Povežite se sa nama

FOKUS

MITOPOLIT, ŽIVOT I SMRT: Breme nasljeđa

Objavljeno prije

na

Smrću Amfilohija Radovića izgubljen je i dio nezvanične autonomije MCP koji je, isključivo, počivao na njegovom autoritetu. Sad se stvari vraćaju u tradicionalne okvire. Crkvena pitanja o Crnoj Gori, u Beogradu, rješavaće patrijarh i nadležne službe. Crkvene i bezbjednosne

 

Dani su nas dijelili od mogućnosti da jedan čovjek ponovo objedini svetovnu i duhovnu vlast u Crnoj Gori, skoro 170 godina od kako je knjaz Danilo postavio temelje sekularne države. I da u tome ima podršku značajnog dijela ovdašnje javnosti.

Nakon što je skoro trideset godina rukovodio aktivnostima Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori, mitropolit Amfilohije je za nepunih godinu dana, kao neformalni lider najjače opozicione koalicije, značajno uticao da se na prethodnim izborima promijeni vlast.  Na tome se nije zaustavio, nego je nastavio da upire kako bi izborna pobjeda opozicije bila potvrđena formiranjem vlade. Smrt je bila brža.

Dok su hiljade, uprkos važećim zabranama zbog aktuelne epidemije, hrlile da se poklone pred budućim svetiteljem (mišljenje mandatara Zdravka Krivokapića), analitičari su počeli svođenje računa – šta je Crnoj Gori donio, odnio i ostavio pokojni Amfilohije Radović  „Visokopreosvećeni Arhiepiskop Cetinjski Mitropolit Crnogorsko-Primorski i Egzarh svetoga trona Pećkoga“ (iz saopštenja Mitropolije).

Počnimo od doprinosa koji je Amfilohije dao SPC od  kada je, u decembru 1991, ustoličen za mitropolita MCP. Obnavljao je crkve i manastire i gradio nove. Vratio je vjernike u crkve i izveo ih zimus na litije – najmasovnije skupove održane u Crnoj Gori. Tada je većina nas, baš kao i odlazeća vlast, spoznala da se, u međuvremenu, broj sveštenika i monahinja u Crnoj Gori  možda i ustostručio tokom amfilohijevog mandata.

Slijedio je politički angažman. Dok se DPS vlast brinula kako da napuni džepove, a opozicija (uz rijetke izuzetke) maštala da zauzme njihovo mjesto i nastavi, za svoj račun, započetu poharu države, Amfilohije je slijedio više ciljeve. Sanjajući  o Crnoj Gori kao o zemlji zauvijek postavljenoj na principima (jedne) vjere i nacije. Srpstva i svetosavlja.

I sve je podredio tom cilju. Od narodnih kuhinja u Podgorici, Cetinju, Beranama, koje su hranile izbjegle, raseljene ali i domaće žrtve predatorske tranzicije. Preko konstantnih čarki sa svjetovnim i duhovnim prvacima iz Beograda koji su u potanje dovodili poziciju Mitropolije i Crne Gore kao samoproglašenog srpskog pijemonta (neki više vole – Sparte). Pa do litija koje su – suprotno očekivanjima i kalkulacijama onih djelova vlasti i opozicije koji su, igrajući na nacionalnu kartu, skoro prizivali čarke i sukobe manjeg intenziteta – trajale kao mirni protesti za odbrane svetinja, pa postale pokretač političkih promjena u Crnoj Gori. Marginalizujuću, pri tom, najekstremnije sljedbenike. Do kada – tek treba da vidimo.

Neimarstvo mitropolita Amfilohija, pored izgradnje velikih hramova u Podgorici i Baru, obilježio je limeni objekat u obliku crkve koji je, po njegovom naređenju, godinu pred referendum na vrh Rumije iznio helikopter Vojske SCG. Ne samo što je to bilo nezakonito, već je tako urušena vjekovna tradicija vjernika sve tri konfesije da zajedno, na Trojičin dan, na planinu iznose krst svetog Vladimira i donose kamenje od koga će nekad nastati crkva. Mitopolit je po svojoj volji, skratio proceduru.

Dok su mnogi, a posebno pripadnici manjina iz Bara i Ulcinja, prizivali u pomoć zakon, a država kalkulisala za i protiv vraćanja planine u prvobitno stanje, Amfilohije je riješio da ojača novogradnju. Kletvom. ﮼Ko srušio crkvu na Rumiji, Bog ga srušio i svo njegovo potomstvo uništio!”

Nije to bila ni prva ni posljednja kletva kojom je zastrašivao drugačije i neistomišljenike. Kao što crkva na Rumiji nije jedini vjerski objekat kome je, ovako ili onako, mitropolit stao u zaštitu. I nakon potonjih izbora, dok su u Pljevljima pod okriljem mraka zlikovci napadali građane islamske vjeroispovijesti i njihove vjerske objekte, Amfilohije se oglasio saopštenjem da je napad na pljevaljske muslimane napad i na svakog pljevaljskog hrišćanina i na svakog građanina Crne Gore. ﮼Vandalski čin nasilja u Pljevljima usmjeren protiv tamošnje Islamske zajednice je velika ljudska sramota za njegovog počinioca. Nečasno je i kukavički pod okriljem noći činiti ovakve stvari, bez obzira na to kakve motive ima glavni akter ovog događaja”, naveo je Amfilohije.

„Kada su huligani napali našu džamiju (Bajrakli džamija u centru Beograda, zapaljena 2004. tokom protesta zbog proglašenja nezavisnosti Kosova) i kada je falilo pametnih i mudrih glava, tada je poštovani i hrabri mitropolit Amfilohije Radović stao ispred razuzdane mase braneći dobro od zla u svima nama“, podsjetio nas je ovih dana beogradski muftija Mustafa Jusufspahić.

U arhivi nedeljnika Vreme možemo pronaći detaljniji opis tog događaja. I riječi uz koje je Amfilohije ušao u razularenu gomilu vičući: „Izađite deco, kumim vas Bogom! Ne činite zločin kao oni, pa da i mi ispadnemo zločinci.”

Mi i oni. Čest motiv u besjedama Amfilohija Radovića. Uz gusle na Dubrovačkom ratištu, tokom druženja sa Arkanom i njegovim paravojnicima u Cetinjskom manastiru (prethodno je Željko Ražnatović izjavio kako je partijarh Pavle njegov „vrhovni komandant“), nad odrom ubijenog premijera Srbije Zorana Đinđića („ko se mača lati od mača će i stradati…“).

Za genocid u Srebrenici govorio je da je „to bila osveta“. Pokušao je opravdati   istragu poturica kao značajan istorijski događaj koji je spasio Crnu Goru: „Jeste da je strašno pobiti ljude, međutim, još je strašnija duhovna smrt koju siju oko sebe ti lažni ljudi, sa lažnom vjerom.“

Vojislava Šešelja je odlikovao za „kosovsko rvanje“. Slobodana Miloševića je posjetio u Hagu i posthumno mu se izvinio što nije svjedočio u njegovu korist. Na sahrani majke Radovana Karadžića, pokojnicu je  uporedio sa majkom Jugovića i majkom Jevrosimom koje su „svoj porod vaspitavale da na svetim načelima hrišćanske etike žive i umiru”.

Sve to je, valja priznati, Mitropolitu dizalo cijenu među onima koji su mu 1998, iz svega glasa, klicali Amfilohije Turčine, nakon što je podržao Mila Đukanovića u sukobu sa Miloševićem i Momirom Bulatovićem. Pa potom jedva oprostili pasivnost tokom referendumske kampanje, pošto njihove apetite nijesu zadovoljavali povremeni istupi i kritike borbe za obnovu nezavisnosti. Kao onda kada je na novosadskoj televiziji, na pitanje „šta misli o crnogorskom državnom projektu“ odgovorio sa „ne pravi se pita od onoga“.

Kada je dolazio na mjesto mitropolita, Amfilohije se najavio kao pomiritelj i „svjedok božje ljubavi“. „Sve do ove godine, njesmo imali često prliku da ga vidimo u tom svjetlu. Priznajem da nisam sposoban da upotrijebim blagu riječ, nekad iz mene izbije Dinarac i čovjek, ali znam koja je mjera ljudskog ponašanja”, opisao se jednom prilikom.

Ostala je upamćena njegova izjava iz 2017. godine kada je Srpkinjama spočitao   da su postale majke čedomorke: „One u svojim utrobama pobiju za jednu godinu više djece nego što su pobili Musolini i Hitler i Broz i ovi koji su ovdje na Kosovu i Metohiji”, zborio je Amfilohije.

Nešto ranije, 2013. godine, kada su vlasti Srbije i Kosova potpisale Briselski sporazum, Amfilohije im je u Beogradu održao opelo. Zapravo, moleban za upokojenje Vlade i Skupštine. Patrijarh Irinej ogradio se potom, „u svoje ime i u ime Crkve“, od svih izjava i činjenja čelnika MCP. A Mitropolit je nastavio da optužuje srpske vlasti da će „izdati Kosovo i Metohiju ako im samo nešto daju“. Posebno mu je sumnjiv bio Aleksandar Vućić sa kojim je, sve do smrti, bio u prilično lošim odnosima. „Sram bilo njega i svakog drugog koji se odriče svog bića, pamćenja, svetinja… Sramna je to priča“.

Takvu strogoću mitropolit nije često pokazivao prema vlastima u Podgorici, konstatovali su mediji u Beogradu, povremeno sluteći na kakvu urotu MCP i DPS-a, koje je mitropolit uporno demantovao. „Zna Milo dobro moj odnos prema njemu. To je odnos poštovanja prema njemu kao čovjeku i državniku na kraju krajeva, ali to ne znači da poštujem njegovu bezumnu politiku“, govorio je nekada, podsjećajući kako su do 1998. dobro sarađivali. Ljetos smo stigli do mnogo oštrijih tvrdnji. „To nije više onaj čovjek kojeg znam. Iskreno rečeno, za bojati se da je opsjednut đavolom“.

Crnogorci su već bili navikli na takav rječnik mitropolitov. Još od kako im je poručio da su „kopilad Milovana Đilasa kojih se odrekao i njihov politički otac“. Sve do niza neponovljivih uvreda koje je na račun većinskog naroda u Crnoj Gori naglas izgovarao još samo Matija Bećković.

„Po čemu ste Crnogorci? Po tome što ste rođeni u Crnoj Gori? Pa i volovi i koze se rađaju u Crnoj Gori, ali nisu Crnogorci i Crnogorke. Jesu crnogorski volovi i crnogorske koze, ali nisu Crnogorci i Crnogorke koji su cjelivali i cjelivaju mošti Svetog Petra Cetinjskog i ikonu Majke Božije, pokroviteljke ovoga grada“, besjedio je na Cetinju.

Sa jednakim prezirom Amfilohije je govorio i o Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC) protiv koje se žestoko borio od prvog dana njene obnove na Lučindan 1993. Jedno vrijeme, skupa sa DPS-om. Pa onda protiv i jednih i drugih.

„Ova sekta koja se pojavila od vremena Antonija Abramovića, pa preko ovog (Miraša) Dedeića nema nikakvog suštinog uticaja. Nesreća je što to podržava vlast koja upravlja Crnom Gorom i plaća tu sektu…“.

Čak je i pokojni mitropolit znao da prizna da je o nacionalnim Crnogorcima „govorio dosta grubo“, ali bi i tada neizgovoreno izvinjenje začinio tvrdnjom da je riječ o „nepostojećoj naciji“. Zato su njegovi sljedbenici kopiladima velikodušno nudili utjehu, opet citirajući mitropolita – šta se rodi treba ga ljuljati.

Onda je došlo ovo proljeće. Amflohijevi  mlađi saradnici, teško je zamisliti da je to bilo bez njegove saglasnosti, plijenili su pažnju najavama da SPC neće dovijeka ostati nacionalno određena, srpska, crkva. I tvrdili kako ona  treba da okuplja vjernike u Crnoj Gori bez obzira kako se nacionalno izjašnjavaju.

Pokazaće se koliko su te najave bile iskrene. A koliko moguće. Među sedam opština u Crnoj Gori koje su proglasile dan žalosti povodom smrti mitropolita Amfilohija, tri i nijesu dio Mitropolije crnogorsko-primorske, već pripadaju drugim eparhijama SPC.

Nije trebalo dugo čekati pa da se i, godinama građena i demonstrirana, samobitnost MCP dovede u pitanje. Među njenim sveštenstvom i vjernicima, makar onima koji su javno istupili tim povodom, dominira nada da će Amfilohijev nasljednik biti  episkop budimljansko-nikšićki Joanikije (Mićović). Govorili su o tome rektor cetinjske Bogoslovije Gojko Perović, poslanik Marko Milačić, advokat i član pravnog tima Mitropolije Dragan Šoć. Šoć je ubjeđenje o budućem mitropolitu argumentovao činjenicama da je Joanikije bio Amfilohijev student, iguman Cetinjskog manastira i mitropolitov „opredijeljeni nasljednik“.

Iz Beograda stižu drugačiji glasovi. „Blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija još nisu ni pokopali, a jedan ugledni sveštenik MCP već govori o uslovima koje mora/treba/bilo bi dobro da ispunjava ne samo novi vladika nego i Sveti Arhijerejski Sabor SPC pri izboru novog Episkopa na tron MCP. I to na način koji ostavlja utisak da se postavljaju uslovi i podučava SA Sabor SPC o onome što je njihov posao“, piše Vedran Gagić, đakon, bogoslov i, kažu, nezvanični glasnogovornik Sinoda SPC. „Sabor dobro zna kako se biraju episkopi u SPC. Sigurno je da neće sad izmišljati nova pravila posebno za bogomspasavanu MCP niti će da se pokoravaju nekim izmišljenim uslovima, ma ko god ih smislio“.

Još Gagić zamjera: „Ne samo da je sve ovo veoma neumesno jer se mitropolit Amfilohije još „nije ni ohladio”, nego su i ponuđeno tumačenje i „sugestije” sasvim suprotstavljeni poretku koji vlada u celoj našoj pomesnoj Crkvi. Izmišljanje toga da u Mitropoliji Crnogorsko-primorskoj važe neka posebna pravila je neprimereno. Mi smo Crkva sa obnovljenim jedinstvom već 100 godina u kojoj važe ista pravila za sve, a istorija je istorija.“

Čitamo  li kako je napisano, onda je i tu sve jasno. Smrću Amfilohija Radovića izgubljen je i dio nezvanične autonomije MCP koji je, isključivo, počivao na njegovom autoritetu. U Sinodu, među sveštenstvom i vjerniciima. Sad se stvari vraćaju u tradicionalne okvire. Ponovo će crkvena pitanja o Crnoj Gori, u Beogradu, rješavati patrijarh i nadležne službe. Crkvene i bezbjednosne. Treba i to reći – Amfilohije za života taj institucionalni okvir i poredak nikada nije dovodio u pitanje. I to je dio njegovog nasljeđa. Svaki budući mladi sveštenik, ako u sebi gaji tihu želju da jednom postane mitropolit MCP, moraće vodiiti računa šta o njemu misle patrijarh i svjetovni vladar Srbije. Poredak.

Zoran RADULOVIĆ  

Komentari

FOKUS

VLADIN LIJEK ZA GLAVOBOLJU: Obećavaju povišicu, pripremaju nove dažbine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok prosvjetni radnici, policajci, nemedicinsko osoblje u državnom sistemu zdravstva, državna i lokalna administracija… iščekuju informacije o iznosu/procentu obećane povišice, iz Vlade sve glasnije najavljuju kako se ,,ozbiljno razmatra” ponovna naplata doprinosa za zadravstveno osiguranje

 

Iz nedjelje u nedjelju, na sjednicama Vlade slušamo o povišicama plata zaposlenima u državnoj administraciji i javnom sektoru. Prošle nedjelje najavljene su veće zarade policajcima iz Specijalnog policijskog odjeljenja koji rade sa tužilaštvom i zaposlenima iz IT sektora u javnoj upravi. Vlada je pripremila prijedlog izmjena Zakona o zaradama u javnom sektoru.

Usvoje li se one, ubuduće šefovi kabineta ministara, načelnici, inspektori, savjetnici, referenti… iz sve tri grane državne vlasti i lokalnih samouprava, sve skupa oko 20.000 državnih službenika, platu neće primati po osnovu postojećeg Zakona i ranije propisanih koeficijenata (od 9,4 do 2,6) već će o njoj, uz pomoć sindikata, pregovorati po osnovu Opšteg kolektivnog ugovora (kad bude potpisan). Što bi trebalo da im donese veće zarade.

Između sjednica, ministri objašnjavaju kako je stanje u državnoj  kasi ,,neodrživo”, žale se na ,,naslijeđene probleme”  i tragaju za kreditorom spremnim da pozajmi novac (do 350 miliona) predviđen nedavnim rebalansom budžeta za 2022.  Prema saznanjima Monitora zajmodavca smo izgleda pronašli u Njemačkoj. Samo još da saznamo koliko je on spreman pozajmiti i kolike će biti kamate.

Onda slijedi malo prazničkog opuštanja, pa potraga za novim kreditima. Svejedno da li će na vlasti biti 43. ili 44. Vlada. Prema prijedlogu Zakona o budžetu za narednu godinu državnoj kasi nedostajaće oko 700 miliona.

Para treba više nego ikad. Samo za uvećane neto plate i penzije – okruglo 1.000.000.000 (milijardu) eura. Procente povišica ne znamo, ali imamo obećanje resornog ministra da će oni biti približni stopi ovogodišnje inflacije. Ugrubo, između 15 i 20 odsto.

Dok prosvjetni radnici, policajci, nemedicinsko osoblje u državnom sistemu zdravstva, državna i lokalna administracija… sa nestrpljenjem iščekuju informacije o iznosu/procentu ponuđene povišice, ministar zdravlja Dragoslav Šćekić najavljuje kako se ,,ozbiljno razmatra” ponovna naplata doprinosa za zadravstveno osiguranje. Riječ je o državnim dažbinama koje su programom Evropa sad ukinute od ove godine zbog čega je, pored ostalog, došlo do značajnog povećanja neto zarada u Crnoj Gori.

,,To moramo da uradimo kako bismo obezbijedili održivost sistema zdravstva”, saopštio je Šćekić obrazlažući da je program Evropa sad ozbiljno ugrozio održivost zdravstvenog sistema. I da je o tome kako, kada i kome vratiti obavezu plaćanja doprinosa za zdravstvo već razgovarao sa ministrom finansija.  ,,Nijesmo konkretizovali, ali svakako da smatramo da kroz institucije sistema mora da se vrate izdvajanja za doprinose za zdravstveno osiguranje”.

U prvi mah, bilo je neobično da tako krupno finansijsko pitanje – doprinosi za zdravstveno osiguranje donijeli su, lani, državnoj kasi više od 180 miliona – ne pronalazimo u predloženom budžetu za ovu godinu. Pošto je period od 12 mjeseci, u najboljem slučaju, vremenski okvir u kome bi aktuelna Vlada u tehničkom mandatu mogla da projektuje svoje poteze. Taman kada smo pomisllili  da su premijer Dritan Abazović i njegovi preostali ministri zagledani u budućnost mnogo dalje nego što bi trebali, ministar Damajnović je, koliko-toliko, pojasnio stvari.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE IZ RUKE U RUKU: Pravda na ničijoj zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

,,Pravosuđe u Crnoj Gori i dalje je podložno političkom uticaju, iako za njegovu nezavisnost uglavnom postoji pravni okvir”, ocjenjuje se u ljetošnjoj analizi Evropske komisije (EK).  Potvrde stižu svakodnevno

 

Vesna Medenica, bivša VDT i predsjednica Vrhovnog suda (u tri mandata, iako Ustav propisuje najviše dva), optužena za stvaranje kriminalne organizacije, protivzakonit uticaj i zloupotrebu službenog položaja, trenutno je na slobodi. Nakon što joj je, prije desetak dana, ukinut pritvor, puštena je iz pritvorske jedinice zatvora u Spužu. Gdje će Medenica biti do izlaska narednog broja Monitora,  teže je prognozirati nego rezultate na aktulenom Svjetskom prvenstvu u fudbalu.

Postalo je teško i ispratiti slijed događaja. Nakon podizanja optužnice protiv Medenice, Viši sud je 17. oktobra donio rješenje kojim joj je produžen pritvor, u kome se nalazi od 17. aprila. Apelacioni sud tu odluku ukida 10. novembra. Dan kasnije, Viši sud donosi rješenje kojim se Medenici ukida pritvor, pa ona napušta Spuž.   Potom, 20. novembra, Apelacioni sud donosi odluku kojom se ukida i ovo rješenje. Viši sud ponovo, 21. novembra, donosi rješenje kojim se Medenici ukida pritvor.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) uložilo je žalbu na najnovije rješenje Višeg suda.  Izvjesno je da će priča dobiti  nastavak. Ishod je neizvjestan. Kako i ne bi bio, kada je Viši sud za nešto više od mjesec na osnovu istih činjenica i pod istim okolnostima, i produžavao i ukidao pritvor Medenici. Da bi Apelacioni sud, potom, poništavao i jednu i drugu odluku.

Viši i Apelacioni sud, spadaju među rijetke ovdašnje sudove koji trenutno nijesu u v.d. stanju. Pošto imaju predsjednike u punom mandatu. Mušika Dujović (Apelacioni) i Boris Savić (Viši sud) imaju iskustva u sudnici. Pa i u tzv. pritvorskim predmetima. Poneko pamti kako je Savić svojevremeno izašao u susret zahtjevu Milivoja Katnića da se, zbog nesaradnje sa tužilaštvom, zatvore poslanici Nebojša Medojević i Milan Knežević, iako njihovo pritvaranje nije bilo moguće bez odluke parlamenta. Ipak može, odlučio je Savić, objašnjavajući da stavljanje u zatvor nije isto što i pritvor. I trajalo je, dok Ustavni sud nije „obustavio stavljanje u pritvor“.

Da slučaj Medenica nije presedan u crnogorskom pravosuđu, nego prije nepisano pravilo pokazuje i aktuelni slučaj Petra Lazovića, službenika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) pritvorenog zbog sumnji da je sarađivao sa jednim od zaraćenih kriminalnih klanova iz Kotora.

Njegova porodica i advokati su, krajem ljeta, sudu ponudili nekretnine i novac u vrijednosti oko 1,5 miliona eura, kao zalog da neće pobjeći ukoliko bude pušten da se brani sa slobode. Ponuda je u javosti naišla na navijački obojene, interpretacije  koje su, najčešće, zavisile od ličnog odnosa prema navodnim kriminalnim vezama i aktivnostima bivših DPS vlasti.

Jedni žale tajnog agenta koji je, kažu, rizikovao život boreći se protiv kriminalaca, da bi dočekao da ga progoni sopstvena država. Drugi se zgražavaju zbog mogućnosti da korumpirani policajac izađe iz pritvora uz jemstvo – novac i nekretnine stečene prljavim poslovima sa ubicama i švercerima narkotika i duvana.

Pod pritiskom (dijela) NVO sektora ali i političara aktuelne većine, Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) saopštila je, početkom oktobra, kako je pokrenula postupak kontrole porijekla imovine koju je, kao zalog za Petrovo oslobađanje, ponudio njegov otac Zoran Lazović, jedan od kontroverznijih državih funkcionera (rukovodilac ANB-a i Uprave policije) koje je Crna Gora imala u ovom vijeku.

Viši sud je početkom novembra odbio molbu da Lazović bude pušten iz pritvora. Onda je, sredinom mjeseca, prihvatio. Prema različitim medijskim navodima, odluko je donijelo vijeće Višeg suda kojim je presjedavala sutkinja Suzana Mugoša (javnosti poznata kao predsjednica Sudskog vijeća u slučaju državni udar i, odnedavno, kandidatkinja  za mjesto vrhovnog državnog tužioca), odnosno, neimenovani sudija/sutkinja za istrage Višeg suda). Pet dana kasnije, Krivično vanraspravno vijeće Višeg suda prihvata žalbu SDT-a, pa ukida odluku kojom je Lazoviću dozvoljen izlazak iz pritvora. Nalaže ponovno odlučivanje o istom zahtjevu. Nastavak slijedi.

Pravda, uz to što je spora ali dostižna, u Crnoj Gori je i nepredvidiva. Pošto zavisi od mnogo čega. Ponajviše od toga da li se konkretna odluka sviđa ili ne sviđa onima koji su, u tom trenutku, na vlasti.

Kako je sve to moguće? Dio odgovora na to pitanje dobili smo tokom istrage o navodnim zloupotrebama Vesne Medenice, u vrijeme dok je gazdovala crnogorskim pravosuđem. Tada je od hijerarhijski potčinjenih tražila da presude donose onako kako im to ona „savjetuje“.

Bivši sudija Osnovnog suda u Kotoru Jovan Stanković svjedočio je kako je Medenicu poslušao u oba slučaja kada mu se obratila. „Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a sa druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi…“, prenijeli su mediji izvode iz Stankovićevog svjedočenje u tužilaštvu. Gdje se, navodno, pokajao ali i relativizovao svoj prestup konstatujući kako „u krajnjem“ oštećene stranke imaju pravo žalbe: „Ovu grešku, mogu jedino da pravdam time da ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena… U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio…”.

Stanković je podnio ostavku na sudijsku funkciju. Ostavljajući priznanje o jasnim falinkama  koje se ugrade u presudu, pa ona može pasti kad god to poželi neko dovoljno moćan. Ili postati pravosnažna, ako nadležni zažmure.

Nova vlast se nije odrekla ,,prava” da utiče na istrage i presude. Sačuvali su jedan od glavnih alata za neprimjereni uticaj na sudije i tužioce. Premijer Dritan Abazović sa svojim saradnicima, u kontinuitetu,  objavljuje izvode iz popisa javnih funkcionera i činovnika koji su dobili stan ili stambeni kredit na račun poreskih obveznika. I najavljuje da će neke od tih odluka konačan epilog dobiti na sudu. Međutim, ni Abazović ni njegov prethodnik Zdravko Krivokapić nijesu odlučili da izmijene propise zatečene iz DPS ere i tako Vladi, makar privremeno, uskrate pravo da stanovima nagrađuje i kupuje lojalnost. Prema nezvaničnim saznanjima Monitora, takvih prijedloga je bilo iz pojedinih ministarstava, makar u mandatu aktuelne Vlade, ali nijesu primljeni sa odobravanjem na najvišem nivou.

Zato nije manjkalo volje da se pravosuđu došapne kome i kako bi trebalo suditi.

Tek što je prva crnogorska višestranačka Vlada bez DPS-a (tzv. ekspertska) položila zakletvu, novoizabrani ministar pravde Vladimir Leposavić  najavio je mogućnost da nova većina izglasa zakon o amnestiji ukoliko Apelacioni sud potvrdi prvostepenu, osuđujuću, presudu za pokušaj terorizma liderima DF-a Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću. Tu se nije zaustavio.

,,Pošto je to slučaj koji traje, po svim kriterijumima i mjerilima struke i ono što je moja pozicija kao ministra pravde – ne bih smio da komentarišem slučaj. Međutim, nemamo taj luksuz da ne komentarišemo. Mislim da je, od samog početka, barem u onom dijelu u kojem su optuženi politički lideri u zemlji, taj postupak pun stvari koje predstavljaju pravni skandal…”, skicirao je Leposavić buduću presudu. ,,Kao pravnik mogu kazati da je taj postupak zreo za ponavljanje. To je moj lični stav i vidjećemo kako će sud da odluči i da to obrazloži. I to je podložno javnosti kao i naš rad”.

Dogodilo se, potom, da se ministrov lični stav podudarao sa profesionalnim mišljenjem Vijeća Apelacionog suda. Suđenje je, početkom 2021, vraćeno na početak, pred novim sudskim vijećem. Do danas nije održano nijedno ročište.

,,Bojimo se da će presuda (Apelacionog suda) biti dokaz da se ‘preventivno’ djelovanje ministra pravde, u vidu nečuvenog pritiska na pravosuđe, isplati, i da će patentirano od novih vlasti kompromitovati i urušiti čitav pravosudni sistem“, navodi se u saopštenju DPS-a nekon što je ukinuta presuda osuđenima u slučaju državni udar.

Onda je pravosuđe krenuo pritiskati njihov partijski šef Milo Đukanović. Nakon što su, protjerivanjem Milivoja Katnića u penziju i izborom Vladimira Novovića za novog glavnog SDT-a, uozbiljene istrage Specijalnog tužilaštva pa privedeni i pritvoreni Vesna Medenica, bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić i nekadašnji čelnici Plantaža predvođeni Veselinom Vukotićem, oglasio se predsjednik Đukanović. Da bi poručio kako onaj koji se ,,olako opredijelio da dovede u pitanje (njihov) moralni lik, bez dovoljno pouzdane sumnje, ne može računati da ubuduće obavlja te poslove”. Ali, najavio je Đukanović, može očekivati da će se ,,u daljem razvoju pravnog sistema i demokratske odgovornosti izvesti i pitanje krivične odgovornosti za takva postupanja”. Samo da se DPS vrati na svoje mjesto.

Bilo bi naivno pomisliti da je Đukanović, tek nakon gubitka apsolutne vlasti, primijetio (ne)odgovornost tužilaca u pojedinim predmetima. Kada je suđeno osnivačima CKB Milki Tatar i Bosi Ljumović (pravosnažno oslobođene) ili advokatu Goranu Rodiću i njihovim saradnicima (takođe pravosnažno oslobođeni) Đukanović je bio neinformisan. Ili nije brinuo za moralni lik onih  koje smo mogli prepoznati kao oponente sistema vrijednosti koji je on gradio.

Đukanovićeve riječi nijesu se dopale Marku Kovaču, aktuelnom ministru pravde. ,,Apelujemo na sve, a naročito na najviše predstavnike državnih institucija, da se uzdrže od izjava koje mogu da se tumače kao pritisak na rad državnog tužilaštva ili sudstva. Izjava predsjednika Crne Gore, kako je sam rekao, možda jeste jeres u javnosti, ali ono što je mnogo važnije jeste da se ona može smatrati neprimjerenim uticajem na rad SDT-a ali i sudstva”, napisao je Kovač na Tviteru.

Nakon odluke Višeg suda da Vesna Medenica izađe iz pritvora, Kovač, i dalje ministar pravde, zaboravlja na priču o neprimjerenim pritiscima. Pa kaže kako primjećuje „drugačije postupanje u odnosu na slične situacije“, uz najavu da će donijeta odluka „svakako biti za dalju analizu“. Potom se ministar pravde osvrće i na druge predmete koji su u fokusu stručne i laičke javnosti:  ,,Ozbiljno ćemo pristupiti tim slučajevima i svakako u komunikaciji sa nadležnim tužilaštvom informisati sve kako bi negdje poslali poruku da nećemo dozvoliti bilo kakve nezakonitosti, izvrgavanje pravde i pokušaj da se mimo zakonskih procedura određene stvari riješe”.

Začudo, ministar pravde nije uočio sličnu opasnost kada se premijer Abazović obreo u tužilaštvo prvog radnog dana po izbijanju duvanske afere u koju su upleteni i službenici i funkcioneri Uprave carina i prihoda. I zbog koje je njegov partijski saradnik i tadašnji direktor Uprave Rade Milošević saslušan u SDT-u. Da bi potom podnio ostavku. Abazović je, piše u Vladinom saopštenju, sa v.d. VDT Majom Jovanović i Vladimirom Novovićem razgovarao ,,o podršci Vlade u rješavanju prostornih kapaciteta tužilaštva”. I o rješavanju ,,drugih tekućih problema” u funkcionisanju rada tužilaštva koji se tiču administrativnih i prostornih nedostataka. Samo, izgleda, nijesu pričali o saslušanju Miloševića, o čemu je tih dana brujala Crna Gora.

Konačno, ko se još sjeća Svetozara Marovića? Dok su bili opozicija, političari sadašnje većine svako malo su zapitkivali ,,kad će Marović biti izručen Crnoj Gori”, a Katniću i Saviću spočitavali da su ga pustili da pobjegne. Kako su postali većina, taj interes je naglo iščilio.

,,Pravosuđe u Crnoj Gori i dalje je podložno političkom uticaju, iako za njegovu nezavisnost uglavnom postoji pravni okvir”, ocjenjuje se u ljetošnjoj analizi Evropske komisije (EK).  Potvrde stižu svakodnevno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE: JOŠ 600 MILIONA DUGA: Budžet na recke

Objavljeno prije

na

Objavio:

U kontekstu poslovice o ispružanju po mjeri gubera, nama će naredne godine biti gole noge od iznad koljena do vrhova prstiju. Možda samo ozebemo ili blago prehladimo. A, možda, navučemo  i kakvu ozbiljnu upalu

 

Dolazi zima  pa su iz Vlade riješili da nas ugriju obećanjima o boljem sjutra. Koje može početi već od 1. januara. Pod uslovom da (neka) parlamentarna većina usvojin predloženi budžet za 2023. godinu. I da ova Vlada ostane u mandatu kako bi realizovala predočeni plan državnih finansija.

Zvuči bajkovito  imajući u vidu obećanja o većim platama za budžetske korisnike (planirani neto trošak – 470 miliona), većim penzijama (530 miliona), izdašnijim socijalnim davanjima (190 miliona), rekordnim ulaganjima u tzv. kapitalni budžet (200 miliona)… Pa sve do toga da će za račun Vojske Crne Gore (135 miliona), prvi put biti opredijeljeno više od dva odsto BDP-a, u skladu sa preporučenim NATO standardima. Od čega će 80 miliona, koje ćemo uzajmiti, otići na nabavku nove opreme i naoružanja.

Ima toga još, pojasnio je premijer Dritan Abazović opisujući djelove predloženog budžeta uglavnom superlativima; najbolji, najveći, prvi put.

„Prvi put su predviđeni rast plata u javnoj administraciji, prosvjeti i Ministarstvu unutrašnjih poslova, odnosno u policiji. Prvi put se uvodi dječiji dodatak za svu djecu Crne Gore i prvi put su predviđena sredstva za novorođenčad”, ustvrdio je premijer, uz  konstatacije da nas čeka ,,najveći kapitalni budžet koji je Crna Gora ikad imala”, da će ekonomija naredne godine rasti ,,više od sedam odsto”, dok će bruto društveni proizvod naredne godine preći iznos od pet milijardi eura.

O poplavi optimizma nosilaca izvršne vlasti svjedoči i to što, prema njihovim očekivanjima, naredna godina više nije teška nego neizvjesna. Valjda i zato što se, da iskoristimo još dva podatka dobijena od premijera Abazovića, ,,ova Vlada nijednom nije zaduživala”, dok u državnoj kasi ,,sada ima 200 miliona eura u depozitima”.

Mali problem leži u tome što su od navedenih osam činjenica  četiri netačne dok su preostale četiri poluistine. Ili, u najboljem slučaju, pretpostavke/spekulacije koje odstupaju od očekivanih ekonomskih projekcija Svjetske banke i MMF-a.

Ovo nije prvi rast plata budžetskih korisnika. Dječji dodatak je ozakonjen još prošle godine i postoji, kao izdatak, i u ovogodišnjem budžetu. Kapitalni budžet nije najveći do sada a ova Vlada se jeste zaduživala. I još  traži zajmodavca uz čiju pomoć će ispuniti obavezu iz važećeg Zakona o budžetu za 2022, i obezbijediti kredit od 350 miliona eura za potrebe javnih finansija. Za sada je pribavljeno manje od četvrtine tog novca. A slijede nova zaduženja. Bude li kreditora.

Što se optimističkih najava tiče: prema predviđanjima iz predloženog budžeta za narednu godinu crnogorska ekonomija u 2023. neće rasti 7,7 već 4,4 odsto (realni rast). Malo. I što se tiče neophodnog dostizanja onih koji su od nas bolji, i kada se analizira podatak da se zadužujemo po cijeni (kamati) većoj od očekivanog ekonomskog rasta. Premijer govori o 200 miliona u državnim depozitima. U predlogu budžeta za 2023. piše – 100 miliona. U istom dokumentu su predviđena ,,sredstva za novorođenčad” (sedam miliona) ali još ne postoji zakonski osnov za njihovu isplatu. Vjerujemo li zvaničnoj statistici, BDP bi već ove godine trebalo da pređe prag od pet milijardi eura. I ako smo na ta vrata zakucali još davne 2019. godine. Tada je, prema podacima Monstata, crnogorski BDP bio 4,95 milijardi eura.

Ministar finansija bio je znatno precizniji od predsjednika Vlade. Budžet za narednu godinu biće 2,85 milijardi eura a za njegovu realizaciju nedostajaće oko 700 miliona eura, predočio je Aleksandar Damjanović. Objašnjavajući kako su u Vladi, planirajući budžet za narednu godinu, naglasak stavili na ,,očuvanje životnog standarda građana”, resorni ministar je objasnio da će konačan iznos zaduženja u 2023. godini zavisiti, ponajviše, od toga koliko ćemo se zadužiti do kraja ove. ,,Mjera zaduženja koju napravimo u ovoj godini, u novembru i decembru, biće mjera startnih depozita naredne godine. Na te startne depozite treba nadovezati iznos kredita i vjerovatno ćemo razgovarati oko nekih 700 miliona eura nedostajućih sredstava”.

Damjanović i njegovi saradnici iz Ministarstva finansija nijesu do kraja uračunali nekoliko faktora koji mogu imati ozbiljan uticaj na  budžetske projekcije. Počnimo od uticaja parlamenta na konačan sadržaj zakona o budžetu za narednu godinu.

Iskustvo nas uči da poslanici, u decembru, ne propuštaju priliku da se dopadnu biračima tražeći nove rashode iz državne kase. Milojko Spajić  je lani ,,kupio” podršku poslanika većine operacijom million po poslaniku. Tako smo dobili dječji dodatak za sve mlađe od 18 godina (50 miliona eura godišnje) i naknadu za majke sa troje i više djece. Ovaj trošak ne možemo naći, pojedinačno prikazan, u predlogu budžeta za narednu godinu ali se uz pomoć dostupnih podataka o realizaciji ovogodišnjeg budžeta može izračunati da je u pitanju, približno, isti iznos (50 ili, preciznije, nešto više od 47 miliona). Ili, sve skupa, 100 miliona eura.

Drugi se problem može pojaviti tokom pregovora sa budžetskim korisnicima koji traže povećanje zarada. Vlada je prvo napravila prijedlog budžeta za narednu godinu pa će, tek onda, početi pregovore o povišici za zaposlene u prosvjeti, policiji, pravosuđu, državnoj administraciji, nemedicinskom osoblju u sektoru zdravstva… Recimo da svi oni, bespogovorno, prihvate ponudu Vlade. Kolika će im biti povišica?

Ministar Damjanović nedjeljama signalizira da je Vlada spremna da njihove zarade uveća za procenat približan ovogodišnjoj inflaciji. Iz Monstata su, početkom nedjelje, objavili da su potrošačke cijene za 12 mjeseci, u odnosu na oktobar prošle godine, u prosjeku porasle za 16,8 odsto. ,,Najveći uticaj na mjesečnu stopu inflacije imali su rast cijena u grupama mlijeko, sir i jaja, odjeća, meso, cipele i ostala obuća, kratkotrajna dobra za rutinsko održavanje domaćinstva, frizerske i ostale usluge za ličnu njegu, ostali uređaji, predmeti i proizvodi za ličnu njegu, hljeb i žitarice”, stoji u njihovom saopštenju. Uz jasnu naznaku da inflacija iz mjeseca u mjesec nastavlja da raste.

Dan kasnije dobili smo prilku da zavirimo u prijedlog budžeza za narednu godinu. Tamo su projekcije pravljene na osnovu računice (procjene) o inflaciji od 12 odsto. A jedan odsto u toj priči državi donosi trošak od nekih pet miliona eura godišnje. Plus srazmjerno uvećanje ukupnog fonda potrebnog za isplatu penzija (i one se usklađuju sa rastom zarada i cijena).

Ministar Damjanović ostaje optimista. ,,Trudimo se da planiramo realan i održiv budžetski okvir koji će u najvećoj mjeri zadovoljiti elemente čuvanja životnog standarda građana, podrške privredi, odnosno, stvaranje prostora da kroz rast privredne aktivnosti i rast infrastrukturnih projekata dobijemo neku održivu stabilnost”.

I eto nas kod jednog izuzetno važnog ali prečesto zanemarenog dijela državnog budžeta. Kapitalne investicije. U planu su ulaganja od skoro 206 miliona koje treba realizovati, uglavnom, preko Uprave za saobraćaj i Uprave za kapitalne projekte. A tu je i mogućnost (ideja) da se država zaduži dodatnih 200 miliona ukoliko, tokom naredne godine, bude u prilici da nastavi gradnju auto-puta do Andrijevice. To podrazumijeva da se prethodno izradi kompletna projektna dokumentacija i provede tender za izbor izvođača. Vratimo se, zato, onome što je realno.

Tri najveća programa u predloženom kapitalnom budžetu odnose se na izgradnju putne infrastrukture i niskogradnje (110 miliona), turističku djelatnost (27 miliona) i funkcionisanje Ministarstva odbrane i Vojske Crne Gore (13,6 miliona).  Od 90 miliona namijenjenih Direkciji za saobraćaj 78 odnosi na rekonstrukciju u sanaciju postojećih puteva. Još pet za auto-put. Za nove saobraćajnice preostaje manje od 10 odsto planiranih investicija. Ne računajuću državna ulaganja lokalnu infrastrukturu. Na tom popisu već prepoznajemo projekte koji se prenose iz godine u godinu. Poput rekonstrukcije Ulice Zmaj Jovine i Bulevara Veljka Vlahovića u Podgorici, koji svoje mjesto u državnom budžetu imaju još, čini se, od 2019. Tako počinju pomalo da liče na auto-put.

Slično bude kada pogledamo i dio kapitalnog budžeta koji se odnosi na projekte izgradnje i rekonstrukcije objekata u oblasti obrazovanja.  Za izgradnju i rekonstrukciju sedam vrtića u Baru, Podgorici, Beranama, Bijelom Polju i Plavu ukupno 70.000 eura. Baš će mnogo uraditi sa tim novcem.  Za podgoričke osnovne škole na Zabjelu, Maslinama, Karabuškom polju i Siti kvartu, još po 10.000 svakoj. Isti iznos namijenjen je i izgradnji novog Kliničkog centra Crne Gore. Opa! A sve kažu nema investicija u zdravstvo i obrazovanje. Zato je za rekonstrukciju zapadne tribine stadiona FK Sutjeska u Nikšiću namijenjeno 2.000.000. Sumnjamo da će biti dovoljno.

Uz potrebu da se uzajmljuje novac kako bi ispunili preuzete obaveze, iz vlasti nerado govore i o potrebi vraćanja starih dugova. Naredne godine dužni smo da vratimo 447 miliona (osnovni dug i kamata), 2024. čeka nas obaveza otplate duga od 561,5 miliona dok nam za tri godine na naplatu stiže iznos od 938,8 miliona eura. I tu će se kola slomiti ukoliko, u međuvremenu, dramatično ne uvećamo prihode u državnoj kasi ili, još dramatičnije, ne redukujemo rashode iz iste.

Prema predloženom budžetu državi nedostaje jedan od svaka četiri eura koja planira potrošiti. U kontekstu poslovice o ispružanju po mjeri gubera, nama će naredne godine biti gole noge od iznad koljena do vrhova prstiju. Možda samo ozebemo ili blago prehladimo. A, možda, navučemo  i kakvu ozbiljnu upalu. Koja bi, prema sadašnjem stanju finansijskog zdravlja države Crne Gore, lako mogla postati hronična. Ako ne i fatalna.

Zoran RADULOVIĆ      

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo