Povežite se sa nama

Izdvojeno

KRIZA VLASTI: Imamo mandatara, ostalo da smo zdravo

Objavljeno prije

na

Ovo je prvi put da je mandat za sastav vlade povjeren nekome ko nije unaprijed obezbijedio sigurnu podršku neophodne većine. Abazovićevu poziciju komplikuje to što se njegovi i doskorašnji i odskorašnji partneri nadaju neuspjehu manjinske vlade

 

Mjesec od kako je parlament izglasao nepovjerenje Vladi Zdravka Krivokapića, izvjesno je samo ime mandatara za sastav nove vlade. Nema dileme,  predsjednik Đukanović će Abazoviću dati i formalno pravo da pokuša sastaviti vladu. To se očekuje „možda već danas“, ponavljaju naši sagovornici danima, podsjećajući da uskoro ističe posljednji rok za takav potez predsjednika države.

Sve ostalo je nepoznanica.

Prema planu o kome se pregovara već nekoliko mjeseci, u vladu će ući URA, vjerovatno SD („to je izvjesno“, kažu sagovornici Monitora ), a sigurno Bošnjačka stranka i albanske nacionalne partije. Oni skupa u parlamentu imaju 12 poslanika. Od početka ove priče, a posebno nakon potpisivanja Memoranduma o saradnju sa ciljem „deblokade institucija“, sredinom decembra prošle godine, SNP Vladimira Jokovića figurira kao očekivan i poželjan partner u novoj vladi.

Sve je manje izvjesno da će čelnici SNP-a smoći snage za takav potez, rizikujući da se suoče sa nezadovoljstvom dijela članstva i novim podjelama u partiji. Tim prije što krajem marta predstoje lokalni izbori u Beranama, jednom od najjačih uporišta te partije. Neuspjeh na tim izborima značio bi, najvjerovatnije, odlazak Jokovića i njegovih saradnika sa čelnih pozicija u partiji i odustajanje od pokušaja da se SNP udalji od matrice „srpskog bloka“ i da se pozicionira bliže centru i prograđanskim partijama.

Sjednica Glavnog odbora partije najavljuje se i odlaže nedjeljama. Zvanično, Glavni odbor SNP-a će se o ulasku u vladu izjasniti nakon što dobiju „konkretnu ponudu“, odnosno, popis programskih ciljeva i ministarskih resora koji će im pripasti. Nezvanično, o tome se odavno razgovara i dogovara. Joković zna šta može da očekuje, a šta treba da da.

Dok SNP odlaže donošenje konačne odluke, potencijalni partneri za formiranje manjinske vlade gube strpljenje.  Prema nezvaničnim informacijama, tokom ove nedjelje intenzivirani su pregovori GP URA i SDP-a o njihovom ulasku u buduću vladu. Pod uslovom da tamo ne bude SNP-a. Dijelom zato što SDP Raška Konjevića i SNP, svako iz svojih razloga, ne žele zajedno u izvršnu vlast. Dijelom što ciljaju na iste resore – prije svega ministarstvo finansija, pa je teško udovoljiti zahtjevima i jednih i drugih.

U toj podjeli, koja je nezvanična i nije konačna, pominju se da bi SDP/SNP dobio još ministarstva poljoprivrede, zdravlja, prosvjete i MUP ili odbranu. Albanskim partijama i Bošnjačkoj stranci pripali bi, uz još neke pozicije, i resori rada i socijalnog staranja, ljudskih prava, informacionog društva i saobraćaja (ukoliko se rasformira aktuelno Ministarstvo kapitalnih investicija i iz njega, ponovo, izdvoje energetika i saobraćaj). Ostala mjesta –  planirano je 18 ministarstava i tri potpredsjednička mjesta – podijelili bi URA, moguće SD i nestranačke ličnosti.

O imenima mogućih ministara prerano je govoriti. Na naše pitanje o novoj vladi i njegovoj učešću u njoj, aktuelni ministar kome nezvanični izvori predviđaju nastavak mandata (u tom ili drugom resoru) odgovara sa „nemam pojma“. Djeluje uvjerljivo.

Partije koje će dati članove vlade nemaju potreban 41 glas u parlamentu. I to će biti prvi put da se mandat za sastav vlade povjeri nekome ko nije unaprijed obezbijedio, potpisima poslanika garantovanu, podršku neophodne većine. DPS, kao ni DF, ne žele da naredne, vanredne, izbore organizuje  Vlada Zdravka Krivokapića. Iako ih ne raduje  pomisao na moguću manjinsku (Abazović joj tepa evropska) vladu. I to pokazuju, svako na svoj način.

Nakon prošlonedjeljnih konsultacija sa Đukanovićem o formiranju nove vlade, potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković stavio je do znanja da se u toj partiji ne mire sa pozicijom u kojoj se od njih očekuje podrška (glasovi u parlamentu) a za uzvrat ne nudi ništa. „Situacija se promijenila“, kazao je on objašnjavajući da je neophodno formirati političku vladu „partija evropskog puta“ u kojoj bi bio i DPS. Tako je otvorio mogućnost da više ne mora da važi ni ono što je izgledalo neupitno (javna podrška DPS-a manjinskoj vladi) i što je, zvanično najavljivano iz te partije. DPS samo tvrdi pazar, kaže sagovornik Monitora upućen u pregovore.

Đukanović, kaže, i dalje prihvata model manjinske vlade ali je očigledno da je i on svjestan novih okolnosti koje je donio pohod Vladimira Putina na Ukrajinu. Boja mu se vratila u lice. Đukanoviću je jasno koliko malo treba da se, u sadašnjim okolnostima,  vrati u igru kao čovjek na koga se Zapad može osloniti. Znajući sve njegove slabosti i prepoznajući da je on najveća prepreka na putu stvarne demokratizacije i evropeizacije Crne Gore. Ali ne i jedina.

DF i Demokrate ,,institucionalno i vaninstitucionalno” pokušavaju da spriječe  novu parlamentarnu većinu (sa ili bez SNP-a) da preuzme rukovođenje Skupštinom i formira novu vladu.

Strahinja Bulajić, potpredsjednik parlamenta koji se stara o njegovom radu nakon smjene Alekse Bečića, odbio je zahtjev dijela poslanika da za 3. mart zakaže sjednicu na kojoj bi se započeo postupak izbora novog predsjednika Skupštine. Bez adekvatnog utemeljenja u propisima, Bulajić je svoju odluku obrazložio političkim stavovima sa aktuelnih protesta u organizaciji Demokrata, DF-a i dijela ministara Vlade kojoj je izglasano nepovjerenje (Milojko Spajić, Jakov Milatović…).

„Imajući u vidu izraženu složenost situacije u Crnoj Gori i ogromne izazove miru, stabilnosti i bezbjednosti građana i zemlje, koristim ovu priliku da obavijestim međunarodnu i domaću javnost, da neću zakazati sjednicu Skupštine, zbog toga što se nijesu stekli politički uslovi“, poručio je Bulajić. Najavio je i dalju blokadu rada parlamenta: „Do zakazivanja sjednice Skupštine Crne Gore na kojoj bi se našao zahtjev koji bi označavao prekrajanje izborne volje od 30. avgusta 2020. godine ne može doći“.

Šta su to politički uslovi koji se nijesu stekli, Bulajić i njegove kolege iz DF/Demokrata ne mogu objasniti na osnovu Ustava i važećih zakona. Za sada znamo da smo, uz Ustavni sud, pravosuđe i tužilaštvo, proširili ovako krug institucija koje su u v.d. stanju, ograničenog mandata. Ili nijesu funkcionalne zato što im nedostaje neophodni kadar (sudije od Ustavnog suda pa naniže). Vlada je u tehničkom mandatu. Predsjednik države je odlazeći (da li je?). Van funkcije je stavljen i Savjet za odbranu i bezbjednost, pošto je premijer Krivokapić došao sa stavom da sjednici mora prisustvovati predsjednik Skupštine u punom mandatu, a ne njegov privremeni zamjenik (vršilac dužnosti). Sa čime se Bulajić saglasio i otišao sa sjednice.

Prethodno je paralisano, bez kvoruma, ostalo i Vijeće za nacionalnu bezbjednost. Dio članova ne želi da učestvuje u njegovom radu u sadašnjim okolnostima. Konačno, u srijedu veče su se oglasili i iz Ministarstva odbrane stavom da, bez odluka Savjeta za odbranu i bezbjednost, oni ne mogu prihvatiti realizaciju obaveza koje proističu iz članstva Crne Gore u NATO, a vezane su za aktuelnu rusko-ukrajinsku krizu. Nemaju naređenje.

,,Ukoliko postoji parlamentarna većina koja želi zakazivanje Skupštine onda je rušenje demokratije ako ne zakazujete sjednicu”, prenio je Jevto Eraković stav DPS-a. U skladu s tim, naši nezvanični sagovornici iz nove većine kažu da će naći način da provedu svoje odluke, odnosno izaberu novu vladu i predsjednika parlamenta, ,,makar na livadi”. I oni se, poput svojih oponenata, pozivaju na Ustav, demokratske principe i državne (nacionalne) interese.

Jedni i drugi ponavljaju kako rade u skladu sa zakonom. Iako znaju da zakona nema. Poslovnik o radu Skupštine nije propis koji ima težinu zakona. Crna Gora nema zakone o Vladi i Skupštini koji bi, pored ostalog, definisali jasan redosljed poteza u ovakvim situacijama. Ni DPS ni njegovi nasljednici na vlasti iz koalicija Zajedno za Crnu Goru, Mir je naša nacija i Crno na bijelo nijesu željeli da donese te propise, kako bi, iz pozicije vlasti, zadržali manevarski prostor za vlastite interpretacije i manipulacije. Sada trpimo posljedice te sebičnosti.

Za osamnaest mjeseci, od hibridnog režima stigli smo do države u v.d. stanju. Trenutno funkcionišu samo policija i komunalna preduzeća. Ali ne sva, pošto su i lokalne vlasti u Tivtu i Budvi takođe u blokadi, paralisane sukobima partija koje čine vladajuću većinu. Dok se Vlada ne dosjeti svoje obaveze da uvede prinudnu upravu i inicira nove izbore.

Tu je i rat u Ukrajini. Političari i analitičari sa Zapada upozoravaju da bi Moskva mogla zaigrati na novu destabilizaciju Zapadnog Balkana, preko ranije uspostavljene saradničke mreže. Tome se, predlažu, valja suprostaviti jačajući pozicije naših. Uz pripadajuću amnestiju. Eto prilike da se u Crnoj Gori nastavi bal pod (nacionalnim i vjerskim) maskama.

Abazoviću je, u međuvremenu, povjeren mandat za sastav vlade. ,,U uvjerenju da je u najboljem interesu Crne Gore da što prije dobije vladu u punom kapacitetu njene funkcionalnosti, posebno zbog dodatnih bezbjednosno-političkih izazova generisanih ratom u Ukrajini i njegovom refleksijom na stabilnost našeg regiona, očekujem da u kratkom roku parlament Crne Gore održi sjednicu i odluči o programu i sastavu Vlade na predlog mandatara”, navodi se u saopštenju iz Đukanovićevog kabineta.

Abazovićevi doskorašnji (DF, Demoktare) i odskorašnji partneri (DPS tu ne mora biti jedini) nadaju se da će biti nedorastao povjerenom poslu. Samo što cijenu evetualnog neuspjeha neće platiti samo URA. Vrijeme izgubljeno u igrama prijestola moglo bi skupo koštati građane Crne Gore.

Zoran RADULOVIĆ    

Komentari

FOKUS

RAZLAZ MILATOVIĆA I SPAJIĆA: Novo miješanje karata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik države poručuje da ćemo o njegovim budućim političkim potezima biti na vrijeme obaviješteni. Sada je, kaže,  posvećen samo državnoj funkciji. Premijer se ne oglašava. Valjda sprema program održivih reformi. Ostali  preračunavaju šta im raskol u PES-u može donijeti a šta odnijeti

 

 

Za nama je vikend koji je protresao crnogorsku političku scenu. Sa tendencijom, smatraju mnogi, da je iz temelja preobrati. U kom pravcu – neizvjesno je.

Prvo je, u subotu poslije podne, stigla vijest da Predsjednik države Jakov Milatović napušta pokret Evropa sad (PES). “Dosadašnji način rada je suprotan obećanom i vrijednostima koje sam imao na umu prilikom stvaranja pokreta. Iz tog razloga dajem ostavku na sve funkcije u pokretu”, objavio je Milatović, inače osnivač i potpredsjednik PES-a, na društvenoj mreži X. Uz to je podsjetio da su, osnivajući PES, građanima obećali transparentnost u radu, racionalan i argumentovan dijalog, te kompentenciju i lični integritet kao odlučujući faktor pri zapošljavanju i napredovanju. Da bude jasnije šta zamjera doskorašnjim partijskim kolegama.

U danima koji su prethodili Milatovićevoj objavi svjedočili smo obraćanju Igora Dodika (sin predsjednika RS i funkcioner tatine partije) u kojoj on Milojka Spajića podsjeća na navodni vlastiti doprinos podizanju PES-ove partijske infrastrukture u Crnoj Gori. Iz PES-a su to prećutali.

Potom su Spajić i Milatović, kao premijer i predsjednik države, “konstruktivno” razgovarali o popuni upražnjenih ambasadorskih mjesta. “Izbor ambasadora mora biti kvalitetan i profesionalan proces, a cilj je Vlade i predsjednika države da personalna rješenja budu ona koja će kvalitetno zastupati interese Crne Gore u drugim zemljama”, navedeno je u zajedničkom saopštenju. Međutim, nezvanične informacije o tome kako su partije vladajuće koalicije međusobno podijelile zone uticaja u upražnjenoj diplomatskoj mreži ne ulivaju povjerenje u taj proces. Dok se Predsjedniku, kažu neki, učinilo kako je neopravdano ostao bez mogućnosti da ponudi neka svoja rješenja.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DODIK POSLIJE PUTINA OBIŠAO MANDIĆA: Open srpski svet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik parlamenta CG ugostio je predsjednika RS koji se prije nedjelju  vratio sa poklonjenja PutinuDodik je u Moskvi ponovio  punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu.  Putinu poželio “sve pobjede koje može da ostvari i rekao : “ Sve Putinove pobjede i pobjede Rusije su i naše pobjede”. Obišao je i  Putinovog vazala  Lukašenka.   Umjesto zastave BiH, čiji je RS sastavni dio, Mandić je  postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta. Uslijedila je  nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu

 

 

Nedavna, tobože državna, posjeta Milorada Dodika, predsjednika bosansko-hercegovačkog entiteta Republika Srpska (RS), Crnoj Gori ozbiljno dovodi u pitanje javno deklarisane političke motive i ciljeve njegovog domaćina – predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Bilo bi razumljivo da je Mandić primio predsjednika Skupštine RS ili Parlamentarne Skupštine BiH. Umjesto njih dolazi Dodik koji se samo prije nedjelju dana vratio sa poklonjenja diktatoru Vladimiru Putinu u Moskvi. Dodik je u izjavama ruskom RT-u i domaćim medijima, po ko zna koji put, dao punu podršku ruskoj agresiji na Ukrajinu rekavši da je Putinu “poželio sve pobjede koje može da ostvari i rekao da su sve Putinove pobjede i pobjede Rusije i naše pobjede”.

Dodik se osvrnuo i na  posjetu 19. januara Putinovom vazalu i diktatoru Aleksandru Lukašenku rekavši da je uspio “dogovoriti razne aranžmane bitne za RS”. Bjelorusija je, po Dodiku, “razvijena zemlja i nije omotana bodljikovom žicom kako to neki pokušavaju da predstave”. Ona je prijatelj RS-a. Takođe je rekao da vjeruje da će jednog dana doći do ujedinjenja srpskog naroda sa dvije strane Drine kao što je došlo do ujedinjenja dvije Njemačke. On već duže vrijeme ne krije da mu je rasturanje BiH, kako kaže mirnim sredstvima, jedan od glavnih političkih prioriteta.

Dodik, kao takav – ratnohuškački nacionalista i sa oreolom sponzora organizovanog kriminala i korupcije, u Crnoj Gori nije dočekan sa državničkim počastima niti su ga primili njegov kolega Jakov Milatović ni premijer Milojko SpajićVijestima je nezvanično saopšteno iz Vlade i Predsjedništva da Dodik nije ni tražio sastanak – vjerovatno znajući kakav bi odgovor bio. Kod Mandića je dobrodošao i učinio mu “veliku čast”. Iako je crnogorski predsjednik parlamenta kasnije izjavio da Crna Gora poštuje BiH kao državu, on je umjesto zastave Bosne i Hercegovine, čiji je RS sastavni dio, postavio samo zastavu Dodikovog (po mnogima de facto privatnog) entiteta zbog čega je uslijedila i nota Ministarstva vanjskih poslova BiH našem ministarstvu.

Dodik je Mandiću izrazio i brigu “da srpska nacionalna zajednica u Crnoj Gori bude adekvatno zastupljena” ali i da je tu da podrži stabilnost i razvoj Crne Gore kao i njeno EU članstvo. Koncept srpskog sveta je za Dodika “fenomenalna ideja” i ranije je govorio da je prirodno i da Crna Gora bio dio tog projekta.  Na kraju, Mandiću je predat, suprotno protokolima i rangu sagovornika, i Prijedlog sporazuma o uspostavljanju specijalnih paralelnih odnosa između RS i CG koji je Mandić na sebe preuzeo da proslijedi predsjedniku i premijeru.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DRŽAVA I MONTENEGRO PETROL: Hoće li građani opet platiti krađu šljunka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Montenergo Petrol pred Privrednim sudom od države traži da mu plati četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka

 

U Privrednom sudu u Podgorici, kod sutkinje Nine Jovović, protekle sedmice, održano je pripremno ročište po tužbi Montenegro Petrola protiv države.

Navedena firma traži od države odštetu od četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka.

Montenegro Petrol tuži državu jer su uz veliku medijsku pažnju i uz prisustvo najviših državnih zvaničnika 13. februara prošle godine  srušeni njegovi nelegalni objekti za proizvodnju šljunka. Taj događaj tadašnji premijer Dritan Abazović ocijenio je kao početak borbe protiv građevinske mafije i najavio da je  država konačno riješila da stane na put višedecenijskoj krađi šljunka.

Prije samog rušenja, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma je 7. februara 2023. predložilo Vladi da donese zaključak o proglašenju ekološke katastrofe u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

U predlogu se navodi da je ovo Ministarstvo i Agencija za zaštitu životne sredine analiziralo negativan uticaj postojećih objekata, postrojenja koja negativno utiču na životnu sredinu i vodostaj rijeka na način što iste u fazi rada kao i u mirovanju emituju i ispuštaju štetne materije čime direktno ugoržavaju vodovizvorište. Zatražilo se hitno rušenje objekata.

Vlada je 9. februara 2023. razmotrila Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna sa elementima ekološke katastrofe. Usvojila je Vlada tada Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena uz obale ove dvije rrijeke.

Zaduženo je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencija za zaštitu životne sredine da hitno uklone i sruše objekte u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo