Povežite se sa nama

FOKUS

IZOLACIJA RUSIJE: Mogu li Rusi zaustaviti Putina i spasiti zemlju

Objavljeno prije

na

Više je mogućnosti raspleta ukrajinsko-ruske, tačnije svjetske drame. Danas djeluju izglednije one loše. Najpriželjkivaniji ishod ruske invazije na Ukrajinu je pobjeda otpora građana Rusije Putinu i ratnoj politici. Snaga tog otpora probudila bi drugačije snage, alternativne pokrete i ideje širom svijeta

 

Događanja povodom ukrajinske krize se mijenjaju iz minuta u minut. U srijedu veče među posljednjim vijestima bila je i ona da je Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila rezoluciju kojom se osuđuje ruska invazija na Ukrajinu i kojom se poziva Moskva da odmah povuče sve snage iz susjedne zemlje. Rezolucija je dobila podršku 141 (od 193) člana, 35 je bilo uzdržano. Protiv su bile Rusija, Sjeverna Koreja, Eritreja, Sirija i Bjelorusija. Sve zemlje regiona su glasale za rezoluciju, uključujući i stidljivu Srbiju. Onih koji ostaju u opasnom društvu je sve manje.

Nezadovoljstvo akcijama Vladimira Putina širi se ulicama svijeta. Od Londona i Rima, do Tel Aviva, Melburna, Nju Delhija i Seula. U Gruziji, oko 30.000 ljudi izašlo je na ulice Tbilisija. Ovaj ruski susjed se, kao i Ukrajina, suočava sa separatističkim pokretom koji podržava Rusija nakon kratkog rata koji su vodili 2008. godine.

Mnogo je značajnije da su protivnici invazije na Ukrajinu izašli i na ulice gradova Rusije. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski zahvalio je Rusima koji su se usprotivili ratu.

Ruska neprofitna organizacija OVD-Info koja prati hapšenja tokom protesta objavila je da je u Rusiji slobode lišeno više od 7.000 ljudi u desetinama ruskih gradova.

Naravno, puno je i onih koji podržavaju napad na susjeda. Istraživanje javnog mnjenja sa državom povezanog Sveruskog centra za proučavanje javnog mnjenja objavljeno 23. februara pokazalo je da tri četvrtine Rusa podržava Putinovu odluku da prizna separatističke entitete u djelovima istočne Ukrajine, dok su gotovo četiri petine podržale njegovu odluku da sa njima potpiše sporazume o saradnji. Ovo su koraci koji su bili prekretnica na putu do rata.

Nešto drugačije brojke stigle su kroz istraživanje koje je uradio nezavisni Levada centar. Mediji su objavili da su njihovi nalazi pokazali da 45 odsto Rusa podržava Putinovu odluku da prizna nezavisnost Donjetska i Luganska u potezu koji je prethodio današnjoj invaziji na Ukrajinu. Četrdeset odsto ispitanika se izjasnilo protiv ovih odluka.

Neke pojave su očigledne i bez statistika. Ovoga puta svoj glas protiv ratnih akcija svog predsjednika glas je digla i brojna kulturna i sportska elita.

U trentuku pisanja teksta preko 6.900 ruskih naučnika, akademika, pravnika, ekonomista, lingvista, novinara… potpisalo je javnu peticiju i pozvalo Putina da prekine krvoproliće. Potpisi i dalje pristižu.

Rat sa Ukrajinom je korak u nigdje, pišu potpisnici ove peticije. „Odgovornost za pokretanje novog rata u Evropi u potpunosti leži na Rusiji. Nema racionalnog opravdanja za ovaj rat. (…) Ukrajina je bila i ostala nama bliska zemlja. Naši očevi, djedovi i pradjedovi zajedno su se borili protiv nacizma. Pokretanje rata zarad geopolitičkih ambicija vođstva Ruske Federacije, vođeno sumnjivim istoriozofskim fantazijama, cinična je izdaja njihovog sjećanja”, stoji u ovom apelu. Oni zaključuju da je gorko shvatanje da je zemlja koja je dala odlučujući doprinos u pobjedi nad nacizmom, sada postala pokretač novog rata na kontinentu.

Na stranici colta.ru pod sloganom „Moja generacija ne može živjeti u dvadesetom vijeku. Probudićemo se izvan njegovih granica“, objavljuju se apeli ruskih intelektualaca za prestanak invazije.

Spisateljica Marija Stepanova piše: „Čudno da se ljudi koji (tuđi, naš) život stvaraju na temelju popularnih pamfleta o Drugom svjetskom ratu i igranih filmova o njemu, stilizirajući invaziju na stranu zemlju slikama o ratovanju koje su zastarjele prije pedesetak godina, ne sjećaju ili ne shvataju da po svim zakonima izgradnje sižeja i zdravog razuma onaj koji gleda (i Onaj koji gleda) mora biti na strani onih koji se brane”.

Gleb Morev, književni kritičar, teatrolog i novinar, osvjetljava jedan dio priče koji je mnogima zagonetan posljednjih dana. „Putin je započeo svoj noćni govor riječima upućenim Zapadu kao ‘carstvu laži’. Mislim da to nije bila šala onoga tko je taj govor napisao. To je bila potpuno osviještena referenca na poznati Reaganov govor o ‘carstvu zla’. Čini se da cijeli Putin postoji samo u istorijskim projekcijama i unutrašnjem polemičkom dijalogu sa traumatičnom prošlošću. Taj prostor je nespojiv sa svakodnevnom političkom racionalnošću. Odatle možda i dolaze nelogičnosti i iracionalnosti u njegovim postupcima, što su svi primijetili”, piše Morev.

Glasovi protiv invazije ponovljeni su i iz krugova Ruske pravoslavne crkve u Ukrajini. Iz Eparhije sumske, koja pokriva pokrajinu Sumi na granici sa Rusijom, su poručili da stoje uz ruskog Mitropolita Kijevskog i cijele Ukrajine Onufrija koji je već prvog dana rata osudio agresivne akcije Rusije i pozvao rusko vođstvo da zaustavi ovo „krvavo ludilo“. „Prisiljeni smo sa posebnom tugom da priznamo da u ovim strašnim danima Njegova Svetost Patrijarh moskovski i cijele Rusije Kiril ni na koji način nije osudio agresivne postupke ruskih vlasti“. Iza obraćanja stoji trideset sveštenika Ruske pravoslavne crkve u Ukrajini. Sve je više poziva među ruskim monaštvom i sveštenstvom diljem Ukrajine za odvajanje od Moskve.

U cijeloj priči vezanoj za nezadovoljstvo ruskog naroda akcijama njihovog političkog vrha treba imati na umu da je današnje rusko društvo dosta drugačije od onoga kada je 2008. vođen rat sa Gruzijom ili 2014. kada je u fokusu bio Krim. Tada su desetine hiljada Rusa izašle na ulice. Te su proteste predvodili harizmatični opozicioni čelnici poput Borisa Nemcova i Alekseja Navaljnoga. Prvi je ubijen 2015. godine u blizini Kremlja, a drugi uhapšen nakon što je preživio pokušaj ubistva. Dodatno, nezavisne medijske kuće i organizacije civilnog društva zastrašene su ili zatvorene prema ruskim drakonskim zakonima o „stranim agentima“ i „nepoželjnim organizacijama“.

Nije lako ni izaći na ulicu.

Aleksandar Baunov, politički analitičar u Karnegi centru u Moskvi, kazao je za Gardijan da mu se čini da Putina uopšte ne zanima da li njegov potez odobravaju građani. „On se ne ponaša kao političar kojem je potrebna podrška javnosti, već kao ličnost iz nacionalnih istorijskih knjiga koju samo zanima odobrenje budućih istoričara i čitalaca”, rekao je Baunov.

Čini se da je ruski čelnik iznenadio i neke od najistaknutijih ruskih oligarha, koji su prvih dana invazije na Ukrajinu gledali kako im se bogatstvo topi.

Spiskovi ruskih državljana kojima je EU zamrzla imovinu i uvela zabranu putovanja se šire. Naravno, uključuju veliki broj ruskih oligarha bliskih Kremlju. SAD je rekao da će zaplijeniti njihovu imovinu, uključujući jahte i vile. U međuvremenu se sastavlja popis te imovine. Luksuzne jahte ruskih oligarha su u pokretu u nadi da će izbjeći zapljenu, izvijestio je CNBC prvog marta. Iz CNBC su javili da su pregledali podatke Marine Traffica, međunarodnog sajta za praćenje morskog saobraćaja. Ti podaci pokazuju da su se najmanje četiri jahte u vlasništvu ruskih biznismena posljednjih dana kretale prema Crnoj Gori i Maldivima, prenio je CNBC. Podaci na stranici pokazuju da se u Tivtu nalazi Galactica Super Nova u vlasništvu Vagita Alekperova, predsjednika Lukoila, koji, između ostalog, posjeduje 36,8 odsto fudbalskog kluba Spartak Moskva. O ovome je posljednjih dana pisala i Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) iz Podgorice. Prema pisanju Gardijana, Lukoil je moguća meta evropskih sankcija, s obzirom na važnost tog energetskog giganta za rusku ekonomiju.

Novinar Metju Karuana Galicija je na svom tviteru objavio još jedan zanimljiv slučaj – mapu leta privatnog aviona koji iz Rusije ide na Kipar, potom obilazi Maltu i Crnu Goru. „Prikupljanje gotovine od banaka koje izbjegavaju sankcije u EU?”, pita se ovaj novinar.

Već prvog dana invazije Rusije na Ukrajinu najbogatiji Rusi izgubili su oko 39 milijardi dolara, izračunao je Bloomberg. Drugog marta milijarder Ališer Usmanov ostao je bez 600 miliona eura vrijedne jahte koju su zaplijenile njemačke vlasti u Hamburgu.

To je odvažilo neke od njih da javno istupe. „Mir je vrlo važan! Pregovori moraju početi što prije!“ napisao je u nedjelju Oleg Deripaska u objavi na Telegramu, prenijeli su svjetski mediji. Osvrnuo se i na ekonomsku situaciju: „Stvarno želim pojašnjenja i razumljive komentare o ekonomskoj politici za sljedeća tri mjeseca“. I predsjednik Alfa banke Milton Fridman je pozvao na smirivanje situacije.

Po riječima ministra finansija Rusije Antona Siluanova njegova zemlja je početkom februara imala 635 milijardi dolara u rezervama zlata i deviza. Problem sa ovim rezervama je u tome što je dobar dio njih raspoređen izvan Rusije.

Prema izvještaju Ruske centralne banke, Kina je 30. juna 2021. bila najveći strani držalac ruskih rezervi. Kod njih je bilo 13,8 odsto ukupnih ruskih rezervi, koje se drže u zlatu i stranoj valuti. Najveći dio rezervi bio je u samoj Rusiji – 21,7 odsto. Najveći dio ostatka se nalazi u zemljama koje su nametnule sankcije Rusiji: Francuskoj, Japanu, SAD-u, Velikoj Britaniji… Čak je i singapurska podružnica Bank of China nakon početka invazije prestala da radi transakcije u rubljama. Eto još razloga za nervozu Kremlja.

Sankcijama protiv Rusije ovih dana se pridružila i tradicionalno neutralna Švajcarska. Reuters podsjeća da se ta zemlja klonila uvođenja sankcija kada je Rusija anektirala Krim 2014, dok je sada uvela finansijske sankcije protiv predsjednika Putina, premijera Mihaila Mišustina i ministra spoljnih poslova Sergeja Lavrova. Zabraniće se i ulazak u zemlju pet oligarha bliskih Putinu, bez preciziranja o kome se radi. Rusi su 2020. držali gotovo 10,4 milijardi švajcarskih franaka u ovoj zemlji, piše Reuters pozivajući se na podatke Švajcarske narodne banke.

U daljim akcijama EU je isključila sedam ruskih banaka iz platnog sistema SWIFT i službeno zabranila medijima pod kontrolom Kremlja Russia Today i Sputnik emitovanje u evropskom bloku.

„Brzinom svjetlosti, Evropska unija usvojila je tri talasa teških sankcija protiv ruskog finansijskog sistema, njenih visokotehnoloških industrija i korumpirane elite“, izjavila je predsjednica EK Ursula von der Leyen o najvećem paketu sankcija u istoriji Unije.

U Rusiji stanovištvo sa zebnjom prati pad rublje. Kursevi dolara i eura dostigli su svoje istorijske maksimume. Rublja je od početka invazije izgubila 30 odsto vrijednosti i od totalnog kraha je spašavaju jedino intervencije Centralne banke čije se devizne rezerve brzo tope u pokušajima održavanja rublje. Već drugog dana invazije na bankomatima širom Rusije nije bilo moguće podizati dolare i eure.

Ruska berza je pod ključem od ponedjeljka. Ovo je najveća pauza u radu od 1998. godine. Na zapadnim berzama akcije glavnih ruskih kompanija su se strmoglavile. Tako je energetski gigant Gazprom na Londonskoj berzi izgubio nevjerovatnih 97 odsto vrijednosti akcija. Njegova tržišna vrijednost početkom godine je bila na nivou od 68 milijardi dolara i pala je na svega 248 miliona. Najveća naftna kompanija Rosnjeft je izgubila 67 posto vrijednosti dok je Lukoil pao isto koliko i Gazprom – 97 odsto.

Glavne strane naftne kompanije, uključujući BP, Shell, Equinor i druge, već su se povukle. Proizvođači automobila obustavili su uvoz u Rusiju. Uber se distancira od ruskog taksi servisa Yandex. Ništa od toga nije na popisu sankcija, ali je svakako njihova posljedica.

Portparol Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da Rusija planira da se izbori sa sankcijama koje su dovele do rekordnog pada rublje u odnosu na dolar i uslovile da Ruska centralna banka za više nego duplo poveća kamatnu stopu – sa 9,5 odsto na čak 20 odsto. „Zapadne sankcije Rusiji su teške, ali naša zemlja ima neophodan potencijal da kompenzuje štetu“, rekao je Peskov, prenosi BBC.

Ekonomski stručnjaci ipak smatraju da je Putin poništio sav napredak koji je njegova zemlja napravila u posljednjih 20 godina i da se Rusija sprema da se vrati u haos 90-ih.

Sve se ovo izdešavalo za nepunu sedmicu od početka ruske invazije na svog susjeda. Preko leđa Ukrajine, Zapad zasigurno ima dovoljno strpljenja i sredstava. Kad se slože karte, čini se da Rusija, i ako dobije sve što je htjela u Ukrajini, gubi na duge staze. Iscrpljivanje je tek počelo.

Putinova velika popularnost uvijek ga je činila nedodirljivim. Da li harizma bedema koji drži Zapad podalje može biti jača od finansijskog iznurivanja naroda. I koliko dugo. Ne treba zaboraviti da je Vladimir Putin petog aprila prošle godine potpisao zakon koji mu omogućava da potencijalno ostane na vlasti do 2036. godine. Trenutno je i kraj marta veoma daleko.

Više je mogućnosti raspleta ukrajinsko-ruske, tačnije svjetske drame. Danas djeluju izglednije one loše. Najpriželjkivaniji ishod ruske invazije na Ukrajinu je pobjeda otpora građana Rusije Putinu i ratnoj politici. Snaga tog otpora probudila bi drugačije snage, alternativne pokrete i ideje širom svijeta.

Neki analitičari čak ne iskuljučuju ni opciju puča. A i predvodnici su nervozni.

Dragan LUČIĆ

Komentari

FOKUS

DAN NEZAVISNOSTI – 16 GODINA POTOM: Orao potkresanih nada

Objavljeno prije

na

Objavio:

„Od suštinske važnosti će biti da Crna Gora sagradi državu u kojoj će bolje živjeti svi”, upozoravali su dobronamjerni nakon majskog referenduma 2006. Uzalud

 

Crna Gora između dva Dana nezavisnosti. Traje priča o neostvarenim željama: sloboda, demokratija, pravda, pristojne plate i penzije. I neodagnanim strahovima: kriminal, korupcija, vjerske i nacionalne podjele, siromaštvo, nepravda. Tu su, neko vrijeme, i obnovljene globalne prijetnje: pandemija, rat, glad.

Ponegdje, ipak, napredujemo.

Prošle godine u ovo doba odmjeravali smo – zastave. Jedna, crvena, površine 50X100 metara (5.000 kvadrata ili jedno poveće fudbalsko igralište) viorila se na Cetinju, svjedočeći patriotizam pod njom okupljenih. Druga, ,,najduža trobojka na ovim prostorima”, u Beranama je predstavljena kao iskaz nenatrunjenog rodoljublja dugačak svih 350 metara. S kraja na kraj.

Sada, umjesto zastava, naslovne stranice zauzimaju doskorašnji čelnici pravosuđa, danas pritvorenici Vesna Medenica i Blažo Jovanić. Mediji otkrivaju njihove saradnike, način djelovanja, privilegovane i oštećenje. Rano je za ozbiljnije računice o nezakonito stečenoj koristi i šteti pričinjenoj žrtvama uzurpiranog pravosudnog sistema. Posljedice slutimo, dok čekamo sljedeće privođenje. Biće ih, nepodijeljeno je mišljenje.

Ni zastave nijesu izašle iz mode. Samo su crnogorskim pridodate ukrajinske. Srpskima – ruske. Mašemo Evropi.

Između dva praznika dobili smo novu Vladu. Dritan Abazović zamijenio je Zdravka Krivokapića. Vesnu Bratić mijenja četvoro. S malo nade da će popraviti posljedice njenog rada. URA i SNP zadržali su mjesta u skupštinskim klupama namijenjena parlamentarnoj većini, a SD ona što pripadaju opoziciji. Ostali su zamijenili mjesta. I priču, prebacujući se sa jednog na drugo podešavanje.

Abazović je, neki dan, pod Ostrogom razgovarao sa patrijarhom SPC-a. Sličan razgovor Krivokapić je, prije nepunu godinu, vodio u beogradskoj Patrijaršiji. Tema – Temeljni ugovor, odnosno, mjesto SPC-a u Crnoj Gori i mjesto Crne Gore i njenih vlasti u sistemu pod ingerencijom srpskog patrijarha i Patrijaršije. A on je  sveobuhvatniji od liturgije i molitve.

Samo da ne umislimo kako su te konsultacije nešto što nam je donijela promjena vlasti nakon izbornog poraza DPS-a. Uoči prve proslave Dana nezavisnosti, 2007. godine, tadašnji ministar inostarnih poslova Milan Roćen razgovarao je sa ruskim patrijarhom o pozicijama koje će crkva imati u budućem Ustavu Crne Gore.

U  međuvremenu, u Moskvi smo stavljeni na listu ,,neprijateljskih zemalja”. A u Briselu, Berlinu, Parizu… nijesmo dokazali da smo partner od povjerenja. U bilo kom poslu. Evropska radiodifuzna unija (EBU) eliminisala je, onomad, glasove žirija iz Podgorice na izboru za pjesmu Evrovizije. EBU, saopšteno je, ,,krajnje ozbiljno shvata sve sumnjive pokušaje manipulisanja glasanjem na Eurosongu i ima pravo ukloniti takve glasove”. Saopštenje je pratila informacija da su glasovi iz Crne Gore, skupa sa onima iz Azerbejdžana, Gruzije, San Marina, Poljske i Rumunije – poništeni i izbrisani iz tabele.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVINARKA PROTIV MAFIJE: Olja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraživačka novinarka Olivera Lakić i njen portal Libertas obavještavaju  javnost o vezama državnih struktura sa organizovanim kriminalom. Ona još nije dočekala optužnicu protiv kriminalaca koji su je prije četiri godine s leđa upucali ispred ulaza zgrade, gdje stanuje. Prije toga je bila meta više fizičkih i verbalnih napada, koji nijesu do kraja rasvijetljeni

 

Da li bi i kada Specijalno državno tužilaštvo (SDT) procesuiralo bivšu predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu, koja se trenutno nalazi u istražnom zatvoru, ili ponovo otvorilo istražni postupak u slučaju sumnjive saradnje između pripadnika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Petra Lazovića i Ljuba Milovića, da portal Libertas nije objavio dokumenta Europol-a (evropske policije), koja ih sumnjiče za teška krivična djela? Možda bez tih informacija ne bismo ni znali da je SDT već zatvorilo slučaj policajaca-saradnika kavačkog klana.

Nakon objavljene dokumentacije Europola uslijedilo je hapšenje Vesne Medenice i još najmanje 12 osoba zbog sumnje da su bili dio organizovane kriminalne grupe. Miloš Medenica je još nedostupan tužilaštvu, navodno se u Beogradu liječi od bolesti zavisnosti.

Prema istraživanjima Libertasa, Europol je tužilaštvu i policiji u julu prošle godine dostavio dokument sa transkriptima komunikacija policijskih službenika Petra Lazovića i Ljuba Milovića sa poznatim kriminalcima Radojem Zvicerom, Veljkom Belivukom, Markom Miljkovićem i drugima. Kada je prošlog ljeta objavljeno da su Lazovići omogućili Belivuku i Miljkoviću, beogradskim kriminalcima optuženim za teške zločine, da uđu u Crnu Goru, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ubjeđivao nas je da je Zoran Lazović „najbolji crnogorski policajac“, dok je njegov sin samo izvršavao službene zadatke.

Specijalni tužilac Saša Čađenović u januaru je, za vrijeme Katnićevog mandata, donio odluku da u radnjama mlađeg Lazovića i Milovića nema krivičnog djela. Novoizabrani glavni specijalni državni tužilac Vladimir Novović naložio je da se predmet ponovo otvori. Milivoje Katnić je saopštio da nije Čađenović odbacio prijavu protiv Lazovića, već Specijalno državno tužilaštvo dok je on njime rukovodio. Ponovo je pojasnio kako je policijski službenik radio svoj posao.

„Čađenović je uzeo komunikaciju, fotografiju, stotine poruka. Petar Lazović je dao izjavu na 40 strana. Nakon toga su pozvane starješine da daju izjavu, izvršena je provjera podataka – da li su pokrenute mjere tajnog nadzora, angažovani svjedoci saradnici… Po onome što ja znam, Europol je izanalizirao našu odluku i prihvatio činjenicu“, kazao je Katnić za Antenu M. On tvrdi da su dokumenta Europol-a objavljena „nelegalno“, i da se time crta meta njemu i njegovoj porodici. Cilj je, kaže, „da se Crna Gora predstavi kao država koja ne može da funkcioniše kao samostalna, suverena, antifašistička država“.

Slična strahovanja nismo čuli od bivših čelnika tužilaštva, kada je riječ o napadu na istraživačku novinarku Oliveru Lakić, direktoricu i glavnu urednicu portala Libertas. Lakićeva još nije dočekala optužnicu protiv kriminalaca koji su je prije četiri godine s leđa upucali ispred ulaza zgrade, gdje stanuje. Prije toga je bila meta više fizičkih i verbalnih napada, koji nijesu do kraja rasvijetljeni. Sve zbog istraživačkog novinarstva kojim je ukazala na koruptivne i kriminalne aktivnosti moćnika u Crnoj Gori. Tada su kao napad na državu, doživljavali pritisak domaće i međunarodne javnosti da se počinioci i nalogodavci ranjavanja Lakićeve privedu pravdi.

Sead Sadiković, dugogodišnji novinar i član UO Društva profesionalnih novinara, kaže da je pritisak javnosti samo djelimično učinkovit i to tek kada je u sinergiji sa pritiskom međunarodne zajednice. Tek takav udružen pritisak natjera institucije da reaguju, ne i da riješe određeni porblem ili aferu.

„Djeluje nestvarno postaviti pitanje političke volje za obračun sa kriminalom. Osim kada politika nije u sprezi sa kriminalom. U dvije skorašnje afere koje pominjete postoje osnovi sumnje da jeste“, kaže Sadiković za Monitor. „U tom se kontekstu može tražiti i odgovor na pitanje zašto institucije nisu reagovale u vezi ova dva slučaja (Medenica i Lazović) iako su i prije objave u medijima imali informacije koje upućuju na kriminal i u bezbjednosnim i pravosudnim organima. Teško da neko može uhapsiti samog sebe, ili sopstvenog projektanta kada su institucije u pitanju.“

I aktivistkinja za ljudska prava Bojana Jokić smatra da je sumnjivo što se formiranje predmeta i istražne radnje u aferama Medenica i Lazović dešavaju tek nakon što je portal Libertas objavio informacije Europola i transkripte dekodiranih razgovora sa SKY-ja. „Otvara se pitanje da li bi se krenulo u proces procesuiranja osumnjičenih da javni pritisak nije bio toliko jak. To dodatno narušava ugled institucija koje već ne uživaju povjerenje građana“, navodi Jokić za Monitor. „Političke strukture koje nakon svake akcije policije i tužilaštva zasipaju medijski prostor i prisvajaju zasluge za sebe, još više narušavaju povjerenje institucija u očima javnosti jer se stvara percepcija, iako možda nepravedno, da se suštinske promjene nisu desile već da se samo politički pritisak na te institucije promijenio.“ Ona smatra da ćemo u narednom periodu svjedočiti ili depolitizaciji sudstva, tužilaštva i policije ili samo promjeni centara moći koje vrše uticaj na njih.

Sadiković, inače član Komisije za istrage napada na novinare i imovinu medija, ukazuje zašto mimo svih zakonskih rokova nije podignuta optužnica protiv napadača na Oliveru Lakić. „Kavčani i šverc cigareta, što se povezuje sa bezbjednosnim strukturama, posebno su aktuelni posljednjih pola godine. Te strukture treba da obezbijede dokaze da bi optužnica protiv napadača na Olju Lakić bila podignuta. Kvalitet dokaza prije desetak godina bio je takav da je optužnica pala. Bolje i sada da je ne podižu ako će opet da padne. U strukturama koje obezbjeđuju dokaze je problem. U institucijama koje ne bi da se previše odmotava klupko je ključ“.

Kao član pomenute Komisije Sadiković je registrovao da je prije par godina, uoči posjete visokog međunarodnog zvaničnika, javnosti saopšteno da optužnica protiv napadača na Oliveru Lakić samo što nije podignuta „i da se uglavnom svi detalji znaju“. Tada je, kaže, sinergija javnosti i međunarodnog faktora dovela samo do fingiranja procesa.

Umjesto optužnice i slanja napadača iza rešetaka, Lakićevoj je ovih dana pojačana policijska zaštita zbog tekstova koje je objavio Libertas. Sa mnogih međunarodnih i domaćih adresa, crnogorska vlast je kritikovana jer istrage povodom brojnih napada, a i pokušaja ubistva novinarke Lakić, nijesu dovele do napadača i nalogodavaca. Nakon devet mjeseci od ranjavanja, 19. februara 2019. godine, a samo dva dana prije dolaska tadašnjeg komesara za proširenje Evropske unije (EU) Johanesa Hana u Podgoricu, organizovana je zajednička konferencija Uprave policije (UP) i tužilaštva, kada je saopšteno da je organizator Filip Bešović, navodno, pratio ali i pucao na novinarku Lakić. Dan kasnije, Više tužilaštvo je dostavilo zahtjev za sprovođenje istrage protiv Filipa Bešovića, Marija Miloševića, Filipa Kneževića, Gorana Rakočevića, Dejana Vukašinovića, Luke Bulatovića, Mijaila Stojanovića, Marinka Rajkovića i Sanje Božović, ali ni u jednom dijelu nije eksplicitno navedeno da je baš organizator udruženja pucao na novinarku.

„Njihov motiv je, prema dokazima tužilaštva, sprečavanje novinarke da istražuje kriminalne organizacije na teritoriji Crne Gore i njihove veze sa kriminalnim grupama iz regiona“, saopštio je specijalni tužilac Saša Čađenović u decembru 2020. Ostalo je na riječima.

„Vjerujem da će doći dan kada će institucije moje države biti na mojoj i strani mojih kolega i da ćemo se zajedno boriti za bolje, bezbjednije i pravednije društvo“. To je izjavila nakon što joj je prije više od tri godine u Vašingtonu uručena Međunarodna nagrada za hrabre žene, prema izboru američkog Stejt departmenta.

Olivera Lakić ne odustaje od onog boljeg i pravednijeg društva. Uprkos svemu.

 

Uljarević: Potrebna doza opreznosti prilikom objave podataka

Daliborka Uljarević, direktorica Centra za građansko obrazovanje (CGO) gostujući na TV Vijesti kazala je da je u objavi doumenata Europol-a važan i ugao „neselektivnog“ objavljivanja prepiski, koje mogu kompromitovati nevine ljude koji se pominju ali i pomoći drugima da sakriju tragove. Pojasnila je da nismo imali ocjenu nadležnih organa šta je od svega nešto iza čega stoje određena krivična djela.

„Jedno je ako vi pričate o nečemu i pominjete neke ljude, a drugo je ako postoji dokaz da su ljudi čiji su nadimci korišćeni zaista bili dio te kriminalne grupe ili oni koji su pominjani da su počinili određeno krivično djelo“, pojašnjava Uljarević.

Kaže da se stiče utisak kako su u isti koš stavljeni različiti ljudi, koji u konačnici mogu biti dovedeni i u životnu opasnost. Riječ je, smatra, o ljudima koji nijesu učestvovali u tim radnjama ili koji su pokušavali neke stvari i da spriječe.

„Mislim da je potrebna pojačana doza opreznosti prilikom objavljivanja takvih dokumenata i mislim da je i tužilaštvo moglo da se oglasi na jasniji način kada je riječ o podacima koji su objavljeni. Ma koliko oni nama bili jako interesantni i ma koliko to imalo dimenziju javnog interesa, ipak je moglo biti upozorenje nekim ljudima, bilo da su direktno pomenuti ili ne, da pobjegnu, da prikriju dokaze i slično“, kaže Uljarević.

 

Na Lakićevu počeli napadi nakon priča o švercu cigareta

Olivera Lakić je česta meta napada postala nakon što je početkom 2011. godine istraživala da li se u fabrici Tara, ali i u skladištu u Donoj Gorici proizvode, skladište i odatle krijumčare lažni brendovi cigareta. Pisala je da iz tog švercerskog posla stoje ljudi iz policije i ANB-a.

Prve prijetnje stigle su početkom 2011. godine od zaposlenog u mojkovačkoj fabrici Slavka Musića, koji je, zbog ugrožavanja sigurnosti, osuđen na četiri mjeseca zatvora. Nisku zatvorsku kaznu dobio je i Ivan Bušković, koji je osuđen na devet mjeseci robije, jer je 7. marta 2012. godine ispred zgrade udario novinarku Lakić koja se kući vraćala sa posla. Naručilac tog napada nikada nije otkriven.

Tri mjeseca nakon što je novinarka ranjena u maju 2018, na mjesto direktora policije ponovo je imenovan Veselin Veljović, čijem šefu obezbjeđenja Milenku Rabrenoviću je suđeno zbog prijetnji upućenih kćerki Olivere Lakić u februaru 2011. godine, nakon serije članaka u Vijestima o nelegalnoj proizvodnji i krijumčarenju cigareta iz mojkovačke fabrike Tara. Nakon podizanja optužnice protiv Rabrenovića, Lakićeva je označila Veljovića kao nalogodavca prijetnji, što je on na sudu negirao.

Tokom postupka pred Osnovnim sudom u Podgorici utvrđeno je da su sin Rabrenovića i još dva člana njegove porodice koristili telefonski broj, koji je tokom januara i februara 2011. godine „putovao“ sa Veljovićevim vozačem, te da je ista kartica korišćena i u aparatu sa kojeg je prijećeno Lakićevoj kćerki. Sve to nije bilo sporno sutkinji Larisi Mijušković Stamatović, koja je Rabrenovića oslobodila zbog nedostatka dokaza.

Suđenje Rabrenoviću je obilježilo i neuobičajeno interesovanje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i tadašnjeg šefa kriminalističke policije u Budvi Siniše Stojkovića za taj slučaj kod nadležnih tužilaca. Tužilaštvo je odlučilo da Stojkovića krivično goni zbog krivičnog djela protivzakoniti uticaj, ali nikad nije došlo do suđenja.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POTOMCI FUNKCIONERA, STARATELJI KRIMINALA: Igrajte se, djeco

Objavljeno prije

na

Objavio:

Europol je još u junu prošle godine policiji i tužilaštvu dostavio podatke koji sumnjiče policijske službenika Petra Lazovića i Ljuba Milovića da su članovi takozvanog „kavačkog klana“

 

Predsjednik Crne Gore i Demokratske partije socijalista (DPS) Milo Đukanović rekao je jednom, govoreći o umiješanosti svoje sestre u aferu Telekom, da gluposti dolaze i „sa one strane okeana“. Optužbe su dolazile iz Sjedinjenih Američkih Država i njihovih bezbjednosnih službi – zapadnog partnera tadašnje i sadašnje vlade.

Čini se da nadležni crnogorski organi reaguju isto i na podatke koje im dostavlja evropska policija – Europol, a odnose na djecu nekada visokih funkcionera bliskih Đukanoviću. Kao „gluposti“ sa zapada. Zato je navodna kriminalna grupa oko sina Vesne Medenice, bivše predsjednice Vrhovnog suda, uhapšena zajedno sa njom tek nakon što su podaci Europola objavljeni na istraživačkom portalu Libertas. Isti slučaj je i sa sinom bivšeg visokog policijskog funkcionera Zorana Lazovića. Iako ga je evropska policijska agencija označila kao člana takozvanog „kavačkog klana“, Specijalno državno tužilaštvo odbacilo je te navode i ocijenilo da nema elemenata krivičnog djela.

„Službenici policije Petar Lazović (32) i Ljubo Milović (32) članovi su kriminalnog klana ’Kavač’. Istraga usmjerena na Lazovića i Milovića trebalo bi da bude prioritet broj jedan crnogorske policije… Aktivni policijski službenici Petar Lazović i Ljubo Milović članovi su kavačkog klana, uključeni direktno u šverc velikih količina kokaina iz Ekvadora u Evropsku Uniju i Australiju. Takođe, Petar Lazović i Ljubo Milović su bili uključeni u šverc oružja u ime kavačkog klana. U isto vrijeme, Lazović i Milović, u ime kavačkog klana, rade i šverc cigareta. Pretpostavka je da Ljubo Milović posjeduje nepoznati bankovni račun sa iznosom od 48 miliona eura zarađenih upravo švercom kokaina“, ključni su zaključci navedeni u dokumentu Europola u koji je Libertas imao uvid.

Prema najnovijim istraživanjima Libertasa, Europol je tužilaštvu i policiji u julu prošle godine dostavio dokument sa transkriptima komunikacija policijskih službenika Petra Lazovića i Ljuba Milovića sa poznatim kriminalcima Radojem Zvicerom, Veljkom Belivukom, Markom Miljkovićem i drugima. Kada je prošlog ljeta objavljeno da su Lazovići omogućili Belivuku i Miljkoviću, beogradskim kriminalcima optuženim za teške zločine, da uđu u Crnu Goru, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ubjeđivao nas je da je Zoran Lazović „najbolji crnogorski policajac“, dok je njegov sin izvršavao službene zadatke.

Specijalni tužilac Saša Čađenović još u januaru je, za vrijeme Katnićevog mandata, donio odluku da u radnjama mlađeg Lazovića i Milovića nema krivičnog djela. Novoizabrani glavni specijalni državni tužilac Vladimir Novović naložio je da se predmet ponovo otvori i ispita da li postoje elementi krivičnog djela koje se goni po službenoj dužnosti.

„U Specijalnom državnom tužilaštvu povodom podatka koji su u prethodnom periodu dostavljeni od Europola formirani su spisi predmeta u kojima je nakon sprovođenja određenih izviđajnih radnji specijalni tužilac S.Č. donio odluku 20. 1. 2022. godine, da nema osnova za preduzimanje krivičnog gonjenja protiv bilo kog lica za bilo koje krivično djelo za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti. Nakon medijskih objava koji su objavljeni na portalu „Libertas Press“, glavni specijalni tužilac je naložio da se formira novi predmet i da se preduzmu sve neophodne radnje i mjere radi utvrđivanja da li ima krivičnog djela iz nadležnosti Specijalnog državnog tužilaštva“, piše u saopštenju SDT-a.

Milivoje Katnić ih je „ispravio“ svojim reagovanjem. On je saopštio da nije Čađenović odbacio prijavu protiv Lazovića, već Specijalno državno tužilaštvo dok je on njime rukovodio. Ponovo je pojasnio kako je policijski službenik samo radio svoj posao.

„Ja sam to kontrolisao i našao da nema razloga za pokretanje krivičnog postupka protiv Petra Lazovića, jer je postupao u skladu sa zakonom i ovlašćenjima koje ima i o svim radnjama pravovremeno je obavještavao pretpostavljene, što je doprinijelo otkrivanju počinilaca teških krivičnih djela“, kazao je Katnić.

Za direktoricu Akcije za ljudska prava Teu Gorjanc Prelević „šokantno“ je saznanje da je zamjenik glavnog specijalnog tužioca, Saša Čađenović, odbacio izvještaje Europola o tome da su dva istaknuta policajca saradnici kavačkog kriminalnog klana koji se bavi međunarodnim švercom narkotika.

Ona smatra da objašnjenje njegovog pretpostavljenog, bivšeg GST Milivoja Katnića, da je istraga obustavljena jer je jedan od njih, Petar Lazović, zakonito dejstvovao, kao tajni agent – prikriveni isljednik, nije uvjerljivo, izmedju ostalog i zato što za takvo djelovanje od 2018. do 2022. godine nije bilo pravnog osnova – Ustavni sud je 2018. stavio van snage član 159 stav 1 ZKP, koji je propisivao da državni tužilac može da odredi takve mjere, a novi član je usvojen tek na kraju decembra 2021. godine.

Gorjanc-Prelević smatra da je neobično i da Uprava policije nije bila upoznata sa izvještajem Europola, jer je prema sporazumu Crne Gore o saradnji sa tom organizacijom EU iz 2014, koji je dostupan na sajtu Vlade, upravo Odsjek Uprave policije za medjunarodnu saradnju nacionalna kontakt tačka za komunikaciju sa Europolom. Ovaj odsjek je ranije bio u MUP-u, a od marta 2021. godine je u Upravi policije.

“Naravno, mora se istražiti mogućnost da su i Katnić i Čađenović korumpirani, da su spriječili istragu da bi pomogli policajcima Lazoviću i Miloviću i kriminalnom klanu. Ako je predsjednica Vrhovnog suda pod sumnjom da je saradnica klana, zašto to ne bi mogli da budu i VDT, GST, SDT i ko zna ko sve još”, kaže Gorjanc Prelević za Monitor.

Ona sumnja da bi došlo do hapšenja Vesne Medenice i da bismo ikad saznali o čemu je EUROPOL još u julu prošle godine obavijestio crnogorske tužioce i policiju da nije istraživački portal Libertas objavio izvještaje evropske policije. A pitanje je, kaže, i o čemu je sve još Europol obavijestio Crnu Goru. Nada se da je GST Novović do sada tražio da pročita sve te izvještaje, da ga ne bi obavještavao Libertas.

“Najveće pitanje je da li postojeći tužioci i policija imaju kapaciteta da iznesu sve te neophodne istrage u Crnoj Gori. Trebalo bi hitno tražiti ekspertsku podršku i Europola, a i eksperata Evropske Unije za pravosudje. To bi moglo da pokaže i da su stvarne i borba protiv korupcije i želja za pridruživanjem toj Uniji”, rekla je Gorjanc Prelević.

U dokumentu Europola navode se još neki bivši i sadašnji policijski funkcioneri. Navode da crnogorski istražni organi treba da identifikuju i ostale spomenute službenike policije pod šifrovanim imenima ‘Tigar, Aco, Slobodan i Ranko’, jer su svi imali specifičnu ulogu kada je riječ o zaštiti pripadnika „kavačkog klana“ i otkrivanju osjetljivih operativnih podataka. ‘Tigar’ je osoba koja je od Zvicera primila, kao poklon, ilegalno oružje, a bio je i korisnik blindiranih automobila koje su, najvjerovatnije, kupili pripadnici klana Kavač, takođe, na poklon. Tvrde da je Milović bio u jakim „privatnim i poslovnim“ vezama sa direktorom policije Zoranom Brđaninom i direktorom kriminalističkog odsjeka Dejanom Kneževićem. Lazović je, navodi se, Zviceru prosljeđivao informacije koje je dobijao od policijskog službenika Mićka Žižića i šefa Specijalnog policijskog odjeljenja Dragana Radonjića. Međutim, iz Europola navode da nema dokaza o umiješanosti ovih policajaca u kriminalne radnje.

Iz Uprave policije saopštili su da prvi put čuju za materijale koje je objavio Libertas. Takođe navode da će sprovesti detaljnu istragu povodom ovih navoda i obavijestiti javnost. Više nezvaničnih izvora Monitora saopštilo je da istražni organi još nijesu došli do Lazovića i Milovića, a Uprava policije je saopštila da prema izvještajima sa graničnih prelaza nema dokaza da su napustili zemlju.

U dokumentu se navodi da je Petar Lazović, u SKY aplikaciji, imao šifru Junior i Komandos. Europol je utvrdio da je on preko te aplikacije razmijenio 14.065 poruka. Ljubo Milović, piše u istom dokumentu, koristio je nadimak Zli poručnik i Oficir i imao je nekoliko kriptovanih telefona sa kojih je razmijenio skoro 100.000 poruka.

Predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu Milan Knežević zakazao je u petak saslušanje premijera Dritana Abazovića, koji je u to vrijeme bio koordinator službi bezbjednosti, direktora Uprave policije Zorana Brđanina, GST Vladmira Novovića i šefa Specijalnog policijskog odjeljenja Predraga Šukovića. Kaže da je ovo je pokazatelj opšteg rasula u bezbjednosnom sektoru koji je prethodnih godina u potpunosti srastao sa kriminalnim klanovima i postao jači od države.

„Očekujem ekspresnu reakciju i čelnika Uprave policije, i glavnog specijalnog tužioca, a bogami i premijera Dritana Abazovića, jer je on bio u tom periodu koordinator svih službi bezbjednosti pa je potrebno i on da odgovori crnogorskoj javnosti da li je imao uvid u ove transkripte“, rekao je Knežević.

Prema informacijama Monitora, u prepiskama na kriptovanoj aplikaciji SKY pominju se još neki funkcioneri i njihova djeca, čiju su zaštitu uživale pojedine kriminalne strukture. Na redu  je Specijalno državno tužilaštvo da pokaže da li ozbiljno shvata informacije partnera. Ili će i ovo tretirati kao „gluposti sa zapada“.

 

Ispitati umiješanost Enisa Bakovića

Europol tvrdi da bi trebalo istražiti i umiješanost bivšeg pomoćnika direktora policije Enisa Bakovića, u vezi sa određenim obavještenjem Interpola i uloge Tamare Zvicer (supruge Radoja Zvicera). Baković tvrdi  da je profesionalno i zakonito obavljao svoju posao, i da se nikako ne može dovesti u vezu sa bilo kakvim kriminalnim aktivnostima i grupama. „Iznenađen sam pominjanjem mog imena, pa čak i u kontekstu „potrebe preispitivanja umiješanosti moje uloge” kako je to u tekstu navedeno. Naravno, na raspolaganju sam nadležnim organima da ispitaju sve navode u vezi sa mojim radom i postupanjem“, kazao je Baković u zjavi Vijestima.

Nakon što su u oktobru prošle godine policijski rukovodioci Aleksandar Bošković i Saša Đurović uhapšeni po nalogu osnovnog državnog tužioca Vukasa Radonjića zbog sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj ukidanjem zabrane ulaska u Crnu Goru Belivuku i Miljkoviću, tragovi su vodili do njihovog tadašnjeg nadređenog Bakovića. Katnić je preuzeo slučaj od Radonjiča i SDT je u kratkom roku saslušalo Bakovića i donijelo odluku da nema krivičnog djela. Baković je sin bivšeg crnogorskog ombudsmana Šućka Bakovića.

 

Zoran Lazović – od Kalićeve svadbe do skidanja zabrane Belivuku

Otac Petra Lazovića Zoran bio je do 1. marta 2021. godine, kada je smijenjen, šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala Uprave policije. Zoran Lazović dovođen je u vezu sa odlukom da se Belivuku i Miljkoviće skine zabrana ulaska u Crnu Goru krajem 2020. godine, dok ga je opozicija godinama označavala kao koordinatora kriminalnih struktura bliskih Đukanoviću.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je, povodom izbora Zorana Lazovića za pomoćnika direktora Uprave policije, ocijenila da je to dobra vijest, ali za kriminalne strukture u Crnoj Gori. MANS je 2000. godine objavio snimak na kome je Zoran Lazović gost na svadbi kontroverznog rožajskog biznismena Safeta Kalića. Agencija za nacionalnu bezbjednost Crne Gore je odbila zahtjev MANS-a za pristup dokumentima koji bi pokazali da li je u to vrijeme visoki funkcioner Agencije Zoran Lazović prisustvovao svadbi po službenoj dužnosti ili u privatnoj režiji.

 

Knežević navodno bio u dosluhu sa kriminalcima tokom protesta na Cetinju

Dok „cure“ prepiske policijskih službenika bliskih Đukanovićem režimu, s druge strane je objavljen snimak Petra Kneževića, pomoćnika direktora Protivterorističke jedinice, bliskog aktuelnom režimu, u kojem govori o svojim vezama sa kriminalcima. On je u razgovoru sa nepoznatom osobom kazao da je na dan cetinjskih protesta zbog ustoličenja mitropolita Joanikija bio na vezi sa kriminalnim grupama širom Crne Gore, koje su bile spremne da dođu u Prijestonicu. Knežević tvrdi da je snimak montiran kako bi se on diskreditovao i bacila ljaga na intervenciju njegove jedinice na koju je ponosan.

Aktivista za ljudska prava i jedan od čelnika Pokreta „21. maj” Aleksandar Saša Zeković podnio je prijavu protiv Kneževića, nakon što mu je anonimno poslat snimak. On smatra da je ozbiljan propust što se Knežević odmah nije izjasnio o snimcima za koje se tvrdi da je njegov glas na njemu. Kneževiću je, kaže, dozvoljeno da bude van zemlje i da iz medija prati šta se dešava. To mu je moglo omogućiti i da se stalno konsultuje sa advokatom i ostalim starješinama u Upravi policije kako bi definisali u kom pravcu da ide njegova izjava.

„Plašim se da su protekli dani, od određenih struktura, političkih, vjerskih i policijskih, iskorišteni da se obesmisle dalje tužilačke aktivnosti. To bi moglo da vodi i daljoj kompromitaciji policije posebno ako se pojave i snimci koji bi mogli da predstave određene emotivne nastupe visokih starješina Uprave policije i podsjete nas na svojevremeno ponašanje Crvenih beretki u Srbiji“, kaže Zeković za Monitor.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo