Povežite se sa nama

OKO NAS

SJEVER: ZABORAVLJENA HEMIJA: Magacini i dalje puni otrova

Objavljeno prije

na

Samo u Polimkinim objektima i dalje se nalazi više od pedeset tona zapaljivih i otrovnih materija, koji su korišćeni u procesu prerade i štavljenja kože. Mještani okolnih naselja naglašavaju da je krajnje začuđujuće što opasne hemikalije i pored brojnih upozorenja niko i ne pokušava da ukloni s prostora gdje svakodnevno cirkuliše veliki broj ljudi, tim prije što se zna da je riječ o supstancama koje mogu da izazovu ekološku katastrofu neslućenih razmjera.

,,Godinama se poteže priča da su u krugu Polimke nakon njenog zatvaranja, ostale tone i tone otrovnih i zapaljivih materijala koji su korišćeni u procesu proizvodnje i prerade kože. Ti materijali uglavnom su skladišteni u takozvanom atomskom skloništu, koje se nalazi s gornje strane bivše fabrike, odnosno iznad sadašnjeg tržnog centra KIPS, okruženog sa dva izbjeglička naselja, gdje živi više od hiljadu ljudi. Toksični materijali odlagani su i u jedno manje sklonište blizu ulaza u KIPS”, pričaju stanovnici ovih naselja.

Prema njihovim riječima, u tim skloništima ostale su i velike količine boja i lakova, razređivača, kao i drugih otrovnih materijala, poput sumporne, mravlje i sirćetne kisjeline.

,,Ipak, niko ne pokušava da ovako opasne materije ukloni s ovog mjesta, što izaziva strah kod lokalnog stanovništva. Zato pozivamo nadležne da to urade jer se radi o pravoj ekološkoj bombi smještenoj u jednoj prenaseljenoj zoni”, kažu mještani Rudeša i okolnih naselja.

Bivši radnici fabrike Polimka takođe smatraju da bi stručne ekipe morale da istraže cijeli prostor koji je pripadao fabrici kože i da odstrane sve ono što bi moglo negativno da utiče na zdravlje ljudi.

,,Hemikalije su bile upakovane u plastične bačve koje su sigurno u fazi raspadanja. To znači da godinama dolazi do isparavanja tako opasnih materija koje zagađuju vazduh. Da stvar bude još opasnija, radi se o kisjelinama, bojama, lakovima i razređivačima koji pri maloj nepažnji mogu da planu i izazovu eksploziju, što bi moglo biti opasno i za čitav grad. S obzirom na to da se radi o toksičnim materijama koje su vrlo opasne po okruženje, moralo bi se što prije pristupiti njihovom uklanjanju, dok za tako nešto ne bude kasno”, upozoravaju bivši radnici Polimke.

Iz preduzeća KIPS, koje je svojevremeno kupilo Polimkine bivše pogone, nezvanično su kazali da oni nemaju nikakve veze s hemikalijama, jer stari magacinski prostori ne pripadaju njihovoj firmi već firmi koja je u međuvremenu ugašena.

Iz KIPS-a su ranije tvrdili da su oni u martu 2009. godine postupili po nalogu inspekcije i da su sakupili hemikalija iz proizvodnih pogona, da bi ih potom uskladištili u betonsko skladište, kao i da je to skladište pod stalnim nadzorom ekološke inspekcije.

Da zaboravljene opasne hemijske supstance u starim fabričkim objektima u Beranama i dalje nijesu uklonjene, iako je Monitor na ovaj problem ukazivao još prije godinu, svjedoči i situacija u fabrici papira, gdje su vlasnici pokušali da problem riješe tako što će hemikalije prikriti zatrpavanjem.

„Pokušali su da hemikalije prekriju pilotinom i otpacima od prerade drveta iz obližnje fabrike. Naravno, to nije nikakvo rješenje”, ispričao je jedan dobro obaviješteni stručnjak.

Više bivših radnika i poznavalaca ovog problema potvrdilo je da je situacija alarmantna i da je krajnje vrijeme da državne inspekcije izađu na teren i natjeraju vlasnike ove fabrike da hemijske materije najprije lageruju na sigurno mjesto i da ih potom i unište.

Prema njihovim riječima, u fabrici postoje velike količine hemijskih supstanci u buradima koja su tu ostala još iz vremena Fabrike celuloze dok se koristila takozvana prljava tehnologija, kao i da se u neobezbijeđenim prostorijama bivše laboratorije nalaze dodatne količine drugih hemijskih supstanci koje se i danas mogu koristiti čak i u terorističke svrhe.

Pored kaustične sode i natrijum metasilikata rumunske prizvodnje, kalcijumoksida i aluminijum sulfata, tu se nalazi i ogromna količina nedefinisanih supstanci. U magacinu ima makar trideset tona raznih sirovina i na desetine buradi s nepoznatim sirovinama. Dobrom dijelu tih hemikalija istekao je i rok trajanja, a potpuno je nepoznato šta se dešava nakon toga.

Beranska fabrika celuloze i papira imala je svojevremeno najbolju laboratoriju na čitavom sjeveru države. Ta laboratorija, koja danas propada, bila je opremljena kao i sve laboratorije u svijetu. U njoj je bilo svega, i od toga svega danas ima ponešto što je vrlo opasno.

Koliko su hemikalije koje se nalaze u bivšoj fabrici papira opasne, govori i podatak da se 1987. godine, dok je fabrika još bila u punom pogonu, dogodilo trovanje radnika i da je jedan od njih nešto kasnije preminuo. Taj događaj je vješto sakriven od javnosti i o tome se danas skoro ništa ne zna. Upravo te hemijske i mnoge druge opasne supstance i dalje se naleze u magacinima ove fabrike za koju se više ne zna ni čija je.

Fabrika papira u Beranama trenutno je u fazi potpunog propadanja. Iskusni stručnjaci i poznavaoci prilika postavljaju pitanje šta će biti s opasnim hemikalijama koje se nalaze u oronuloj zgradi bivše laboratorije ili su razasute po krugu kompanije. Oni ukazuju da je možda i veći problem hemikalija koja se nalazi u bivšoj fabrici kože Polimka.

Zato su se pored bivših radnika ovih fabrika, koji veoma dobro znaju kakvu potencijalnu opasnost predstavlja zaboravljena hemija, uz mještane okolnih naselja na Rudešu, oglasili i stanovnici Beransela. Ovo medijima poznato naselje vazdušnom linijom veoma je blizu dvjema fabrikama. I oni su zatražili da se pod hitno uklone opasne hemijske supstance koje su uskladištene u fabrikama koje nijesu daleko od njihovih kuća.

Osim fabrike papira i fabrike kože u Beranama, ekolozi upozoravaju da bi trebalo provjeriti kakve zaostale hemije i u kojim količinama ima u magacinima bivše fabrike impregnacije u Kolašinu, zatim u fabrici Dekor u Rožajama, u Vunarskom kombinatu u Bijelom Polju, kao i još nekim fabrikama na sjeveru.

To su samo neka od mjesta gdje bi moglo biti opasnih hamijskih supstanci zaostalih iz procesa proizvodnje. Sagovornici Monitora smatraju da se ovaj problem može kriti još neko vrijeme, ali samo do trenutka kada Crna Gora otvori poglavlje koje se tiče zaštite životne sredine. Tada će problem zaboravljene hemije u fabrikama na sjeveru možda imati međunarodni karakter.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

KASARNA U ANDRIJEVICI OSTAJE PREDIZBORNO OBEĆANJE DPS: Na mjestu voljno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova ministrica odbrane Olivera Injac je nedavno razgovarala o obećanoj kasarni VCG sa rukovodstvom opštine i saopštila da od te ideje, koju je DPS raubovao u nekoliko izbornih utrka, za sada nema ništa. Neophodan novac (17 miliona eura) potrebniji je na nekim drugim mjestima

 

Među brojnim nerealizovanim projektima koji su se proteklih godina nalazili na listi obećanja biviše vlasti, našla i izgradnja kasarne u Andrijevici u kojoj je trebalo da se stacionira blizu dvije stotine vojnika. Mahom mještana tog kraja.

Obećanja je, najšire ruke, dijelio bivši ministar odbrane Predrag Bošković, kada je i u posljednjoj predizbornoj kampanji, kao koordinator DPS za Berane i Anadrijevicu, potencijalnim glasačima nudio posao, primajući građane na razgovor u jednom poznatom ugostiteljskom objektu u Beranama. Tu, za jednim stolom,  naočigled drugih gostiju i ugostiteljskog osoblja, bili su njegov predizborni štab i kancelarija iz koje je regrutovao i buduće vojnike Vojske Crne Gore.

Posao u VCG obično je bila prva ponuda. Pa još začinjena mogućnošću da se službuje u kasarni u Andrijevici koja se gradi i otvara već nekoliko godina, ali nikako da se zaista sagradi i useli. A prema informacijama do kojih je došao Monitor, ništa od obećavanoga se u skorije vrijeme neće ni desiti.

Poslije avgustovske smjene vlasti, nova ministrica odbrane Olivera Injac je nedavno, u prolasku kroz Andrijevicu, razgovarala o obećanoj kasarni sa rukovodstvom opštine i jasno saopštila da od te ideje, koju je DPS raubovao u nekoliko izbornih utrka, za sada nema ništa. Zato ostaje za tu namjenu kupljeno, odnosno eksproprisano, zemljište u Andrijevici, ispod varoši, u mjestu Prljanije, i to ne po povoljnim cijenama. Koje sada zarasta u travu i korov.

Ako se pogledaju izjave bivšeg ministra odbrane i nekadašnjeg predsjednika opštine Andrijevica Srđana Mašovića, date prije nekoliko godina, taj objekat, čija je vrijednost procjenjivana na oko sedamnaest miliona eura, trebalo je davno da bude završen. Međutim, do sada nije postavljen ni kamen temeljac. Od kasarne u Andrijevici, koja je, prema najavama, trebalo da ponese ime Vojvoda Miljan Vukov još uvijek nema ništa, iako je Mašović sa pozicije prvog čovjeka Opštine prije tri godine kazao da se do 2020. godine u Andrijevici  mora stacionirati elitna jedinica od 150 vojnika.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JEDINI MORSKI AKVARIJUM U CRNOJ GORI U KOTORU: Spomenik kulture, nauke i prirodnog bogatstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi i jedini morski akvarijum u Crnoj Gori, Akvarijum Boka, otvoren je nedavno u Kotoru. Najbolje promoviše raznovrsnost morskog dobra naše države, a služiće i u naučne svrhe. Ideja o otvaranju jednog takvog akvarijuma postojala je duži niz decenija

Centar za zaštitu biodiverziteta Jadrana Akvarijum Boka, otvoren nedavno u Kotoru, istinski je spomenik kulture i prirodnog bogatstva Crne Gore. Kao naučni park, i sjedište Instituta za biologiju mora, tek će otvoriti nove vidike.

Ideja o otvaranju morskog akvarijuma u Crnoj Gori postojala je duži niz decenija, kaže za Monitor rukovodilac Akvarijuma Boka dr Mirko Đurović i nekadašnji direktor pomenutog Instituta.

Inicijativa je bila i od strane Instituta, i od zainteresovanih pojedinaca. ,,Za turističku i mediteransku zemlju sasvim je prirodno bilo razmišljati u pravcu otvaranja ovakvog sadržaja, naročito u nekom od primorskih gradova. Institut za biologiju mora je davnih 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka imao funkcionalan akvarijum, ali je on služio isključivo u eksperimentalno-naučne svrhe, dok su tadašnji rukovodioci predlagali da se, po uzoru na dubrovački akvarijum, otvori nešto slično unutar zidina Starog grada Kotora. Međutim i pored postojanja stručnih kapaciteta i neophodnih tehnoloških preduslova, kao što su dobar kvalitet morske vode, blizina mora i veliki broj posjetilaca tokom ljetnjih mjeseci, nije postojala inicijativa sa bilo kog nivoa odlučivanja za otvaranje jednog ovakvog atraktivnog prostora“, ističe Đurović.

Akvarijum Boka danas je sastavni dio Centra za zaštitu biodiverziteta Jadrana, podorganizacione jedinice Instituta za biologiju mora. Nastao je kao produkt projekta MONTEAQUA, vrijedan preko milion eura, koji je finansirala Ambasada Kraljevine Norveške u Beogradu, uz podršku partnera iz Akvarijuma Kragujevac sa kragujevačkog Prirodno-matematičkog fakulteta.

Pripreme za ovaj poduhvat trajale su dugo. Preispitivano je da li se upuštati u jednu ovakvu avanturu. Iz Instituta, koji je naučno-istraživačka jedinica Univerziteta Crne Gore, bili su svjesni da će realizacijom ovog projekta proširiti svoju djelatnost u edukativnom i turističkom smjeru. ,,Ipak nas je vodila želja da vratimo nekadašnji sjaj dijelu zgrade Instituta, da renoviramo u potpunosti bivši eksperimentalni akvarijum (napušten i neupotrebljiv posljednjih tridesetak godina) i da budemo ponosni vlasnici prvog morskog akvarijuma u Crnoj Gori“, kaže dr Đurović.

Trideset šest mjeseci intenzivnog rada bilo je potrebno da se osposobi moderan i tehnološki savremeno opremljen akvarijum sa 16 bazena različitih dimenzija. Smjestiti šarenoliki živi svijet Jadrana u ograničeni prostor i u objekat koji je pod zaštitom spomenika kulture, samo je po sebi, izazov.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SJEVER I 5G TEHNOLOGIJA: Testiranje mreže i predrasuda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora i dalje čeka na stvaranje regulatornih i tehničkih uslova za implementaciju 5G mreže na nivou države. No, minule sedmice, Crnogorski Telekom je, bez najave, pustio u probni rad bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama, čime je testirana 5G mreža. To je izazvalao burne reakcije, ali i strah, dijela građana u te dvije opštine

 

Građani sjevera Crne Gore još imaju puno nedoumica, ali i straha vezano za 5G tehnologiju, pokazalo se minule sedmice. Negodovanje, uznemirenost i optužbe na račun Crnogorskog Telekoma,  pratili su puštanje u eksperimentalni rad dvije bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama. Ako je  suditi i prema onome što je poručeno iz ekoloških organizacija na sjeveru,  država, odnosno,  mobilni oprateri,  prije  implementacije 5G tehnologije moraće da ulože mnogo truda na edukaciji i informisanju građana. Reakcije sa sjevera pokazale su i da to do sada nije činjeno na odgovorajući način.

Kako za Monitor kaže Zdravko Janušević, izvršni direktor NVO Bjelopoljski demokratski centar,  najproblematičnije je  što  su iz „cijelog procesa izopšteni građani“. On skreće pažnju i na, kako tvrdi, činjenicu da je prilikom postavljanja i puštanja u probni rad baznih stanica zaobiđena i lokalna uprava.

„To sam provjerio i u nadležnom sekretarijatu, uopšte nijesu bili obaviješteni o svemu ovome. Sve ostale bazne stanice pratila je odgovorajuća dokumentacija sa lokalnog nivoa. Ovog puta ne. Nije bilo prilike za javnu raspravu, nema Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu. Ne znamo koje su posljedice po zdravlje građana. Telekom je pokazao određenu drskost i nezainteresovanost za stav građana… “, kaže sagovornik Monitora.

On podsjeća da je grupa NVO sa sjevera,  prije nekoliko dana,  na konferenciji za štampu, postavila brojna pitanja tom mobilnom operateru.  Interesovalo ih je „da  li su sprovedena mjerenja zračenja i koliki je uticaj elekromagnetnog zračenja na građane“.  Pitali su i zbog čega Elaborat,  koji je uradio Elektrotehnički fakultet, nije javno prezentovan. Zamjerili su i što se postavljanje 5G mreže desilo u samom centru Bijelog Polja.

„Ono što nijesmo spomenuli na konferenciji za novinare, kada smo čuli za probni rad baznih stanica, je i dilema oko opreme koja je postavljena. Zbog toga sada pitam Crnogorski Telekom da li je riječ o Huawei opremi. Poznato je da je prošle godine EU upozorila članice i zemlje kanditate  da vode računa o opremi  rizičnih dobavljača 5G opreme“, objašnjava Janjušević.

Prema njegovim riječima, čudne su neke konstatacije iz saopštenja  Crnogorskog telekoma. Iz te kompanije, podsjeća izvršni direktor Bjelopoljskog  demokratskog centra, kazali su da ukoliko se poštuju preporučene granične vrijednosti, 5G tehnologija ne predstavljaju opasnost po zdravlje ljudi.

„Ukoliko i ako… Ko nama garantuje da će biti poštovane granične vrijednosti. Ko je to i kada objasnio građanima, ko će to kontrolisati i ko će odgovarati ako tako ne bude. Imamo puno razloga za nezadovoljstvo i sumnju, čak i strah. Pozivam nadležne da riješe ovu situaciju“, poručuje sagovornik Monitora.

Izršni direktor Mreže NVO sjevera Milorad Mitrović, minule sedmice, upozorio je javnost na „štetnost izloženosti zračenju sa baznih stanica mobilne telefonije“. On je upozorio na rezultate istraživanja italijanskog Instituta Ramacini. Ta studija, tvrdi Mitrović, pokazala je „da su životinje koje su dugo bile izložene uobičajenim nivoima zračenja baznih stanica za mobilnu telefoniju oboljele od švanoma (vrsta raka)“.

Bjelopoljac i prosvjetni radnik Željko Madžgalj, za Monitor kaže da je nije čuo za zabrinutost svojih sugrađana NVO aktivista. Nije ni obaviješten o probnom radu baznih stanica za 5G, ali tvrdi i da nema ni predrasuda ni straha vezano za tu tehnologiju.

„Zaista vjerujem struci i nauci i 5G tehnologiju doživljavam kao popravljanje kvaliteta nekih segmenata naših žiovota. Naravno, čuo sam za teorije zavjere i oko te tehnologije, ali  ne obraćam pažnju. Međutim,  jasno je da  prije svake inovacije,  građani treba da su informisani sa odgovornih i stručnih adresa. Treba da imaju prilku da iznesu svoje nedomumice, da pitaju i da dobiju objašnjenje. Tako će se izbjeći problemi. Transparetan i javan rad je način za razbijanje predrasuda, a relevantni izvori informacija način da se neodomuce riješe“, poručuje sagovornik Monitora.

Iz  Crnogorskog Telekoma su, regujući na negodovanje dijela  civilnog sektora sa sjevera, podsjetili da su „sve zemlje u Evropi i svijetu prošle kroz sličan proces kada je riječ o uvođenju 5G mreže“.

„U svakoj od zemalja su odgovorna tijela i operatori zajednički radili na predstavljanju i edukaciji kada je riječ o toj temi. Isto tako, identični razgovori vodili su se u protekloj deceniji kada su predstavljane 3G i 4G mreže, koje sada koriste svi građani Crne Gore i bez kojih ne mogu da zamisle svoju svakodnevicu“, kažu u toj kompaniji.

Najavili su i da će učestvovati i u organizovanju panel diskusija i predavanja na temu implementacije 5G mreže. Sve sa ciljem, kako objašnjavaju, otklanjanja sumnji i spekulacije kada je riječ o novoj tehnologiji. Tvrde i da su, prije  puštanje u rad baznih stanica,  „urađena sva neophodna mjerenja i provjere u skladu sa crnogorskim zakonima i propisima“.

„Za potrebe testiranja 5G mreže urađen je „Izvještaj o ispitivanju nivoa električnog polja“ na te dvije lokacije. Izvještaj je uradila Laboratorija za mjerenje nivoa elektromagnetnih emisija Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore. Riječ je o jedinom licenciranom tijelu za ovu vrstu mjerenja u Crnoj Gori“, piše u saopštenju  Crnogorskog Telekoma.

Poručuju i da ne postoje naučni dokazi o bilo kakvim štetnim uticajima na zdravlje uzrokovanim elektromagnetnim poljima električnih uređaja ili frekvencija. Pod uslovom, objašnjavaju, da se poštuju preporučene granične vrijednosti.

Kako je lani najavljeno iz regulatorne agencije i mobilnih kompanija koje posluju u Crnoj Gori, prve 5G mreže u Crnoj Gori mogli bi da očekujemo do kraja 2022. godine.

U mnogim državama aktuelne su brojne dileme  oko eventualnog štetnog uticaja 5G tehnologije na životnu sredinu i zdravlje ljudi. Njih prate i sumnje oko  sigurnosti komunikacije i rizika od zloupotrebe tehnologije u cilju ugrožavanja nacionalne bezbjednosti. To su bili razlozi što je, na primjer Slovenija, prošle godine privremeno odložila implementaciju 5G mreža.

Zvaničan stav Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) je da ne postoje kredibilni naučni dokazi o štetnom uticaju na zdravlje ljudi izlaganja elktromagnetnim poljima unutar preporučenih granica. Međunarodna komisija za zaštitu od nejonizujućih zračenja (ICNIRP) ne nalazi potrebu za izmjenom važećih normi u ovoj oblasti, koje su uspostavljene 1999. godine. I Američka agencija za hranu i ljekove (FDA) nedavno je objavila izvještaj o uticajima EM zračenja na zdravlje, kojim je obuhvaćena naučna literatura na ovu temu objavljena između 2008. i 2018. Prema FDA, ne postoje dokazi da se izlaganje EM talasima iz radio spektra na bilo koji način može povezati sa rakom.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo