Povežite se sa nama

OKO NAS

KAKO VLADA DIJELI PARE ZA BORBU PROTIV NARKOMANIJE: Rasipanje u prazno

Objavljeno prije

na

U posljednjih deset godina, Ministarstvo finansija je od dijela prihoda od igara na sreću dodijelilo gotovo tri miliona eura za „doprinos u borbi protiv droge i svih oblika zavisnosti”. Krajem tekućeg mjeseca je rok za predaju dokumenata, a iz nevladinih organizacija koje se ozbiljno bave ovom društvenom nevoljom, nijesu zadovoljni načinom raspodjele sredstava.

Iz godine u godinu, pokazuju dokumenti, sve je više organizacija koje traže i dobijaju novac od države za svoje projekte i programe. Na ovaj način se raspe pozamašna suma namijenjena borbi protiv bolesti zavisnosti (u prosjeku 300 hiljada eura). Oni koji zaista rade svoj posao ne dobiju ni blizu potrebnog novca da obave planirano.

Saša Mijović iz NVO 4 Life, kaže da se rasparčavanje sredstava dešava zbog nepostojanja adekvatnog monitoringa i evaluacije od strane Ministarstva finansija. „Izvještaji, finansijski i narativni, se traže jedino ako organizacija ponovo aplicira za sredstva. Tek 2014. godine je uvedena forma, a do tada su se dobijena sredstva pravdala na proizvoljan način”.

Lako je osnovati NVO – trošak osnivanja je oko 25 eura, i potrebno je nedelju dana da proces bude gotov. Moguće je osnovati i više ovih organizacija istovremeno. Jednostavno je i njihovo gašenje, za razliku od firmi koje moraju da prođu kroz stečaj i terminaciju.

Ovo ostavlja prostora za jednostavnu manipulaciju – osnovati NVO, uzeti niovac, ugasiti organizaciju, pa ponoviti proces sljedeće godine. Možda podići igru na viši nivo – aplicirati sa više organizacija istovremeno.

Iako je nedavno uvedeno da je uslov za apliciranje za sredstva Ministarstva minimum šest mjeseci postojanja NVO, teško da će ovo uspjeti da poremeti visprene individualce.

Saša Mijović kaže i da Komisija za dodjelu sredstava od igara na sreću izgleda ne pravi razliku između projekata i programa, jer neproporcionalno dodjeljuje novac. Sličan iznos se daje za radionice koje traju nekoliko dana i za programe koji se sprovode cijele godine.

Mijović ističe da veliki dio novca odnose državne institucije i sportske organizacije, a NVO sektor gubi ugled kod građana, jer izgleda kao da ništa ne radimo. „Sve je veći broj aplikacija, a sve manje novca za ozbiljne organizacije”. On ukazuje i na činjenicu da je sve veći broj organizacija sa sufiksom „protiv droge” koje odnose novac. „Postoji sekcija za razvoj sporta. Istom logikom bismo trebali i mi koji se borimo protiv bolesti zavisnosti da apliciramo u sekciji za sport”.

Na konkursu prošle godine, razne sportske i ekološke organizacije su dobile skoro sto hiljada eura pomoći, što čini trećinu raspoloživih sredstava. I zaista je kroz godine bilo interesantnih projekata: Ping pong na ulici, Čekiranje u šumi, Streljaštvo da i alkohol ne, Šahom protiv droge…

Mijović objašnjava i da je rasipanje sredstava kako bi svi bili zadovoljni dovelo do toga da se daje premali dio traženog novca za projekte, tako da niko ne može da isfinansira i završi obaveze tim sredstvima. „Zakonom je određeno da se daje minimum 60 odsto tražene sume, a ministarstvo daje tek 20-30 odsto. Pored ovoga, novac dodjeljuju samo za određene tačke iz projekta/programa, koje je nemoguće izdvojiti i ostvariti pojedinačno”.

On rješenje vidi u dodjeljivanju sredstava i kontrolisanju malog broja ozbiljnih organizacija. Borba protiv narkomanije nije za šalu. Ovdje su osim finansija, u pitanju i ljudski životi.

To nam dokazuje i posljednji u nizu nesrećnih događaja – smrt tridesetdvogodišnje zavisnice I.C. koja se starala o nepokretnoj tridesetogodišnjoj M.O., takođe zavisnici od droga. Preminula je za sobom ostavila troje maloljetne djece, koja borave u domu.

Zbog ovakvih slučajeva, između ostalog, bi trebalo pažljivije dodjeljivati sredstva i voditi računa da se finansiraju projekti i programi koji zaista prave razliku. „Bilo bi značajno kada bi se razgraničilo šta je to adekvatno raspolaganje slobodnim vremenom mladih, a šta su mjere primarne, sekundarne ili tercijarne prevencije u borbi protiv svih oblika zavisnosti. Podvoditi reklamu na majicama sportskog kluba kao vid primarne prevencije je postala pogrešna tradicija u borbi protiv svih oblika hemijskih i nehemijskih zavisnosti”, navodi Igor Milošević iz NVO Zid. On kaže da ministarstvo jedino zanimaju detaljni izvještaji koji se dostavljaju da bi se opravdali troškovi, ali ne i efekti uloženog novca.

Tijana Žegura iz NVO Juventas, kaže da sprovođenje preventivnih aktivnosti kroz sportska i umjetnička društva ne nalazi utemeljenje u strateškim dokumentima Crne Gore iz oblasti borbe protiv narkomanije. „Najveći problem u ovakvoj raspodjeli novca predstavlja činjenica da se uspješnost projekata kratkoročno usmjerenih na prevenciju, po principu organizovanja kurseva, sportskih i kulturnih manifestacija i ostalog, u trajanju od nekoliko dana, ne može izmjeriti”.

Iako nema saznanja o nenamjenskom trošenju sredstava, Žegura smatra da bi kontrole u sprovođenju aktivnosti trebalo češće sprovoditi. Ona ističe da predviđena sredstva treba dodjeljivati isključivo iskusnim organizacijama koje imaju jasno preciziran rad u ovom polju.

Jovan Bulajić iz NVO Preporod, kaže da je malo kome poznato da na konkursu Ministarstva finansija, koji se u javnosti isključivo veže za NVO, potpuno ravnopravno apliciraju i javne ustanove, sportska udruženja i klubovi (postojeći i nepostojeći), razna pravna lica, mediji. A loša konotacija po pravilu veže se samo za civilni sektor. On procjenjuje da veliki broj organizacija koje se navodno bave borbom protiv droge indirektno dopronosi da zavisnici odustanu od liječenja, i teško ih je ubijediti da je liječenje moguće kada dođu na pravo mjesto. „U takvim organizacijama zavisnik ne može dobiti pomoć. Ako uopše nekoga nađe na vratima na koja je pokucao, vjerovatno će ga začuđeni poslati na neku drugu adresu. Posle nekoliko takvih, neuspjelih pokušaja, on će povjerovati da je sve uzalud”. Bulajić objašnjava da više od polovine novca koji dobijaju vrate na ime poreza i doprinosa. „A ovaj posao nije za nas usputna stvar, već životni poziv.”

Vladan Golubović iz NVO Cazas, kaže da je njegova organizacija u 2014. dobila ukupno 8.900 eura za realizaciju projekta Identifikacija i razvoj mreže usluga dostupnih zavisnicima/ama od droga u Crnoj Gori. „Cilj projekta je bio da sakupi, sistematizuje, ujedini i objavi sve podatke o servisima, institucijama, organizacijama i programima koje se nude osobama koje su u problemu zavisnosti od droga. Uprkos činjenici da je cilj projekta bio usklađen sa ciljevima i principima Nacionalne strategije za sprječavanje zloupotrebe droga 2013-2020, odnosno Akcionog plana za sprovođenje Strategije za period 2013-2016, mi smo za realizaciju ovog projekta dobili tek četvrtinu potrebnih sredstava”.

On smatra da Komisija treba da konsultuje stručnjake iz ove oblasti prilikom odabira aktivnosti, odnosno projekata. „Trenutno najveći broj podržanih aktivnosti, odnosno projekata, je ad hoc prirode, kratkog su daha, nesistematični i nesvrsishodni”.

Prema podacima iz civilnog sektora, sve su mlađi korisnici droga. Podsjetimo se, najmlađi heroinski zavisnik u Crnoj Gori ima jedanaest godina. Sve su češće primjedbe roditelja osnovaca da je droga dostupna i u školi.

Nadležni žmure, ili pomažu kako ne treba.

Filip Đ. KOVAČEVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SPORT: GASI LI SE ŽRK BUDUĆNOST: Da ne bude kao Đekna

Objavljeno prije

na

Objavio:

ŽRK Budućnost, najtrofejniji crnogorski sportski klub, od 1. jula je bez generalnog sponzora i prema najavama  boriće se za golu egzistenciju. U toj situaciji takmičarske ambicije niko ne pominje

 

 

Gasi li se najtrofejniji crnogorski sportski klub? Da li će nastupati i u kojem takmičenju? Hoće li Glavni grad, novcem građana, od propasti spašavati nekadašnjeg evropskog giganta? Hoće li se naći još neko da pomogne? Sve su ovo pitanja koja ovih dana pune stupce crnogorskih novina i portala, boreći se za čitanost rame uz rame sa EP u fudbalu.

Prvog jula, kad je istekao sponzorski ugovor sa ŽRK Budućnost, saopštenjem se oglasila kompanija Bemax: „ Bila je čast što smo u prethodne tri sezone bili generalni sponzor brenda kao što je ŽRK Budućnost. Uspjeli smo da riješimo nagomilane finansijske probleme, doprinesemo formiranju tima za narednu sezonu i klub ostavimo bez ijedne neizmirene obaveze iz prethodnih sezona, uključujući i nedavno završenu 2023/24“, napisali su tim povodom.

Uslijedila je rekacija iz kluba. Podgorički Dan je 7. jula objavio tekst sa naslovom Maja Bulatović: Klub se gasi. Ljubiteljima sporta ne treba objašnjavati da je u pitanju najtrofejniji crnogorski sportski klub, osvajač dvije titule prvaka Evrope, tri Kupa pobjednika kupova, jednog Kupa EHF, nebrojeno regionalnih i domaćih trofeja. Jedini šampion Crne Gore od njene nezavisnosti.

„Na današnji dan klub se gasi. Nažalost, nije ni prvi ni posljednji, ali to je sudbina koja nas je sačekala“,  kazala je legenda Budućnosti, jugoslovenskog i crnogorskog rukometa Maja Bulatović, koja je izvršni direktor kluba. Bulatovićka je dalje objasnila da je klub ostao bez glavnog sponzora, da je u pitanju goli opstanak, da se sad intenzivno radi na tome da se troškovi i eventuralni penali minimizuju. Sa najavljenim pojačanjima raskinuće se ugovori. Sve će igračice biti slobodne… Dodala je i da je dosadašnji generalni sponzor Bemaks pokrio troškove za prošlu sezonu, ali su ostale obaveze za šesti i sedmi mjesec – od stanarina, avio karata, igračica koje su trebalo da dođu. Za Monitor nije željela da bilo šta detaljnije objašnjava.

Milivoje KOVAČEVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

SEZONA SKUPLJANJA ŠUMSKIH PLODOVA: Gledanje u nebo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Država bi morala da se organizovanije uključi i pomogne privatne preduzetnike u oblasti otkupa pečurke i drugih šumskih plodova. Najbolji način je, smatraju zainteresovani, razvijanje prerađivačkih i skladišnih kapaciteta

 

 

U narednih desetak dana moglo bi se znati kakva će biti sezona pečurke na sjeveru, nakon obilnih kiša koje su ovaj dio Crne Gore zahvatile u prethodnom periodu. Jedan od najvećih otkupljivača i prerađivača pečurke i šumskih plodova iz Rožaja, Feho Kalač, kaže da toliko vremena treba da se vidi da li će pečurka, sada kada je ugrijalo, krenuti i da li će je biti na početku ove sezone.

Kalač prije svega misli na vrganj i lisičarku koji su u inostranstvu najviše traženi. „Nešto vrlo malo što je bilo smrčka, to su ljudi brali za svoje potrebe ili su prodavali na primorju. Sada nam ostaje samo da čekamo i da u narednim danima vidimo hoće li ove godine biti vrgnja i lisičarke, ili će se ponoviti loša godina kao što je bila prošla.“

Kada se radi o drugim šumskim plodovima, prvenstveno borovnici i malini, on ocjenjuje da je godina vrlo loša, ali se zato nada da će uspjeti da plasira zalihe borovnice od prošle godine koje ima u svojim hladnjačama. „U nižim planinskim predjelima roda borovnice skoro da nema. Vidjećemo u vrhovima kakav će biti rod, gdje malo kasnije zrijeva, ako je neki grad ne pokosi“, objašnjava Kalač. Ovogodišnje cijene pečurke, dodaje, još nisu formirane, i to će se znati početkom avgusta, kada će, ako bude roda, berba biti u punoj sezoni.

Kalač, vlasnik preduzeća K.D. Sloga,   podsjeća da je prošlogodišnja sezona berbe  pečurke na sjeveru Crne Gore potpuno propala, i gaji nadu da se to ove godine neće ponoviti.

Tada se pokazalo da nedostatak državne strategije u ovoj oblasti dovodi na ivicu opstanka jednu značajnu privrednu granu, otkupljivače i prerađivače, ali i obične građane, odnosno berače, koji od toga ostvaruju značajne prohode. Kalač, kao iskusni privrednik u oblasti otkupa i prerade pečurki i šumskih plodova, ističe da je uspio da prošlu godinu premosti otkupom kleke i jagode.

Samo godinu ranije, 2022., pečurka je bila prerodila da se nije imala gdje skladištiti, odnosno da nije bilo dovoljno hladnjača u kojima bi se mogla sačuvati, da bi 2023. bila potpuno obrnuta situacija. Monitor je pisao kako je vrganj 2022. godine „prerodio“ i da su otkupljivači uzimali samo najkvalitetniju klasu, i to po cijeni od svega 1,5 eura, zbog malih kapaciteta privatnih hladnjača na sjeveru, dok je ona slabije klase trunula u šumama. Prošle godine vrgnja, kao se to obično kaže, nije bilo ni za lijek, a kilogram je dostizao cijenu od 13 eura.

Na stranu nedostatak skladišnih kapaciteta, kažu otkupljivači. Crna Gora, prema njihovim riječima, sve ove godine nije učinila ništa da stimuliše razvoj prerađivačkih pogona za pečurku. Pokazalo se da su otkupljivači pečurke i drugih šumskih plodova ostavljeni sami sebi. Država im nije mogla pomoći ni kada su im hladnjače ostale pune malina. Nije im mogla pomoći ni da smjeste tržišne viškove pečurke.

„Ne smijemo biti prepušteni vremenskim uslovima i rodu pečurke i šumskih plodova od godine do godine. Potrebne su nam fabrike za preradu tržišnih viškova u godinama kada robe ima mnogo. Preradi se, sačuva se do povoljnog trenutka i povoljne cijene na tržištu, i onda nema stihije“, kažu privrednici u ovoj oblasti.

Zato vlasnik K.D. Sloga iz Rožaja kaže da im ostaje da u narednih deset dana gledaju u nebo i čekaju da vide kakav će ove godine biti rod pečurke. „Ako ne rodi, svi smo na gubitku, od berača, preko otkupljivača do izvoznika“, kaže Feho Kalač.

Na sjeveru Crne Gore je značajan broj i individualnih domaćinstava, koja nijesu privredno registrovana, a bave se berbom i osnovnom preradom. Ta domaćinstva su toliko razvila posao da su počeli sami da prerađuju pečurku u kućnoj radinosti i manjim pogonima, i najčešće sušeći je, čuvaju do trenutka kada će biti bolja potražnja i cijena. U jednom takvom domaćinstvu Monitoru su kazali da sa velikim nestrpljenjem čekaju kakva će biti ova godina kada se radi o vrgnju.

„Ko hoće, može da zaradi. Jedan berač može za samo dan da skupi trideset do četrdeset kilograma vrgnja i drugih pečurki prve klase. Ako je više berača u porodici, to je znači više novca. Tolike dnevnice nema nigdje“, kažu u tom domaćinstvu.

Sezona branja pečurke, tako nije ni počela, a u lancu od berača, do otkupljivača, prerađivača i izvoznika, svi su kao na trnju.  Vrganj iz naših krajeva posebno je tražen na inostranom tržištu, prije svega italijanskom, a sezona branja, kada ga ima, traje sve do prvih snjegova.

Zbog ranije privatizacije i propasti nekih velikih poljoprivrednih preduzeća, kakvo je, na primjer, bilo beransko Agropolimlje, kada je uništena najveća hladnjača na sjeveru, sada se osjeća veliki nedostatak skladišnih prostora i hladnjača. Sagovornici Monitora slažu se da privatni preduzetnici, kojih nije malo, ipak nijesu nadosmjestili tu hladnjaču koja je pretvorena u jedan hipermarket.

Iz godine u godinu sve više se pokazuje da bi država morala da se organizovanije uključi, i da pomogne privatne preduzetnike u oblasti otkupa pečurke i drugih šumskih plodova. Najbolji način za to je, smatraju, razvijanje prerađivačkih, ali isto tako i skladišnih kapaciteta u kojima bi sirovina mogla da se čuva.

Za sada, sve se svodi na pogled uprt u nebo.

                                                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJ JOŠ NEĆE DOBITI VELIKU SOLARNU ELEKTRANU: Daleko su paneli na Briskoj gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nada da će Ulcinj dobiti još jedan veliki objekat za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, uz vjetropark na Možuri, sve je dalje iako se prvobitno planiralo da ona proradi još krajem 2021. godine. U međuvremenu je potpisano pet aneksa za produženje roka za zakup zemljišta

 

 

Nova tenderska komisija Vlade Crne Gore za projekat solarne elektrane Briska gora u Ulcinju poništila je prošle sedmice odluku o rangiranju kandidata koja je usvojena prije šest godina. Na taj način čitav postupak je vraćen na početak, pa će se još dugo čekati na gradnju najveće solarne elektrane u Evropi.

U najnovijoj odluci Tenderske komisije, sve ponude su proglašene nevažećima, uglavnom zbog tehničkih nepravilnosti, poput nedostatka prevoda dokumentacije. Prema rang-listi iz 2018. godine, prvorangirani ponuđač je bio konzorcijum državne Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), državne firme Fortum iz Finske i kompanije Sterling & Wilson International Solar FZCO. (Fortum i EPCG po 49%, a S&W dva odsto).

Upravni sud Crne Gore je odluku prethodne Komisije o rangiranju kandidata poništio u septembru 2022. godine na prigovor jednog od ponuđača, konzorcijuma Montesolar. Onda se čekalo na izmjene Prostornog plana Crne Gore, sve do ove odluke Tenderske komisije. Nada da će Ulcinj dobiti još jedan veliki objekat za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, uz vjetropark na Možuri, sve je dalje, iako se prvobitno planiralo da ona proradi još krajem 2021. godine. U međuvremenu je potpisano pet aneksa za produženje roka za zakup zemljišta.

I ekološki aktivisti smatraju da mnogo opreznije treba ulaziti u ovako velike projekte, posebno ako ne postoji procjena stanja biodiverziteta na tom području. “Već šest godina traje lutanje sada već nekoliko vlada Crne Gore u pokušajima da se izmjenom prostorno-planske dokumentacije, bez poštovanja zakonskih procedura, obezbijede uslovi da se preko 6,6 miliona kvadratnih metara površine karakterističnog pejzaža Briske gore iskrči i oslobodi vegetacije, te da se na nju postave solarni paneli”, kaže za Monitor čelnica Green Home Azra Vuković. „Treba preispitati opravdanost lokacije na kojoj je planirana solarna elektrana na Briskoj gori, kako bi se izbjegla trajna degradacija ključnih vrijednosti ovog područja kroz uništavanje pejzaža, sječu šuma i negativne uticaje na ptice, biodiverzitet, kulturno nasljeđe i lokalno stanovništvo.“

Vuković navodi da je Briska gora područje izuzetnih prirodnih, ali i kulturnih vrijednosti, koje uključuje rijeku Bojanu, Šasko jezero i Knete. “Izgradnja solarne elektrane na Briskoj gori je još jedan u nizu velikih infrastrukturnih projekata u realizaciji kojih je primijenjen pogrešan redosljed koraka. Pošto je prije zaključivanja ugovora sa investitorom i izrade izmjena i dopuna važeće prostorno – planske dokumentacije neophodno bilo sprovesti procjenu stanja biodiverziteta na predmetnom području”, dodaje Vuković.

Čitav ovaj posao vrijedan preko 210 miliona eura do zadnjih dana svog tehničkog mandata vodila je vlada premijera Duška Markovića. Tako je, na primjer, izmjenama i dopunama Prostorno-urbanističkog plana opštine Ulcinj od kraja oktobra 2020. godine stvorila sve pretpostavke za početak radova. Tim dokumentom je bilo predviđeno da se zona za izgradnju solarne elektrane poveća za gotovo dva puta, sa prvobitno planiranih 4,7 na 6,6 pa potom na čak 9,25 miliona metara kvadratnih, odnosno da se kapacitet tog energetskog objekta poveća sa 118 megavata (MW) na čak 262 MW. Isticalo se da bi planirana godišnja proizvodnja iznosila oko 450 gigavat sati (GWh) električne energije godišnje.

„Ova solarna elektrana biće najveća ovog tipa u Evropi”, poručivali su predstavnici prvorangiranog konzorcijuma i navodili da će ona zapošljavati 226 radnika.

Prema saopštenju tadašnje crnogorske vlade, izgradnjom solarne elektrane na Briskoj gori, Crna Gora daje značajan doprinos borbi sa globalnim klimatskim promjenama i pravi iskorak prema većoj energetskoj efikasnosti i nezavisnosti, a izgradnja takvog objekta dovodi do poboljšanja ukupnog elektroenergetskog sistema Crne Gore.

Ulcinjsku vlast niko nije pitao za ove planove. Nije to bilo ni potrebno, jer je ključni faktor u lokalnoj samoupravi bila DPS, tadašnja Markovićeva stranka. Činjenica je takođe da bi, iako je riječ o ogromnom području, opština Ulcinj trebalo samo od zakupnine na zemljište godišnje da dobija oko dva miliona eura. Za lokalnu samoupravu čiji je budžet oko 16 miliona eura, riječ je o značajnoj sumi.

U Ulcinju su se ponadali da bi izgradnjom ovakvih kapaciteta Ulcinj postao centar proizvodnje obnovljive energije u Crnoj Gori. Uostalom, tako mu nešto pripada po prirodnim potencijalima: prosječno godišnje sijanje sunca (insolacija) u Ulcinju dostiže čak 218 dana. To je više od 2.700 časova godišnje ili dnevno 7,4 časova. U toku ljeta taj pokazatelj je veći za 50 odsto (11,5 časova dnevno).

Poznati ulcinjski ekolog Dželal Hodžić kaže za Monitor da obzirom na izvanredne mogućnosti i čist solarni potencijal, Ulcinj i Primorje, pa i čitava država, sve svoje potrebe za električnom energijom mogu lako i jednostavno zadovoljavati gotovo isključivo od sunca. “Posebno ako se zna da se veliki dio struje u našim domaćinstvima koristi za zagrijavanje vode!?”, navodi on napominjući da u ovom slučaju treba svakako treba uzeti u obzir primjedbe renomiranih organizacija civilnog društva kakva je Green Home.

Crna Gora je u decembru prošle godine dobila prvu solarnu elektranu izgrađenu na zemlji – Čevo solar, snage 4,4 MW. Država je, inače, izdala urbanističko-tehničke uslove za gradnju 30 velikih elektrana za zelenu energiju, najvećim dijelom solarnih postrojenja, snage 4.000 MW, ali realizacija na terenu, što se najbolje vidi na primjeru Briske gore, ide prilično sporo.

        Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo