Povežite se sa nama

FOKUS

POBJEDNIČKI KRUGOVI NOVE VEĆINE: Vlada pod ručnom

Objavljeno prije

na

Vlada stiže brzo. Oktobar; 8. novembar; 11. novembar; ipak 24. Sad je aktuelan 2. decembar. Bolje ikad nego nikad, nadaju se svi koji su željni promjena. Oni drugi shvataju da vrijeme postaje njihov saveznik

 

Kako sada stvari stoje, u parlamentu će se o vladi Zdravka Krivokapića razgovarati i glasati od 2. decembra. Možda to i neće biti baš u parlamentu, pošto skupštinski poslovnik treba da se prilagodi epidemiološkoj situaciji. Bude li volje.

Mandatar je, u međuvremenu, nagovijestio izmjene u personalnom sastavu kabineta koji je predočio prošlog četvrtka. Na to Krivokapića navodi nužda jer je advokat Nikola Terzić odustao od angažmana za mjesto ministra policije. Pride, mandatar je istrpio kritike sa raznih strana pošto u prijedlog vlade nije uvrstio ni jednog kandidata koji bi mogao predstavljati ne mali dio Crne Gore koji ne pripada pravoslavnoj većini. Ni u nacionalnom ni u vjerskom smislu.

Opoziciji nije trebalo mnogo da iskoristi ponuđenu priliku. „Apostolska vlada u kojoj nema predstavnika nacionalnih manjina ali ni Crnogoraca, u kojoj je zastupljena samo jedna konfesija – srpsko-pravoslavna, u kojoj je krštenica važniji dokument od lične karte i pasoša, biće svojevrstan eksperiment koji svakako neće dugo trajati”, poručili su iz DPS. U neku ruku i zadovoljni što se više neće govoriti o sinđinoj vladi i njenom učinku.

Izgleda, zapravo, da o pitanju nacionalne i konfesionalne jednobraznosti,  prepoznate u Krivokapićevoj video najavi nove vlade, zamjerki nemaju samo lideri partija članica (njegove) koalicije Za budućnost Crne Gore. A opet, njima smeta što među predloženim ministrima nema, kako kažu, „autentičnih predstavnika srpskog naroda“. Odnosno, njih.

Do nekih promjena je već došlo. Kada je mandatar obrazlagao svoje viđenje vlade i njen sastav, ostalo je upražnjeno mjesto ministra odbrane. Danas, sa priličnom izvjesnošću, na tom mjestu vidimo Dritana Abazovića, lidera GP URA i nosioca liste Crno na bijelo. Time je umanjen problem neadekvatne nacionalne i konfesionalne zastupljenosti, iako među kandidatima za ministre i dalje nema nikoga iz reda Bošnjaka, ali je napravljen novi, ništa manji.

Od 30. avgusta uveče, upravo Abazović nastupa kao glavni promoter ideje da u budućoj vladi ne treba da bude mjesta za partijske lidere i političare sa izbornih lista. I onda, nakon što su svi, više ili manje nevoljno, prihvatili zadati princip, pravi se jedan izuzetak. Dritan Abazović.

„To je možda neprincipijelno, ali je vrlo moralno“, komentarisao je mandatar vlastiti postupak, pravdajući ga tvrdnjom da bez koalicije Crno na bijelo „mi danas ne bismo mi pričali o novoj Vladi“. Još je objasnio da njegov prijedlog „nije naišao na blagonaklon opozicije“, ali i to da Abazovića ne vidi kao eksperta za vojna pitanja.

Zatečen je bio i Abazović. Ali se brzo snašao u vezi ponude: „Ako mandatar smatra da mogu da budem od pomoći mogu da se žrtvujem”. Prevelika je to žrtva. Za Abazovića ali i za pokret koji predvodi. Dugačka je lista onih koji su se žrtvovali isključujući sebe iz principa koje su proklamovali. Uglavnom je poznato gdje ih je to odvelo.

Abazović je imao bolji izbor, u kojem se prirodno spajaju i moralno i principijelno. U parlamentu, kao šef poslaničkog kluba mogao bi kontrolisati i usmjeravati izvršnu vlast. U ekspertskoj vladi, ograničenog roka trajanja,  umjesto njega može biti neko drugi, stvarno ekspert za odbarnu. Kao poslanik  Abazović bi mogao da kontroliše kako vlada poštuje Sporazum koji su početkom septembra potpisali Krivokapić, Aleksa Bečić i on. Po cijenu da obori  vladu ukoliko ona postane prijetnja društvu. To bi bila – žrtva.

Izazova nedostajati neće. U DF-u ne taje da ih je muka natjerala da privremeno prihvate odredbe pomenutog Sporazuma.

„U ovoj vladi ima više DPS-ovaca nego u Vladi Duška Markovića“, kazao je Nebojša Medojević aludirajući na činjenicu da je predloženi ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović i sada na jednom od rukovodećih položaja u istom Ministarstvu, dok je ranije bio zamjenik ambasadora u Rumuniji. Lider PzP je pridodao da je mandatar „osim nedostatka ljudskog integriteta i elementarnog vaspitanja i konstantnog ne-držanja date riječi, svojim kratkim videom pokazao i zaprepašćujuće nepoznavanje suštine problema u kojoj se nalazi Crna Gora i njeni građani“.

Pridružili su se i drugi lideri DF. „Podsjećam da je Crna Gora jedina država na svijetu koja je dva puta priznala Kosovo. Prvi put je to uradio Đukanović u oktobru 2008, a drugi put je tzv. Kosovo priznato u sporazumu lidera tri koalicije od 9. septembra 2020. godine. Zato kad budemo prozivali da će neki drugi izdati Kosovo, ne treba smetnuti s uma da ga je stara i nova crnogorska vlast priznala i izdala već dva puta“, kaže Milan Knežević. Ne samo u svoje ime. Pa pridodaje:Izgleda da određeni djelovi buduće vlasti nikako ne mogu podnijeti činjenicu da će broj Srba na popisu biti značajno veći, da će procenat onih koji govore srpskim jezikom preći 60 odsto, a da će broj pravoslavnih vjernika SPC biti preko 95 odsto. Zato mi nismo poželjni u vladi.“

Knežević, dodatno, otvara još jedan front. Onaj prema Miodragu Daki Davidoviću, prema tvrdnjama upućenih, dugogodišnjem finansijeru prosrpske opozicije u Crnoj Gori i jednom od najzaslužnijih što je koalicija Za budućnost Crne Gore uopšte formirana. I to signalizira da Koalicija ZBCG neće biti dugog daha.

Valja zapamtiti – ovako o predloženoj vladi govore oni koji će, kažu, podržati njen izbor. Na osnovu toga možemo naslutiti ponešto o njenim dometima. Očekivano, ni opozicija nije štedjela Krivokapića i njegove kandidate.

Iz njihove perspektive, koja  je predočena preko medija koje smo do juče zvali provladini, predloženi ministar vanjskih poslova nije DPS-ovac, nego neko „blizak srpskoj crkvi“. Isto se, bez navođenja argumenata, kaže i za nekadašnjeg poslanika i predsjedničkog kandidata Mladena Bojanića, koga Krivokapić vidi na čelu novog Ministarstva kapitalnih investicija.

Slijedi spisak onih za koje se bliskost sa Mitropolijom crnogorsko primorskom može i dokazati. Jelena Borovinić Bojović, predložena za ministra zdravlja, bila je u centru pažnje kao načelnica Pulmologije u KCCG zbog navodnih nepravilnosti koje su pratile liječenje Amfilohija Radovića i ponašanje ljekara i sveštenstva nakon njegove smrti. Ona je, saznali su dobro obaviješteni, i snaha episkopa Kirila Bojovića. Arhitekta Ratko Mitrović, kandidat za ministra ekologije, radio je na projektu Hrama u Podgorici ali i projektovao brojne male elektrane prije nego što je, kako kaže, promijenio stav o njima. Njegov brat je starješina Hrama Hristovog vaskrsenja. Advokat Vladimir Leposavić, kandidat za ministra pravde, dio je pravnog tima MCP. Kandidat za ministra finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić je sestrić episkopa dioklijskog Metodija.

Ovo ukazuje da je mandatar, sam ili uz nečiju pomoć, buduće saradnike birao mahom iz prilično zatvorenog kruga oko MCP. Da li će to voditi i u pretjerani uticaj crkve na buduće izvršne vlasti, vidjećemo. Sumnje nijesu bez osnova.

Posebno poglavlje ove priče otvorio je prijedlog da buduća ministarka prosvjete, kulture, nauke  i sporta (vidjeti boks) bude Vesna Bratić, vanredna profesorica Filozofskog fakulteta u Nikšiću.

Društvene mreže su,, preplavili njeni postovi u kojima se moguća ministarka predstavlja kao nekritički sljedbenik crkve i sveštenstva (Bratić kaže kako smo smrću mitropolita Amfilohija „svi postali siročad“, dok Borisu Dežuloviću, zbog kritika na račun radova na manastiru Ostrog poručuje da je „đubre ustaško“ i „magarac“); srpski nacionalista („Ja jesam nacionalista. Srpski. To samo znači da volim svoj narod“) i da je „žensko ko žensko čak i kad je četnik“ (Bratić tvrdi kako je u pitanju jedna „ironična objava“).

Ako je Zdravko Krivokapić napravio grešku, ima vremena da je ispravi. Mnogi ga ovih dana, poput sedam ženskih NVO, uz različitu argumentaciju pozivaju da odustane od prijedloga da Vesnu Bratić postavi na jednu od najvažnijih funkcija u svojoj vladi. Ukoliko se ogluši o te apele, mandatar će pokazati da je baš to želio: da obrazovanjem, kulturom, naukom, rukovodi srpski nacionalista, bespogovorno odan vjerskim dogmama i autoritetima, spreman da se našali na temu ja četnik/četnikuša, dok istovremeno istaknutog novinara antifašistu,  poznatog i dosljednog borca za prava Srba u Hrvatskoj označava kao ustašu.

To je  jedan od većih strahova koji prate formiranje naredne vlade.

„Ako buduća ministarka izražava ponos zbog pripadništva četničkom pokretu, mora da objasni na šta je to ponosna? Da li na kolaboraciju četnika s nacistima, da li na masakre muslimanskih sela u Crnoj Gori pod komandom Pavla Đurišića i njegov dokumentovan cilj etničkog čišćenja Muslimana i Albanaca?“, javno se zapitala Tea Prelević Gorjanc. „Da li se od nje kao srpskog nacionaliste u vladi može očekivati da interese svog naroda ne pretpostavi interesima svih drugih koji u Crnoj Gori žive?“

Drugima je, opet, mnogo važnije bilo da iskažu svoj nacionalizam zamjerajući predloženoj ministarki što je rođena u Trebinju. Pa, prema njihovom sudu, zato nije dostojna funkcije u Crnoj Gori.

U sjenci takvih priča ostali su neki urgentni i konkretni problemi. Ali i prihvatljiva personalna rješenja. Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija trebalo bi da vodi Tamara Srzentić, povratnica iz SAD, i žena koja ima jaku priču o minulom radu. I o resoru čije važnosti, trenutno, i nijesmo potpuno svjesni.

I Mladen Bojanić objavljuje fotografiju u društvu Milojka Spajića i Jakova Milatovića, kandidata za ministra ekonomskog razvoja. Uz poruku: „Sastanak kandidata za ministre ekonomskog dijela predložene Vlade Crne Gore. Iako nije sigurno da ćemo biti izabrani, radimo sve da budemo spremni od prvog dana. Ekonomija Crne Gore ne može da čeka”.

Koliko je to važno ne treba objašnjavati. Dovoljno je reći da ćemo u narednu godinu, najvjerovatnije, ući sa budžetom koji će pripremiti Markovićeva vlada. Ako ispune svoju zakonsku obavezu.

„Snažno ističem da je svaki novi dan DPS-a na vlasti ogromna, nenadoknadiva šteta za građane Crne Gore i državu. Ko god bude postupak formiranja nove vlade produžavao zarad bilo kakvih parcijalnih interesa, taj izvjesno radi, svjesno ili nesvjesno, u korist bivšeg režima“, upozorava mandatar. Većini se, ipak, ne žuri. Zato će vlada sačekati decembar. Ukoliko se ne nastavi postizborna vrteška. Formalno, vladajuća većina ima fore do 8. januara.

 

Resursi superministarstva

Ideja mandatara Krivokapića da u jednom ministarstvu objedini četiri postojeća resora: prosvjetu, kulturu, nauku i sport naišla je na najviše pažnje. I kritika. Ukrupnjavanjem bi nastalo superministarstvo koje bi, prema sadašnjim parametrima, raspolagalo budžetom većim od četvrt milijarde (oko 260 miliona eura), hranilo skoro 25.000 porodica i imalo nemjerljiv uticaj na prošlost, sadašnjost i budućnost stanovnika Crne Gore.

Evo nekoliko podataka koji, možda, nijesu najprecizniji, ali bi mogli poslužiti za ilustraciju moći onoga ko bi kontrolisao taj megaresor.

U nadležnosti Ministarstva prosvjete nalaze se 162 državne i četiri privatne internacionalne osnovne škole; 50 državnih, jedna državno-privatna i tri privatne srednje škole (dvije su internacionalne), a tu su i tri resursna centra za obrazovanje i osposobljavanje djece i mladih.

Ministarstvo je krovna organizacija Univerziteta Crne Gore (obuhvata dvadesetak fakulteta, skoro 80 studijskih programa i tri naučna istraživačka instituta) i Zavoda za školstvo, Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva, Centra za stručno obrazovanje, Ispitnog centra… Ovogodišnji budžet Ministarstva i institucija u njegovoj nadležnosti prelazi 200 miliona. U Ministarstvu radi nešto manje od 100 zaposlenih dok broj uposlenih u svim organizacijama i institucijama iz tog resora (od škola do zavoda i centara) prelazi 23.000.

Dok prosvjeta brine o budućnosti, Ministarstvo kulture, pored ostalog, vodi računa o tragovima prošlosti Crne Gore. I korijenima onih koji danas žive u njoj. Nacionalna biblioteka Đurđe Crnojević, Narodni, Pomorski i Prirodnjački muzej Crne Gore, Državni arhiv, Muzički centar, Centar savremene umjetnosti, Kinoteka, Filmski centar, Biblioteka za slijepe, Uprava za zaštitu kulturnih dobara… samo su neke od institucija pod okriljem Ministarstva kulture u kojima radi oko 1.500 zapošljenih. Aktuelni budžet Ministarstva je 30 miliona eura. Samo.

Sa 32 zapošljena i godišnjim budžetom od 10 miliona, Ministarstvo nauke ne izgleda kao resor koji je po značaju u istom redu sa kulturom i prosvjetom. To je, međutim, najbolje ocijenjeno ministarstvo u nedavnom izvještaju EK, dok odlazeća ministarka Sanja Damjanović i njeni saradnici guraju projekat osnivanja Međunarodnog instituta za održive tehnologije, što je investicija koja se procjenjuje na nekoliko stotina miliona eura. I ogromne benefite koje bi društvo crpilo iz njegovog budućeg rada u Crnoj Gori. Ili ne bi, ukoliko taj projekat završi u nekom drugom dvorištu.

Ministarstvo sporta i mladih raspolaže godišnjim budžetom od 8,65 miliona. To, očito, nije dovoljno za neometan rad 30-ak zapošljenih, pa sajt ovog Ministarstva trenutno nije dostupan javnosti. Ono što se zna, mimo zvaničnih podataka, jeste da se pod okriljem tog Ministarstva spremaju, ili su već započele, velike kapitalne investicije. Tu su i redovna izdvajanja za sportske saveze. Prednjači Košarkaški savez CG (730.000), dok najmanje ide najtrofejnijima – rukometu i vaterpolu (manje od 100.000, skupa). Te podatke, ipak, treba uzeti sa rezervom. Uz spoznaju da bi se poredak mogao promijeniti. Za razliku od Mila Đukanovića koji je favorizovao košarku, novi mandatar preferira rukomet. Što ne znači da će ga njegova većina slijediti onako kako su čelnici DPS slijedili svog sportsko-političkog idola. I šefa.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

ŠTA JE VLAST OBEĆALA I MOGLA, A NIJE HTJELA DA URADI: Ogledalo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanović, Katnić, Žugić, Jovanić… na istom su mjestu gdje ih je ostavio DPS nakon gubitka vlasti. Zato su pravosuđe, tužilaštvo, Ustavni sud, izvršna i zakonodavna vlast u svojevrsnom v.d. stanju. Bolje rečeno – u nokdaunu. A obećali su da ,,ova Vlada treba da bude sve što DPS nije bio”

 

U jutarnjim vijestima slušali smo optimistične najave da bi dionica auto-puta Smokovac – Mateševo mogla biti otvorena za saobraćaj do kraja godine. Poslije podne stigla je slika konvoja skupocjenih automobila sa službenim tablicama kako jezdi nezavršenim drumom. Iako je to, navodno, zabranjeno do završetka saobraćajnice.

Upućeni su objavili  da se u vozilima nalazio premijerov sin Miloš Krivokapić sa službenom pratnjom. Putovao je za Mojkovac gdje se, već nekoliko dana, nalaze njegove sestre  Jelena i Milena. Takođe korisnice državnih vozila i službene pratnje.  Tamo svi skupa, ako je vjerovati saopštenjima mojkovačkog odbora DPS-a, agituju za listu Ne damo Mojkovac, uoči lokalnih izbora zakazanih za prvu nedjelju decembra.

Premijer Zdravko Krivokapić nije se oglašavao ovim povodom. Jeste DF. Ljuti što je za v.d. direktora Monteputa Vlada imenovala Milana Ljiljanića, a ne njihovog kandidata, shodno dogovoru o podjeli vlasti po dubini, iz DF-a su saopšili da je ,,odlazeći premijer Zdravko Krivokapić već po ko zna koji put prekršio koalicioni sporazum parlamentarne većine imenujući za direktora Monteputa izvjesnog Milana Ljiljanića, koji bi trebalo da pojača redove stranke u formiranju koju ovih dana ubrzano konstituišu ministar (Milojko) Spajić i djeca Zdravka Krivokapića”.

Potom su čelnici najjače koalicije unutar vlasti malo i priprijetili. ,,Formiranje nove Vlade i nezavisnog tužilaštva biće prava prilika da saznamo ko je u Vladi učestvovao u švercu cigareta, ko je, i za koji iznos, upropastio akciju hapšenja rekordne isporuke kokaina, da li je neko, i za koji iznos, dodijelio politički azil Telmanu Ismailovu, da li je neko u aktuelnoj Vladi, ili nečija djeca, trgovao ekonomskim državljanstvima, da li su neki ministri i direktori državnih sistema učestvovali u namještanju tendera, da li su nečija djeca vozilima ANB-a putovala na ljetovanje u Grčku, za čijeg sina je klan iz Granda specijalno otvorio auto-put, kao i još hiljade pitanja koje ćemo tek da otvorimo”.

Eto slike i prilike današnjih izvršnih i zakonodavnih vlasti u Crnoj Gori. I još jednog povoda da se prisjetimo obećanja izrečenog u septembru prošle godine, neposredno nakon što su Krivokapić, Aleksa Bečić i Dritan Abazović potpisali (još važeći?) koalicioni Sporazum na osnovu koga je u decembru formirana Vlada: ,,Ova Vlada treba da bude sve što DPS nije bio”.  Krivokapić je dodao ,,ako nas uhvatite u korupciji prijavite nas”.

Kome? Ako i DF, skoro petnaest mjeseci nakon konstituisanja nove parlamentarne većine, čeka formiranje nezavinskog tužilaštva. Baš kao i potpredsjednik Vlade.  Abazović je, u nekoliko navrata, ponovio da u njegovom kabinetu postoji više pripremljenih krivičnih prijava koje čekaju promjene u tužilaštvu.  Tih promjena nema isključivo zato što članice vladajuće koalicije neće da se dogovore o pet uglednih pravnika koje Skupština treba da imenuje kao članove Tužilačkog savjeta.

„Upravo sam proglasio novi Tužilački savjet. Tim činom, automatski je prestao mandat dosadašnjem Tužilačkom savjetu”, pohvalio se predsjednik parlamenta Aleksa Bečić početkom avgusta, ponavljajući da ,,nema odlučivanja Tužilačkog savjeta do izbora preostalih članova koje bira Skupština, čime se onemogućava sprovođenje eventualnih brzih, sumnjivih i nekvalitetnih procesa“. Tako smo, umjesto brzih i sumnjivih procesa dobili – ništa. Još gore – još jednu monetu za potkusurivanja u međustranačkim pregovorima članica vladajuće većine o podjeli vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ZIDANJE NA PIJESKU: Jesenje tovljenje budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Država se u 2022. neće zaduživati saopštio nam je ministar Spajić. Međutim, u članu 1 predloženog budžeta navode se „pozajmice i krediti“ od sto miliona eura. A u članu 14 piše: „Država će se u 2022. godini zadužiti za finansiranje projekata, kroz kreditne aranžmane, u iznosu do 339,9 miliona eura“

 

Prijedlog zakona o budžetu za 2022. godinu stigao je u parlament. Iz perspektive poštovanja zakona, u posljednji tren – 15. novembra uveče. I, da se  razumijemo, teško je reći da li je to dobra ili loša vijest za građane Crne Gore.

Ministar finansija Milojko Spajić nema dileme. Nakon što je proljetos predstavio „najbolji budžet u istoriji Crne Gore“ (budžet za ovu, 2021. godinu), on i predloženi budžet cijeni kao „bolji od najboljega“. Pa je,  gostujući na Javnom servisu prošlog petka, predočio da su prijedlog budžeta za ‘22. i set zakona koji ga prate paket koji se ne može razdvajati po principu to mi se sviđa, a to ne. Nego, „uzmi ili ostavi“.

Ili će poslanici u Skupštini usvojiti sve predloženo, pritvrdio je Spajić, ili će njegov/Vladin projekat Evropa sad pasti u vodu. A onda nema većih plata i novih radnih mjesta, poštenijeg oporezivanja, poželjnijeg ambijenta za strane investitore…

Tek što smo razumjeli izrečeno, Vlada je iz skupštinske procedure privremeno povukla četiri zakona, dostavljena parlamentu nepuna 24 sata ranije. Nakon što su oni kojih se ti propisi najviše tiču, iz medija saznali za odluku da se ukinu zakonska rješenja koja predviđaju njihovo finansiranje po osnovu zagarantovanih, procentualnih, budžetskih izdvajanja. Bez prethodnog obavještenja i konsultacija.

Povučeni prijedlozi su predviđali da se, izdaci za manjine, dijasporu, Prijestonicu Cetinje, RTCG (Javni servis), nevladine organizacije, medije, političke partije, Agenciju za sprječavanje korupcije i Centar za obuku u sudstvu i tužilaštvu (spisak nije konačan) finansiraju prema Vladinoj procjeni kvaliteta njihovih projekata. A ne na osnovu, zakonom definisanog, minimuma sredstava koja im pripadaju iz budžeta.

„Ministarstvo će obaviti dodatne konsultacije sa potrošačkim jedinicama koje su predmet izmjena zakona, zbog čega će se privremeno povući iz skupštinske procedure prvi set ovih predloga zakona, da bi se pružila dodatna objašnjenja u vezi sa primjenom, kao i da to ne ugrožava nezavisnost inistitucija, niti njihovu finansijsku samostalnost, već naprotiv”, saopšteno je iz Ministarstva finansija. Saopštenje nije odagnalo dilemu da li su te „dodatne konsultacije“, u slučaju kada prethodnih nije bilo, isto što i množenje nulom. Odnosno, na koji bi to način Vlada, aktuelna ili neka buduća, vrjednovala programe, recimo, opozicionih partija ili kritički nastrojenih medija i nevladinih organizacija?

Uglavnom, Vlada je već počela sa prepakivanjem svog uzmi ili ostavi paketa. Što  dovodi do pitanja da li će on dobiti neophodnu podršku u parlamentu i van njega.

U srijedu smo saznali da MMF ima ozbiljne rezerve prema Evropa sad programu.  Pojednostavljeno: proklamovani ciljevi su lijepi, ali je predloženi put do njihovog ostvarenja (previše) rizičan.

Ili, jezikom MMF: „Ovi ciljevi su izuzetno poželjni… Međutim, velike promjene usvojene odjednom mogu takođe i da nose značajne rizike od neželjenih efekata. Oni uključuju: (i) rizik od veće ukupne nezaposlenosti i/ili povećanja neformalnog zapošljavanja; (i) rizik od usložnjavanja inflatornih sila i/ili smanjenja globalne konkurentnosti; i (ili) moguće gubitke prihoda za državu i/ili lokalne samouprave, ukoliko namjeravane mjere za povećanje prihoda ne daju očekivane rezultate na održiv način ili se ne sprovedu u potpunosti“.

Skoro identične primjedbe Spajić, njegov kolega Jakov Milatović (ministar ekonomije) i njihovi malobrojni saradnici uključeni u pripremu projekta Evropa sad, čuli su prošle nedjelje u Centralnoj banci. Tamo su članovi Savjeta i Savjetodavnog odbora CBCG prvo „pozdravili zamisao“, da bi potom naglasili kako „implementaciji ovako krupnih reformi treba da prethodi detaljna i višeslojna analizu, koja bi razmatrala moguće izvore finansiranja i precizno kvantifikovala uticaj predloženih mjera”.

Spajić je na sve to odgovorio tvrdnjom kako nemamo vremena za gubljenje. I da su „benefiti programa mnogo veći od potencijalnih rizika“.  Prethodno je sa prijedlogom budžeta protrčao kroz Vladu i predao ga parlamentu. Odakle se DF prethodno oglasio tvrdnjom da za bužet neće glasati. Dok su Demokrate najavile podnošenje dva amandmana (dječji dodatak i naknada majkama) koji bi rashode budžeta uvećali za nekih 80-100 miliona eura. Godišnje.

I bez toga, priča o budžetu za narednu godinu je poprilično komplikovana. U ovom trenutku, recimo, na zvaničnim internet stranicama Vlade i Skupštine možete pronaći tri dokumenta bitno različitog sadržaja. A svi su predstavljeni kao budžet za 2022.

Tako Ministarstvo finansija na uvid nudi nešto što se zove Budžet za građane – 2022, gdje se na tridesetak stranica, više slikom nego riječima, objašnjavaju njegovi mnogobrojni benefiti. Uporniji će, u materijalima sa 46. sjednice Vlade pronaći nacrt budžeta o kome se prošlog petka izjasnio kabinet Zdravka Krivokapića. Taj dokument ima 399 stranica. Dok je stigao u Skupštinu, prijedlog budžeta je narastao sedam puta. Pa će se poslanici izjašnjavati o dokumentu koji teži tačno 2.783 strane. Ako se, u međuvremenu, ne promijeni zbog novog prilagođavanja zakonima koji su privremeno povučeni iz skupštinske procedure.

Iz tog dokumenta saznajemo da će iz državne kase, a na ime isplate naknade za zimnicu, država potrošiti nepuna tri eura (2,98). Ali ne možemo utvrditi u kom se gradu nalazi Ulica Jovana Jovanovića Zmaja ili Bulevar Veljka Vlahovića  čija je rekonstrukcija predviđena kapitalnim budžetom za narednu godinu.

Gledajući tabelu sa planiranim rashodima budžeta možete zaključiti da će izdvajanja za kulturu, sport, nevladine organizacije, političke partije… biti manja od ovogodišnjih.  Da će iznos za isplatu penzija biti neznatno uvećan – ništa, dakle, od ozbiljnije povišice koja bi ispratila rast cijena i zarada. Sa tim u vezi, u prijedlogu budžeta stoji podatak da je ovogodišnja inflacija (januar – septembar) 2,1 odsto. Dan pošto je taj prijedlog stigao u Skupštinu, Monstat je objavio da je inflacija u periodu januar – oktobar bila 3,8 odsto. Idemo dalje.

Listajući budžet(e) ne možete utvrditi, ili makar to nije nimalo jednostavno, kolika su ukupna izdvajanja za zdravstvo. Preciznije, koliko će novca zdravstvenim radnicima i njihovim pacijentima biti na raspolaganju za medicinske usluge, lijekove, novu medicinsku opremu i obećane bolnice.

Tako u „skupštinskom“ budžetu postoji podatak  o Projektu podrške zdravstvenom sistemu preko koga će Montefarm od Svjetske banke dobiti 30 miliona eura „podrške u nabavci lijekova i procjenu održivosti sistema“. Ali, čini se da taj novac nije ukalkulisan u rashode Fonda za zdravstvenu zaštitu koji će za snabdijevanje, plaćanje lijekova koji su uz recept preuzeti u privatnim apotekama i izmirenje dugova dobiti 122,5 miliona.

Dugovi. Država se u 2022. neće zaduživati saopštio je ministar Spajić. Međutim, u članu 1 predloženog budžeta navode se „pozajmice i krediti“ od sto miliona eura. A u članu 14 piše: „Država će se u 2022. godini zadužiti za finansiranje projekata, kroz kreditne aranžmane, u iznosu do 339,9 miliona eura“. Dvije stranice kasnije, član 15, predlagač navodi kako „nedostajuća sredstva za finansiranje budžeta u 2022. godini  iznose 500 miliona“, i da će ona  biti pokrivena korišćenjem depozita i „sredstava iz postojećih kreditnih aranžmana zaključenih u ranijem periodu“. Iako za nove puteve, bolnice, brodove ratne mornarice… tek treba pronaći finansijere (kreditore). I to, uglavnom, tek pošto se urade projekti i pribavi neophodna dokumentacija.

Pride, Vlada se naredne godine „može“ zadužiti (ako to parlament prihvati) do 900 miliona „za otkup i/ili refinansiranje postojećeg državnog duga“. I, izuzetno, još 500 miliona za finansiranja deficita u ‘22. i stvaranja fiskalne rezerve za finansiranje nedostajućih sredstava za 2023. godinu.

Predloženi budžet možemo sagledati i sa malo vedrije strane. U Obrazloženju normativnog dijela zakona o budžetu koji je iz Vlade upućen Skupštini govori se, u cijelom tekstu, o budžetu za 2021. godinu. Taj dio je, po svoj prilici, samo prekopiran iz martovskog izdanja. I svjedoči o ozbiljnosti sa kojom je predlagač pristupio izradi tog dokumenta.

Neupućen čitalac aktuelnog prijedloga budžeta, takođe, može doći u ozbiljnu dilemu da li sljedeća godina počinje 1. januara naredne ili 1. decembra ove godine. Pošto na strani prihoda budžeta za ‘22. Vlada računa na skoro 20 miliona doprinosa za zdravstveno osiguranje. Iako se taj doprinos, prema njenom naumu, ukida od 1. januara. Tako bi se decembarski doprinosi za zdravstvo, na papiru, mogli naći i u budžetu za ovu i u budžetu za narednu godinu!?

Kome nije jasno zašto je to urađeno, neka još jednom pogleda citat sa upozorenjima MMF-a. U borbi protiv budžetskog deficita, sva sredstva su dozvoljena.

Najbolji od oba budžeta aktuelne Vlade čeka stav Skupštine. Nakon što mu predlagač, pred izlazak na veliku scenu, malo popravi šminku.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ESKOBAR U NAŠEM SOKAKU: Ko će u Vladu, a ko na američku crnu listu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Hoće li oštre poruke, specijalnog američkog izaslanika za Zapadni Balkan,  prijetnje crnim listama i sankcijama, uspjeti da promijene situaciju u regionu, vidjećemo. Sigurno je da Vučićeva Srbija ne može biti lider suštinskih promjena na Balkanu.  Kao i da Crna Gora, zarobljena, između Vučićevih ispostava ovdje, uticaja SPC-a, i Đukanovića, ne može iz devedesetih. Tada smo naučili: važne su poruke spolja, al’ je ključan put za koji se odlučimo mi, unutra

 

Gabrijel Eskobar, zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara za Evropu i Evroaziju, specijalni američki izaslanik za Zapadni Balkan,  nakon posjete Bosni, stigao je  u Crnu Goru. Iako je ovdašnja javnost nakon susreta Eskobara sa predsjednikom Crne Gore Milom Đukanovićem, sa kojim se prvo sastao, ostala uskraćena za  detalje razgovora, iz saopštenja koje je uslijedilo nakon tog susreta  iz kabineta predsjednika Crne Gore, jasno je da na najvišim crnogorskim adresama postoji nervoza zbog  posjete visokog američkog zvaničnika.

Ambasada SAD-a je objavila na Tviteru da je Eskobar u razgovoru sa Đukanovićem naglasak stavio na ,,zabrinutost zbog ukorijenjene korupcije u zemlji i podstakao Crnu Goru da nastavi da igra konstruktivnu ulogu u rješavanju regionalnih izazova”.

Ubrzo se saopštenjem oglasio i Đukanovićev kabinet. Po toj verziji, Đukanović je govorio da je ponosan na odnose Crne Gore sa SAD-om i njihovom daljem razvoju,  dok Eskobar nije ni zucnuo. Dodatno, oglasio se i  šef Đukanovićevog kabineta Miodrag Radović, da rediguje saopštenje Američke ambasade. On je kazao da ,,tvit Američke ambasade ne odražava suštinu veoma otvorenog i sadržajnog razgovora predsjednika Đukanovića i  Eskobara, koji je trajao duže od jednog sata”.

Porijeklo nervoze u kabinetu predsjednika Crne Gore jasno je, ako se imaju u vidu napisi medija da Stejt dipartment razmatra da funkcionere i sadašnje i bivše crnogorske vlasti stavi pod sankcije zbog ugrožavanja mira i stabilnosti u regionu i povezanosti sa korupcijom.

,,Nekoliko političkih funkcionera sadašnje i bivše vlasti, ali i osobe iz biznisa povezane sa njima, mogle bi se naći na crnoj listi Stejt dipartmenta zbog ugrožavanja mira i stabilnosti u regionu i povezanosti sa korupcijom, objavile su Vijesti, pozivajući se na  više izvora.

Američki predsjednik Džo Bajden je Naredbom iz juna ove godine proširio opseg sankcija za pojedince i organizacije iz država Zapadnog Balkana, koji ugrožavaju mir i stabilnost u regionu.  U Naredbi se  navodi i da su predviđene sankcije (blokiranje imovine u SAD-u, zabrana ulaska u SAD) pojedincima i subjektima odgovornim za korupciju u regionu, uključujući pronevjeru javne imovine, eksproprijaciju privatne imovine radi lične koristi ili u političke svrhe, ili podmićivanje.

Sankcije i crnu listu Stejt dipartmenta, Eskobar je pominjao i tokom posjete Bosni, tako da bi eventualne sankcije za pojedince  u Crnoj Gori bile dio ,,paketa” za region. Sve poruke koje je Eskobar poslao tokom posjete regionu, ali i prethodno tokom susreta sa balkanskim liderima,  odnose se na to da SAD neće tolerisati ne samo korupciju na ovim prostorima, već i lidere koje ga zadržavaju u devedesetim ratnim godinama.

Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, sa kojim se Eskobar sastao u četvrtak, 30. septembra, potvrdio je da je američki zvaničnik kazao da postoje pripremljene sankcije.  ,,Rekao sam mu da ako nastave prijetiti da mi nećemo razgovarati, on je rekao da ne prijeti već da je to činjenica“, saopštio je Dodik.

Eskobar je više puta  kazao  da postoji mogućnost sankcija u BiH, ali samo „za pojedince“. Nakon susreta Eskobara i Dodika, Američka ambasada u Sarajevu objavila je da je visoki američki zvaničnik u tom razgovoru poručio da ,,prijetnja otcjepljenjem i vraćanje reformi na institucije na državnom nivou su antidejtonske i građanima Republike Srpske (RS) ne nude ništa osim izolacije i ekonomskog očaja”.

Takođe, u video poruci koju je Eskobar uputio odmah po dolasku u BiH,  građanima, visoki američki zvaničnik naznačio je  da ,,su SAD spremne da rade kroz dijalog ali da će učiniti sve što je neophodno da ova zemlja uspije”.  Decidno je poručio: „U BiH neće biti rata“.

Eskobar  je i 26. oktobra na Beogradskom bezbjednosnom forumu rekao da regionu trebaju političari  otvoreni za dijalog. „Ključ za jači Zapadni Balkan je onaj koji stvara inkluziju, integraciju i etničko pomirenje, a ne nacionalističke politike”, kazao je. „ Jedan od najvećih i najviše razočaravajućih izazova je to što se mnogi političari nisu razvijali u svom razmišljanju i da se i dalje raspravlja o stvarima iz 1990-ih koje je trebalo političkom voljom odavno riješiti”. Napomenuo je  i da Aleksandar Vučić ima podršku SAD-a dok je na ,,evrointegracijskom putu”.

Sankcije su u svom pismu američkom predsjedniku Bajdenu pominjali i uticajni američki kongresmeni koji su mu pisali zabrinuti zbog situacije u Srbiji i njenog uticaja na  region.

Posjeta Eskobara Crnoj Gori, govori o zabrinutosti međunarodnih adresa za stabilnost i mir, te reforme u našoj zemlji.

Osim razgovora sa Đukanovićem, Eskobar se u Crnoj Gori sastaje i sa predsjednikom Vlade Zdravkom Krivokapićem, te predsjednikom parlamenta Aleksom Bečićem.  Da li je tema tih susreta i manjinska vlada kao mogući model prevazilaženja  ovdašnje političke krize,  o čemu se spekuliše, možda bude jasnije nakon odlaska  visokog američkog zvaničnika.

Nebojša Medojević, jedan od lidera DF-a saopštio je nakon susreta Đukanovića i Eskobara, da je ,,američki zvaničnik zatražio  od predsjednika Mila Đukanovića da se povuče i podnese ostavku, kao i da podrži manjinsku vladu Građanskog pokreta URA i manjina, na čijem čelu će biti Dritan Abazović”.  Đukanović će, prema njegovim riječima, u suprotnom biti suočen sa ,,optužbama za šverc kokaina i cigareta”.

Portparol i poslanik DPS-a Miloš Nikolić reagovao je na Medojevićevu izjavu, nazvavši je „halucinacijom“.

Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović ranije je, nakon posjete SAD-u, te susreta sa Eskobarom,  najavio da će biti ,,iznenađenja” tokom posjete specijalnog izaslanika Crnoj Gori, govoreći uglavnom u kontekstu rješavanja krize vlasti.

Eskobar je nakon oktobarske posjete Abazovića Vašingtonu imao i on lični sastanak sa Aleksom Bečićem. U Crnu Goru dolazi dok ona  ulazi u novi krug političke krize, a nakon odustajanja od strane dijela parlamentarne većine od rekonstrukcije Vlade. Demokratski front sada  traži potpuno novu Vladu. Za sada nemaju podršku koalicionih partnera – Demokrata i GP URA.

Analitičari su taj potez DF-a vidjeli  i kao dizanje tenzija pred dolazak Eskobara i pokušaj uticaja na potencijalne odluke američke administracije koje se mogu reflektovati i na taj politički savez. Bilo je najava  iz SAD-a da će se sa nekim vidom sankcija suočiti oni koji usporavaju ili osporavaju proces prozapadne profilacije zemalja Zapadnog Balkana.

Kada je ranije upitan da li vjeruje Vladi Crne Gore, kao i da li NATO treba da dijeli informacije s vlastima u Podgorici, Eskobar je kazao da oni imaju podršku SAD-a. „Nadam se da će nastaviti da odbacuju glasove koji ih udaljavaju od Evrope“, akcentovao je.

Nakon sastanka  Eskobara sa premijerom Krivokapićem, Ambasada SAD-a saopštila je da je američki zvaničnik poručio  da Crna Gora  treba da zadrži fokus na reformama neophodnim za ubrzanje pristupanja Evropskoj uniji.  ,,Sjedinjene Američke Države stoje uz sve koji podržavaju suverenu, inkluzivnu i građansku Crnu Goru”, poručio je Eskobar.

Tokom sastanka sa Bečićem, sudeći prema zvaničnim objavama u fokusu je bila reforma tužilaštva, te propisi poput popisa. Kako se navodi na Tviter nalogu Ambasade SAD-a, Eskobar je danas razgovarao sa predsjednikom Skupštine Aleksom Bečićem ,,kako bi podstakao reformu tužilaštva i izbornih zakona”.

Eskobar je nakon sastanka sa Krivokapićem ohrabrio je snažniju ekonomsku integraciju regiona. Američki zvaničnik je i tokom posjete BiH, saopštio da SAD podržavaju incijativu Open Balkan. Open Balkan  sada uključuje Albaniju, Sjevernu Makedoniju i Srbiju, a prethodno je bila  poznata kao mini-šengen.

Naim Leo Beširi, direktor Instituta za evropske poslove iz Beograda, uzjavio je za DW tada da problem s ovom inicijativom nastaje kada pokušate da analizirate gdje su njeni  konkretni plodovi.

„Ako je Srpska napredna stranka (SNS) već deset godina na vlasti, mi bismo već morali da vidimo neke značajno vidljive pomake i intenziviranu ekonomsku saradnju, ali toga nema”. Ukazujući da oklijevanje ostalih zemalja regiona da se priključe toj inicijativi, Beširi je ocijenio: ,,Način kako se Srbija ophodi prema Crnoj Gori, a djelimično i prema Bosni i Hercegovini, te zemlje sprečava da budu dio nečega gdje se Srbija vidi kao nekakav rukovodilac te inicijative. Problem je, dakle, odnos Srbije prema državnom suverenitetu Crne Gore, a što se tiče Bosne i Hercegovine, mislim da problem leži u nesuočavanju Srbije sa svojom ratnom prošlošću“.

O suočavanju Srbije, odnosno njenih političkiih predvodika, i nacionalističke inteligencije,  sa ratnom prošlošću  dana rječito  govori hapšenje aktivistkinje Aide Ćorović, koja je 9. novembra  na Dan međunarodne borbe protiv fašizma, jajima gađala mural ratnog zločinca Ratka Mladića, koji se  mjesecima nalazi na uglu Njegoševe i Ulice Alekse Nenadovića, na Vračaru. Kasnije je na mural kofu bijele boje prosuo član Socijaldemokratske partije Srbije Đorđo Žujović. Grupa desničara je ubrzo nakon što je Đorđo Žujović bacio farbu na mural, pokušala da ga očisti.

,,Aleksandar Vučić ponovo se uvukao u bunker Ratka Mladića“, prokomentarisala je za Slobodnu Bosnu, taj događaj Vesna Pešić.

Hoće li Eskobarove oštre poruke, prijetnje crnim listama i sankcijama, uspjeti da promijene situaciju u regionu, vidjećemo.  Sigurno je da Vučićeva Srbija teško može biti lider suštinskih promjena u regionu. Kao i da Crna Gora, zarobljena, između Vučićevih ispostava ovdje, te uticaja SPC-a, i Đukanovića, ne može dalje od devedesetih.

Još tada smo naučili: važne su poruke spolja, al’ je ključan put za koji se odlučimo mi, unutra.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo