Nema te vještačke inteligencije koja može sakriti loše rukovođenje i njegove posljedice. Što se izgovora tiče, priča je nešto drugačija. Na tom terenu, Al ima još mnogo da nauči od naših političkih prvaka

Pred parlamentarnim Odborom za ekonomiju, finansije i budžet održano je kontrolno saslušanje zbog duplog negativnog mišljenja koje je Državna revizorska institucija (DRI) dala kompaniji EPCG Solar gradnja za finansijski izvještaj i pravilnost poslovanja za prošlu godinu.

Slična “saslušanja” dio su skupštinskog folklora bez suštinskih efekata. Opozicija kritikuje menadžment državnih kompanija, vlast ih pravda i brani. Svako odsvira svoju pa se zdravo i veselo raziđu.

Međutim, Milutin Đukanović, predsjednik odbora direktora EPCG potrudio se da upamtimo ovonedjeljni susret. On je pred parlamentarni odbor došao sa stručnim mišljenjem “nekoga ko sigurno zna mnogo više od svih nas ovdje”. Pokazalo se da nijesu u pitanju ni tzv. top menadžeri EPCG ili Solar gradnje, njihovi saradnici i savjetnici koji tu kompaniju, pa tako i državu, koštaju ozbiljnog novca. Ekspertizu nije radio ni neki ekonomski stručnjak (tim) van krovne kompanije.

Prvi čovjek EPCG je, umjesto navedenih, konsultovao vještačku inteligenciju (Al). “Vještačka inteligencija ne negira da je bilo propusta u poslovanju, ali ukazuje da u tome nema znakova zloupotreba ili nezakonitog raspolaganja”, predočio je Đukanović dio dobijenog ekspertskog nalaza. “Zato smatra (vještačka inteligencija – prim. Monitora) da bi bilo odgovarajuće dati uslovno mišljenje sa rezervom. Negativno mišljenje je neadekvatno, preuveličano i bez pravne i materijalne osnove.”

Đukanović je, jedan od pripadnika prvog ešalona vlasti za koga se, na osnovu obrazovanja i minulog rada, moglo očekivati da se u svom radu potpomaže vještačkom inteligencijom. Ali, uz puno razumijevanje njenih mogućnosti i ograničenja koja u ovom trenutku nijesu mala.

Nekome je palo na pamet da provjeri ono što je čelnik EPCG predočio javnosti. Pred vama je sažeta verzija razgovora sa ChatGPT5 na temu poslovanja Solar gradnje i Al simulacije mogućeg izvještaja DRI na osnovu dostupnih podataka i izvještaja.

“Negativnu stranu poslovanja EPCG Solar gradnja predstavlja dominacija političkih interesa i slaba operativna efikasnost, što je dovelo do gubitaka i neiskorištenih potencijala. Vidi se kako se rupa svake godine povećava, od približno 17,5 miliona eura gubitaka u 2022. do skoro 70 miliona eura do kraja 2025. godine”, sažet je zaključak ChatGPT5, nakon navođenja desetak problematičnih stavki.

I nastavak citiramo:

Stanje u Solar gradnji vs kriterijumi DRI:

• Efikasnost: Realizovano < 40 % planiranih kapaciteta. Studije izvodljivosti nijesu ispoštovane → negativan signal.
• Ekonomičnost: Propušten prihod (~70 miliona € u 4 godine), dok su troškovi stalno rasli → neekonomično poslovanje.
• Upravljanje i organizacija: Višak zapo slenih, niska produktivnost, oprema stajala neinstalirana → slabo upravljanje.
• Politički uticaj: Mediji i sindikati navode “partijsko zapošljavanje” i političke odluke → upitna nezavisnost i profesionalnost.
• Transparentnost: Građani i firme često nijesu imali tačne informacije o dinamici i rokovima, što narušava povjerenje.

Evo kako bi to moglo da zvuči u stilu DRI zaključka: „Državna revizorska institucija daje negativno mišljenje, budući da EPCG-Solar gradnja nije poslovala u skladu sa principima ekonomičnosti, efikasnosti i djelotvornosti, a ostvareni rezultati i način upravljanja ukazuju na značajne nepravilnosti i štetu po javni interes.“

Kraj citata. Zaključke možemo donijeti sami.

Milutin Đukanović pred parlamentom je predočio relativno netačnu ili nepotpunu interpretaciju prepiske sa nekim od odstupnih Al programa. Ne znamo sa kojim, na kom nivou dostupnosti (pretplate) i uz koja pitanja.

“Zloupotrebe i nezakonito raspolaganje” nijesu jedini indikatori/pokazatelji lošeg rukovođenja, kao što nas to pokušava ubijediti prvi čovjek EPCG. Neznanje, nesposobnost, loše planiranje i nerad mogu biti jednako pogubni, čak i u situacijama kada ne podliježu krivičnoj odgovornosti.

Konačno, nema te vještačke inteligencije koja može sakriti loše rukovođenje i njegove posljedice. Makar ne trajno i od svakoga.

Što se izgovora tiče, priča je nešto drugačija. Na tom terenu, Al ima još mnogo da nauči od naših političkih i privrednih prvaka.

Zoran RADULOVIĆ

Premijer nije upućen u detalje zločina na Cetinju. Crnogorska ekonomija stoji prilično dobro. Kapitalni budžet realizuje se sa umjerenom efikasnošću. Važna je  pozicija iz koje se sagledava stvarnost. I moć da nametnete svoju istinu. Dok imate publiku koja vjeruje u čuda

Živimo vrijeme alternativne stvarnosti. Sve se može interpretirati onako kako odgovara onome ko stoji za govornicom. Bez obaveze da obrazlaže istinitost svojih tvrdnji.

U Vladi se, u srijedu, premijer Milojko Spajić sreo sa predstavnicima građana Cetinja koji od početka februara, praktično svakodnevno, protestuju blokirajući saobraćaj na Kruševom ždrijelu zbog (ne)postupanja nadležnih nakon dva masakra u Prijestonici. Premijer je na sastanku, prema navodima prisutnih, pokazao saosjećanje sa gostima i obećao da će izaći u susret njihovim zahtjevima. Osam mjeseci nakon što su oni izašli na ulicu (magistralu). „On nije bio upoznat sa detaljima“, prenijela je utiske jedna od učesnica. „Dogovorili smo se da sve sagleda.Vidim da je spreman, da će biti novosti i da će se sve riješiti. Za petnaest dana biće novi sastanak”.

Na zvaničnom sajtu Vlade (gov.me) i Spajićevom nalogu na platformi X nema  naznaka o održanom sastanku. Samim tim ni o navodnim obećanjima premijera. Ili makar objašnjenje koji su to „detalji“ vazani za zločine na Cetinju sa kojima Spajić nije bio upoznat. Kako i zašto?

Protesti na Kruševom ždrijelu biće nastavljeni. Vidjećemo da li će se šta drugo promijeniti.

„Crnogorska ekonomija stoji prilično dobro“, pohvalio nas je, neki dan, izvršni direktor MMF Jerun Klik. „Ako pogledate nivo nesigurnosti u svijetu i regionu, vidi se da se Crna Gora izdvaja.“

Sedam dan kasnije, iz saopštenja kabineta predsjednika države, saznajemo da je Jakov Milatović sa delegacijom MMF razgovarao „o zabrinjavajućem stanju crnogorske ekonomije“. Inflacija, usporen ekonomski rast, pad životnog standarda…, pobrojao je predsjednik države dio naše stvarnosti koja se, kako vidimo, tumači kao „prilično dobra“ ili „zabrinjavajuća“, zavisno od percepcije posmatrača.

„Više od polovine zaposlenih u Crnoj Gori ima zaradu manju od 800 eura, a  realna vrijednost prosječne plate u odnosu na prošlu godinu manja je za čak 40 eura“, navedeno je u Milatovićevom saopštenju uz naglašavanje nekoliko gorućih problema domaće ekonomije: “Naša privreda stagnira. Turizam, koji je dugo bio motor našeg razvoja, već drugu godinu zaredom bilježi pad. Trgovinski bilans je dodatno pogoršan. U državnim preduzećima nastavlja se partijsko zapošljavanje i loše upravljanje…“.

Rezultati govore. Tako iz vladajućeg PES-a odgovaraju na kritike, uz statističke podatke o prosječnoj plati, penziji, nazaposlenosti koja je „na istorijskom minimumu“. Ali, i rezultata ima raznih.

Ministarstvo finansija nedavno je pripremilo, a Vlada usvojila, izvještaj o „umjereno efikasnoj realizaciji“ kapitalnog budžeta u prvoj polovini 2025. godine. To, „umjereno efikasno“  jedini je vrjednosni sud u dokumentu koji otkriva da je za šest mjeseci ove godine za planirane kapitalne investicije iskorišćeno 51,3 miliona ili 18 odsto ukupno planiranog iznosa iz Zakona o budžetu za 2025. godinu (280 miliona).

Slika bude kompletnija uz nekoliko detalja. Od 346 projekata koji su planirani ovgodišnjim kapitalnim budžetom, za njih 238 za šest mjeseci nije potrošen ni euro. Među njima je dvadesetak škola i vrtića čija se izgradnja/rekonstrukcija najavljuje godinama. I većina obećanih kapitalnih investicija u zdravstveni sistem ima realizaciju od 0,00 eura: od stomatoloških ordinacija u osnovnim i srednjim školama, do bolnice u Pljevljima i Univerzitetsko kliničkog centra u Podgorici.

Istina, nijesu svi kapitalni projekti ostali na nuli. Ski centar Durmitor (planirana investicija 19 miliona eura) povukao je 84,70 eura. Provjerili smo: osamdeset četiri eura i sedamdeset centi. Pet puta više (484 eura) investirano je u stambenu zgradu za socijalno stanovanje u Šavniku. Od planiranih 515 hiljada u ovoj godini. A čitavih 842 eura, od najavljenih 310.000, uloženo je u sanaciju klizišta na putu Berane – Petnjica.

Sve u svemu: važna je perspektiva iz koje sagledavate stvarnost. I moć da nametnete svoju istinu. Dok imate publiku koja vjeruje u čuda.

Zoran RADULOVIĆ

“Vratite mi Mila Đukanovića iz 1991.”, zavapio je  ovih dana Milan Knežević. Ističući:  “To je Milo za kojim nostalgično gledamo u prošlost”. Očigledno. Ne može se graditi evropsko društvo dok dio vlasti veliča četničku ideologiju, a crkva čuva Pavla Đurišića kao  ikonu. I dok udruženo  žale za Đukanovićem iz devedesetih.   Može premijer da ignoriše te “seoske teme”.  Ali, one su evropskije od bilo kojih drugih. Antifašizam je ona linija koja određuje to evropsko. Ovdje i u Evropi

Objasnio premijer: ako hoćemo u Evropu, moramo da se manemo seoskih tema. Ono o bistama ratnih zločinaca i četnika u crkvama, istorijski revizionizam i ostale stvari. Zaboravi. Tako je i on, veli. Vlada je do dosadašnjih uspjeha na evropskom putu stigla fokusom na ekonomske i evropske,  a ne „seoske teme“, kazao je upitan zašto se nije oglasio nakon što je spomenik ratnom zločincu i četničkom komandantu Pavlu Đurišiću premješten u crkvu.

Ajd,  dobro.  Izađe ovih dana novo istraživanje Eurobarometra koje pokazuje da pada podrška crnogorskih građana EU integracijama, a Marta Kos saopštava da bi za Crnu Goru pristupanje EU bilo moguće 2028. Eto evropske teme  – zbog čega na vratima Crne Gore u  EU pada podrška građana integracijama? Ni glasa od ministarke evropskih integracija, glavnog pregovarača, ministra spoljnih poslova, ni Spajića lično.  Kad evo ti ga Jole Vučurović. Poslanik NSD  zabrinut zbog pada proevropskog filinga ovdašnjih građana. Ima i objašnjenje:  Hrvatska je kriva, kaže.  I Evropa, naravno.

“ Sigurno je da nikome u Crnoj Gori nije prijatno da trpi takve provokacije od jedne članice EU, koja Crnu Goru napada za sve i svašta, dok se, na primjer, u Hrvatskoj 2025. godine odvija nacistički pir u prisustvu pola miliona ljudi. Kada takvi drže pridike Crnoj Gori i opstruraju njene EU integracije, onda se vjerovatno i dobar dio građana Crne Gore pita zašto iz Brisela neko ne opomene svoju članicu”, pojasnio je  Vučurović. Bilo bi tu i zrno istine, da Jole nije zaboravio pirovanje na domaćem terenu, i ulozi u oživljavanju mrakova devedeseih, i Drugog svjetskog rata, njegove partije i njega lično. Zaboravio je  i da kaže da prema istom istraživanju  Eurobarometra Hrvati, uz Šveđane, Slovence i Dance, najviše žele da vide Crnu Goru kao sljedeću članicu Evropske unije. Ne uklapa mu se.

Zanimljivo, istu “brigu” zbog pada povjerenja crnogorskih građana u integracijski proces, koji dan prije Vučurovića, izrazili su tabloidi pod kontrolom Aleksandra Vučića. Jole, očito,  iz njih prati evropski put zemlje.

Po poslaniku Mandićeve NSD  “drastični pad“ povjerenja u Evropu prijeti da se nastavi uprkos tome što parlament i Vlada  „rade veliki posao u cilju ispunjavanja uslova za što brže pristupanje EU”.  Te rezultate pohvalio je i Marjan Šarec, ali njegove poruke Hrvatska, objašnjava Vučurovič,  neće da čuje. Ono, istina, lako može da ti splasne želja za životom, a kamoli za EU, kad čuješ da Vučurović i njegovi rade veliki posao da nas što prije uvede u Evropu, i da je to pohvalio Šarec, no poslanik NSD  ima drugačije pojašnjenje: „Jasno je da se radi o neprijateljskoj politici i političkom iživljavanju. Važno je da Crna Gora sačuva svoje dostojanstvo. Da pokaže kičmu i glatko odbaci sve hrvatske ucjene, od Morinja i traženja miliona za obeštećenje za nešto sto se nije desilo, do zahtjeva za brodom Jadran”.

I tako opet dođemo do „seoske teme“.  Vučurović, onako usput,  negira ratni zločin logora Morinj. Pred 34. godišnjicu, logora. I  isto toliko godina od napada na Dubrovnik. Onog u Hrvatskoj. Koji se po Vučuroviću, moguće,  nije ni desio. Kao ni Srebrenica. I niko ništa.

Nakon što su se predmeti ratnih zločina  za vrijeme Đukanovićevog režima krili duboko u tužilačkim fiokama, ili pred sudovima pretvarani u sramotno izbjegavanje utvrđivanja odgovornosti za najodgovornije za te zločine, nova vlast ne samo da nije napravila atmosferu u kojoj bi se proces suočavanja sa prošlošću konačno pokrenuo sa mrtve tačke, nego dobar dio te vlasti žali za Đukanovićem prije 1997. Onim koji je mrzio šahovnicu. “Vratite mi Mila Đukanovića iz 1991.”, zavapio je o ovih dana lider DNP Milan Knežević. Ističući:  “To je Milo za kojim nostalgično gledamo u prošlost”. Očigledno.

Prosto: Ne može se graditi evropsko društvo dok dio vlasti veliča četničku ideologiju a  crkva čuva Pavla Đurišiča kao ikonu. Dok udruženo žale za Đukanovićem iz ranih devedesetih.

Može premijer koliko mu volja da ignoriše te “seoske teme”.  No, one su evropskije od bilo kojih drugih. Antifašizam je ona linija koja određuje to istinski evropsko.   Danas više nego ikad, dok se radikalno desnilo razmahuje i oštri kandže. Ovdje i u komšiluku i u Evropi.

Milena PEROVIĆ