Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Ćuti i trpi

Objavljeno prije

na

Nakon otkaza Žarko Femić je otišao pred zgradu bjelopoljske policije i započeo štrajk glađu. Pet dana proveo je u automobilu preko kojeg je stavio transparent s natpisom „štrajk do smrti”. Ipak, bio je to štrajk do infuzije u hitnoj medicinskoj službi. Na nagovor porodice i prijatelja, prekinuo je gladovanje. Svima njima je bilo očigledno da Uprava policije pod pritiskom štrajka neće popustiti i vratiti ga na posao. LAŽNO SAOPŠTENJE: Femić se još nada da će direktor policije ispraviti nepravdu koja mu je, vjeruje, nanesena. Nadu gaji i u predsjednika opštine Bijelo Polje Tarzana Miloševića i ombudsmana Šefka Crnovršanina, koji su tokom štrajka razgovarali s njim. Siguran je da desetgodišnje službovanje nije smjelo da se pretvori u „rad na određeno vrijeme”. Obeshrabruje ga, međutim, saopštenje Uprave policije u kojem piše da je tokom rada imao disciplinskih propusta. „Nijesam mogao da vjerujem svojim očima kad sam to pročitao. Pa ja sam zaista ali samo jednom kažnjen zbog neodlaska na obezbjeđenje jedne fudbalske utakmice. To je bila minimalna novčana kazna od 29 eura. Sasvim je sigurno da ne postoji ni jedna druga, pogotovu ne disciplinska odgovornost, što se navodi u saopštenju. Nije mi jasno kako su to mogli da napišu”, kaže Femić.

I zaista, u obrazloženju prekida radnog odnosa, koje je potpisao direktor policije i koje je dostavljeno Femiću, stoji konstatacija da je za njegovim angažmanom prestala potreba. U obrazloženjima onih koji su iz policijske službe otpuštani zbog propusta to se obavezno i po pravilu navodi.

Femić se žalio na odluku Uprave policije. On je prvi policajac koji je u posljednje tri godine dobio otkaz na takav način. Prije njega to se desilo Suadu Muratbašiću, koji se takođe požalio na starješine i na status u policiji, ali je njegov istup objavljen u medijima. Izjavio je da je pod ucjenom dobijanja stalnog zaposlenja morao vrbovati svoje komšije da glasaju za vladajuću koaliciju. Ekspresno je dobio otkaz. Tužbe protiv policije koje je potom podnio sud još nije razmatrao.

Femić kaže da su u njemu sličnoj, zavisnoj i nezavidnoj poziciji još mnogi drugi policajci u Crnoj Gori. Dok je štrajkovao, zvali su ga telefonom i pružali mu podršku. „Sve koji su na određeno vrijeme u službi drže kao na uzici tim oročenim ugovorima o radu. Kad im zatreba – zategnu, kad im zatreba – popuste. Upravo je to ono zbog čega sam se i pobunio na jednog od pretpostavljenih koji odlučuje o mojem radnom angažmanu, zbog čega sam sada bez posla, praktično na ulici”, kaže Femić.

POLICIJA PROTIV ZAKONA: Prema podacima do kojih smo došli iz policijskih izvora, u Crnoj Gori je sa statusom radnika na određeno vrijeme, odnosno sa šestomjesečnim ili devetomjesečnim ugovorima, oko pet stotina policajaca. Većina njih zaposlena je prije deset godina, u vrijeme NATO intervencije na tadašnju SRJ. Oni su najprije zapošljavani po ugovorima o djelu a potom dobijali rješenja na određeno vrijeme ili ostajali bez posla. Stalan posao u policiji po pravilu je bio uslovljen političkim aktivizmom. Trinaestorica njih zato tuže državu i Ministarstvo unutrašnjih poslova i taj slučaj je procesuiran u bjelopoljskom Osnovnom sudu. Svi smatraju da su nezakonito držani u policiji i da su morali dobiti status stalnih policajaca.

Prava svakog policajca koji je toliko dugo u službi bez stalnog radnog odnosa ugrožena su. To je kao problem u svojim izvještajima ranije iznosio i crnogorski ombudsman. Drugo je pitanje zašto oni pristaju na takav status, objašnjava advokat Ranko Popović. „Ukoliko radni odnos nije zasnovan po oglasu radi se o faktičkom radnom odnosu. Takav radni odnos, s obzirom na to da je nezakonit, može u svakom momentu biti prekinut, čak i usmenim saopštenjem. Ovdje je očigledno da je do nezakonitosti doveo poslodavac a to je država, odnosno Ministarstvo unutrašnjih poslova”, kaže Popović.

Otpušteni policajac Žarko Femić tvrdi da nije imao prilike da se zbog toga ranije pobuni. Jednostavno se nadao u milost pretpostavljenih koja je u njegovom slučaju izostala. Da je nezakonito držan u zavisnoj i desetgodišnjoj privremenoj policijskoj službi i sam je pretpostavljao.

„Znao sam zapravo da ne može da se radi deset godina s rješenjem na određeno vrijeme. Kidali su mi kontinuitet tog angažmana svaki put po isteku ugovora na dan ili dva kako ne bih mogao da ih tužim jer bi me onda po automatizmu morali prevesti u stalni radni odnos. Mislim da je moj slučaj opomena svima onima u Bijelom Polju koji nijesu do kraja poslušni”, kaže Femić.

Porodici Femić sada je ugroženo imanje koje je pod hipotekom zbog podignutog kredita. Plata njegove supruge manja je od mjesečne kreditne rate. Kredit je Žarko Femić i podigao da bi kupio kuću, vjerujući u stalan policijski posao koji mu je godinama obećavan. Sada ipak očekuje podršku institucija sistema. Istih onih od kojih je gladovanjem pokušavao da iznudi povratak u policijsku službu.

Sead SADIKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo