DRUŠTVO
Kazna na recept
„Morate zakazati”, uvijek će reći medicinska sestra kad pokušate da dođete do izabranog pedijatra. Objasnili ste da vam dijete ima temperaturu, da ste pokušali da je skinete, da ne znate šta da radite. Na kraju, ako baš insistirate, one slabijeg srca reći će: „Pa dobro, dođite, možda doktor uspije da vas primi”. Istina je, ima ljekara koji bez obzira na red u čekaonicama primaju pacijente čije je zdravlje ozbiljnije ugroženo. A ima i pacijenata koji „na snagu” uđu do onih koji to ne praktikuju. Drugi mogući scenario: dijete će se razboljeti tokom vikenda. U tom slučaju zakazivanja nema, ali zabrinuti roditelji nerado odlaze u dom zdravlja jer ne znaju ko je dežurni ljekar, a često ni u kom domu zdravlja dežura. Slična je stvar kada je izabrani ljekar na odmoru ili bolovanju. Ljekar koji ga mijenja radi za dvoje, pa su šanse da se dođe na red duplo manje. Situacija je još gora za odrasle. Svježa slika iz jednog podgoričkog doma zdravlja: sestra sliježe ramenima, dok starija gospođa, srčani bolesnik, moli da je ljekar primi i da uput za specijalistu. Uzalud. Konačno, ne preostaje ništa nego odlazak u privatnu pedijatrijsku ili drugu medicinsku ordinaciju.
PLATI DUPLO, PA JOŠ MALO: „Do izabranog pedijatra rijetko stižemo. Ne mogu predvidjeti kad će mi se dijete razboljeti, tako da više ni ne pokušavam da dođem do njega. A svog nijesam vidjela taman otkad sam ga izabrala”, žali se jedna mlada majka.
Ajde što teško dostupni izabrani ljekar tjera pacijenta da, iako je od plate već izdvojio za zdravlje, plati i privatniku, nego što potom mora iz džepa dati i za lijek koji bi inače dobio džabe. Pregled kod privatnog ljekara je oko 20 eura. Za sirupe, antibiotike, inhalatore ponekad treba dodati još desetak eura. Djeca se ne razbolijevaju jednom godišnje, pa ako ih je više – izađe i po nekoliko stotina eura godišnje. „To što plaćam privatnog pedijatra je jedno, ali kada nakon toga platim i sirup koji se inače ne plaća, osjećam se kao kažnjen zbog odlaska u privatnu ordinaciju”, komentariše sagovornik koji nije želio da se predstavi.
Zbog nemogućnosti izdavanja recepata ne osjećaju se dobro ni privatni pedijatri. Vjera Janković, direktorica privatne ordinacije Doktorica Mica, komenatriše za Monitor: „Da bi otvorili privatnu ordinaciju, država vam naloži da ispunite niz vrlo zahtjevnih uslova. Ispoštujete sve to, imate dozvolu za rad, ali i dalje ne možete ono što može pedijatar u domu zdravlja. Između ostalog, da izdate recept”.
NEKAD NI NOVAC NE POMAŽE: Nije, međutim, napominje Jankovićka, recept najveći problem za pacijente koji dolaze u privatnu ordinaciju. „ Mnogo veći problem je to što im ne možemo izdati uput za specijalistu ili laboratorijske pretrage. Ako bolest to zahtijeva, onda se opet moraju vratiti kod izabranog ljekara. Tako se bez potrebe stvara jedan dug i komplikovan put za pacijenta”, kaže ona.
To može trajati i mjesecima. Nedjelju dana čekanja da bi se stiglo do izabranog pedijatra ili ljekara opšte prakse nije ništa u odnosu na čekanje u specijalističkim ordinacijama. „Ne mogu se međutim kriviti subspecijalisti. To što postoji jedan alergolog na čiji pregled morate čekati tri mjeseca, nije problem tog ljekara”, napominje Jankovićka.
Nekim bolnicama fali i taj jedan specijalista. Tako šećerni bolesnici koji žive u Nikšiću, da bi dobili insulin , pošto u rodnom gradu nemaju endokrinologa, moraju prvo da čekaju u lokalnom domu zdravlja, a potom putuju u Podgoricu po recept.
Za one koji nemaju strpljenja, a imaju novca i za to postoji rješenje: specijalističke privatne ordinacije i privatne laboratorije. I opet – još novca za ljekove. Na kraju, njihovi zdravstveni kartoni u javnim ustanovama ostaće prazni.
Ponekad, međutim, ni novac ne može pomoći. Osim ako se u sopstvenom aranžmanu ne plati liječenje u inostranstvu, što je već ozbiljna cifra i za prilično dubok džep.
Jankovićka ukazuje na, kako kaže, najveći problem pacijenata koji posjećuju privatne ordinacije, ili bar njihovu: „Nekada dijete moramo da uputimo u bolnicu. Najčešće se radi o hitnim situacijama, a dešava se da ne bude primljeno samo zato što dolazi iz privatne ordinacije. Da ne bude zabune, mi nijesmo dobili napismeno da pacijente ne možemo upućivati u bolnicu, to je problem sa kojim se susrećemo u praksi”. Da se to ne bi dešavalo, predlaže ona, morala bi da postoji neka klauzula u zakonu koja jasno propisuje da u tom slučaju nema nikakve razlike, a ne da se stvar prepusti pojedinačnoj volji. Tako bi se, smatra Jankovićka, napravilo prelazno rješenje do konačne reforme zdravstva.
MI, SVIJET I SRBIJA: U Fondu za zdravstveno osiguranje nijesu znali da odgovore na pitanje – zbog čega država pravi razliku između privatne i javne zdravstvene ustanove kad su recepti u pitanju. Dok su objašnjavali da je to stvar Ministarstva zdravlja, te da je bolje da se njima obratimo, prokomentarisali su: „Pa nigdje u svijetu nema da privatni ljekar piše recept”.
Svijet ili ne, Srbija je u maju 2002. godine ozakonila izdavanje recepata od strane privatnih pedijatara, ginekologa, ljekara opšte prakse i ginekologa. ,,Pa dobro, u Srbiji je drugačija participacija za ljekove “, objasnili su iz Fonda.
Fond se u jednom od svojih skorašnjih dokumenata dobro namučio da pojasni kako je u Crnoj Gori participacija za ljekove mnogo niža nego u u Srbiji. Iz dokumenta provijava poruka – blago onom ko u Crnoj Gori živi, imao se rašta i roditi. Zbog čega srećni crnogorski građanin ne može kao i njegov manje srećni komšija u Srbiji da dobije recept u privatnoj ordinaciji, ostalo je nerasvjetljeno.
Istovremeno, za razliku od svojih kolega u Srbiji koji su se borili da dobiju pravo da izdaju recepte, Udruženje privatnih doktora medicine Crne Gore strpljivo i ćutke čeka kraj reforme zdravstva.
Svjetlana Zeković, predsjednica Udruženja, za Monitor kaže: ,,Reforma je dug proces, i privatno zdravstvo će doći na red. Mi imamo odličnu saradnju sa ministrom”. Kao da je ministra neko kudio.
Milena PEROVIĆ KORAĆ
Komentari
Veljko Belivuk, Marko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu
Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko Belivuk, Marko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.
Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.
Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi
Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.
Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.
Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).
Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada). Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?
Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove
Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.
Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.
U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.
Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.
Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični: ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU4 sedmicePAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Osokoljeni nacionalistički šerifi se ne boje institucija sistema
-
DRUŠTVO4 danaAKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu
-
FOKUS3 sedmiceFAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
DRUŠTVO4 sedmiceHAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće
-
FOKUS4 danaHAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
-
DRUŠTVO2 sedmiceEUROPOL IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja
-
Izdvojeno4 sedmiceKRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini
-
DRUŠTVO4 sedmiceKONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama