Povežite se sa nama

OKO NAS

ZAŠTITA CRNOGORSKIH ŠUMA OD POŽARA: Jednima obaveza, drugima korist

Objavljeno prije

na

Prema podacima organizacije Zeleni Crne Gore, tokom minulih 15 godina, na teritoriji naše države evidentirano je više od 1.500 šumskih požara, u kojima je uništeno ili oštećeno 1,3 miliona kubnih metara drvne mase. Požari imaju primat u devastaciji šuma nad nelegalnom sječom i drugim oblicima uništavanja. Država još nije uspjela da nađe uspješan model zaštite od vatre tog ogromnog ekonomskog i ekološkog bogastva.

Pred još jednu sezonu požara jasno je da će šumske komplekse na sjeveru i dalje štititi jedino pripadnici lokalnih službi zaštite i spasavanja. Kao i uvijek, bez ičije pomoći, s oskudnom opremom i malobrojnim ljudstvom, bez osnovnih kapaciteta pokušavaće da ogromna šumska prostranstva zaštite od vatrene stihije.

Stručnjaci iz oblasti šumarstva smatraju da bi vatrogascima u gašenju požara, prije svih, pomoć trebalo da pruže koncesionari, odnosno oni koji imaju najveću i najdirektniju korist od šuma. Prema iskustvima rukovodilaca službi zaštite sa sjevera, ta podrška je gotovo uvijek izostajala.

,,Neodogovoran je stav onih koncesionara koji smatraju da zaštita šuma od požara nije njihova briga, čak ni u gazdinskim jedinicama na kojima sijeku, shodno ugovorima o koncesijama. Zabluda je da službe zaštite i spasavanja u opštinama mogu efikasno zaštititi na hiljade hektara šuma”, kaže inž. Dragiša Dožić, dugogodišnji direktor kolašinskog Šumsko-industrijskog kombinata Tara i Nacionalnog parka Biogradska gora.

On, kao argument za tvrdnju da smo otišli tri koraka unazad u gazdovanju resursima, navodi primjer iz sedamdesetih godina prošlog vijeka. Tih godina požari su bili česta pojava na teritoriji kolašinske opštine. Više požara je izbilo u tarskom šumsko privrednom području, u rejonu visokih mješovitih šuma i u dolini rijeke Morače.

,,U gašenju požara učestvovalo je više stotina uposlenih iz radne organizacije Tara, koja je gazdovala šumom na tom području, zatim, građani Kolašina, koji su se odazvali opštoj mobilizaciji, pripadnici JNA… Nebriga, koja se ispoljava prema vrijednostima a čija je glavna karakteristika zadovoljiti trenutne potrebe, odlika je našeg društva. Posljedice takve orijentacije već su jasno vidiljive”, tvrdi Dožić.

Slična sjećanja ima i bivši prvi čovjek pljevaljske Službe zaštite i spasavanja Mlađen Simović. On kaže da se osamdesetih godina ,,o šumama starao isključivo onaj ko je gazdovao njima”. Tada je, objašnjava Simović, Šumsko preduzeće bilo u punoj snazi i šume su izuzetno dobro štićene.

,,Ako bi se desio veliki požar, prekidala bi se proizvodnja i radnici su angažovani na gašenju. U periodu kada su šumska preduzeća slabila, počelo se oslanjati na lokalnu službu, koju prethodno niko nije osposobio za toliki obim posla”, kaže on.

Članom 41, Zakona o šumama, definisano je da se „zaštita šuma od požara obavlja u skladu s godišnjim planom zaštite, koji donosi organ državne uprave nadležan za gazdovanje šumama”. Istim članom definisano je i da se „za šume koje su naročito izložene opasnostima od požara, godišnjim planom zaštite predviđaju i posebne mjere za sprječavanje požara, kao što su stvaranje prosjeka, obezbjeđenje potrebnih količina vode, podizanje zaštitnih pojaseva pored saobraćajnica, kresanje prizemnih grana kod četinara i druge mjere…”. Prema programu gazdovanja šumama za prošlu godinu, Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja za zaštitu od požara izdvojilo je svega 27.980 eura za cijelu državu. Ako se izuzme glavni grad, sve opštine su za sprovođenje protivpožarnih planova dobile samo po 2.000 eura. Direktori šumskih područnih jednica sa sjevera nijesu bili raspoloženi da zvanično komentarišu šta su tim novcem mogli uraditi i da li su uopšte išta radili, osim što su napisali planove.

Simović je siguran da svi ti planovi ostaju na papiru. On tvrdi da je osnovni problem što zakon nije precizno definisao čija je tačno obaveza gašenje vatre u šumskim kompleksima. Neosporno je, naglašava, da se koncesionari moraju obavezati da vode računa o sredini iz koje uzimaju bogatstvo.

To čak ni formalno nije učinila većina manjih koncesionara, dok i oni koji su tu obavezu ,,na papiru” preuzeli, kao što je kompanija Vektra Jakić za pljevaljske šume, nijesu baš pokazivali namjeru da ispoštuju taj dio ugovora.

Na području beranske opštine, od početka aprila, bilo je, kako tvrdi komandir tamošnje Službe zaštite i spasavanja Tihomir Bogavac, dvadesetak šumskih požara. Sve su lokalizovali sami vatrogasci.

,,Ti požari su zahvatili šumske komplekse na području Jugovina u Buču. Naravno, sami smo ih ugasili. Od kada sam ja na ovoj funkciji ne sjećam se da je iko priskočio u pomoć, a tu prije svega mislim na radnike preduzeća, koja su korisnici koncesija ili zaposleni u Područnoj jedinici Uprave za šume”, tvrdi on.

Intervencije na teško pristupačnim područjima pod šumom, napominje Bogavac, ogroman su finansijski izdatak za lokalnu upravu, ali i veliki napor i rizik za vatrogasce. O tome malo ko vodi računa, a oni koji zarađuju na drvnoj građi, najmanje.

Slično je iskustvo i Miloša Vlahovića, komandira kolašinskih vatrogasaca. Ni on ne moža kazati da su njegovim kolegama ikada u pomoć pritekli koncesionari, odnosno zaposleni u područnim šumarskim jedinicama.

Iz razgovora s nekoliko vlasnika preduzeća, koja eksploatišu drvnu građu na sjeveru, jasno je da zaštitu šuma od požara ne smatraju svojim poslom niti obavezom. Za to, kažu, nemaju obučene ljude ni opremu.

,,Meni nije jasno zbog čega me to pitate. Nema u mom koncesionom ugovoru ništa o tome da moji radnici, koji su motoristi i skideristi, treba još i vatru da gase. Valjda postoje ljudi plaćeni za to. Mislim da ste pogriješili sagovornika za tu temu i ne pišite mi ime u novinama”, kaže jedan od koncesionara sa sjevera.

Njegov kolega, vlasnik kolašinskog preduzeća, Kubura promet Ljubiša Kuburović, objašnjava da je jasno da koncesionari treba da vode računa da ne izazovu požare na terioriji gdje rade. Međutim, ni on tačno ne zna koje su mu obaveze ukoliko do požara u tom dijelu šume ipak dođe.

,,Nikada se do sada nije desio požar na rejonu na kom moje preduzeće eksploatiše. Smatram da je gašenje vatre, koja prijeti nekom pirodnom bogastvu, obaveza svakog građanina, pa i moja, kao i radnika čiji sam poslodavac. Nije mi poznato da sam ugovorom preuzeo neke posebne obaveze što se toga tiče”, kaže on.

Zbog nedorečenosti propisa, kada je riječ o zaštiti šuma od požara i mnogim drugim devastacionim procesima, tvrdi Dožić, stanje u toj oblasti je haotično i neophodne su hitne sanacione, ali i zakonske mjere. On upozorava da je saniranje devastiranih šuma dug proces, koji treba pratiti decenijama da bi se postigao željeni cilj.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KASARNA U ANDRIJEVICI OSTAJE PREDIZBORNO OBEĆANJE DPS: Na mjestu voljno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova ministrica odbrane Olivera Injac je nedavno razgovarala o obećanoj kasarni VCG sa rukovodstvom opštine i saopštila da od te ideje, koju je DPS raubovao u nekoliko izbornih utrka, za sada nema ništa. Neophodan novac (17 miliona eura) potrebniji je na nekim drugim mjestima

 

Među brojnim nerealizovanim projektima koji su se proteklih godina nalazili na listi obećanja biviše vlasti, našla i izgradnja kasarne u Andrijevici u kojoj je trebalo da se stacionira blizu dvije stotine vojnika. Mahom mještana tog kraja.

Obećanja je, najšire ruke, dijelio bivši ministar odbrane Predrag Bošković, kada je i u posljednjoj predizbornoj kampanji, kao koordinator DPS za Berane i Anadrijevicu, potencijalnim glasačima nudio posao, primajući građane na razgovor u jednom poznatom ugostiteljskom objektu u Beranama. Tu, za jednim stolom,  naočigled drugih gostiju i ugostiteljskog osoblja, bili su njegov predizborni štab i kancelarija iz koje je regrutovao i buduće vojnike Vojske Crne Gore.

Posao u VCG obično je bila prva ponuda. Pa još začinjena mogućnošću da se službuje u kasarni u Andrijevici koja se gradi i otvara već nekoliko godina, ali nikako da se zaista sagradi i useli. A prema informacijama do kojih je došao Monitor, ništa od obećavanoga se u skorije vrijeme neće ni desiti.

Poslije avgustovske smjene vlasti, nova ministrica odbrane Olivera Injac je nedavno, u prolasku kroz Andrijevicu, razgovarala o obećanoj kasarni sa rukovodstvom opštine i jasno saopštila da od te ideje, koju je DPS raubovao u nekoliko izbornih utrka, za sada nema ništa. Zato ostaje za tu namjenu kupljeno, odnosno eksproprisano, zemljište u Andrijevici, ispod varoši, u mjestu Prljanije, i to ne po povoljnim cijenama. Koje sada zarasta u travu i korov.

Ako se pogledaju izjave bivšeg ministra odbrane i nekadašnjeg predsjednika opštine Andrijevica Srđana Mašovića, date prije nekoliko godina, taj objekat, čija je vrijednost procjenjivana na oko sedamnaest miliona eura, trebalo je davno da bude završen. Međutim, do sada nije postavljen ni kamen temeljac. Od kasarne u Andrijevici, koja je, prema najavama, trebalo da ponese ime Vojvoda Miljan Vukov još uvijek nema ništa, iako je Mašović sa pozicije prvog čovjeka Opštine prije tri godine kazao da se do 2020. godine u Andrijevici  mora stacionirati elitna jedinica od 150 vojnika.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JEDINI MORSKI AKVARIJUM U CRNOJ GORI U KOTORU: Spomenik kulture, nauke i prirodnog bogatstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi i jedini morski akvarijum u Crnoj Gori, Akvarijum Boka, otvoren je nedavno u Kotoru. Najbolje promoviše raznovrsnost morskog dobra naše države, a služiće i u naučne svrhe. Ideja o otvaranju jednog takvog akvarijuma postojala je duži niz decenija

Centar za zaštitu biodiverziteta Jadrana Akvarijum Boka, otvoren nedavno u Kotoru, istinski je spomenik kulture i prirodnog bogatstva Crne Gore. Kao naučni park, i sjedište Instituta za biologiju mora, tek će otvoriti nove vidike.

Ideja o otvaranju morskog akvarijuma u Crnoj Gori postojala je duži niz decenija, kaže za Monitor rukovodilac Akvarijuma Boka dr Mirko Đurović i nekadašnji direktor pomenutog Instituta.

Inicijativa je bila i od strane Instituta, i od zainteresovanih pojedinaca. ,,Za turističku i mediteransku zemlju sasvim je prirodno bilo razmišljati u pravcu otvaranja ovakvog sadržaja, naročito u nekom od primorskih gradova. Institut za biologiju mora je davnih 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka imao funkcionalan akvarijum, ali je on služio isključivo u eksperimentalno-naučne svrhe, dok su tadašnji rukovodioci predlagali da se, po uzoru na dubrovački akvarijum, otvori nešto slično unutar zidina Starog grada Kotora. Međutim i pored postojanja stručnih kapaciteta i neophodnih tehnoloških preduslova, kao što su dobar kvalitet morske vode, blizina mora i veliki broj posjetilaca tokom ljetnjih mjeseci, nije postojala inicijativa sa bilo kog nivoa odlučivanja za otvaranje jednog ovakvog atraktivnog prostora“, ističe Đurović.

Akvarijum Boka danas je sastavni dio Centra za zaštitu biodiverziteta Jadrana, podorganizacione jedinice Instituta za biologiju mora. Nastao je kao produkt projekta MONTEAQUA, vrijedan preko milion eura, koji je finansirala Ambasada Kraljevine Norveške u Beogradu, uz podršku partnera iz Akvarijuma Kragujevac sa kragujevačkog Prirodno-matematičkog fakulteta.

Pripreme za ovaj poduhvat trajale su dugo. Preispitivano je da li se upuštati u jednu ovakvu avanturu. Iz Instituta, koji je naučno-istraživačka jedinica Univerziteta Crne Gore, bili su svjesni da će realizacijom ovog projekta proširiti svoju djelatnost u edukativnom i turističkom smjeru. ,,Ipak nas je vodila želja da vratimo nekadašnji sjaj dijelu zgrade Instituta, da renoviramo u potpunosti bivši eksperimentalni akvarijum (napušten i neupotrebljiv posljednjih tridesetak godina) i da budemo ponosni vlasnici prvog morskog akvarijuma u Crnoj Gori“, kaže dr Đurović.

Trideset šest mjeseci intenzivnog rada bilo je potrebno da se osposobi moderan i tehnološki savremeno opremljen akvarijum sa 16 bazena različitih dimenzija. Smjestiti šarenoliki živi svijet Jadrana u ograničeni prostor i u objekat koji je pod zaštitom spomenika kulture, samo je po sebi, izazov.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SJEVER I 5G TEHNOLOGIJA: Testiranje mreže i predrasuda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora i dalje čeka na stvaranje regulatornih i tehničkih uslova za implementaciju 5G mreže na nivou države. No, minule sedmice, Crnogorski Telekom je, bez najave, pustio u probni rad bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama, čime je testirana 5G mreža. To je izazvalao burne reakcije, ali i strah, dijela građana u te dvije opštine

 

Građani sjevera Crne Gore još imaju puno nedoumica, ali i straha vezano za 5G tehnologiju, pokazalo se minule sedmice. Negodovanje, uznemirenost i optužbe na račun Crnogorskog Telekoma,  pratili su puštanje u eksperimentalni rad dvije bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama. Ako je  suditi i prema onome što je poručeno iz ekoloških organizacija na sjeveru,  država, odnosno,  mobilni oprateri,  prije  implementacije 5G tehnologije moraće da ulože mnogo truda na edukaciji i informisanju građana. Reakcije sa sjevera pokazale su i da to do sada nije činjeno na odgovorajući način.

Kako za Monitor kaže Zdravko Janušević, izvršni direktor NVO Bjelopoljski demokratski centar,  najproblematičnije je  što  su iz „cijelog procesa izopšteni građani“. On skreće pažnju i na, kako tvrdi, činjenicu da je prilikom postavljanja i puštanja u probni rad baznih stanica zaobiđena i lokalna uprava.

„To sam provjerio i u nadležnom sekretarijatu, uopšte nijesu bili obaviješteni o svemu ovome. Sve ostale bazne stanice pratila je odgovorajuća dokumentacija sa lokalnog nivoa. Ovog puta ne. Nije bilo prilike za javnu raspravu, nema Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu. Ne znamo koje su posljedice po zdravlje građana. Telekom je pokazao određenu drskost i nezainteresovanost za stav građana… “, kaže sagovornik Monitora.

On podsjeća da je grupa NVO sa sjevera,  prije nekoliko dana,  na konferenciji za štampu, postavila brojna pitanja tom mobilnom operateru.  Interesovalo ih je „da  li su sprovedena mjerenja zračenja i koliki je uticaj elekromagnetnog zračenja na građane“.  Pitali su i zbog čega Elaborat,  koji je uradio Elektrotehnički fakultet, nije javno prezentovan. Zamjerili su i što se postavljanje 5G mreže desilo u samom centru Bijelog Polja.

„Ono što nijesmo spomenuli na konferenciji za novinare, kada smo čuli za probni rad baznih stanica, je i dilema oko opreme koja je postavljena. Zbog toga sada pitam Crnogorski Telekom da li je riječ o Huawei opremi. Poznato je da je prošle godine EU upozorila članice i zemlje kanditate  da vode računa o opremi  rizičnih dobavljača 5G opreme“, objašnjava Janjušević.

Prema njegovim riječima, čudne su neke konstatacije iz saopštenja  Crnogorskog telekoma. Iz te kompanije, podsjeća izvršni direktor Bjelopoljskog  demokratskog centra, kazali su da ukoliko se poštuju preporučene granične vrijednosti, 5G tehnologija ne predstavljaju opasnost po zdravlje ljudi.

„Ukoliko i ako… Ko nama garantuje da će biti poštovane granične vrijednosti. Ko je to i kada objasnio građanima, ko će to kontrolisati i ko će odgovarati ako tako ne bude. Imamo puno razloga za nezadovoljstvo i sumnju, čak i strah. Pozivam nadležne da riješe ovu situaciju“, poručuje sagovornik Monitora.

Izršni direktor Mreže NVO sjevera Milorad Mitrović, minule sedmice, upozorio je javnost na „štetnost izloženosti zračenju sa baznih stanica mobilne telefonije“. On je upozorio na rezultate istraživanja italijanskog Instituta Ramacini. Ta studija, tvrdi Mitrović, pokazala je „da su životinje koje su dugo bile izložene uobičajenim nivoima zračenja baznih stanica za mobilnu telefoniju oboljele od švanoma (vrsta raka)“.

Bjelopoljac i prosvjetni radnik Željko Madžgalj, za Monitor kaže da je nije čuo za zabrinutost svojih sugrađana NVO aktivista. Nije ni obaviješten o probnom radu baznih stanica za 5G, ali tvrdi i da nema ni predrasuda ni straha vezano za tu tehnologiju.

„Zaista vjerujem struci i nauci i 5G tehnologiju doživljavam kao popravljanje kvaliteta nekih segmenata naših žiovota. Naravno, čuo sam za teorije zavjere i oko te tehnologije, ali  ne obraćam pažnju. Međutim,  jasno je da  prije svake inovacije,  građani treba da su informisani sa odgovornih i stručnih adresa. Treba da imaju prilku da iznesu svoje nedomumice, da pitaju i da dobiju objašnjenje. Tako će se izbjeći problemi. Transparetan i javan rad je način za razbijanje predrasuda, a relevantni izvori informacija način da se neodomuce riješe“, poručuje sagovornik Monitora.

Iz  Crnogorskog Telekoma su, regujući na negodovanje dijela  civilnog sektora sa sjevera, podsjetili da su „sve zemlje u Evropi i svijetu prošle kroz sličan proces kada je riječ o uvođenju 5G mreže“.

„U svakoj od zemalja su odgovorna tijela i operatori zajednički radili na predstavljanju i edukaciji kada je riječ o toj temi. Isto tako, identični razgovori vodili su se u protekloj deceniji kada su predstavljane 3G i 4G mreže, koje sada koriste svi građani Crne Gore i bez kojih ne mogu da zamisle svoju svakodnevicu“, kažu u toj kompaniji.

Najavili su i da će učestvovati i u organizovanju panel diskusija i predavanja na temu implementacije 5G mreže. Sve sa ciljem, kako objašnjavaju, otklanjanja sumnji i spekulacije kada je riječ o novoj tehnologiji. Tvrde i da su, prije  puštanje u rad baznih stanica,  „urađena sva neophodna mjerenja i provjere u skladu sa crnogorskim zakonima i propisima“.

„Za potrebe testiranja 5G mreže urađen je „Izvještaj o ispitivanju nivoa električnog polja“ na te dvije lokacije. Izvještaj je uradila Laboratorija za mjerenje nivoa elektromagnetnih emisija Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore. Riječ je o jedinom licenciranom tijelu za ovu vrstu mjerenja u Crnoj Gori“, piše u saopštenju  Crnogorskog Telekoma.

Poručuju i da ne postoje naučni dokazi o bilo kakvim štetnim uticajima na zdravlje uzrokovanim elektromagnetnim poljima električnih uređaja ili frekvencija. Pod uslovom, objašnjavaju, da se poštuju preporučene granične vrijednosti.

Kako je lani najavljeno iz regulatorne agencije i mobilnih kompanija koje posluju u Crnoj Gori, prve 5G mreže u Crnoj Gori mogli bi da očekujemo do kraja 2022. godine.

U mnogim državama aktuelne su brojne dileme  oko eventualnog štetnog uticaja 5G tehnologije na životnu sredinu i zdravlje ljudi. Njih prate i sumnje oko  sigurnosti komunikacije i rizika od zloupotrebe tehnologije u cilju ugrožavanja nacionalne bezbjednosti. To su bili razlozi što je, na primjer Slovenija, prošle godine privremeno odložila implementaciju 5G mreža.

Zvaničan stav Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) je da ne postoje kredibilni naučni dokazi o štetnom uticaju na zdravlje ljudi izlaganja elktromagnetnim poljima unutar preporučenih granica. Međunarodna komisija za zaštitu od nejonizujućih zračenja (ICNIRP) ne nalazi potrebu za izmjenom važećih normi u ovoj oblasti, koje su uspostavljene 1999. godine. I Američka agencija za hranu i ljekove (FDA) nedavno je objavila izvještaj o uticajima EM zračenja na zdravlje, kojim je obuhvaćena naučna literatura na ovu temu objavljena između 2008. i 2018. Prema FDA, ne postoje dokazi da se izlaganje EM talasima iz radio spektra na bilo koji način može povezati sa rakom.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo