Povežite se sa nama

OKO NAS

KAKO VLADA DIJELI PARE ZA BORBU PROTIV NARKOMANIJE: Rasipanje u prazno

Objavljeno prije

na

U posljednjih deset godina, Ministarstvo finansija je od dijela prihoda od igara na sreću dodijelilo gotovo tri miliona eura za „doprinos u borbi protiv droge i svih oblika zavisnosti”. Krajem tekućeg mjeseca je rok za predaju dokumenata, a iz nevladinih organizacija koje se ozbiljno bave ovom društvenom nevoljom, nijesu zadovoljni načinom raspodjele sredstava.

Iz godine u godinu, pokazuju dokumenti, sve je više organizacija koje traže i dobijaju novac od države za svoje projekte i programe. Na ovaj način se raspe pozamašna suma namijenjena borbi protiv bolesti zavisnosti (u prosjeku 300 hiljada eura). Oni koji zaista rade svoj posao ne dobiju ni blizu potrebnog novca da obave planirano.

Saša Mijović iz NVO 4 Life, kaže da se rasparčavanje sredstava dešava zbog nepostojanja adekvatnog monitoringa i evaluacije od strane Ministarstva finansija. „Izvještaji, finansijski i narativni, se traže jedino ako organizacija ponovo aplicira za sredstva. Tek 2014. godine je uvedena forma, a do tada su se dobijena sredstva pravdala na proizvoljan način”.

Lako je osnovati NVO – trošak osnivanja je oko 25 eura, i potrebno je nedelju dana da proces bude gotov. Moguće je osnovati i više ovih organizacija istovremeno. Jednostavno je i njihovo gašenje, za razliku od firmi koje moraju da prođu kroz stečaj i terminaciju.

Ovo ostavlja prostora za jednostavnu manipulaciju – osnovati NVO, uzeti niovac, ugasiti organizaciju, pa ponoviti proces sljedeće godine. Možda podići igru na viši nivo – aplicirati sa više organizacija istovremeno.

Iako je nedavno uvedeno da je uslov za apliciranje za sredstva Ministarstva minimum šest mjeseci postojanja NVO, teško da će ovo uspjeti da poremeti visprene individualce.

Saša Mijović kaže i da Komisija za dodjelu sredstava od igara na sreću izgleda ne pravi razliku između projekata i programa, jer neproporcionalno dodjeljuje novac. Sličan iznos se daje za radionice koje traju nekoliko dana i za programe koji se sprovode cijele godine.

Mijović ističe da veliki dio novca odnose državne institucije i sportske organizacije, a NVO sektor gubi ugled kod građana, jer izgleda kao da ništa ne radimo. „Sve je veći broj aplikacija, a sve manje novca za ozbiljne organizacije”. On ukazuje i na činjenicu da je sve veći broj organizacija sa sufiksom „protiv droge” koje odnose novac. „Postoji sekcija za razvoj sporta. Istom logikom bismo trebali i mi koji se borimo protiv bolesti zavisnosti da apliciramo u sekciji za sport”.

Na konkursu prošle godine, razne sportske i ekološke organizacije su dobile skoro sto hiljada eura pomoći, što čini trećinu raspoloživih sredstava. I zaista je kroz godine bilo interesantnih projekata: Ping pong na ulici, Čekiranje u šumi, Streljaštvo da i alkohol ne, Šahom protiv droge…

Mijović objašnjava i da je rasipanje sredstava kako bi svi bili zadovoljni dovelo do toga da se daje premali dio traženog novca za projekte, tako da niko ne može da isfinansira i završi obaveze tim sredstvima. „Zakonom je određeno da se daje minimum 60 odsto tražene sume, a ministarstvo daje tek 20-30 odsto. Pored ovoga, novac dodjeljuju samo za određene tačke iz projekta/programa, koje je nemoguće izdvojiti i ostvariti pojedinačno”.

On rješenje vidi u dodjeljivanju sredstava i kontrolisanju malog broja ozbiljnih organizacija. Borba protiv narkomanije nije za šalu. Ovdje su osim finansija, u pitanju i ljudski životi.

To nam dokazuje i posljednji u nizu nesrećnih događaja – smrt tridesetdvogodišnje zavisnice I.C. koja se starala o nepokretnoj tridesetogodišnjoj M.O., takođe zavisnici od droga. Preminula je za sobom ostavila troje maloljetne djece, koja borave u domu.

Zbog ovakvih slučajeva, između ostalog, bi trebalo pažljivije dodjeljivati sredstva i voditi računa da se finansiraju projekti i programi koji zaista prave razliku. „Bilo bi značajno kada bi se razgraničilo šta je to adekvatno raspolaganje slobodnim vremenom mladih, a šta su mjere primarne, sekundarne ili tercijarne prevencije u borbi protiv svih oblika zavisnosti. Podvoditi reklamu na majicama sportskog kluba kao vid primarne prevencije je postala pogrešna tradicija u borbi protiv svih oblika hemijskih i nehemijskih zavisnosti”, navodi Igor Milošević iz NVO Zid. On kaže da ministarstvo jedino zanimaju detaljni izvještaji koji se dostavljaju da bi se opravdali troškovi, ali ne i efekti uloženog novca.

Tijana Žegura iz NVO Juventas, kaže da sprovođenje preventivnih aktivnosti kroz sportska i umjetnička društva ne nalazi utemeljenje u strateškim dokumentima Crne Gore iz oblasti borbe protiv narkomanije. „Najveći problem u ovakvoj raspodjeli novca predstavlja činjenica da se uspješnost projekata kratkoročno usmjerenih na prevenciju, po principu organizovanja kurseva, sportskih i kulturnih manifestacija i ostalog, u trajanju od nekoliko dana, ne može izmjeriti”.

Iako nema saznanja o nenamjenskom trošenju sredstava, Žegura smatra da bi kontrole u sprovođenju aktivnosti trebalo češće sprovoditi. Ona ističe da predviđena sredstva treba dodjeljivati isključivo iskusnim organizacijama koje imaju jasno preciziran rad u ovom polju.

Jovan Bulajić iz NVO Preporod, kaže da je malo kome poznato da na konkursu Ministarstva finansija, koji se u javnosti isključivo veže za NVO, potpuno ravnopravno apliciraju i javne ustanove, sportska udruženja i klubovi (postojeći i nepostojeći), razna pravna lica, mediji. A loša konotacija po pravilu veže se samo za civilni sektor. On procjenjuje da veliki broj organizacija koje se navodno bave borbom protiv droge indirektno dopronosi da zavisnici odustanu od liječenja, i teško ih je ubijediti da je liječenje moguće kada dođu na pravo mjesto. „U takvim organizacijama zavisnik ne može dobiti pomoć. Ako uopše nekoga nađe na vratima na koja je pokucao, vjerovatno će ga začuđeni poslati na neku drugu adresu. Posle nekoliko takvih, neuspjelih pokušaja, on će povjerovati da je sve uzalud”. Bulajić objašnjava da više od polovine novca koji dobijaju vrate na ime poreza i doprinosa. „A ovaj posao nije za nas usputna stvar, već životni poziv.”

Vladan Golubović iz NVO Cazas, kaže da je njegova organizacija u 2014. dobila ukupno 8.900 eura za realizaciju projekta Identifikacija i razvoj mreže usluga dostupnih zavisnicima/ama od droga u Crnoj Gori. „Cilj projekta je bio da sakupi, sistematizuje, ujedini i objavi sve podatke o servisima, institucijama, organizacijama i programima koje se nude osobama koje su u problemu zavisnosti od droga. Uprkos činjenici da je cilj projekta bio usklađen sa ciljevima i principima Nacionalne strategije za sprječavanje zloupotrebe droga 2013-2020, odnosno Akcionog plana za sprovođenje Strategije za period 2013-2016, mi smo za realizaciju ovog projekta dobili tek četvrtinu potrebnih sredstava”.

On smatra da Komisija treba da konsultuje stručnjake iz ove oblasti prilikom odabira aktivnosti, odnosno projekata. „Trenutno najveći broj podržanih aktivnosti, odnosno projekata, je ad hoc prirode, kratkog su daha, nesistematični i nesvrsishodni”.

Prema podacima iz civilnog sektora, sve su mlađi korisnici droga. Podsjetimo se, najmlađi heroinski zavisnik u Crnoj Gori ima jedanaest godina. Sve su češće primjedbe roditelja osnovaca da je droga dostupna i u školi.

Nadležni žmure, ili pomažu kako ne treba.

Filip Đ. KOVAČEVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo