Povežite se sa nama

FOKUS

IZOLACIJA RUSIJE: Mogu li Rusi zaustaviti Putina i spasiti zemlju

Objavljeno prije

na

Više je mogućnosti raspleta ukrajinsko-ruske, tačnije svjetske drame. Danas djeluju izglednije one loše. Najpriželjkivaniji ishod ruske invazije na Ukrajinu je pobjeda otpora građana Rusije Putinu i ratnoj politici. Snaga tog otpora probudila bi drugačije snage, alternativne pokrete i ideje širom svijeta

 

Događanja povodom ukrajinske krize se mijenjaju iz minuta u minut. U srijedu veče među posljednjim vijestima bila je i ona da je Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila rezoluciju kojom se osuđuje ruska invazija na Ukrajinu i kojom se poziva Moskva da odmah povuče sve snage iz susjedne zemlje. Rezolucija je dobila podršku 141 (od 193) člana, 35 je bilo uzdržano. Protiv su bile Rusija, Sjeverna Koreja, Eritreja, Sirija i Bjelorusija. Sve zemlje regiona su glasale za rezoluciju, uključujući i stidljivu Srbiju. Onih koji ostaju u opasnom društvu je sve manje.

Nezadovoljstvo akcijama Vladimira Putina širi se ulicama svijeta. Od Londona i Rima, do Tel Aviva, Melburna, Nju Delhija i Seula. U Gruziji, oko 30.000 ljudi izašlo je na ulice Tbilisija. Ovaj ruski susjed se, kao i Ukrajina, suočava sa separatističkim pokretom koji podržava Rusija nakon kratkog rata koji su vodili 2008. godine.

Mnogo je značajnije da su protivnici invazije na Ukrajinu izašli i na ulice gradova Rusije. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski zahvalio je Rusima koji su se usprotivili ratu.

Ruska neprofitna organizacija OVD-Info koja prati hapšenja tokom protesta objavila je da je u Rusiji slobode lišeno više od 7.000 ljudi u desetinama ruskih gradova.

Naravno, puno je i onih koji podržavaju napad na susjeda. Istraživanje javnog mnjenja sa državom povezanog Sveruskog centra za proučavanje javnog mnjenja objavljeno 23. februara pokazalo je da tri četvrtine Rusa podržava Putinovu odluku da prizna separatističke entitete u djelovima istočne Ukrajine, dok su gotovo četiri petine podržale njegovu odluku da sa njima potpiše sporazume o saradnji. Ovo su koraci koji su bili prekretnica na putu do rata.

Nešto drugačije brojke stigle su kroz istraživanje koje je uradio nezavisni Levada centar. Mediji su objavili da su njihovi nalazi pokazali da 45 odsto Rusa podržava Putinovu odluku da prizna nezavisnost Donjetska i Luganska u potezu koji je prethodio današnjoj invaziji na Ukrajinu. Četrdeset odsto ispitanika se izjasnilo protiv ovih odluka.

Neke pojave su očigledne i bez statistika. Ovoga puta svoj glas protiv ratnih akcija svog predsjednika glas je digla i brojna kulturna i sportska elita.

U trentuku pisanja teksta preko 6.900 ruskih naučnika, akademika, pravnika, ekonomista, lingvista, novinara… potpisalo je javnu peticiju i pozvalo Putina da prekine krvoproliće. Potpisi i dalje pristižu.

Rat sa Ukrajinom je korak u nigdje, pišu potpisnici ove peticije. „Odgovornost za pokretanje novog rata u Evropi u potpunosti leži na Rusiji. Nema racionalnog opravdanja za ovaj rat. (…) Ukrajina je bila i ostala nama bliska zemlja. Naši očevi, djedovi i pradjedovi zajedno su se borili protiv nacizma. Pokretanje rata zarad geopolitičkih ambicija vođstva Ruske Federacije, vođeno sumnjivim istoriozofskim fantazijama, cinična je izdaja njihovog sjećanja”, stoji u ovom apelu. Oni zaključuju da je gorko shvatanje da je zemlja koja je dala odlučujući doprinos u pobjedi nad nacizmom, sada postala pokretač novog rata na kontinentu.

Na stranici colta.ru pod sloganom „Moja generacija ne može živjeti u dvadesetom vijeku. Probudićemo se izvan njegovih granica“, objavljuju se apeli ruskih intelektualaca za prestanak invazije.

Spisateljica Marija Stepanova piše: „Čudno da se ljudi koji (tuđi, naš) život stvaraju na temelju popularnih pamfleta o Drugom svjetskom ratu i igranih filmova o njemu, stilizirajući invaziju na stranu zemlju slikama o ratovanju koje su zastarjele prije pedesetak godina, ne sjećaju ili ne shvataju da po svim zakonima izgradnje sižeja i zdravog razuma onaj koji gleda (i Onaj koji gleda) mora biti na strani onih koji se brane”.

Gleb Morev, književni kritičar, teatrolog i novinar, osvjetljava jedan dio priče koji je mnogima zagonetan posljednjih dana. „Putin je započeo svoj noćni govor riječima upućenim Zapadu kao ‘carstvu laži’. Mislim da to nije bila šala onoga tko je taj govor napisao. To je bila potpuno osviještena referenca na poznati Reaganov govor o ‘carstvu zla’. Čini se da cijeli Putin postoji samo u istorijskim projekcijama i unutrašnjem polemičkom dijalogu sa traumatičnom prošlošću. Taj prostor je nespojiv sa svakodnevnom političkom racionalnošću. Odatle možda i dolaze nelogičnosti i iracionalnosti u njegovim postupcima, što su svi primijetili”, piše Morev.

Glasovi protiv invazije ponovljeni su i iz krugova Ruske pravoslavne crkve u Ukrajini. Iz Eparhije sumske, koja pokriva pokrajinu Sumi na granici sa Rusijom, su poručili da stoje uz ruskog Mitropolita Kijevskog i cijele Ukrajine Onufrija koji je već prvog dana rata osudio agresivne akcije Rusije i pozvao rusko vođstvo da zaustavi ovo „krvavo ludilo“. „Prisiljeni smo sa posebnom tugom da priznamo da u ovim strašnim danima Njegova Svetost Patrijarh moskovski i cijele Rusije Kiril ni na koji način nije osudio agresivne postupke ruskih vlasti“. Iza obraćanja stoji trideset sveštenika Ruske pravoslavne crkve u Ukrajini. Sve je više poziva među ruskim monaštvom i sveštenstvom diljem Ukrajine za odvajanje od Moskve.

U cijeloj priči vezanoj za nezadovoljstvo ruskog naroda akcijama njihovog političkog vrha treba imati na umu da je današnje rusko društvo dosta drugačije od onoga kada je 2008. vođen rat sa Gruzijom ili 2014. kada je u fokusu bio Krim. Tada su desetine hiljada Rusa izašle na ulice. Te su proteste predvodili harizmatični opozicioni čelnici poput Borisa Nemcova i Alekseja Navaljnoga. Prvi je ubijen 2015. godine u blizini Kremlja, a drugi uhapšen nakon što je preživio pokušaj ubistva. Dodatno, nezavisne medijske kuće i organizacije civilnog društva zastrašene su ili zatvorene prema ruskim drakonskim zakonima o „stranim agentima“ i „nepoželjnim organizacijama“.

Nije lako ni izaći na ulicu.

Aleksandar Baunov, politički analitičar u Karnegi centru u Moskvi, kazao je za Gardijan da mu se čini da Putina uopšte ne zanima da li njegov potez odobravaju građani. „On se ne ponaša kao političar kojem je potrebna podrška javnosti, već kao ličnost iz nacionalnih istorijskih knjiga koju samo zanima odobrenje budućih istoričara i čitalaca”, rekao je Baunov.

Čini se da je ruski čelnik iznenadio i neke od najistaknutijih ruskih oligarha, koji su prvih dana invazije na Ukrajinu gledali kako im se bogatstvo topi.

Spiskovi ruskih državljana kojima je EU zamrzla imovinu i uvela zabranu putovanja se šire. Naravno, uključuju veliki broj ruskih oligarha bliskih Kremlju. SAD je rekao da će zaplijeniti njihovu imovinu, uključujući jahte i vile. U međuvremenu se sastavlja popis te imovine. Luksuzne jahte ruskih oligarha su u pokretu u nadi da će izbjeći zapljenu, izvijestio je CNBC prvog marta. Iz CNBC su javili da su pregledali podatke Marine Traffica, međunarodnog sajta za praćenje morskog saobraćaja. Ti podaci pokazuju da su se najmanje četiri jahte u vlasništvu ruskih biznismena posljednjih dana kretale prema Crnoj Gori i Maldivima, prenio je CNBC. Podaci na stranici pokazuju da se u Tivtu nalazi Galactica Super Nova u vlasništvu Vagita Alekperova, predsjednika Lukoila, koji, između ostalog, posjeduje 36,8 odsto fudbalskog kluba Spartak Moskva. O ovome je posljednjih dana pisala i Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) iz Podgorice. Prema pisanju Gardijana, Lukoil je moguća meta evropskih sankcija, s obzirom na važnost tog energetskog giganta za rusku ekonomiju.

Novinar Metju Karuana Galicija je na svom tviteru objavio još jedan zanimljiv slučaj – mapu leta privatnog aviona koji iz Rusije ide na Kipar, potom obilazi Maltu i Crnu Goru. „Prikupljanje gotovine od banaka koje izbjegavaju sankcije u EU?”, pita se ovaj novinar.

Već prvog dana invazije Rusije na Ukrajinu najbogatiji Rusi izgubili su oko 39 milijardi dolara, izračunao je Bloomberg. Drugog marta milijarder Ališer Usmanov ostao je bez 600 miliona eura vrijedne jahte koju su zaplijenile njemačke vlasti u Hamburgu.

To je odvažilo neke od njih da javno istupe. „Mir je vrlo važan! Pregovori moraju početi što prije!“ napisao je u nedjelju Oleg Deripaska u objavi na Telegramu, prenijeli su svjetski mediji. Osvrnuo se i na ekonomsku situaciju: „Stvarno želim pojašnjenja i razumljive komentare o ekonomskoj politici za sljedeća tri mjeseca“. I predsjednik Alfa banke Milton Fridman je pozvao na smirivanje situacije.

Po riječima ministra finansija Rusije Antona Siluanova njegova zemlja je početkom februara imala 635 milijardi dolara u rezervama zlata i deviza. Problem sa ovim rezervama je u tome što je dobar dio njih raspoređen izvan Rusije.

Prema izvještaju Ruske centralne banke, Kina je 30. juna 2021. bila najveći strani držalac ruskih rezervi. Kod njih je bilo 13,8 odsto ukupnih ruskih rezervi, koje se drže u zlatu i stranoj valuti. Najveći dio rezervi bio je u samoj Rusiji – 21,7 odsto. Najveći dio ostatka se nalazi u zemljama koje su nametnule sankcije Rusiji: Francuskoj, Japanu, SAD-u, Velikoj Britaniji… Čak je i singapurska podružnica Bank of China nakon početka invazije prestala da radi transakcije u rubljama. Eto još razloga za nervozu Kremlja.

Sankcijama protiv Rusije ovih dana se pridružila i tradicionalno neutralna Švajcarska. Reuters podsjeća da se ta zemlja klonila uvođenja sankcija kada je Rusija anektirala Krim 2014, dok je sada uvela finansijske sankcije protiv predsjednika Putina, premijera Mihaila Mišustina i ministra spoljnih poslova Sergeja Lavrova. Zabraniće se i ulazak u zemlju pet oligarha bliskih Putinu, bez preciziranja o kome se radi. Rusi su 2020. držali gotovo 10,4 milijardi švajcarskih franaka u ovoj zemlji, piše Reuters pozivajući se na podatke Švajcarske narodne banke.

U daljim akcijama EU je isključila sedam ruskih banaka iz platnog sistema SWIFT i službeno zabranila medijima pod kontrolom Kremlja Russia Today i Sputnik emitovanje u evropskom bloku.

„Brzinom svjetlosti, Evropska unija usvojila je tri talasa teških sankcija protiv ruskog finansijskog sistema, njenih visokotehnoloških industrija i korumpirane elite“, izjavila je predsjednica EK Ursula von der Leyen o najvećem paketu sankcija u istoriji Unije.

U Rusiji stanovištvo sa zebnjom prati pad rublje. Kursevi dolara i eura dostigli su svoje istorijske maksimume. Rublja je od početka invazije izgubila 30 odsto vrijednosti i od totalnog kraha je spašavaju jedino intervencije Centralne banke čije se devizne rezerve brzo tope u pokušajima održavanja rublje. Već drugog dana invazije na bankomatima širom Rusije nije bilo moguće podizati dolare i eure.

Ruska berza je pod ključem od ponedjeljka. Ovo je najveća pauza u radu od 1998. godine. Na zapadnim berzama akcije glavnih ruskih kompanija su se strmoglavile. Tako je energetski gigant Gazprom na Londonskoj berzi izgubio nevjerovatnih 97 odsto vrijednosti akcija. Njegova tržišna vrijednost početkom godine je bila na nivou od 68 milijardi dolara i pala je na svega 248 miliona. Najveća naftna kompanija Rosnjeft je izgubila 67 posto vrijednosti dok je Lukoil pao isto koliko i Gazprom – 97 odsto.

Glavne strane naftne kompanije, uključujući BP, Shell, Equinor i druge, već su se povukle. Proizvođači automobila obustavili su uvoz u Rusiju. Uber se distancira od ruskog taksi servisa Yandex. Ništa od toga nije na popisu sankcija, ali je svakako njihova posljedica.

Portparol Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da Rusija planira da se izbori sa sankcijama koje su dovele do rekordnog pada rublje u odnosu na dolar i uslovile da Ruska centralna banka za više nego duplo poveća kamatnu stopu – sa 9,5 odsto na čak 20 odsto. „Zapadne sankcije Rusiji su teške, ali naša zemlja ima neophodan potencijal da kompenzuje štetu“, rekao je Peskov, prenosi BBC.

Ekonomski stručnjaci ipak smatraju da je Putin poništio sav napredak koji je njegova zemlja napravila u posljednjih 20 godina i da se Rusija sprema da se vrati u haos 90-ih.

Sve se ovo izdešavalo za nepunu sedmicu od početka ruske invazije na svog susjeda. Preko leđa Ukrajine, Zapad zasigurno ima dovoljno strpljenja i sredstava. Kad se slože karte, čini se da Rusija, i ako dobije sve što je htjela u Ukrajini, gubi na duge staze. Iscrpljivanje je tek počelo.

Putinova velika popularnost uvijek ga je činila nedodirljivim. Da li harizma bedema koji drži Zapad podalje može biti jača od finansijskog iznurivanja naroda. I koliko dugo. Ne treba zaboraviti da je Vladimir Putin petog aprila prošle godine potpisao zakon koji mu omogućava da potencijalno ostane na vlasti do 2036. godine. Trenutno je i kraj marta veoma daleko.

Više je mogućnosti raspleta ukrajinsko-ruske, tačnije svjetske drame. Danas djeluju izglednije one loše. Najpriželjkivaniji ishod ruske invazije na Ukrajinu je pobjeda otpora građana Rusije Putinu i ratnoj politici. Snaga tog otpora probudila bi drugačije snage, alternativne pokrete i ideje širom svijeta.

Neki analitičari čak ne iskuljučuju ni opciju puča. A i predvodnici su nervozni.

Dragan LUČIĆ

Komentari

FOKUS

KAPITALNI BUDŽET ZA 2025. GODINU: Želje, obećanja i poneki projekat

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 64 nova projekta u ovogodišnjem kapitalnom budžetu, samo njih 11 je prošlo zakonsku proceduru i spada u red „zrelih“ projekata spremnih za realizaciju. Većina ostalih noviteta  (28 projekata) tu su se našli na insistiranje Vlade, kao projekti „od izuzetnog značaja za državu“. Iskustvo uči da mogu proći godine dok oni ne budu konačno spremni. Ali, birači vole te priče

 

 

U nedavno usvojenom budžetu za 2025. godinu za kapitalne investicije namijenjeno je 280 miliona eura. Što bi rekli, prosječno. Tim bi novcem trebalo finansirati ovogodišnje radove na realizaciji 342 projekta ukupne vrijednosti 3,67 milijardi (3.667.000.000 eura).

„Kapitalne investicije su na rekordnom nivou i volio bih da vidim da li građani jedva čekaju da vide sve te projekte”, pohvalio se premijer Milojko Spajić na dan usvajanja budžeta. Podsjetivši, prethodno, kako je program Evropa sad 2 već doveo do obećanog povećanja plata i penzija. Činjenicu da je mnogo onih koji nijesu dobili obećano, pošto su zarade i penzije porasle u iznosu/procentu manjem od onoga koji je najavljivan sa predizbornih bilborda Pokreta Evropa sad, premijer nije komentarisao. Iako bi to iskustvo moglo biti korisno za one koji, slijedeći Spajićeva uputstva, s nestrpljenjem čekaju da vide obećane kapitalne investicije.

Uglavnom, među 342 projekta koja su se našla u ovogodišnjem kapitalnom budžetu, skoro 280 su ranije započeti – stvarno ili formalno – dok su 64 projekta, procijenjene vrijednosti od 805 miliona, prvi put u budžetu. Taj podatak nas dovodi do prve zanimljivosti  ovogodišnjeg kapitalnog budžeta.

Od pomenuta 64 projekta samo njih 11 u budžet je ušlo sa prošlogodišnje Liste prioritetnih projekata. Tu Listu  zrelih projekata sastavila je Vladina Komisija za ocjenjivanje kapitalnih projekata, u skladu sa zakonskom procedurom a na osnovu priložene dokumentacije. I na njoj su se našli samo projekti potpuno spremni za realizaciju. Kod kojih je urađen glavni projekat i riješeno pitanje eksproprijacije, ukoliko za njom postoji potreba.

Uz njih, u kapitalnom budžetu  našlo se i 28 projekata „od izuzetnog značaja za državu“. Ali, ipak, sa nepotpunom dokumentacijom. Nekoga zato može začuditi što, ako su toliko važni, ti projekti nijesu adekvatno pripremljeni za realizaciju, u skladu sa važećim propisima. Nego im Vlada fata vezu.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

OPOZICIJA NA PAUZI, BUDŽET SE USVAJA, DPS SE VRATIO U BUDVU: Ljepota poroka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se u polupraznom državnom parlamentu bez opozicije  usvaja budžet, u Budvi su otvorena vrata za aranžman DPS-a sa dijelom tamošnjeg bivšeg DF, koji su za novog predsjednika budvanskog parlamenta iz redova Evropskog saveza glasali sa tri prsta

 

 

Desilo se gotovo sinhronizovano. Odblokirani su procesi u državnom i  budvanskom parlamentu,  iako opozicija i vlast nijesu zvanično sjeli za sto i postigli dogovor o prevazilaženju političke krize.

Šef parlamenta Andrija Mandić u ponedjeljak je  izrekao mjeru od 15 dana udaljavanja većini opozicionih poslanika,  čime je otvoren put za usvajanje budžeta i deblokiran parlament, koji opozicija od penzionisanja Ustavnog suda Dragane Đuranović krajem prethodne godine  drži kao taoca.  Neki opozicioni poslanici  znak protesta zatvorili su  put poslaniku PES-a Vasiliju Čarapiću do svoje kancelarije iz koje je htio da pokupi stvari, ali na tome se završilo. Sjednica državnog paralemnta naknadno je zakazana, a usvajanje budžeta je u toku.

Istovremeno, u Budvi je  u ponedeljak   izabran Petar Odžić iz Evropskog saveza za predsjednika tamošnjeg parlamenta. Tako je  otvoren put da se u tom gradu formira vlast Budva naš grad Nikole Jovanovića, Evropskog saveza i Građanskog pokreta URA, uz podršku Demokratske partije socijalista. Budvanska sjednica je prošla u međusobnim uvredama Jovanovićevog krila bivšeg DF, koje se vezuje za gradonačelnika Budve iz Spuža Mila Božovića,  i onog koje predvodi Mladen Mikelji, čija je centrala i dalje blok Andrije Mandića.  Ipak, na tome se stalo.

Rezultat: dok se u polupraznom državnom parlamentu pripremao teren za usvajanje budžeta, u Budvi su funkcioneri Jovanovićeve stranke za Odžića glasali sa tri prsta. Navodno, svi su i dalje ljuti protivnici jedni drugima. Iako su gdje treba svi sa svima.  Ljepota poroka.

Iako su procesi u državnom i budvanskom parlamentu odblokirani, sudeći  po saopštenjima i izjavama predstavnika vlasti i opozicije,  politička kriza i dalje traje.  Izostao je zvanično definisan i potpisan sporazum opozicije i vlasti, iako se krajem prethodne sedmice činilo da bi mogao biti usaglašen i potpisan.

Na sjednici Kolegijuma predsjednika Skupštine predstavnici vlasti iznijeli su u petak prošle sedmice opoziciji ponudu za prevazilaženje aktuelne političke krize. Ta sjednica je prekinuta, kada je opozicija napustila salu, pa je nastavljena u ponedeljak ujutru, nakon ponovnog sazivanja Kolegijuma od strane Mandića.

Parlamentarna većina je u petak prošle sedmice izašla sa dokumentom pod nazivom Sporazum parlamentarne većine o prevazilaženju blokade Skupštine. U tom dokumentu, između ostalog je stajalo da će Skupština “konsenzusom svih predsjednika poslaničkih klubova parlamentarne većine i parlamentarne opozicije podnijeti zvaničan zahtjev Venecijanskoj komisiji (VK)  za mišljenje o odlukama Ustavnog odbora i konstataciji prestanka funkcije sutkinji Ustavnog suda Crne Gore, Dragani Đuranović”, te da će sadržinu zahtjeva koji se upućuje VK usaglasiti po jedan predstavnik parlamentarne većine i parlamentarne opozicije. Sporazum je predviđao i da je mišljenje VK obavezujuće za Skupštinu, te da će se implementirati sedam dana od dostavljanja mišljenja.

Opozicija je saopštila da taj Sporazum ne donosi nikakve novine u odnosu na njihovu raniju poziciju i da je za njih neprihvatljiv.   “Njihova namjera nije dijalog i kompromis već uslovljavanje”, poručili su.

U petak i tokom vikenda, dešavalo se ,izgleda,   nešto iza kulisa. “ Spajić je  htio dogovor, ali da Mandić nije dozvolio”, kazali su u ponedjeljak predstavnici opozicije,  nakon što je Andrija  Mandić posle  kratkog kolegijuma Skupštine,  izrekao petnestodnevnu kaznu izgnanstva iz skupštinskih klupa opozcionim poslanicima zbog blokade parlamenta.  Opozicija je navodno imala pripremljen novi dokument, kao odgovor koji im je vlast ponudila krajem sedmice, koji su trebali  da u ponedjeljak  prezentuju u Skupštini.

DPS je naknadno saopštio da je predlog opozicije za rješavanje krize imao šest tačaka.  Prva tačka – zaustavljanje procedura izbora sudije Ustavnog suda, uz usaglašeno obraćanje vlasti i opozicije Venecijanskoj komisiji u cilju pribavljanja mišljenja u vezi odluke Ustavnog odbora od 17. decembra 2024. godine. Do dobijanja mišljenja VK , opozicija je tražila da se omogući rasprava o Predlogu zakona o budžetu i povezanim zakonima,  ali da se osim toga parlament ne sastaje do izjašnjenja VK.  Prema verziji opozicije, mišljenje VK bi se takođe implementiralo nakon sedam dana od dobijanja. Tražili su i potpisivanje političke platforme između vlasti i opozicije kojom se parlamentarne stranke obavezuju da, bez prethodno obezbijeđenog opšteg političkog konsenzusa, neće predlagati rješenja koja dijele javnost, uključujući izmjene Ustava i Zakona o crnogorskom državljanstvu.

Skupština je tokom sedmice krenula sa usvajanjem budžeta, a na dnevnom redu su i brojni drugi zakoni.  Nakon što je poslanicima opozicije izrekao sankcije, Mandić je saopštio da “crnogorska javnost zna da parlamentarna većina nastupa jedinstveno prema opoziciji”, i da je toj većini “neprihvatljivo da neko iz opozicije pravi parcijalne dogovore s bilo kojim dijelom parlamentarne većine”, te  da to moraju da znaju kolege iz DPSa.  Tako je i šef parlamenta zvanično potvrdio da mu se nijesu dopali neki razgovori o rješavanju političke krize koji su se odigravali mimo njega.

On je kazao da je postojao, kako se izrazio, mali, lukavi, dječački plan opozicije.  “Postojao je plan da će naći kolege iz PES-a, pa s njima napraviti poseban dogovor na štetu ostatka parlamentarne većine…Oni koji su to osmišljavali su mnogo naivni”, zaključio je.

Zvanično, PES tvrdi da opozicija nije htjela dogovor. “ PES je u petak ponudio konkretan sporazum opoziciji. Tada smo vidjeli možda i neke signale, da su oni možda raspoloženi da postignu sporazum. Međutim, juče (ponedeljak) smo bez ikakvog objašnjenja dobili informaciju da opoziciji nije prihvatljivo da idemo na Venecijansku komisiju…”, saopštio je  poslanik PES-a Vasilije Čarapić. „U međuvremenu je  Vlada kao znak dobre volje za dijalogom, a na prijedlog opozicije sa prethodnog Kolegijuma promijenila zaključak o održavanju sjednice Skupštine opštine Budva. Umjesto da to bude korak ka usaglašavanju stavova, dobili smo bez obrazloženja javno saopštenje parlamentarne opozicije da im je Sporazum parlamentarne većine neprihvatljiv” . Čarapić je pozvao opoziciju da se vrate za pregovarački sto, da nastave dijalog.

“Dijalog je da i jedna i druga strana imaju prijedlog, pa da se pokuša naći rješenje. Ja bih volio da ostanete pri onome što ste pričali u petak”, replicirao mu je lider Evropskog saveza  Boris Mugoša. On je kazao da je „ovo  bilo fingiranje dijaloga, scenario koji je pripremljen odavno”. Mugoša je kazao da je u petak, “kad je jedan subjekt vlasti davao naznake da je dogovor moguć, Mandić naprasno prekinuo kolegijum”.

Nastavljeno je ratovanje saopštenjima. IZ PES-a su pozvali opoziciju da se vrati konstruktivnom djelovanju. Saopštili su da je neprihvatljivo uslovljavanje iz predloženog Sporazuma opozicije, da se nakon više od mjesec dana blokade, dodatno uspori dinamika rada Skupštine.

“U potpunosti shvatamo žal Pokreta Evropa sad (PES) što im je vođa parlamentarne većine Andrija Mandić poražen u Budvi i što on i Vučić nijesu uspjeli da “reše” Budvu, kako je to Vučić obećavao svojim plaćenicima u Crnoj Gori. Prvi naredni grad u kojem će Mandić i Vučić doživjeti poraz je Nikšić, a onda ćemo vas ubrzo i na parlamentarnim izborima poslati u političku prošlost”, uzvratili su iz Demokratske partije socijalista.

Dok iz opozicije stižu sinhronizovani glasovi da je Mandić preuzeo kormilo nad parlamentarnom većinom, i to vide kao ključni problem u nemogućnosti rješavanja aktuelne političke krize, dio opozicije kao da ne vidi da kormilo onog praznog dijela parlamenta drži DPS, u koji se, kako je najavio lider te partije, kao počasni predsjednik uskoro vraća Milo Đukanović. Živković ne da nije napravio otklon od Đukanovićevog nasljeđa, nego mu odaje slavljeničku počast. Pod tim kormilom pokušava se blokirati Ustavni sud, koji da bi bio blokiran, naravno mora ostati partijski. Tako se blokira i evropski put.

Naravno i da je Mandićev dio parlamentarne većine  koji na dnevni red uporno stavlja identitetske teme, odvlačeći Crnu Goru od evropskog puta.   Rezolucija o Jasenovcu, koju su podržali i poslanici PES-a i Demokrata, već je Crnu Goru koštala dobrosusjedskih odnosa. Veze Vučića i njegovog krila u Crnoj Gori mogle bi je koštati još više. PES i Demokrate se pred Mandićevim naletima uglavnom povlače.

Ukoliko glas Đukanovića bude glas opozicije, a glas Mandića, glas vlasti,  Crna Gora će biti daleko od Evrope. Zarobljena u bespuću svoje prošlosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POBUNA PROTIV VISOKIH CIJENA: Jugoslovenski bojkot skupoće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podstaknuti  primjerom građana Hrvatske i Slovenije, ovog petka, 31. januara, akcije jednodnevnog bojkota trgovina (u manjem ili većem obimu) biće organizovane i u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori. Sa zajedničkom željom – niže cijene

 

Kao u staroj pjesmi, Od Vardara pa do Triglava, građani jugslovenskih država naći će se ujedinjeni u (djelimičnom) bojkotu trgovina, u znak protesta zbog velikog a po mnogim ocjenama – neopravdanog, rasta cijena. U nadi da će neodlaskom u supermarkete, tržne centre, benzinske pumpe, restorane i kafiće, natjerati trgovce i ugostitelje na korekciju cijena. Preciznije, na smanjenje marži.

Inicijativa o bojkotu krenula je iz Hrvatske. Na poziv Facebook grupe Halo, inspektore, koju vodi Evropski centar izvrsnosti potrošača (ECIP), kome su se  pridružila društva za zaštitu potrošača, sindikati, političke stranke, pa i ministar privrede (gospodarstva), u Hrvatskoj je prošlog petka (24. januara) organizovan bojkot trgovačkih lanaca, benzinskih pumpi, restorana… Uspješan, opšti je zaključak.

Organizatori su pozvali potrošače u Hrvatskoj da nastave sa akcijom bojkota u modifikovanom obliku. Od četvrtka je na snazi sedmični bojkot tri trgovačka lanca (Lidl, Eurospin i dm) i tri grupe proizvoda – Coca Cole i drugih gazirana pića, vode u bocama i deterdženta za posuđe. Petak je u Hrvatskoj opet dan za opšti bojkot, dok od sledećeg četvrtka na red dolaze drugi trgovački lanci i proizvodi.

Podaci Poreske uprave Hrvatske pokazuju da je prošlog petka, tokom bojkota trgvine,  u u trgovačkim lancima poput Tomija, Konzuma, Spara, Lidla, Kauflanda i Plodina izdato malo više od tri miliona računa, što je gotovo za dva miliona računa manje nego sedmicu ranije. I vrijednost ukupne trgovine bila je znatno manja: 52 miliona eura prošlog petka, naspram skoro 86 miliona eura prethodnog dana. Bojkotovani su ostali bez pazara vrijednog 34 miliona.  Višemilionski gubitak, zbog nenaplaćenog PDV-a, pretrpio je i državni budžet Hrvatske.

Nakon Hrvastke, akcija bojkota trgovačkih lanaca proširila se na Sloveniju. U toku je bojkot kupovine u određenim tržnim centrima i supermarketima koji će trajati do 2. februara. Dan kasnije, akcije će biti nastavljena bojkotom drugih trgovačkih lanaca. Za razliku od Hrvatske, rezultati višednevnog bojkota potrošača u Sloveniji nijesu došli do nas. I pitanje je, kada budu objavljeni, da li će na njihovu tačnost uticati činjenica da se sve više građana Hrvatske hvali time da nedjeljne nabavke obavljaju u Sloveniji. Uz primjetne uštede.

Ima i jedna ozbiljnija razlika između Hrvatske i Slovenije. Dok su zvaničnici u Zagrebu bojkot trgovina podržali ili prećutali, u Ljubljani su se čuli i glasovi protivljenja. Slovenački Ombudsman za lanac snabdevanja hranom, Branko Ravnik je upozorio da bi, s obzirom na to da su primarni proizvođači i prehrambeno-prerađivačka industrija u ozbiljnim problemima, aktuelni bojkot mogao predstavljati uvod u „crni scenario“.

Istovremeno su iz Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i prehrane saopštili da nijesu za bojkot slovenačkih trgovaca, smatraju  da je to ekstremna mjera i da potrošači u takvim situacijama mogu osećati kako su prisiljeni da učestvuju a akcijama koje, možda, ni ne podržavaju. Iz istog Ministarstva su pokušali objasniti zašto su neke cijene u Italiji niže nego u Sloveniji (dok Hrvati dolaze kod njih, Slovenci, zbog  jeftinije trgovine, idu u Italiju). Po njima, stvar je u tome da je slovenačko tržište malo, a proizvodnja manja i skuplja. “Italija ima puno veću masovnu proizvodnju i ponudu na tržištu, pa u skladu sa tim cene mogu da budu niže”.

Insirisani primjerom  građana Hrvatske i Slovenije, ovog petka, 31. januara, akcije jednodnevnog bojkota trgovina (u manjem ili većem obimu) biće organizovane i u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori.

Društvenim mrežama u Bosni i Hercegovini širi se poziv na bojkot trgovina, benzinskih pumpi, kafića i restorana 31.januara, „kao izraz nezadovoljstva zbog visokih cijena i niskog životnog standarda“. Inicijatori akcije pozivaju građane da „tog dana ne kupuju ništa, da unaprijed osiguraju potrebne namirnice, kuhaju kod kuće i izbjegavaju potrošnju u ugostiteljskim objektima“. Cilj akcije je, objašnjavaju  organizatori, pritisnuti vlasti i poslodavce da preduzmu konkretne mjere za smanjenje inflacije, povećanje minimalne plate i poboljšanje ukupnog životnog standarda građana.

U Srbiji je Udruženje za zaštitu potrošača Efektiva pozvalo građane na bojkot velikih trgovinskih lanaca u petak. Na njihovom popisu su četiri trgovinska lanca koja su, zbog dogovaranja cijena, obuhvaćena postupkom Komisije za zaštitu konkurencije (Delez, Merkator S, DIS i Univereksport). Listi zrelih za bojkot pridodat je Lidl, za koji iz Efektive tvrde da se, takođe, priklonio politici visokih cijena. „Poenta nije da se u četvrtak kupe namirnice za dva dana ili da se u subotu kupi ono što nedostaje. Ako postoji prijeka potreba (za kupovinom – prim. Monitora), bolje je nabaviti kod malog trgovca ili na pijaci, samo ne u ovim velikim trgovinskim lancima“, objašnjavaju organizatori bojkota.  „Kako objasniti situaciju da je proizvod koji se pravi u Srbiji jeftiniji u SAD, Nemačkoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori nego u Srbiji? Nije inflacija krivac, krivi su i trgovinski lanci koj imaju visoke marže. Delez ima maržu preko 40, svi ostali imaju 32, 35, 37 odsto marže.“

I u Sjevernoj Makedoniji je potrošačima upućen poziv da ovog petka bojkotuju velike supermarkete ali i manje tržnice/pijace, „kao reakciju na drastično povećanje cijena“. Uz sindikate i udruženja potrošača, poziv na bojkot podržao je i premijer Hristijan Mickoski, ocjenivši da se pojedini trgovci i trgovinski lanci ponašaju neodgovorno neopravdano podižući cijene. “Imam jasna saznanja da određeni subjekti špekulativno pokušavaju da ostvare ogroman profit na račun građana. Ovo je nedopustivo i neće se tolerisati”, napisao je Mickoski.

Slično je i na ovdašnji poziv na bojkot trgovačkih lanaca, koji je stigao od  organizacije Alternativa Crna Gora, reagovao premijer Milojko Spajić. On je, uz odgovor da, na svom profilu na mreži X podijelio anketu sa pitanjem: „Smatrate li da i mi u Crnoj Gori treba da se organizujemo i, recimo, sljedeći petak bojkotujemo sve supermarkete, kao i ostale prodavnice prehrambenih proizvoda?” Naknadno je, za RTCG, pojasnio da „u svojstvu građanina u potpunosti podržavam takvu akciju”. Ponavljajući očekivanja da će, sve izvjesniji, dolazak trgovinskog lanca Lidl riješiti problem visokih cijena i trgovačkih marži. “Lidl intenzivno radi na tome (na dolasku u Crnu Goru – prim. Monitora). Ukoliko domaći trgovci ne budu radili na fer odnosu prema lokalnim potrošačima, naravno da će ih potrošači napustiti”, saopštio je Spajić.

Nijesu svi ministri u Spajićevoj Vladi u potpunosti saglasni sa izrečenom podrškom bojkotu trgovina. Počev od potpredsjednika vlade za ekonomsku politiku i ministra ekonomskog razvoja Nika Đeljošaja.   “Ohrabrujem građane da svoj novac troše u Crnoj Gori, u našim trgovinama i kupuju samo domaće proizvode“, saopštio je Đeljošaj. „Koristim priliku da predložim da fokus nevladinih organizacija i svih društvenih aktera bude bojkot uvoznih proizvoda u trgovinama i da se kao društvo organizujemo da odredimo jedan dan u nedjelji (npr. 31. januar) ili više dana u mjesecu, kako bismo ujedinjeni i složni kupili samo domaće proizvode u našim trgovinama.”

Na sličnom fonu bili su i zvaničnici Crnogorskog udruženja poslodavaca (CUP) i Privredna komora CG. „Bojkotom sopstvene trgovine ne pomažemo nego odmažemo sebi. Neće biti prvi put da se iz plemenitih motiva, a u ime opšteg dobra nanosi šteta i postiže upravo suprotno od željenog“, ocijenili su iz CUP-a.

Iz Privredne komore su, pozivajući se na prošlogodišnju Analizu koju su naručili od Ekonomskog fakulteta, saopštili da se rast cijena u prethodnom periodu nije desio kao posljedica neracionalnog ponašanja trgovaca, već faktora na koje privreda ne utiče. Upirući,  indirektno, prst odgovornosti i u aktuelnu Vlade, a dijelom i na njene prethodnike. „Analiza je pokazala i da sektor trgovine nije generator inflacije, te da je rast cijena neminovan kada zarade rastu brže od produktivnosti. Zato je generatore inflacije potrebno dodatno analizirati uključujući i uticaj pojedinih mjera ekonomske politike“,  navodi se u saopštenju PKCG.

“Trgovačke marže u regionu 2023. godine bile su najniže u Bosni i Hercegovini, 15 odsto, dok su u Srbiji 24-26 odsto, Hrvatskoj iznad 30 odsto, a u Njemačkoj čak 37 odsto“, predočili su iz PKCG rezultate pomenute Analize poslovanja trgovinskih preduzeća (veliki trgovački lanci, veleprodaje, mikro i mala preduzeća). „Prosječna neponderisana stopa bruto marže za trgovinska preduzeća u Crnoj Gori (uzorak analiziran u ovoj studiji) u 2023. godini iznosila je 17,9 odsto, što je čini nižom u odnosu na sve zemlje iz regiona izuzev BiH”.

Ti podaci nijesu utješili građane koji idu u trgovinu i iz nje, za sve više novca, u cegerima donose sve manje. Rast cijena i smanjenje kupovne moći, bez obzira na nominalni rast plata i penzija, podstakao je i predsjednicu Centra za zaštitu potrošača (CEZAP) Olgu Nikčević da podrži bojkot trgovina. “Na ovaj način potrošači šalju poruku da trenutna situacija nije održiva i da je neophodno hitno reagovati na sistemske probleme. Bojkot marketa može poslužiti kao privremena mjera za vršenje pritiska, ali za dugoročne rezultate potrebno je sprovesti strukturne promjene u ekonomiji, uključujući jačanje domaće proizvodnje, bolje uređenje tržišta i podsticanje veće konkurencije”, kazala je ona.

Bojkot su podržali i sindikati. Izvršni odbor Unije slobodnih sindikata Crne Gore pozvao je članstvo da se pridruži bojkotu koji je, kažu, „izraz građanskog revolta zbog enormno visokih cijena proizvoda“ i ugrađivanja trgovaca kroz neutemeljeno visoke marže, koje nijesu formirane na realnim osnovama, već su rezultat povećanja zarada i penzija kroz efekte programa Evropa sad 1 i 2.

„Ukoliko se građani/ke odazovu pozivu na bojkot i ukoliko bojkot uspije, biće to snažna poruka trgovcima da građani/ke imaju mehanizam kako da se zaštite od daljeg „divljanja“ cijena“, navodi se u saopštenju USSCG.

I iz Saveza sindikata Crne Gore su pozvali članstvo da daju pun doprinos bojkotu. „Jer sve što smo postigli u dogovoru sa Vladom vezano za povećanje plata, trgovinski lanci nam to uzmu cijenama. Savez sindikata će osmisliti i dalje korake kako bismo postigli cilj, a to je smanjenje cijena“, poručio je generalni sekretar SSCG Duško Zarubica.

No, čuju se  glasovi ekonomskih analitičara koji pozivaju na oprez. Rast cijena, nesporno, jede (nesrazmjerno) uvećane zarade i penzije, pa je kupovna moć građana Crne Gore, prema  podacima Eurostata, približno ista danas kao i  2019. godine (51:50 odsto prosjeka EU). A taj rast, pored ostalog,  plaćamo manjim ulaganjima u penzione fondove. Odnosno, pozajmljujemo od samih sebe u budućnosti. .

Mišljenja se razlikuju oko toga šta je uzrok a šta posljedica takvog stanja. I ko je odgovoran. Neki analitičari upozoravaju da, zemlje bivše SFR Jugoslavije danas imaju različite ekonomije, zbog čega ni poslovanje maloprodajnih lanaca u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori  i Makedoniji nije uporedivo. Zajednički problem skupoće ne može se rješavati na isti način, jer  nema iste uzroke. Drugi upozoravaju da maloprodavci ne mogu biti jedini odgovorni za dešavanja u lancu u kome su i proizvođači, uvoznici, veleprodavci i, možda najvažnije, država/vlada kao kreator pravila i neko ko određuje visinu carinskih, akciznih,  poreskih stopa koje i te kako utiču na visinu cijena koju plaćaju potrošači. Svi mi.  U konačnom, nije teško shvatiti da bi ozbiljan bojkot, ili njime uzrokovan značajniji pad cijena, donio velike nevolje aktuelnim vlastima u Crnoj Gori. Planirani prihodi od PDV-a i akciza ne bi se realizovali pa bi država trebala dodatna zaduženja.

Potrošači ne žele da glavoboljaju oko takvih dilema. Njih interesuje to što su za tri godine cijene osnovnih životnih namirnica porasle preko 35 odsto, da je ukupna inflacija u tom periodu iznosila 26,8 odsto, da je najveći rast cijena zabilježen je u kategoriji hrana i bezalkoholna pića (37,5 odsto) – baš tamo gdje ode većina novca prosječnog stanovnika Crne Gore. Sve navedeno su zvanični podaci Monstata. Uz to su, možda još više, poskupjeli stanovi i stanarine, odjeća i obuća, sve vrste usluga (od frizera do računa telekomunikacionih i kablovskih provajdera), komunalije (uz najavljeno poskupljenje struje)… a konačno, ili prije svega, akcize i poreske stope.

Ne može se , naravno,  sve to ispeglati jednodnevnim bojkotom trgovina. Zato  petak u kome nekadašnji Jugosloveni bojkotuju kupovinu treba razumjeti kao pokaznu vježbu nekih budućih akcija. Ne moraju biti sinhronizovane, važno je da budu korisne.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo