Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Ono malo istine

Objavljeno prije

na

U krizama pomaže vjera, ali se iz kriza izlazi istinom. Naravno i znanjem. Od znanja budućeg  premijera  i ministara, te njihove istinske volje da krenu u reforme i preobražaj ove zemlje, zavisi hoće li Crna Gora iskoristitii  istorijsku šansu. Nebo može i da pričeka

Sedmica je nekako protekla u biblijskim motivima. Ne znaš je li to blizu apokalipsa ili će Crna Gora, a bogami i svijet, krenuti nekim drugim ovozemaljskim tokom. Demokratskijim, humanijim. A kako to biva, kad se za zemaljskih pređe na nebeske teme, istina postane sve teže mjerljiva i izreciva. Ali, samim tim i značajnija.

Smrt mitropolita Mitropolije crnogorsko primorske Amfilohija Radovića obilježila je prethodnu sedmicu. I nekritičnost prema njegovim zemaljskim danima.  U posmrtnim govorima, na društvenim mrežama, ali i u medijima, kao da se zaboravio  njegov doprinos našim devedesetim minulog vijeka. Rasplamsavanju mržnje u ratovima kroz koji su bivše jugoslovenske republike prošle. Odnijeli brojne živote i cijele svjetove. Zaboravljalo se na njegovo negiranje crnogorske nacije, kletve, nelegalno graditeljstvo, monopolsku poziciju Mitropolije pod njegovim vođstvom.

Crnogorsko društvo je propustilo priliku da se suoči sa prošlošću,  selektivno pamteći i uljepšavajući biografiju Mila Đukanovića. Naša djeca u udžbenicima nisu imala priliku da uče istinu o našoj strani rata. Cijenu će plaćati generacije. Isti obrazac, selektivnosti, ponavlja se i sa ocjenom učinaka Amfilohija Radovića. Ako se tako nastavi, i posljedice će biti iste.

Mnogi i od onih koji se ne slažu sa brojnim stavovima mitopolita Amfilohija,  ističu njegove zasluge za pobjedu nad Đukanovićevim režimom i mirnu smjenu vlasti u Crnoj Gori. Te mu zasluge ne treba oduzimati. Bez njegovog umijeća, prosrpski političari u Crnoj Gori, i sprski političari izvan Crne Gore uništili bi šansu da dođe do prve smjene vlasti u našoj zemlji,  na izborima. Ali, nije red prešutjeti ni duge godine partnerstva svjetovnog i duhovnog gospodara Crne Gore, koje je olakšavalo Đuakanovićevu vladavinu.  Mnoge tekovine iz posljednih trideset godina – su im zajedničke.

Po svemu sudeći, mitropolitovi amaneti pomogli su i da na kraju dođe do koncepta ekspertske vlade. Apostolske, što bi rekao mandatar. Koji je ove sedmice javnost počastio i slikama prisustva mitropolitovoj sahrani, bez zadrške kršeći  propise o bezbjednosti javnog zdravlja. Bio je bez maske u gužvi i pričestio se, dok korona virus hara oko nas, iz kašičice iz kojih su se pričetile hiljade. Slektivno poštovanje pravila nije dobar početak. I nije ništa novo. To smo već imali.

Mandatar Krivokapić voli da pomene da su eksperti neophodni da izvade zemlju iz duboke, pa i zdravstvene krize. Odbio je da čuje upozorenja  zdravstvenih eksperata  da su su brojke zaraženih u crnoj Gori uznemiravajuće. I da, nakon ovako organizovane mitrpolitove sahrane, slijede još veće nevolje.  Saberi, oduzmi – nek nam je bog u pomoć.

Neki, i dalje, dok  se klanjaju nebu, nastavljaju sa podzemnim političkim računom. Nema amaneta koji može neke od lidera Demokratskog fronta, poput Nebojše Medojevića, odvratiti od sna o raju u novoj  vladi. Ili srpskog predsjednika Aleksandra Vučića i druge duhove devedesetih od sna o Beogradu na vodi. Našoj.

Još se istorije pisalo ove sedmice. Na američkim izborima mogao bi pobijediti  kandidat Džozef Bajden. Istorija će svakako zapisati kako je naš Nebojša usred prebrojavanja, čestitao pobjedu  aktuelnom predsjedniku Donaldu Trampu. Zaključivši suptilnom političkom analitikom da je Bajden –  „komunjara“.

Nego, da se vratimo kući. U krizama pomaže vjera, ali se iz kriza izlazi istinom. Naravno i znanjem. Od znanja budućeg  premijera  i ministara, te njihove istinske volje da krenu u reforme i preobražaj ove zemlje, zavisi hoće li Crna Gora iskoristiti istorijsku šansu. Nebo može i da pričeka.

Milena PEROVIĆ

Komentari

DANAS, SJUTRA

Sistem i nasilje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Potpuna istraga posljednjeg slučaja nasilja nad maloljetnikom, tek je jedan korak koji sistem mora preduzeti kako bi pokazao da je nasilje nedozvoljeno. Paralelno, nadležni moraju pokazati da sistem neće više štititi nasilnike u svojim redovima.  A oni su i dalje – tu

 

: Trojici mladih nasilnika, koji su nedavno pretukli maloljetnika u centru Podgorice, samo zbog toga što je nosio majicu koja im se nije dopala, određen je pritvor. To su saopštili nadležni, uz uvjeravanje da se sistem sa nasiljem nosi kako treba.

Teško je povjerovati da je tako, imajući u vidu  činjenicu da je jedan  od mladića kojima je određen pritvor, u februaru ove godine takođe pretukao petnaestogodišnjaka. Snimak tog nasilja objavljen je u medijima, uz informaciju da je mladić nasilnik  sin policijskog inspektora. Samo mjesec dana kasnije ponovio je nasilje, očito bez straha od sistema.

Ni to nije prvi put. Ovih dana u medijima je objavljen  još jedan snimak nasilja nad maloljetnikom. Incident se dogodio prije godinu dana u dvorištu jedne podgoričke osnovne škole.  Na snimku se vidi kako trojica mladića brutalno tuku maloljetnika. Ispostavilo se da su među nasilnicima, dvojica onih koji su u centru Podgorice ovih dana pretukli maloljetnika. Istovremeno, obojica su sinovi policijskih inspektora. Po hapšenju nije im određeno zadržavanje, zbog čega je reagovala javnost i civilne organizacije. Tek potom im je određen pritvor od 30 dana.

Akcija za ljudska prava i Udruženje roditelji  pozvali su nadležne da ispitaju slučaj i da li je bilo pritiska na tužilaštvo. „Imajući u vidu informaciju iz medija da su roditelji dvojice osumnjičenih za nasilničko ponašanje dugogodišnji službenici Uprave policije, tražimo da se ispita da li je nadležni tužilac bio pod pritiskom da osumnjičenog za teško nasilje ne zadrži 72 časa, kao što je u sličnim slučajevima uobičajeno”, saopštili su. „Imajući u vidu nedjelotvorne istrage policijske torture i blagonaklonost sistema prema nasilnicima, neophodno je pod lupom držati i ovaj slučaj, ne dopustiti da se zataška i da se dalje ugrozi bezbjednost još nekog djeteta”.

Ne osjećaju se samo maloljetni nasilnici sigurno u ovdašnjem sistemu. Gotovo istovremeno dok se u javnosti raspravljalo o ovim slučajevima nasilja, u više televizijskih emisija o bezbjednosti sudova u ime Uprave policije govorio je Nemanja Vujošević, kriminalistički inspektor optužen da je učestvovao u brutalnoj torturi prije dvije godine. I zbog toga je reagovala Akcija za ljudska prava, uputivši pismo ministru policije Filipu Adžiću i direktoru Uprave policije Zoranu Brđaninu.

Direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević je  ukazala da je to što se ,,Vujošević, a vjerovatno i drugi optuženi, čak 10 mjeseci nakon pokretanja krivičnog postupka zbog krivičnog djela učinjenog na radu ili u vezi sa radom i dalje nalaze u službi, predstavlja direktno kršenje Zakona o unutrašnjim poslovima Crne Gore i međunarodnih standarda zabrane torture”.

Potpuna i nepristrasna istraga posljednjeg slučaja nasilja nad maloljetnikom, tek je jedan korak koji sistem mora preduzeti kako bi pokazao da je nasilje nedozvoljeno. Paralelno, nadležni moraju pokazati da sistem neće štititi nasilnike u svojim redovima kao do sada. Još ne znamo ko je tukao Mija Martinovića, i ostale tokom protesta 2016. godine. Ne znamo ko je brutalno zlostavljao Jovana Grujičića prije dvije godine pokušavajući da mu iznudi iskaz u slučaju Grand. Ti ljudi su i dalje u službi. Zaštićeni nasilnici koji našu djecu treba da  čuvaju od nasilja.

Ne ide.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Ko će to da plati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Oporezivanje onih od kojih se još nešto može uzeti djelovalo bi pravednije i, vjerovatno, bilo efikasnije da se Vlada potrudila da uradi nešto konkretno oko suzbijanja sive ekonomije i smanjenja vlastitih troškova. Ili da je, makar, našla za shodno da o svom naumu obavijesti one od kojih planira uzeti još novca

 

Ne treba biti vidovit da bi sa sigurnošću predvidjeli kako se u Crnoj Gori ne može računati na političku, pravnu, ekonomsku ili neku sličnu vrstu predvidivosti.

Kad se povećaju zarade u javnom zdravstvu – produže se termini zakazivanja i redovi pacijenata koji čekaju na zdravstvene usluge. Država izmiri dugove Fonda za zdravstvo – poveća se broj lijekova koji nedostaju u bolnicama i apotekama. Kad pada snijeg na sjeveru, djeca ne idu u školu (Pljevlja). Kiše na jugu povod je da nema vode za piće (Podgorica). Spremamo se za predsjedničke, a glasanje na lokalnim izborima u Šavniku još nije završeno. Ulazimo u treću godinu javne polemike o navodno nezakonitom državnom zaduženju s kraja 2020, a nadležni još ćute. Premijer objašnjava kako nam nikada nije bilo bolje, dok njegova vlada priprema naplatu kriznog poreza. Retroaktivno.

„Nema namjere za povećanje postojećih poreskih opterećenja, ali ima za intenziviranje saradnje i otvoreniji dijalog između Vlade i poslovne zajednice”, poručio je prošlog ljeta ministar finansija Aleksandar Damjanović. Novo, značajno povećanje zarada u javnom sektoru izgledalo je kao signal da su državne finansije „pod kontrolom”, i pored potrebe za novim zaduženjima. A da privreda, tzv. realni sektor koji dominantno puni državnu kasu, može da se posveti svom razvoju/opstanku.

Onda je, krajem februara, Vlada na javnu raspravu stavila nacrt zakona o solidarnom doprinosu koji predviđa da sve kompanije sa godišnjim prometom (prometom a ne profitom) većim od pet miliona ove i naredne godine plaćaju porez na ekstraprofit, u iznosu trećine dobiti koja je veća od četvorogodišnjeg prosjeka uvećanog za 20 odsto. Ovdašnje kompanije sada plaćaju porez na dobit od devet do 15 odsto.  Prema prvim nezvaničnim računicama, oko 300 preduzeća bi se moglo naći na popisu obveznika novog poreza.

Iz Vlade se baš i nijesu potrudili da ponude detaljnije podatke i tako podstaknu najavljenu javnu raspravu koja će se, vjerovatno slučajno, poklopiti sa kampanjom za predsjedničke izbore (izbori su 19. a rasprava završava 20. marta). Tako iz saopštenja Ministarstva finansija saznajemo da su, „i pored negativnih uslova poslovanja” prošle godine u Crnoj Gori „neki” privredni subjekti uvećali dobit, a da je rast profita primjetan „kod različitih djelatnosti”. Zato su u Vladi došli na ideju da kompanije „koje su tokom ekonomske krize stekle dodatnu dobit, zahvaljujući Vladinim mjerama u vidu brojnih podsticaja, sada pokažu solidarnost i da bi se teret krize ravnomjerno rasporedio i omogućilo Vladi da kreira nove pakete pomoći građanima”. Računica o iznosu koji bi državna kasa mogla prihodovati po osnovu novog poreza nije nam prezentovana. Pa nagađamo da li je napravljena.

Nema sumnje da bi oporezivanje onih od kojih se još nešto može uzeti djelovalo pravednije i, vjerovatno, bilo efikasnije da se Vlada potrudila da uradi nešto konkretno oko suzbijanja sive ekonomije i smanjenja vlastitih troškova. Ili da je, makar, našla za shodno da o svom naumu obavijesti one od kojih planira uzeti još novca. Nakon što je pred njih, podizanjem zarada u javnom sektoru, postavila još jedan ozbiljan poslovni izazov. I po cijenu da i taj trošak, u konačnom, obveznici novog poreza prebace na račun svojih potrošača (tu su banke, telekomunikacione kompanije, trgovački lanci i veledistributeri, energetski sektor…).

Tek čekamo odgovor privrede na najavu novog oporezivanja onih koji, u postojećim uslovima, ostvaruju profit. Da to nije lako svjedoči skoro 20.000 preduzeća koja su u blokadi, sa dugom od približno milijardu eura. Radnicima, državi i poslovnim partnerima. Od kojih će se makar neki naći na popisu obveznika solidarnog doprinosa.

Za sada, stigla je reakcija Američke privredne komore u Crnoj Gori. „Vanredni porez predstavlja nedopustivo opterećenje i svojevrsno kažnjavanje uspješnih”, poručili su. „Opravdano se nameće zaključak da se nedovoljno vodi računa o dalekosežnim posljedicama za poslovnu zajednicu i ekonomiju uopšte, a nametanje novih izdataka samo sankcioniše uspješne kompanije koje regularno vode tržišnu utakmicu”.

Očekujemo izjašnjenje privrednika „sa prve linije fronta”. Dok njihovi radnici strahuju da bi mogli postati uzgredna šteta solidarnog doprinosa.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Čudo neviđeno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na pismo Zdravka Krivokapića, da odlazi iz politike,  javnost nije baš burno reagovala.  Zamislite da nam oproštajno pismo napiše  predsjednik Đukanović. Uh. Ili da je  Krivokapić ovo pismo napisao dok je bio premijer

 

Bivši premijer Zdravko Krivokapić obavijestio je ove sedmice javnost da se povlači iz politike i vraća profesuri. Krivokapić je nedavno najavio osnivanje Demohrišćanske stranke, skupa sa Dejanom Vukšićem, direktorom ANB-a u vrijeme njegove Vlade.  Sada, međutim kaže da se povlači „jer u crnogorskoj politici preovlađuju laž i interesne sfere“. Dodatno, kazao je, nije međunarodno podoban jer „nije čovjek na koga se može uticati“.

U otvorenom pismu, Krivokapić je javnost podsjetio da su se  u njegovo doba  desile neke krucijalne promjene:  „Crkva je zakonski zaštićena, životni standard podignut na mnogo veći nivo…“. Zaboravio je samo da doda da se u njegovo doba partijska pripadnost DPS-u, kao ulaznica u državnu upravu, zamijenila pripadnošću Crkvi, tačnije Srpskoj pravoslavnoj crkvi, zbog čega u stvari i nije bilo krucijalnih promjena poslije avgusta 2020. No dobro sad.

Na Krivokapićevo pismo, javnost nije baš burno reagovala. Gotovo i da nije uopšte. Možda i zbog toga što se ovdje odlazi iz politike, ali ne sa funkcije. E to bi već bila vijest. Čudo neviđeno. Zamislite da nam  predsjednik Đukanović napiše takvo pismo. Uh. Ili da je recimo Krivokapić ovakvo pismo napisao dok je bio premijer. Tada je međutim govorio „neću napustiti funkciju dok me ne smijene“.  Nepisano pravilo crnogorskih vladara. Ostaju do zadnje.  A šta će, uvijek ima još nešto važno za zemlju da se uradi.

Premijer Abazović, recimo, mjesecima nakon što mu je oborena Vlada,   ima još brdo posla da uradi. Ne patiše. Borba protiv mafije, građevinske, šumarske, pa raznorazna vraćanja državnih kompanija u ruke naroda, svemirski program Crne Gore, popis… Ma idi. Doduše,  moguće da je smetnuo s uma da se u godini popisa ne mogu održati vanredni parlamentarni izbori, nakon kojih bi valjda konačno dobili vladu u punom mandatu.  No dobro, Abazović  se svakako ponaša kao da je premijer u punom mandatu. Niko ne može ni da primijeti da imamo tehničku Vladu.

Đukanović se još ne oglašava.  Njegovi javljaju da ćemo do ponedeljka saznati hoće li se on ili Ivan Vuković kandidovati za predsjednika Crne Gore. Vagaju. Nije lako.

A i gdje bi Đukanović nakon funkcije. U profesuru ne  može. A ni natrag u pripravnike. Dobro,  ima on neke of-šor silne firme po inostranstvu, ali i sam se skoro požali, da ne rade. Centa preko njih prenio nije.  Bog sami zna kako je dospio na onu Forbsovu listu najbogatijih vladara svijeta. A onda, opet, i sam zna, koliko mu je valjao imunitet državničke funkcije, u vrijeme međunarodne istrage šverca cigara.  A istraga ne fali.

A opet, ne bi valjalo da posle avgusta, izgubi i ove izbore. Kakve su mu šanse, znaćemo u ponedeljak. Čekamo pismo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo