Povežite se sa nama

FOKUS

POBJEDNIČKI KRUGOVI NOVE VEĆINE: Vlada pod ručnom

Objavljeno prije

na

Vlada stiže brzo. Oktobar; 8. novembar; 11. novembar; ipak 24. Sad je aktuelan 2. decembar. Bolje ikad nego nikad, nadaju se svi koji su željni promjena. Oni drugi shvataju da vrijeme postaje njihov saveznik

 

Kako sada stvari stoje, u parlamentu će se o vladi Zdravka Krivokapića razgovarati i glasati od 2. decembra. Možda to i neće biti baš u parlamentu, pošto skupštinski poslovnik treba da se prilagodi epidemiološkoj situaciji. Bude li volje.

Mandatar je, u međuvremenu, nagovijestio izmjene u personalnom sastavu kabineta koji je predočio prošlog četvrtka. Na to Krivokapića navodi nužda jer je advokat Nikola Terzić odustao od angažmana za mjesto ministra policije. Pride, mandatar je istrpio kritike sa raznih strana pošto u prijedlog vlade nije uvrstio ni jednog kandidata koji bi mogao predstavljati ne mali dio Crne Gore koji ne pripada pravoslavnoj većini. Ni u nacionalnom ni u vjerskom smislu.

Opoziciji nije trebalo mnogo da iskoristi ponuđenu priliku. „Apostolska vlada u kojoj nema predstavnika nacionalnih manjina ali ni Crnogoraca, u kojoj je zastupljena samo jedna konfesija – srpsko-pravoslavna, u kojoj je krštenica važniji dokument od lične karte i pasoša, biće svojevrstan eksperiment koji svakako neće dugo trajati”, poručili su iz DPS. U neku ruku i zadovoljni što se više neće govoriti o sinđinoj vladi i njenom učinku.

Izgleda, zapravo, da o pitanju nacionalne i konfesionalne jednobraznosti,  prepoznate u Krivokapićevoj video najavi nove vlade, zamjerki nemaju samo lideri partija članica (njegove) koalicije Za budućnost Crne Gore. A opet, njima smeta što među predloženim ministrima nema, kako kažu, „autentičnih predstavnika srpskog naroda“. Odnosno, njih.

Do nekih promjena je već došlo. Kada je mandatar obrazlagao svoje viđenje vlade i njen sastav, ostalo je upražnjeno mjesto ministra odbrane. Danas, sa priličnom izvjesnošću, na tom mjestu vidimo Dritana Abazovića, lidera GP URA i nosioca liste Crno na bijelo. Time je umanjen problem neadekvatne nacionalne i konfesionalne zastupljenosti, iako među kandidatima za ministre i dalje nema nikoga iz reda Bošnjaka, ali je napravljen novi, ništa manji.

Od 30. avgusta uveče, upravo Abazović nastupa kao glavni promoter ideje da u budućoj vladi ne treba da bude mjesta za partijske lidere i političare sa izbornih lista. I onda, nakon što su svi, više ili manje nevoljno, prihvatili zadati princip, pravi se jedan izuzetak. Dritan Abazović.

„To je možda neprincipijelno, ali je vrlo moralno“, komentarisao je mandatar vlastiti postupak, pravdajući ga tvrdnjom da bez koalicije Crno na bijelo „mi danas ne bismo mi pričali o novoj Vladi“. Još je objasnio da njegov prijedlog „nije naišao na blagonaklon opozicije“, ali i to da Abazovića ne vidi kao eksperta za vojna pitanja.

Zatečen je bio i Abazović. Ali se brzo snašao u vezi ponude: „Ako mandatar smatra da mogu da budem od pomoći mogu da se žrtvujem”. Prevelika je to žrtva. Za Abazovića ali i za pokret koji predvodi. Dugačka je lista onih koji su se žrtvovali isključujući sebe iz principa koje su proklamovali. Uglavnom je poznato gdje ih je to odvelo.

Abazović je imao bolji izbor, u kojem se prirodno spajaju i moralno i principijelno. U parlamentu, kao šef poslaničkog kluba mogao bi kontrolisati i usmjeravati izvršnu vlast. U ekspertskoj vladi, ograničenog roka trajanja,  umjesto njega može biti neko drugi, stvarno ekspert za odbarnu. Kao poslanik  Abazović bi mogao da kontroliše kako vlada poštuje Sporazum koji su početkom septembra potpisali Krivokapić, Aleksa Bečić i on. Po cijenu da obori  vladu ukoliko ona postane prijetnja društvu. To bi bila – žrtva.

Izazova nedostajati neće. U DF-u ne taje da ih je muka natjerala da privremeno prihvate odredbe pomenutog Sporazuma.

„U ovoj vladi ima više DPS-ovaca nego u Vladi Duška Markovića“, kazao je Nebojša Medojević aludirajući na činjenicu da je predloženi ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović i sada na jednom od rukovodećih položaja u istom Ministarstvu, dok je ranije bio zamjenik ambasadora u Rumuniji. Lider PzP je pridodao da je mandatar „osim nedostatka ljudskog integriteta i elementarnog vaspitanja i konstantnog ne-držanja date riječi, svojim kratkim videom pokazao i zaprepašćujuće nepoznavanje suštine problema u kojoj se nalazi Crna Gora i njeni građani“.

Pridružili su se i drugi lideri DF. „Podsjećam da je Crna Gora jedina država na svijetu koja je dva puta priznala Kosovo. Prvi put je to uradio Đukanović u oktobru 2008, a drugi put je tzv. Kosovo priznato u sporazumu lidera tri koalicije od 9. septembra 2020. godine. Zato kad budemo prozivali da će neki drugi izdati Kosovo, ne treba smetnuti s uma da ga je stara i nova crnogorska vlast priznala i izdala već dva puta“, kaže Milan Knežević. Ne samo u svoje ime. Pa pridodaje:Izgleda da određeni djelovi buduće vlasti nikako ne mogu podnijeti činjenicu da će broj Srba na popisu biti značajno veći, da će procenat onih koji govore srpskim jezikom preći 60 odsto, a da će broj pravoslavnih vjernika SPC biti preko 95 odsto. Zato mi nismo poželjni u vladi.“

Knežević, dodatno, otvara još jedan front. Onaj prema Miodragu Daki Davidoviću, prema tvrdnjama upućenih, dugogodišnjem finansijeru prosrpske opozicije u Crnoj Gori i jednom od najzaslužnijih što je koalicija Za budućnost Crne Gore uopšte formirana. I to signalizira da Koalicija ZBCG neće biti dugog daha.

Valja zapamtiti – ovako o predloženoj vladi govore oni koji će, kažu, podržati njen izbor. Na osnovu toga možemo naslutiti ponešto o njenim dometima. Očekivano, ni opozicija nije štedjela Krivokapića i njegove kandidate.

Iz njihove perspektive, koja  je predočena preko medija koje smo do juče zvali provladini, predloženi ministar vanjskih poslova nije DPS-ovac, nego neko „blizak srpskoj crkvi“. Isto se, bez navođenja argumenata, kaže i za nekadašnjeg poslanika i predsjedničkog kandidata Mladena Bojanića, koga Krivokapić vidi na čelu novog Ministarstva kapitalnih investicija.

Slijedi spisak onih za koje se bliskost sa Mitropolijom crnogorsko primorskom može i dokazati. Jelena Borovinić Bojović, predložena za ministra zdravlja, bila je u centru pažnje kao načelnica Pulmologije u KCCG zbog navodnih nepravilnosti koje su pratile liječenje Amfilohija Radovića i ponašanje ljekara i sveštenstva nakon njegove smrti. Ona je, saznali su dobro obaviješteni, i snaha episkopa Kirila Bojovića. Arhitekta Ratko Mitrović, kandidat za ministra ekologije, radio je na projektu Hrama u Podgorici ali i projektovao brojne male elektrane prije nego što je, kako kaže, promijenio stav o njima. Njegov brat je starješina Hrama Hristovog vaskrsenja. Advokat Vladimir Leposavić, kandidat za ministra pravde, dio je pravnog tima MCP. Kandidat za ministra finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić je sestrić episkopa dioklijskog Metodija.

Ovo ukazuje da je mandatar, sam ili uz nečiju pomoć, buduće saradnike birao mahom iz prilično zatvorenog kruga oko MCP. Da li će to voditi i u pretjerani uticaj crkve na buduće izvršne vlasti, vidjećemo. Sumnje nijesu bez osnova.

Posebno poglavlje ove priče otvorio je prijedlog da buduća ministarka prosvjete, kulture, nauke  i sporta (vidjeti boks) bude Vesna Bratić, vanredna profesorica Filozofskog fakulteta u Nikšiću.

Društvene mreže su,, preplavili njeni postovi u kojima se moguća ministarka predstavlja kao nekritički sljedbenik crkve i sveštenstva (Bratić kaže kako smo smrću mitropolita Amfilohija „svi postali siročad“, dok Borisu Dežuloviću, zbog kritika na račun radova na manastiru Ostrog poručuje da je „đubre ustaško“ i „magarac“); srpski nacionalista („Ja jesam nacionalista. Srpski. To samo znači da volim svoj narod“) i da je „žensko ko žensko čak i kad je četnik“ (Bratić tvrdi kako je u pitanju jedna „ironična objava“).

Ako je Zdravko Krivokapić napravio grešku, ima vremena da je ispravi. Mnogi ga ovih dana, poput sedam ženskih NVO, uz različitu argumentaciju pozivaju da odustane od prijedloga da Vesnu Bratić postavi na jednu od najvažnijih funkcija u svojoj vladi. Ukoliko se ogluši o te apele, mandatar će pokazati da je baš to želio: da obrazovanjem, kulturom, naukom, rukovodi srpski nacionalista, bespogovorno odan vjerskim dogmama i autoritetima, spreman da se našali na temu ja četnik/četnikuša, dok istovremeno istaknutog novinara antifašistu,  poznatog i dosljednog borca za prava Srba u Hrvatskoj označava kao ustašu.

To je  jedan od većih strahova koji prate formiranje naredne vlade.

„Ako buduća ministarka izražava ponos zbog pripadništva četničkom pokretu, mora da objasni na šta je to ponosna? Da li na kolaboraciju četnika s nacistima, da li na masakre muslimanskih sela u Crnoj Gori pod komandom Pavla Đurišića i njegov dokumentovan cilj etničkog čišćenja Muslimana i Albanaca?“, javno se zapitala Tea Prelević Gorjanc. „Da li se od nje kao srpskog nacionaliste u vladi može očekivati da interese svog naroda ne pretpostavi interesima svih drugih koji u Crnoj Gori žive?“

Drugima je, opet, mnogo važnije bilo da iskažu svoj nacionalizam zamjerajući predloženoj ministarki što je rođena u Trebinju. Pa, prema njihovom sudu, zato nije dostojna funkcije u Crnoj Gori.

U sjenci takvih priča ostali su neki urgentni i konkretni problemi. Ali i prihvatljiva personalna rješenja. Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija trebalo bi da vodi Tamara Srzentić, povratnica iz SAD, i žena koja ima jaku priču o minulom radu. I o resoru čije važnosti, trenutno, i nijesmo potpuno svjesni.

I Mladen Bojanić objavljuje fotografiju u društvu Milojka Spajića i Jakova Milatovića, kandidata za ministra ekonomskog razvoja. Uz poruku: „Sastanak kandidata za ministre ekonomskog dijela predložene Vlade Crne Gore. Iako nije sigurno da ćemo biti izabrani, radimo sve da budemo spremni od prvog dana. Ekonomija Crne Gore ne može da čeka”.

Koliko je to važno ne treba objašnjavati. Dovoljno je reći da ćemo u narednu godinu, najvjerovatnije, ući sa budžetom koji će pripremiti Markovićeva vlada. Ako ispune svoju zakonsku obavezu.

„Snažno ističem da je svaki novi dan DPS-a na vlasti ogromna, nenadoknadiva šteta za građane Crne Gore i državu. Ko god bude postupak formiranja nove vlade produžavao zarad bilo kakvih parcijalnih interesa, taj izvjesno radi, svjesno ili nesvjesno, u korist bivšeg režima“, upozorava mandatar. Većini se, ipak, ne žuri. Zato će vlada sačekati decembar. Ukoliko se ne nastavi postizborna vrteška. Formalno, vladajuća većina ima fore do 8. januara.

 

Resursi superministarstva

Ideja mandatara Krivokapića da u jednom ministarstvu objedini četiri postojeća resora: prosvjetu, kulturu, nauku i sport naišla je na najviše pažnje. I kritika. Ukrupnjavanjem bi nastalo superministarstvo koje bi, prema sadašnjim parametrima, raspolagalo budžetom većim od četvrt milijarde (oko 260 miliona eura), hranilo skoro 25.000 porodica i imalo nemjerljiv uticaj na prošlost, sadašnjost i budućnost stanovnika Crne Gore.

Evo nekoliko podataka koji, možda, nijesu najprecizniji, ali bi mogli poslužiti za ilustraciju moći onoga ko bi kontrolisao taj megaresor.

U nadležnosti Ministarstva prosvjete nalaze se 162 državne i četiri privatne internacionalne osnovne škole; 50 državnih, jedna državno-privatna i tri privatne srednje škole (dvije su internacionalne), a tu su i tri resursna centra za obrazovanje i osposobljavanje djece i mladih.

Ministarstvo je krovna organizacija Univerziteta Crne Gore (obuhvata dvadesetak fakulteta, skoro 80 studijskih programa i tri naučna istraživačka instituta) i Zavoda za školstvo, Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva, Centra za stručno obrazovanje, Ispitnog centra… Ovogodišnji budžet Ministarstva i institucija u njegovoj nadležnosti prelazi 200 miliona. U Ministarstvu radi nešto manje od 100 zaposlenih dok broj uposlenih u svim organizacijama i institucijama iz tog resora (od škola do zavoda i centara) prelazi 23.000.

Dok prosvjeta brine o budućnosti, Ministarstvo kulture, pored ostalog, vodi računa o tragovima prošlosti Crne Gore. I korijenima onih koji danas žive u njoj. Nacionalna biblioteka Đurđe Crnojević, Narodni, Pomorski i Prirodnjački muzej Crne Gore, Državni arhiv, Muzički centar, Centar savremene umjetnosti, Kinoteka, Filmski centar, Biblioteka za slijepe, Uprava za zaštitu kulturnih dobara… samo su neke od institucija pod okriljem Ministarstva kulture u kojima radi oko 1.500 zapošljenih. Aktuelni budžet Ministarstva je 30 miliona eura. Samo.

Sa 32 zapošljena i godišnjim budžetom od 10 miliona, Ministarstvo nauke ne izgleda kao resor koji je po značaju u istom redu sa kulturom i prosvjetom. To je, međutim, najbolje ocijenjeno ministarstvo u nedavnom izvještaju EK, dok odlazeća ministarka Sanja Damjanović i njeni saradnici guraju projekat osnivanja Međunarodnog instituta za održive tehnologije, što je investicija koja se procjenjuje na nekoliko stotina miliona eura. I ogromne benefite koje bi društvo crpilo iz njegovog budućeg rada u Crnoj Gori. Ili ne bi, ukoliko taj projekat završi u nekom drugom dvorištu.

Ministarstvo sporta i mladih raspolaže godišnjim budžetom od 8,65 miliona. To, očito, nije dovoljno za neometan rad 30-ak zapošljenih, pa sajt ovog Ministarstva trenutno nije dostupan javnosti. Ono što se zna, mimo zvaničnih podataka, jeste da se pod okriljem tog Ministarstva spremaju, ili su već započele, velike kapitalne investicije. Tu su i redovna izdvajanja za sportske saveze. Prednjači Košarkaški savez CG (730.000), dok najmanje ide najtrofejnijima – rukometu i vaterpolu (manje od 100.000, skupa). Te podatke, ipak, treba uzeti sa rezervom. Uz spoznaju da bi se poredak mogao promijeniti. Za razliku od Mila Đukanovića koji je favorizovao košarku, novi mandatar preferira rukomet. Što ne znači da će ga njegova većina slijediti onako kako su čelnici DPS slijedili svog sportsko-političkog idola. I šefa.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

ŠVERC CIGARETA NEOMETANO TEČE: Vlast glumi opoziciju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada Crne Gore zabranila je šverc cigareta u takozvanoj „slobodnoj zoni“ Luke Bar.  Po sada već standardnom obrascu članovi Vlade za šverc okrivljuju prethodnu vlast, iako se krijumčarenje preko bescarinskog dijela državne luke odvijao i proteklih godinu

 

Opšte je mjesto  da je Crna Gora ratove devedesetih, godine inflacije i sankcija, pretekla zahvaljujući švercu cigareta. Nakon što je prošla kriza država je navodno  prestala sa tim poslovima.

Međunarodne institucije međutim godinama upozoravaju da je ova vrsta šverca nastavljena.  Neke međunarodne organizacije poput Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala tako  tvrde da je Crna Gora centar ove najpopularnije kriminalne aktivnosti na Balkanu.

Šverc cigareta je, sada već očigledno, uveIiko nastavljen preko takozvane „slobodne zone“ u Luci Bar, iako je gotovo godinu dana od promjene parlamentarne vlasti u Crnoj Gori. Predstavnici nove vlasti sada ukidaju skladištenje cigareta u bescarinskoj zoni Luke Bar i najvaljuju oštriju borbu protiv krijumčarenja duvana. Po sada već standardnom obrascu članovi Vlade za šverc okrivljuju prethodnu vlast, iako se krijumčarenje preko bescarinskog dijela državne luke odvijao i proteklih godinu. Riječ je o davno ustaljenoj matrici državnog šverca cigareta preko Luke Bar, koju je i bivši predsjednik Republike Crne Gore Momir Bulatović detaljno opisao u svojoj knjizi Pravila ćutanja.

Više izvora Monitora iz Vlade tvrde da nova većina još nema potpunu kontrolu nad svim mehanizmima u policiji, dok se uveliko kaska za promjenama u državnim tužilaštvima, koja su nadležna za vođenje istraga i gonjenje počinilaca krivičnih djela. Takođe, još nijesu poptuno preuzeli sve institucije i poluge sistema moći, pa nijesu mogli adekvatno odgovoriti i sa izmjenama pozitivnih pravnih propisa.

Jedan od lidera Demokratskog fronta (DF) Nebojša Medojević, koji je dio vladajuće većine, dok su kadrovi njegovog Pokreta za promjene (PZP) uveliko uhljebljeni po dubini u organima javne uprave, tvrdi da je stvar drugačija.  On je početkom juna optužio Vladu da učestvuje u švercu cigareta iz Crne Gore i iznio podatak da je iz Luke Bar za 15 dana izašlo 94 šlepera sa cigaretama, odnosno 940 tona.  Kazao je tada da je neko u tom poslu, uz saglasnost crnogorske Vlade, zaradio od 25 do 30 miliona eura.

,,Neko je platio 100 miliona (eura) da se uveze 94 kontejnera. Onaj koji je uvezao 940 tona cigareta, prije nego je krenuo u taj posao i platio 100 miliona eura, morao je dobiti garancije iz vlasti da niko neće te cigarete zaplijeniti i da će one otići na uobičajene tri destinacije – Albanija, Bosna i Hercegovina i Kosovo”, saopštio je Medojević.

Iako je premijer Zdrvko Krivokapić odbio ove optužbe, on se zajedno sa ministrom finasija Milojkom Spajićem tada nije pojavio na sjednici skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu, zakazanoj radi njihovog kontrolnog saslušanja zbog iznijetih optužbi za šverc cigareta. U dopisu upućenom skupštinskom Odboru, premijer Krivokapić je optužbe o njegovoj umiješanosti u šverc nazvao ,,nemoralnim i odvratnim“.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KORAK NAZAD, PA DVA KORAKA NAZAD: Vlast koja se potrudila da uruši samu sebe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za politike devedesetih ne rade samo vođe i političari iz ratnih vremena, koje su i dalje na politčkoj sceni i njihovi zastupnici. Najnoviji rat rezolucijama samo je novi pokazatelj da se ova vlast potrudila da uruši samu sebe

 

Politička kriza se nastavlja. Dogovora nema na pomolu. Ovonedjeljni sastanak parlamentarne većine završio se kao da ga nije ni bilo.

Demokratski front ostao je pri svom. Traže novu vladu sa novim premijerom. Ni ostatak parlamentarne većine nije promijenio stav. Demokrate su i dalje za rekonstrukciju postojeće vlade na čelu sa Krivokapićem.  URA takođe insistira na ostanku Krivokapića, uz poštovanje Sporazuma koji su lideri tri pobjedničke liste potpisali u septmebru prošle godine. Ukoliko se ostane na istim pozicijama, a sve su prilike da hoće, najvjerovatniji ishod krize biće novi izbori. Što osim Fronta, i njihovog mentora u Beogradu, predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, priziva i predsjednik države i DPS-a Milo Đukanović.

Demokratska Crna Gora optužila je Andriju Mandića da po naredbama predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i Srbije Aleksandra Vučića na jesen planira proteste protiv Vlade.

Demokratski front prethodno je, opet, optužio Demokrate da štite fotelje i ne dozvoljavaju poštovanje izborne volje građana. „Zaboravljaju ko je nosilac pobjede od 30. avgusta. Lideru Demokrata Aleksi Bečiću treba da bude jasno da ne mogu i premijer i predsjednik Skupštine biti iz istog političkog bloka koji ima svega 14 poslanika, a da većina parlamentarne većine, koja se protivi toj prevari izborne volje, ostane po strani”, kazali su iz DF-a.  Pri tom, zaboravljajući da je premijer bio na čelu njihove predizborne liste. U međuvremenu Krivokapić je izgubio blagonaklonost Fronta i centrale srpskog sveta – Vučića i ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina.

„Zadatak ove generacije političara je stvaranje srpskog sveta, odnosno da objedini Srbe gde god budu živeli”, poručio je Vulin mnule sedmce, na skupu povodom obilježavanja 13. godišnjice Pokreta socijalista. Predsjednik Srbije, koji je prisustvovao skupu, nijednom se riječju ni tada, a ni kasnije nije ogradio od ove izjave. Uslijedile su bojne reakcije (vidi box).

Da se protivi Krivopićevoj ekspertskoj vladi, Vučić je saopštio odmah po njenom konstituisanju, sve navodno ne miješajući se u unutrašnje stvari Crne Gore. Potom se umiješao u lokalne nikšićke izbore, podržavajući Demokratski front, od kada lideri Fronta sve otvorenije napadaju Krivokapićevu vladu. Konačno, Krivokapić se nakon nepotpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC u Beogradu, smjene ministra pravde Vladimira Leposavića zbog negiranja genocida u Srebrenici i nepriznavanja Haškog suda, te usvajanja Rezolucije u Srebrenici, skupa sa predsjednikom parlamenta Aleksom Bečićem, našao u centru hajke srpskih tabloida koje Vučić kontroliše.

Lideri Demokratskog fronta, valjda ekskluzivni distributeri sprskog sveta za Crnu Goru, jedini su se iz parlamentarne većine oglasili povodom Vulinove izjave. Dok je region vrvio od  kritika, Andrija Mandić je pružio podršku srpskom ministru unutrašnjih poslova. „Srbi iz Crne Gore, Srbi iz Republike Srpske, Srbi iz Makedonije, te granice koje postoje među nama da ne postoje u njihovim glavama, a onda ćemo bolje sarađivati, bićemo bliži jedni drugima, na kraju jedan smo narod“, prokomentarisao je Mandić. On je u izjavi za N1 poručio da se već radi na realizaciji srpskog sveta.

Poruke Vučićevog ministra, ali i njihove ovdašnje filijale, koje su ove prostore već koštale krvavih devedesetih, nijesu komentarisali iz crnogorske Vlade.

Krivokapić je ponovio da on neće odustati od ekspertske vlade.

„Ovu Vladu niko ne može tako jednostavno zamijeniti nekom drugom Vladom jer bi to govorilo o ličnim partijskim interesima”, prokomentarisao je pregovore o prevazilaženju političke krize.

Premijer je međutim, već narednom rečenicom objasnio da su „lični partijski interesi”, itekako odredili karakter postavgustovske vlasti. I da su jedan od razloga zbog kojih avgustovski pobjednici urušavaju sami sebe.

„Moram da kažem i prvi put to iskazujem kao svoj stav, sve dubinske funkcije dobili su kako su željeli”, kazao je Krivokapić, komentarišići zahtjeve lidera Demokratskog fronta. „Jedino nijesu u ovom trenutku zadovoljni što nijesu vidljivi u Vladi, što nemaju neka potpredsjednička mjesta i neka ministarstva“, kazao je premijer.

Za promjenu prmijera je i Miodrag Lekić, lider Demosa. „Po mom mišljenju je  Krivokapić apsolutno nekompetentan, i koristi svoju poziciju za obračunavanje jer napada jednu komponentu parlamentarne većine i koja mu, istina, ne ostaje dužna“.

U sve tri vladajuće grupacije postoje političari koji mogu biti kompetentni predsjednici Vlade, kazao je Lekić. „Da budem konkretan, mislim na Aleksu Bečića, Slavena Radunovića, Dritana Abazovića“. Još bi samo nedostajao Radunović koji negira genocid i bojkotuije parlament zbog rezolucije o Srebrenici, pa da se brže krene nazad ka devedesetima.

Za politike devedesetih ne rade samo vođe i političari iz ratnih vremena, koje su i dalje na politčkoj sceni. Nakon što je smijenjen ministar Leposavić zbog negiranja genocida i donijeta Rezolucija o Srebrenici, Demokrate su predložile da se u parlamentu izglasa Rezolucija o genocidu u Pivi i Velici.

Predlog rezolucije podnijeli su poslanici te partije: Momo Koprivica, Vladimir Martinović, Zdenka Popović i Dragan Krapović.

U obrazloženju se navodi da je „prema nepobitnim dokazima, u Pivi u junu 1943. godine ubijeno 1.290 civila, među kojima 550 djece, a u Velici godinu kasnije, 550 civila, uključujući djecu i ostarjela lica“.

„Ovo je civilizacijski odnos prema nevino stradalim žrtvama sa ovih prostora. Nema i ne smije biti relativizaicije bilo kog zločina. Očekujem podršku svih poslanika u Skupštini Crne Gore”, kazao je između ostalog Martinović.

Predlog Rezolucije u stvari je formalizacija stava mitropolita Joanikija, nakon donošenja Rezolucije o Srebrenici. On je, upitan da prokomentariše njeno usvajanje u parlamentu, tada ocijenio: „A gdje su Jasenovac, Jadovno, Velika..”

Predlog da se nakon usvajanja Rezolucije o Srebrenici donece i ova o Pivi i Velici, nije, kako to obrazlažu Demokrate „civilizacijski odnos prema nevino stradalim žrtvama sa ovih prostora“. To je, u stvari, novi krug podjele mrtvih i živih na naše i njihove. Da se započne rat rezolucijama. Istovremeno, ispod svega nazire se pokušaj prekrajanja istorije i odnosa prema četničkom pokretu. Mitropolit Joanikije nedavno je izjavio da se nada da se nazire kraj „crvenoj komunističkoj aždaji“.

Većina partija nije se još izjasnila o tome hoće li glasati za Predlog rezolucije. Podršku su najavile manje partije vladajuće većine: PzP i Prava Crna Gora. Demokratski front je kazao da će se oni o tome izjasniti tek kada se okonča politčka kriza.

Jedan od lidera DF-a Milan Knežević saopštio je da je prijedlog Demokrata zakašnjela inicijativa „koja sadrži elemente pokajništva zbog usvajanja Rezolucije o Srebrenici“.

Iz Stranke pravde i pomirenja, koja je u koaliciji sa URA, pozvali su Demokrate da u prijedlog uvrste i zločine nad Bošnjacima u Crnoj Gori. Lider Prave Crne Gore Marko Milačić je najavio da će uskoro podnijeti Skupštini prijedlog rezolucije o osudi zločina prema Srbima na području Bratunca i Podrinja od 1992. do 1995.

Godinu dana nakon avgustovskih izbora jasno je da nova vlast nije uradila obećano. Ne samo da se dublje potonulo u podjele, nego se nije uradilo mnogo ni na oslobađanju institucija. One u koje se ušlo, osvojile su nove partijske vojske. One netaknute možda takve i ostanu.

Još ćemo, po svemu sudeći, dugo čekati na tužilaštvo koje će, recimo, ispitati skorašnju izjavu Vilijama Montgomerija, bivšeg ambasadora SAD u Srbiji i Crnoj Gori. Montgomeri je rekao u intervjuu za hrvatski Večernji list, objaljenom u nedjelju, da je Zapad, uključujući i Italiju, tokom „Miloševićevih godina” počeo dopuštati masovnim krijumčarima duvana da operišu iz Crne Gore. Naglasio je da su svi znali šta se događa, ali su to dopuštali jer je to donosilo novac koji je Đukanoviću trebao protiv tadašnjeg predsjednika SRJ Slobodana Miloševića.

Tako se začelo stvranje države mafije. Nova vlast je imala šansu da pokrene promjene. Umjesto toga svojski se potrudila da uruši samu sebe. To joj ide od ruke.

 

Šta je srpski svet Aleksandra Vulina

Nakon izjave ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina da je zadatak nove generacije političara stvaranje srpskog sveta, uslijedile su brojne reakcije u regionu.

Ministrica spoljnih poslova Bih Bisera Turković javno je zatražila od  predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da se ogradi od ovakve vrste izjava.

„Ukoliko to ne učini, to će samo potvrditi da je njegova i zvanična politika Srbije rušenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, koja ima za cilj pripojiti dijelove Bosne i Hercegovine Srbiji. Vulinova izjava kojom je decidno rekao da ujedinjenje Srba znači jedinstvenu državu, flagrantno je kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, destabiliziranje cijele regije Zapadnog Balkana i zloslutna prijetnja građanima Bosne i Herecegovine koji su se prije 26 godina branili od agresije i genocida”, kazala je Turković.

Po njenom mišljenju retorika Aleksandra Vulina čini potpuno besmislenim izjave srbijanskog predsjednika u kojima tvrdi da Srbija želi mir i dobrosusjedske odnose sa Bosnom I Hercegovinom.

Reagovali su i intelektualci iz regiona. Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonja Biserko ocijenila je da su opasne Vulinove poruke. „Ovako otvoreno izvikivanje ratne politike okrenuto prema svim susedima ujedno je i testiranje dokle se može ići u datim međunarodnim okolnostima”, smatra Biserko.

Sociolog i politički analitičar iz Banjaluke Srđan Puhalo, kratko je, povodom Vulinovog istupa, napisao: „U moje vrijeme to se zvalo zvalo Velika Srbija”.

Politički analitičar Agon Maljići u razgovoru za RSE je ocijenio da Vulin već duže artikuliše na direktniji način ono što je, zapravo, stav Aleksandra Vučića.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NEVOLJA NEVOLJU STIŽE, OD AGROBUDŽETA DO POŽARA: Zašto gori crnogorska poljoprivreda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prvo listanje, čini se kako će najviše sredstava iz Agrobudžeta dobiti Ministarstvo poljoprivrede. Za prevođenje – 20 hiljada. Za odnose sa javnošću – četiri puta više. I još mnogo, mnogo toga

 

Radisav – Rašo Miljanić i članovi njegovog domaćinstva još sređuju utiske i, polako dolaze sebi nakon nesreće koja ih je zadesila. U požaru koji je na farmi Miljanić u Podbožuru, dvadesetak kilometara od Nikšića, izbio u nedjelju rano poslijepodne, izgorela je štala površine 800 kvadrata sa svim što se u njoj nalazilo. Oprema za mužu, 2.500 bala sijena i  oko 300 koza sa jaradima po kojima su ova farma i njeni vlasnici bili prepoznati u regionu.

Gubitak je mnogo veći od vrijednosti imovine koja je nestala u plamenu, kaže  Miljanić. „Možda neko neće razumjeti ovo što pričam, ali samo stočari znaju kakav je osjećaj kada u sekundi izgubite stoku koju volite“, prebira riječi naš sagovornik dok govori o izgubljenom stadu koje je stvarao deset godina. „Da su koze ostale žive sve bi ovo bilo lakše“.

Odustajanja nema, odlučan je Miljanić. „Jednom smo već počinjali od nule pa ćemo opet…“. Sirara Miljanić  u kojoj se proizvodi vrhunski kozji sir nastavlja sa radom. Umjesto mlijeka sa svoje farme, nastaviće da prerađuju kozje mlijeko dobijeno od kooperanata iz nikšićkog kraja. To je dobro uhodan posao. S početkom turističke sezone krenula je i bolja prodaja, hrabre se Miljanići. Nije kao 2019. ali je dobro.

Uz pomoć mehanizacije koju je obezbjedila Opština Nikšić rašćišćeno je zgarište i, u prisustvu nadležnih inspektora, pokopani ostaci uginule stoke i izgorele opreme. Prijatelji iz Crne Gore i Srbije već su ponudili pomoć za formiranje novog stada, ali prvo treba izgraditi objekat za njihov smještaj. Mjesto požara koji je, prema prvim procjenama vještaka, izazvala električna instalacija u ponedjeljak su obišli i pomoćnici ministra poljoprivrede Aleksandra Stijovića. I obećali pomoć „u skladu sa zakonom i postojećim mogućnostima“. Ministar se nije ni javio ni pojavio. Baš kao ni predstavnici Elektroprivrede, najvećeg nikšićkog i crnogorskog preduzeća. Makar da provjere priču o neispravnim instalacijama.

Prema prvim, neslužbenim, procjenama šteta od požara na farmi Miljanić mogla bi iznositi i svih 200 hiljada eura. Farma nije bila pokrivena osiguranjem, objašnjava njen vlasnik, pošto se nalazila na imanju koje je pod zakupom i izgrađeni objekti su bili privremeni (drveni) pa ih prema važećim propisima nije bilo moguće osigurati.

Nekoliko dana ranije, problemi sa strujom uzrokovali su velike nevolje, i znatnu štetu, kod još jednog renomiranog poljoprivrednog proizvođača. Na jednom od šest objekata Agromont farme u Martinićima, u kojima je smješteno 240.000 koka nosilja (najveći proizvođač jaja u Crnoj Gori) došlo je do kvara na instalacijama rashladnih uređaja i uginuća dijela jata.

,,U okviru ove nezgode, nakon procedure interne kontrole, utvrđeno je da je došlo do uginuća od 15 odsto od ukupnog kараciteta koka nosilja (više od 35.000 kokošaka)“, saopšteno je iz Agromonta. Iz kompanije je još rečeno da su već obezbijedili novo jato od 40 hiljada nosilja koje će biti useljeno najkasnije za 10 dana, „odmah nakon pripreme objekta u kome se desila nezgoda“ i da neće doći do nestašice jaja na tržištu. Zato izgleda da su prve procjene, o šteti od približno milion eura, bile preuveličane. Iako ona, svakako, nije mala. Kao i u slučaju požara na farmi Miljanić, iz Ministarstva poljoprivrede najavljena je pomoć i podrška. Za sada bez konkretnih poteza.

U sjenci ovih događaja ostala je vijest da su, tek u prvoj dekadi jula, crnogorski poljoprivrednici, konačno, dobili Agrobudžet za 2021. Veći od onoga što je Vlada predložila krajem marta, ali i znatno manji od očekivanja poljoprivrednih proizvođača.

Oni su se  u ponedjeljak okupili u Podgorici, treći put od proljetos. Ponavljajući stare zahtjeve i najavljujući nove, radikalnije, proteste ukoliko Vlada i resorno Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede ne pokažu više razumijevanja za njihove nevolje.

Bivši ministar poljoprivrede i član Unije stočara Budimir Mugoša kaže kako će poljoprivrednici tek odlučiti o načinu na koji će, ako do toga dođe, manifestovati svoje nezadovoljstvo. ,,Vidjećemo, da li svakodnevnim protestima, blokadama važnih saobraćajnica ili prestankom isporuke mlijeka mljekarama”. Mugošu i njegove kolege najviše boli to što resorni ministar ignoriše njihove zahtjeve. Pa im je, na traženu pomoć i podršku, odgovorio pitanjem treba li on da ide da im preveže krave?

„Ministar nijednom nije sjeo sa nama da razgovara“, objašnjava Mugoša. „Prave se mrtvi, a oni žive od nas. I mi od njih”. Usvojeni Agrobudžet nije smirio strasti. On ne rješava krupna, suštinska pitanja, kaže bivši ministar. ,,Osnovna stvar zbog koje mi dolazimo ovdje je da se povede ozbiljan razgovor, kojeg do sada nije bilo, jer se stvari prebacuju na političke podjele, na mi i vi“.

U Vladi i Ministarstvu poljoprivrede, opet, računaju da su napravili dobar posao. U okviru mogućeg. Ovogodišnji budžet Crne Gore teži nepune 2,5 milijarde eura, a za poljoprivredu  se izdvaja nepunih dva odsto. Ili tek nešto više od jedan odsto ako se iz Agrobudžeta izuzmu donacije i krediti (ukupno 17,6 miliona). Poljoprivreda, donosi više od 10 odsto društvenog proizvoda, ne računajući kumulativne efekte kroz plasman domaće hrane i pića u hotelima, restoranima i drugim ugostiteljskim objektima.

Prema podacima Monstata za 2020, prošlogodišnji izvoz hrane bio je vrijedan skoro 30 miliona eura, što je za 12,7 odsto više u odnosu na 2019. Tome je doprinijela loša turistička sezona zbog koje poljoprivrednici nijesu mogli plasirati svoje proizvode na domaćem tržištu, ali i rast konkurentnosti i orjentacija ka izvozu proizvoda sve prepoznatljivijih i u regionu. Hrana je postala naš četvrti izvozni artikal. Odmah poslije sirovina:  aluminijuma, struje i boksita. Prije, recimo, čelika. Istovremeno, uvezli smo hranu vrijednu skoro 400 miliona (u dobrim turističkim sezonama uvoz je veći za makar 100 miliona). Samo za uvezene proizvode i prerađevine od mesa, mlijeka i jaja dali smo skoro 150 miliona eura. Prostora za jačanje domaće poljoprivredne proizvodnje ima.

Stvari možemo posmatrati i ovako:  ovogodišnji Agrobudžet preko dva puta je veći od onog kojim je, 2011, baratala Vlada Igora Lukšića (nepunih 20 miliona). Ali je  za trećinu manji od lanjskog, posljednjeg koji je pripremila Vlada Duška Markovića (61 milion). Iz Vlade, ipak, stiže računica prema kojoj će sva direktna davanja (subvencije) poljoprivrednicima biti veća nego prošle godine. „Niti su oni prošli potrošili 60 miliona za prošlogodišnji Agrobudžet, niti će ovi sadašnji potrošiti 45. To je sve jedna prevara“, kaže Mugoša za Monitor.

On navodi kako je u četvrtak 15. jula, nedjelju dana nakon usvajanja Agrobudžeta pokušao da preda zahtjev za subvenciju. Formulari nijesu gotovi, uputstva nijesu stigla, a ni javni poziv još nije objavljen, dočekali su ga nadležni. Uz pouku – da dođe drugi put. A sezona poljoprivrednih radova je u punom jeku. Dok u  Agrobudžetu piše: „15. jul – 15. avgust: Proizvođači sami ili uz pomoć Direkcije za savjetodavne poslove u oblasti stočarstva popunjavaju obrasce za premije…“. Da bi obećani novac, ukoliko preskoče sve proceduralne prepreke, dobili u prvoj polovini decembra. Ako bude, formulara, uputstava i para.

Iz Vlade nude ljepšu stranu priče. Opredijeljena sredstva u stočarskoj proizvodnji uvećana su za 19 odsto sa 3,5 na 4,16 miliona eura, navedeno je u saopštenju nakon usvajanja Agrobudžeta. „Povećane su premije po grlu…, a iste će ostvariti oko 5.300 gazdinstava.”

Proizvođači odgovaraju kako izdvojeno nije dovoljno da pokrije enormna poskupljenja stočne hrane od početka godine. Već rade uz garantovan gubitak, kažu, i najavljuju nove probleme – suša je ubila sijeno na crnogorskim planinama dok će, iz istog razloga, kukuruz iz Vojvodine biti skuplji i nekvalitetniji.

Opet Vlada: „Novim Agrobudžetom opredijeljena je podrška razvoju tržišne proizvodnje mlijeka kao i podrška preradi mlijeka na gazdinstvima. Kao rezultat velikog interesovanja proizvođača za ovu mjeru povećali su sredstva  podrške u odnosu na prethodnu godinu za preko 30 odsto, sa 1,5 na oko dva miliona eura“.

Farmeri vlastima ne vjeruju: Kad tražimo interventnu pomoć od pet centi po litru, zbog poskupljenja hrane, u Vladi kažu da je to 3,5 miliona koje država nema. Onda izračunaju kako će sa dva miliona isplatiti premiju od 11 centi po litru. Pa, da ukažu na suštinsko nerazumijevanje sa vlastima (starim i novim), navode kako se na mlijeko plaća PDV od sedam odsto. A na sve mlječne prerađevine – od jogurta do sira – 21. Tako, valjda, podstiču preradu i  proizvodnju, cinični su članovi Udruženja stočara. Isto je i sa mesom – država po tri puta većoj stopi oporezuje prerađevine.

Kroz mjere programa unapređenja stočarstva opredijeljena su sredstva za podršku svinjarskom sektoru u iznosu od 20 odsto više u odnosu na prošlu godinu, ne da se vlast. Vlasnik kompanije Niksen Trade Dragan Čavor objašnjava šta to znači u stvarnom životu: „Za proizvodnju 22.000 svinja u Spužu, mi ćemo da dobijemo od 5 do 10 hiljada eura, što je 20 centi po tovljeniku. Jedna nadzimica u Srbiji koja da 20 do 30 prasića, vlasniku donese subvencije od 100 do 150 eura godišnje“.

Vlada se pohvalila: „Subvencije u biljnoj proizvodnji su povećane sa 200 na 220 eura po hektaru“. Mi smo jedini proizvođači hrane u regionu i zemljama EU koji njive i livade obrađuju (kose) plaćajući punu akcizu za gorivo koje pokreće našu mehanizaciju, odgovaraju poljoprivrednici.

Tako, stavku po stavku. Red samohvale, red primjedbi.

Na prvo listanje, čini se kako će najviše sredstava iz Agrobudžeta dobiti Ministarstvo poljoprivrede. Za prevođenje – 20 hiljada. Za odnose sa javnošću – četiri puta više. A sertifikovani proizvođač organske hrane može da računa na 500 eura godišnje podrške.

Ni požar ni Agrobudžet neće zaustaviti Miljaniće. Naš sagovornik, predsjednik Udruženja stočara i bivši bankar već traži prostor za novu farmu i stado. „Imam  neke ideje“, kaže Radisav – Rašo Miljanić. Pomoći od države se nada, ali od nje ne želi da zavisi. „Ljudska riječ je nekada važnija od novca“, siguran je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo