makar na livadi”. I oni se, poput svojih oponenata, pozivaju na Ustav, demokratske principe i državne (nacionalne) interese.

Jedni i drugi ponavljaju kako rade u skladu sa zakonom. Iako znaju da zakona nema. Poslovnik o radu Skupštine nije propis koji ima težinu zakona. Crna Gora nema zakone o Vladi i Skupštini koji bi, pored ostalog, definisali jasan redosljed poteza u ovakvim situacijama. Ni DPS ni njegovi nasljednici na vlasti iz koalicija Zajedno za Crnu Goru, Mir je naša nacija i Crno na bijelo nijesu željeli da donese te propise, kako bi, iz pozicije vlasti, zadržali manevarski prostor za vlastite interpretacije i manipulacije. Sada trpimo posljedice te sebičnosti.

Za osamnaest mjeseci, od hibridnog režima stigli smo do države u v.d. stanju. Trenutno funkcionišu samo policija i komunalna preduzeća. Ali ne sva, pošto su i lokalne vlasti u Tivtu i Budvi takođe u blokadi, paralisane sukobima partija koje čine vladajuću većinu. Dok se Vlada ne dosjeti svoje obaveze da uvede prinudnu upravu i inicira nove izbore.

Tu je i rat u Ukrajini. Političari i analitičari sa Zapada upozoravaju da bi Moskva mogla zaigrati na novu destabilizaciju Zapadnog Balkana, preko ranije uspostavljene saradničke mreže. Tome se, predlažu, valja suprostaviti jačajući pozicije naših. Uz pripadajuću amnestiju. Eto prilike da se u Crnoj Gori nastavi bal pod (nacionalnim i vjerskim) maskama.

Abazoviću je, u međuvremenu, povjeren mandat za sastav vlade. ,,U uvjerenju da je u najboljem interesu Crne Gore da što prije dobije vladu u punom kapacitetu njene funkcionalnosti, posebno zbog dodatnih bezbjednosno-političkih izazova generisanih ratom u Ukrajini i njegovom refleksijom na stabilnost našeg regiona, očekujem da u kratkom roku parlament Crne Gore održi sjednicu i odluči o programu i sastavu Vlade na predlog mandatara”, navodi se u saopštenju iz Đukanovićevog kabineta.

Abazovićevi doskorašnji (DF, Demoktare) i odskorašnji partneri (DPS tu ne mora biti jedini) nadaju se da će biti nedorastao povjerenom poslu. Samo što cijenu evetualnog neuspjeha neće platiti samo URA. Vrijeme izgubljeno u igrama prijestola moglo bi skupo koštati građane Crne Gore.

Zoran RADULOVIĆ    

Komentari

FOKUS

DAN NEZAVISNOSTI – 16 GODINA POTOM: Orao potkresanih nada

Objavljeno prije

na

Objavio:

„Od suštinske važnosti će biti da Crna Gora sagradi državu u kojoj će bolje živjeti svi”, upozoravali su dobronamjerni nakon majskog referenduma 2006. Uzalud

 

Crna Gora između dva Dana nezavisnosti. Traje priča o neostvarenim željama: sloboda, demokratija, pravda, pristojne plate i penzije. I neodagnanim strahovima: kriminal, korupcija, vjerske i nacionalne podjele, siromaštvo, nepravda. Tu su, neko vrijeme, i obnovljene globalne prijetnje: pandemija, rat, glad.

Ponegdje, ipak, napredujemo.

Prošle godine u ovo doba odmjeravali smo – zastave. Jedna, crvena, površine 50X100 metara (5.000 kvadrata ili jedno poveće fudbalsko igralište) viorila se na Cetinju, svjedočeći patriotizam pod njom okupljenih. Druga, ,,najduža trobojka na ovim prostorima”, u Beranama je predstavljena kao iskaz nenatrunjenog rodoljublja dugačak svih 350 metara. S kraja na kraj.

Sada, umjesto zastava, naslovne stranice zauzimaju doskorašnji čelnici pravosuđa, danas pritvorenici Vesna Medenica i Blažo Jovanić. Mediji otkrivaju njihove saradnike, način djelovanja, privilegovane i oštećenje. Rano je za ozbiljnije računice o nezakonito stečenoj koristi i šteti pričinjenoj žrtvama uzurpiranog pravosudnog sistema. Posljedice slutimo, dok čekamo sljedeće privođenje. Biće ih, nepodijeljeno je mišljenje.

Ni zastave nijesu izašle iz mode. Samo su crnogorskim pridodate ukrajinske. Srpskima – ruske. Mašemo Evropi.

Između dva praznika dobili smo novu Vladu. Dritan Abazović zamijenio je Zdravka Krivokapića. Vesnu Bratić mijenja četvoro. S malo nade da će popraviti posljedice njenog rada. URA i SNP zadržali su mjesta u skupštinskim klupama namijenjena parlamentarnoj većini, a SD ona što pripadaju opoziciji. Ostali su zamijenili mjesta. I priču, prebacujući se sa jednog na drugo podešavanje.

Abazović je, neki dan, pod Ostrogom razgovarao sa patrijarhom SPC-a. Sličan razgovor Krivokapić je, prije nepunu godinu, vodio u beogradskoj Patrijaršiji. Tema – Temeljni ugovor, odnosno, mjesto SPC-a u Crnoj Gori i mjesto Crne Gore i njenih vlasti u sistemu pod ingerencijom srpskog patrijarha i Patrijaršije. A on je  sveobuhvatniji od liturgije i molitve.

Samo da ne umislimo kako su te konsultacije nešto što nam je donijela promjena vlasti nakon izbornog poraza DPS-a. Uoči prve proslave Dana nezavisnosti, 2007. godine, tadašnji ministar inostarnih poslova Milan Roćen razgovarao je sa ruskim patrijarhom o pozicijama koje će crkva imati u budućem Ustavu Crne Gore.

U  međuvremenu, u Moskvi smo stavljeni na listu ,,neprijateljskih zemalja”. A u Briselu, Berlinu, Parizu… nijesmo dokazali da smo partner od povjerenja. U bilo kom poslu. Evropska radiodifuzna unija (EBU) eliminisala je, onomad, glasove žirija iz Podgorice na izboru za pjesmu Evrovizije. EBU, saopšteno je, ,,krajnje ozbiljno shvata sve sumnjive pokušaje manipulisanja glasanjem na Eurosongu i ima pravo ukloniti takve glasove”. Saopštenje je pratila informacija da su glasovi iz Crne Gore, skupa sa onima iz Azerbejdžana, Gruzije, San Marina, Poljske i Rumunije – poništeni i izbrisani iz tabele.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA: Čerečenje leša javne uprave i institucija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna Vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem, a sadašnjoj se prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi,  ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo

 

MONITOR:  Imali smo i dvije vlade ekspertsku i manjinsku. Kako vidite jednu, kako drugu, njen sastav i mogućnosti?

DABIŽINOVIĆ: Svjedočimo velikim obećanjima nakon 30 avgusta koji su se pretvorili u svoju suprotnost. Promjena vlasti nije ispunila ni obećanja koje je dala niti očekivanja građanki/na Crne Gore. Vidjeli smo, a vidimo i sada, bjesomučno čerečenje leša javne uprave i institucija u koji se ubacuju partijski aktivisti po dubini i širini. U duhu takve politike imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. U kontinuitetu se povećava jaz između sirotinje i bogatih. Nastavlja zloupotreba političke moći na rad institucije sistema što predstavlja nastavak prethodnika sa kojima se ne želi sarađivati, i tako gradi vlastita politička pozicija.  Često je to jedina tačka programa. Mislim da je o sastavima i jedne i druge vlade bilo dosta riječi. Svela bi sve na političku trgovinu i prevaru. Kako oni koji su u krvi do lakata iz devedesetih a njih je većina,  mogu biti pokretačka snaga državi koja je na aparatima. Zaključujem, prethodna vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem a sadašnjoj se, prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi, ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo.

MONITOR:  Da li je nova Vlada u stanju da deblokira evropski proces imajući u vidu da su u njoj mnogi stari politički akteri, a da joj je parlamentarna podrška DPS?

DABIŽINOVIĆ: Prema onom što stiže iz sadašnje Vlade poruke su zbunjujuće. Strateški cilj  ulaska Crne Gore u EU  sada u javnom govoru prvog ministra dobija pandam u Otvorenom Balkanu. Ne bi trošila bespotrebno vrijeme čitalaca baveći se objašnjenima ovog unakrsnog zbunjivanja građana. Ne polažem prevelike nade u sadašnju Vladu. Po mom ubjeđenju ova Vlada bi trebalo da pripremi teren za izbore koji ne bi bili kompromitovani. O raščišćavanju problema i propadanja Crne Gore trebalo bi da povedemo široki društveni konsenzus jer je trideset godina ogroman period za uništavanje a mali za „ozdravljenje“. Društveni procesi koji bi trebalo da donesu duh jednog drugog vremena moraju početi oduzimanjem imovine onima koji su je stekli nelegalno ali i suočavnjem sa prošlošću devedesetih i lustracijom. Za to nam trebaju sve društvene snage i znanje cijelog svijeta ukoliko hoćemo da se procesi pokrenu nabolje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo