Povežite se sa nama

INTERVJU

KOČA PAVLOVIĆ, POSLANIK DEMOKRATSKOG FRONTA; Đukanović i Krivokapić pakuju novu koaliciju

Objavljeno prije

na

Otvaranje parlamentarne istrage o aferi Snimak i formiranje anketnog odbora bili su jedan od zahtjeva velikog protestnog skupa, održanog 22. aprila na platou ispred Skupštine Crne Gore. Tada je svakome bilo jasno šta građani traže – konkretne rezultate, jasnu osudu antiustavnog djelovanja DPS-a i konkretnu odgovornost za konkretne osobe. Međutim, predsjednik Anketnog odbora Koča Pavlović nedavno je kazao da su Anketni odbor i njegov izvještaj o rasvjetljavanju afere Snimak postali kolateralna žrtva unutarkorupcionog pomirenja između DPS-a i SDP-a. Zašto?

MONITOR: Građani nijesu tražili da se formira Anketni odbor da bi javnost gledala još jedno parlamentarno pozorište koje će se završiti bez rezultata.
PAVLOVIĆ: Demokratski front je prihvatio povratak u Skupštinu i formiranje anketnog odbora, jer je vjerovao da ova parlamentarna istraga mora završiti opipljivim rezultatom. Takva uvjeravanja dolazila su sa različitih adresa. Uostalom, zar je za Jelićeve ili Gvozdenovićeve istupe potrebna bilo kakva dodatna istraga, bilo kakvo dodatno tumačenje? Pa ti iskazi su toliko samooptužujući da su baš oni ta potrebna i dovoljna potvrda antiustavnog djelovanja DPS-a.

Demokratski front i ja povjerovali smo šefu SDP-a Ranku Krivokapiću, koji nas je svo vrijeme uvjeravao da će njihov čovjek u Anketnom odboru podržati Izvještaj u kome će se tražiti konkretna odgovornost za konkretne funkcionere DPS-a. Tako se šef SDP-a ponašao tokom cijelog perioda rada Anketnog odbora. Upravo tako je bilo i na posljednjem sastanku koji smo 24. jula predsjednik PZP-a Nebojša Medojević i ja imali sa gospodom Rankom Krivokapićem i Borislavom Banovićem. Nakon toga dana, šef SDP-a je naprasno prestao da nam se javlja, iz čega zaključujem da je tada nastupio period trgovine sa DPS-om. Trgovine u kojoj su Đukanović i Krivokapić usaglasili više stvari, pa i to da junaci afere Snimak prođu nekažnjeni.

Očito da je ovo gušenje parlamentarne istrage bilo cijena za opstanak vladajuće koalicije, cijena koju je DPS tražio a SDP prihvatio, i zato ću ponoviti moj lični stav – sramota me je što sam dozvolio da građani Crne Gore, i ja sa njima, još jednom budemo nasamareni od istih, dobro poznatih prevaranata.

Predsjednik DF Miodrag Lekić je ranije najavio da ovakav rasplet događaja oko afere Snimak neće ostati bez odgovora DF-a. Ne znam kakav će taj odgovor biti, ali se nadam da će, nakon ovog posljednjeg Krivokapićevog licemjerja, makar malo zaćutati oni koji se i dalje ,,nadaju” u šefa parlamenta, a sjede u opozicionim redovima.

MONITOR: Kako je, po Vašem mišljenju, moguće dokazati da je u predizbornom periodu bilo protivzakonitih aktivnosti, političke diskriminacije i zloupotrebe izbornih resursa?
PAVLOVIĆ: Dokazivanje tih nezakonitosti je posao tužilaštva, a ne Skupštine i Anketnog odbora. Naše je bilo da, na bazi saznanja i uvjerenja, većinski donesemo političku ocjenu – da su poslanici koji bestijalno lažu i da su ministri koji otvoreno i nesporno zloupotrebljavaju svoje pozicije i državne fondove nedostojni da obavljaju te javne funkcije.

Umjesto da nam pomogne da od DPS-a zahtijevamo uklanjanje Jelića iz Skupštine, Krivokapić je sa tim i takvim Jelićem otišao, o državnom trošku, na vaterpolo vikend do Barselone. Mislim da je takvim ponašanjem šef SDP-a pokazao Briselu da su on lično, njegova partija i parlament kojim rukovodi, zatočenici petnaestogodišnje političke ljubavi koja je Crnu Goru dovela do same ivice fizičkog opstanka. Ova zapanjujuće čvrsta veza Đukanovića i Krivokapića prijeti da u zaborav gurne čak i onu epsku ljubav Vladimira i Kosare.

MONITOR: Da li imate kakvih saznanja o tome kako je na ovakav, kako ste rekli, razočaravajući rezultat Anketnog odbora, reagovala Evropska komisija?
PAVLOVIĆ: Reakcija EK je bila očekivano negativna, ali je njihova reakcija za mene bila neočekivano mlitava. Kao da su Brisel i sam komesar File, koji je onako grlato ponavljao priču o tri uslova za otvaranje pregovora u oktobru, prihvatili da broj tih uslova za sada budu svedeni na samo jedan – na ustavne promjene. Poznajući briselsku metodologiju, pretpostavljam da će nepostojanje očekivanih rezultata oko afere Snimak biti glavna zamjerka u jesenjem Izvještaju koji će Komisija dati o Crnoj Gori.

MONITOR: Tokom parlamentarne istrage, članovi Anketnog odbora međusobno su se optuživali za opstrukciju, iznošene su oštre kvalifikacije… Prije nekoliko dana zamalo nije došlo do tuče na sjednici Radne grupe za izborno zakonodavstvo. Po pravilu inicijatori tih incidenata su poslanici DPS-a. Vaš komentar.
PAVLOVIĆ: Tenzije zakonomjerno rastu kada god se neko od funkcionera DPS-a osjeti lično ugroženim ili kada se razmatra ukidanje nekoga od nezakonitih stubova DPS-ove dvodecenijske vlasti. Kada sam predložio da Anketni odbor pozove svog člana Milutina Simovića da pred odborom svjedoči o predizbornoj kupovini glasova u Pljevljima, koju je baš on partijski koordinisao, šef poslaničkog kluba DPS-a je postao tako agresivan i nevaspitan da sam bio prinuđen da ga pozovem u susjednu prostoriju, kako bih ga urazumio i smirio. I taj moj poziv, iako ga on nije prihvatio, imao je pozitivan efekat na daljnji rad Anketnog odbora. A ovo što se desilo na Radnoj grupi ja svrstavam u kategoriju čuvenog crnogorskog ,,čojkanja”, što u našoj Skupštini već odavno gotovo da predstavlja parlamentarni standard.

MONITOR: A kako komentarišete dolazak Sava Grbovća, vlasnika Lutrije, na jednu od sjednica parlamentarnih odbora i nedavni slučaj kada je gradonačelnik Miomir Mugoša doveo na sjednicu Anketnog odbora psihijatra?
PAVLOVIĆ: Dolazak ,,bezbjednosno interesantnog” Sava Džigija Grbovića u Skupštinu, i to (navodno) bez ičijeg poziva, predstavlja istinski skandal. Doduše, svi odavno znamo da Brano Mićunović ima svoje poslanike u Skupštini Crne Gore, koji se sami identifikuju svaki put kada neko pomene Mićunovića ili kada Branov interes neko dovede u pitanje. Ali i pored toga, smatram da je ulazak najbližeg Mićunovićevog saradnika u Skupštinu Crne Gore bio skandal bez presedana. Možda je najtužnije što bi to Džigijevo ,,gostovanje” prošlo beskonfliktno da nije reagovao predsjednik PZP-a kolega Medojević.

Epizoda sa Mugošom je sramota posebne vrste – sramota parlamentarizma i sramota profesije. Za Skupštinu je krajnje uvredljivo da je neko onako tretira, kako je to pokušao Miomir Mugoša. A naročito je sve to bilo sramotno za onog ljekara koji je pristao da sa njime, kao sa potiračem, mlatara bahati gradonačelnik. Ja sam nastojao, i mislim da sam uspio, da osujetim taj pokušaj diverzije rada Anketnog odbora.

Na ovom mjestu moram dodati još nešto. Zapanjilo me je saznanje da SDP, koji je insistirao da se Miomir Mugoša pozove na saslušanje, za ovog gradonačelnika-siledžiju gotovo da nije imao niti jedno pitanje!?

MONITOR: U septembru se očekuje zasijedanje parlamenta o rebalansu budžeta. Kakav ishod očekujete, da li će pasti Đukanovićeva vlada?
PAVLOVIĆ: Mislim da nećemo dočekati novo rebalansiranje, jer vjerujem da Đukanović sa Krivokapićem već pokušava da ,,spakuje” neku novu koaliciju i neku novu vladu, koja bi bez izbora preuzela upravljanje Crnom Gorom. Koliko ja znam, ta bi nova koalicija morala biti razumna u vezi KAP-a, ograničeno agilna na planu borbe protiv korupcije, pasivna po pitanjima obračuna sa organizovanim kriminalom, i otvorena za azerbejdžanske investicije u sektoru nafte i gasa. I kao prvo – ta bi koalicija morala da Đukanoviću garantuje sigurnost.

Da ne bi bilo zabune – Demokratski front će, ako do toga dođe, zahtijevati izbore. I ako do tih izbora na jesen dođe, mi ćemo sami pobijediti DPS. Iskreno se nadam da ostale opozicione kolege neće prihvatiti ovu rekonstrukciju vlasti koju pakuju Đukanović i Krivokapić. Jer je to put koji Crnu Goru vodi u dugotrajno dužničko ropstvo, a vanredni izbori su jedini izlaz ka ozdravljenju ove države i njene privrede.

Mirenje separatista i radikala

MONITOR: Nedavno ste, postavljajući poslaničko pitanje o pomilovanju osoba koje izdržavaju zatvorsku kaznu, rekli da kaznu ne izdržavaju najveći kriminalci koji se nalaze u ovoj državi. Kako njih dovesti pred lice pravde?
PAVLOVIĆ: Najveći crnogorski kriminalci jesu na slobodi. Jedan broj njih slobodno posluje ovdje, a jedan broj ih je u bjekstvu, nakon što je bivša srpska vlast, u saradnji sa DEA-om, prije tri godine započela i provela obimnu ofanzivu protiv mafije u Srbiji i regionu. Tada su ključni Đukanovićevi investitori morali napustiti Crnu Goru i otići u ilegalu.

Vidimo da je ta započeta borba protiv mafije sada stala. Nova srpska vlast ne hapsi Šarića, iako je gromoglasno najavljivala. Ta je vlast ukinula potjernicu za Stankom Subotićem, a u kuloarima se čak najavljuje da će uskoro abolirati jednog od ključnih regionalnih kriminalaca koji je u zatvoru.

Svi oni kojima je čudno što su odnosi Crne Gore i Srbije baš sada dostigli ,,najveći nivo”, svi kojima je čudno što su separatist Đukanović i bivši radikal Vučić postali najbolji prijatelji, a Krivokapić i Dačić intimusi, svi kojima je čudno što Toma Nikolić učestvuje u kampanji Filipa Vujanovića i što nagovara NOVU na koaliciju sa DPS-om neka se zapitaju šta to pomenute osobe spaja? Ili još bolje – ko je to ko spaja ove nekada nepomirljive protivnike?

Rezultat ove nove ,,regionalne saradnje” jeste to što je Darko Šarić počeo da se otvoreno sprda sa državom Crnom Gorom! Pogledajte samo pravosudne igranke oko njegovog brata i oko Lončara, pa zatim ove smijurije oko zakupa njegove imovine koja je konfiskovana. Darko Šarić prvo šalje svoje rođake, braću Šariće, kao zainteresovane za zakup njegove nekadašnje imovine, a potom se njegov advokat pojavljuje na licitaciji. Naravno da svega toga ne bi bilo da se Darko Šarić zaista plaši hapšenja. Ali, čini se, da ga je aktuelno srpsko-crnogorsko otopljavanje potpuno ospokojilo i ohrabrilo.

 

Skupština – centralni politički autoritet

MONITOR: Na osnovu Vašeg iskustva kao poslanika Skupštine Crne Gore i predsjednika Anketnog odbora kako ocjenjujete rezultate rada crnogorskog parlamenta i njegov uticaj na politička i ostala dešavanja u Crnoj Gori?
PAVLOVIĆ: Skupština se posljednjih godina administrativno opremila, i u ovoj integrativnoj fazi ona ima šansu da se postavi u ulogu centralnog političkog autoriteta u državi. Ima šansu da makar u ključnim stvarima postane parlament evropskog tipa. To je, na svoj autokratski način, nedavno primijetio čak i predsjednik Vlade, žaleći se na tobožnju diktaturu parlamenta. Od njenog čelnog čovjeka u dobroj mjeri zavisi da li će Skupština CG tu svoju integrativnu šansu iskoristiti. Baš zato, ja ocjenjujem da će, sa ovim predsjednikom, Skupština tu svoju šansu propustiti. Jer nam je skupštinski čelnik osoba kada na engleskom govori o razvoju demokratije u Gruziji, a potpuno je druga osoba kada na crnogorskom razgovara sa autokratom Milom Đukanovićem. Najsvježije iskustvo pokazuje da brzina naših integracija direktno zavisi od sposobnosti Skupštine Crne Gore da se mijenja u skladu sa evropskom praksom. Zato je pitanje predsjedavanja i rukovođenja Skupštinom jedno od ključnih pitanja naše evropske budućnosti.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Udaljiti DPS i DF od vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori je sve ogoljeno, pa nije teško zaključiti da ovakvu DPS i ovakav DF treba što više udaljiti od bilo kojeg oblika vlasti u Crnoj Gori. To mogu uraditi samo građani, i samo olovkom

 

„Događaji a Cetinju pokazuju da više decenija nismo detektovali pravi uzrok i društvenih, i političkih frustracija crnogorskog društva“, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac, odgovarajući na pitanje o uzrocima aktuelnih sporenja u Prijestonici.

GRAHOVAC: Uzrok je duboka i vrlo smišljena fašizacija crnogorskog društva. S jedne strane, egzistira agresivna ofanziva srpskog klerofašizma, čiji pokrovitelj je SPC, a politički eksponent je DF. Najnovija klerofašistika politička doktrina o „srpskom svetu“ je sredstvo za ostvarenje hegemonističkih velikodržavnih ciljeva.

S druge strane, višedecenijska vladavina DPS je generisala i formalno (ali i interesno) uobličila vrlo opak pokret, koji ne prikriva crnogorski neofašizam zasnovan na kriminalu, ne manje opasan od onog prvog. Na ravnoteži međusobnog straha, vlast se održavala kako u prethodnom periodu, tako i danas. Eksponirani predstavnici CPC nisu uspjeli da se distanciraju od crnogorskih neofašista. Naprotiv!

MONITOR: Ko su pobjednici, a ko gubitnici u „operaciji ustoličenja“?

GRAHOVAC: Nosioci oba ona fašizma umišljaju da su pobjednici. Oni i dalje istrajavaju na zavađama – da bi vladali! Dugoročni gubitinici su i država Crna Gora, i njeni građani.

Kroz istoriju se svaki oblik fašizma ponašao upravo tako. Crna Gora ima nesreću da ima dvije suprotstavljene frakcije, skoro pa jedinstvenog fašizma. Održavaju se na ravnoteži straha, u koji su uveli i većinu građana.

MONITOR: Dio vlasti zamjera policiji navodno  suviše mek  odnos prema demonstrantima na  Cetinju. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Normalan vojnik i normalan policajac među prvima prepoznaju nemoral, nekompetentnost i bahatost bilo koje vlasti. Jednostavno, iz razloga što se to najbolje uočava u hijerarhijski ustrojenim državnim institucijama. Nije teško ustvrditi da su u cetinjskim događajima većina učesnika bezbjednosnog sistema postupali i umnije, i odgovornije nego što bi se moglo reći kako za nosioce vlasti, tako i za mnoge predstavnike opozicije. Normalni policajci i normalni vojnici su svjesni da su upravo ti politički predstavnici najveća ugroza Crne Gore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

HRVOJE JURIĆ, PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU: Odgovornost se zamjenjuje disciplinom, a solidarnost strahom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedinu šansu, dugoročno, vidim u prepoznavanju problema u lokalnim zajednicama, u lokalnim inicijativama koje su usmjerene na bitna pitanja

 

MONITOR: Nikada se kao posljednjih  decenija nije govorilo o važnosti odnosa čovjeka i prirode. Nikle su mnogobrojne „zelene“ partije, a i druge u svom programu imaju i svoju „zelenu politiku“. Koliko je to postao „trend“ i neka vrsta političkog pomodarstva, bez obzira na to što neki od njih djeluju iz dubokih uvjerenja da bez realizacije zelenih agendi nema opstanka?

JURIĆ: Više ne treba posebno dokazivati da je ljudski faktor ključan u nastanku ekološke krize koja prijeti Planeti, a prije svega opstanku ljudskog roda. Na to nam sve češće ukazuju ekstremne vremenske pojave, kao što su neobično visoke temperature i požari te neobično velike oborine i poplave, a na to nam je ukazala i pandemija koronavirusa, jer mnogi znanstvenici tvrde i podacima potkrepljuju da su uzroci nastanka i razvoja suvremenih epidemija zapravo ekološki, primjerice, krčenje šuma i prašuma, industrijska poljoprivreda i uzgoj životinja, organizacija i način života u gradovima, mobilnost stanovništva…

Na sve to upozoravaju nas „zelene politike“, pa i „zelene“ ili „ozelenjene“ partije, ali moram biti iskren, ne vidim spasa u tom partitokratsko-političkom „zelenilu“, kao ni u „zelenilu“ korporacija, jer sve zeleno tu je većinom samo sredstvo za postizanje nekih drugih ciljeva. Općenitije gledajući, mislim da je cijela paradigma „održivog razvoja“ nešto što treba kritizirati, jer taj „održivi razvoj“ uglavnom se koristi kao smokvin list za održavanje i razvijanje postojećeg ekonomsko-političkog sistema koji je i doveo čovječanstvo i Planetu do ruba propasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVAN VUJAČIĆ, predsjednik Foruma za međunarodne odnose: Zapadni Balkan se jedva primjećuje među krupnim globalnim potresima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga

 

MONITOR: Kako ocjenjujete geopolitički i ekonomski položaj zemalja Zapadnog Balkana poslije skorašnjih značajnih promjena na globalnom planu: dolaska nove američke administracije, pandemije, promjena u EU, kineskog daljeg osnaživanja?

VUJAČIĆ: Desile su se bitne promene posle finansijske krize 2008. godine, koja je ozbiljno uzdrmala svet. U te promene spada izlazak Velike Britanije iz Evropske unije – takozvani Bregzit koji još uvek u pojedinim aspektima traje, a zatim izbor Donalda Trampa za predsednika SAD. Na to se nadovezala pandemija koja je pokazala koliko je svet istovremeno jako povezan i jako ranjiv. Sve najveće nacije sveta (uključujući tu i Kinu) pokazale su i nespremnost i nekompetentost, iako se već duže vreme  upozorava na mogućnost upravo ovakve pandemije.

Izbor Bajdena i njegova najava „povratka SAD u svet” očigledno je više retorička nego stvarna jer su Bajdenovi očigledni prioriteti ekonomska i socijalna politika na unutrašnjem političkom planu, što je na izvestan (ali bitno drugačiji) način, nastavak Trampove politike sadržane u sloganu „Amerika na prvom mestu”. Izlazak iz Avganistana je, u stvari, potvrda Trampovog sporazuma sa talibanima i uklapa se u stavljanje fokusa na unutrašnju transformaciju SAD. Od Trampa Bajden je nasledio i viđenje Kine kao strateškog konkurenta, pa i tu postoji više kontinuitet nego diskontinuitet. U narednom periodu videćemo u kom pravcu će se ova konkurencija odvijati.

EU sa svojom velikom ekonomskom snagom ima sopstvene probleme. Posle prvobitne katastrofalne reakcije na pandemiju, ona se nekako sabrala i dostigla značajan nivo vakcinisanosti. No, EU ima značajne probleme na unutrašnjem planu od kojih je najveći izazov održavanja ključnih vrednosti EU u svetlu „iliberalnih demokratija“, kako ih je nazvao Orban, u Poljskoj i Mađarskoj, čije vlade svojim otvorenim delovanjem dovode u pitanje samu suštinu EU.

Zapadni Balkan se jedva primećuje na fonu ovih krupnih potresa. On je mnogo manje važan nego što se nama čini. Države Zapadnog Balkana su ekonomski, demografski i geografski male i još uvek uronjene u prošlost i međusobne razmirice. Ako se tome doda neizgrađenost institucija, nivo korupcije i kriminala, te ozbiljno nazadovanje sa aspekta onih karakteristika koje čine društva demokratskim (po oceni bitnih međunarodnih instituta), postavlja se pitanje da li uopšte imaju stvarnu perspektivu članstva u Evropskoj uniji, bez obzira na formalno zaklinjanje da im je to cilj.  Dovoljno je podsetiti da se pre dve godine u opisu stanja u izveštaju Evropske komisije o Zapadnom Balkanu pojavila kategorija zarobljena država.

Bojim se da već dugo vremena političke elite na ovim prostorima svojim delovanjem čine sve da stvore predstavu o ovim prostorima kao mračnom mestu koje je jedino interesantno po mogućnosti stvaranja potencijalnih konflikata. Dobro je jedino što su nam i na tom planu mogućnosti iscrpljene tokom ratova 1990-ih. Ako nam je istinski cilj članstvo u EU, moramo se truditi da se pokažemo kao uzorne zemlje u svakom pogledu i uz to i dobre komšije jedni drugima. Jedino se u tom slučaju možemo, uz podršku i EU i SAD, vratiti na stvarni, a ne fingirani, put ka članstvu u Evropskoj uniji.

MONITOR: Kako kao profesor ekonomije i diplomata sa radnim iskustvom u Vašingtonu, vidite uticaj Kine? Predviđa se da će ona uskoro biti najjača svjetska ekonomija? Na osnovu kojih parametara bi to moglo biti i kako da ih čitamo?

VUJAČIĆ: Kineski dugogodišnji rast je impresivan. Normalno je da Kina kao zemlja sa ubedljivo najvećim stanovništvom i takvim rastom, u narednoj dekadi postane najveća svetska ekonomija merena nominalnim ukupnim BDP-om. Ona je to već sada, ako BDP računamo po kupovnoj moći. Kina nije toliko atipična kako se misli, jer se uklapa u Azijski model strategije rasta koji je već viđen. No, po nominalnom BDP-u po glavi stanovnika ona je još uvek tek na 73. mestu u svetu. Usput budi rečeno, po ovom parametru Kina je pretekla i Srbiju i Crnu Goru. Projekcije ukazuju da će Kina 2050. još uvek biti na polovini BDP-a po glavi stanovnika u SAD.

Ne bi trebalo zanemariti ni ozbiljne probleme sa kojima se Kina susreće. Na prvom mestu je to nejednkost koja je najveća u svetu. Paradokslano je da se to javlja pod vlašću komunističke partije. Drugo, Kina će se sudariti sa starenjem stanovništva, pa i njegovim ozbiljnim smanjenjem do kraja veka. Ovo je rezultat dugogodišnje „politike jednog deteta“. Takvi fenomeni nisu pogodni za ekonomski rast. Navedeno ne umanjuje dosadašnji ekonomski napredak Kine, ali ukazuje da se pred njom nalaze ozbiljni izazovi.

MONITOR: EU nije oduševljena kineskim prisustvom i uticajem na privrede zemalja Balkana, među kojima se ističe i Crna Gora, a još više Srbija. Novi kineski „Put svile“ nazvan Inicijativa „Pojas i put“, obuhvata i značajan broj zemalja članica EU. Neki to zovu „kineskim Maršalovim planom“, a drugi „dužničkom diplomatijom“… Koliko je velika razlika u stepenu i načinu kineskog prisustva ovdje i u zemljama EU? Kakva je budućnost te saradnje?

VUJAČIĆ: Kristijan Lagard koja je sada predsednica Evropske centralne banke, dok je još bila direktor MMF-a, pre par godina je upozoravala zemlje da vode računa o isplativosti projekata infrastrukture u okviru programa „Pojas i put“, te da su neke u ospasnosti da uđu u probleme otplate duga. Tada je nabrojala šest zemalja među kojima je bila i Crna Gora. Nisam sklon da zbog toga optužujem Kinu. Naši političari nose odgovornost za zaduživanje. Izgradnja infrastrukture se predstavlja kao vid ubrzanog razvoja.  Kad bi samo zidanje puteva vodilo brzom razvoju, sve bi zemlje bile razvijene, jer je u današnje vreme gradnja puteva prilično jednostavna.

Ono na čemu bi trebalo da insistiraju vlasti sa ovih prostora  je da prisustvo ekonomskih subjekata iz bilo koje zemje sveta, pa i Kine, bude u skladu sa dobrom praksom EU u svakom pogledu, od tendera do ekoloških kriterija. Očigledno je da oni to ne rade, a to je dugoročno kontraproduktivno.

MONITOR: Hoće li povratak talibana u Avganistanu promijeniti ili potvrditi odnose globalnih sila?

VUJAČIĆ: Avganistan neće promeniti globalne odnose sem ukoliko ponovo postane baza za terorizam, u šta sumnjam. Nije lako obezbediti elementarne uslove za život posle tako dugotrajnog rata. To znači da će talibani morati da se mnogo više prilagode svetu ukoliko žele da uspostave dugoročnu vlast. To znači oslanjnaje na pomoć, kredite, devizne rezerve i još mnogo toga.

 

U krizi na Cetinju su učestvovale sve strane

MONITOR: U Srbiji se pojavila sintagma „srpski svijet“, kao novo-stara „etno-spoljnopolitička“ inicijativa. Bilo je dosta straha u vezi sa ovim događajima na Cetinju. Da li je moguće da posljedice sukoba na Cetinju dovedu do radikalnijih unutarpolitičkih, pravosudnih i diplomatskih izazova?

VUJAČIĆ: Ne znam šta znači „srpski svet“. Vidim da je jedna takva, po mišljenju mnogih, nesrećna, a po mom mišljenju i pretenciozna, floskula dovela do oštrih polemika i u Srbiji. Jedni u njoj vide nacionalizam i srpski hegemonizam, a drugi legitimnu zainteresovanost za položaj, prava i kulturni identitet pripadnika srpske nacionalnosti van Srbije,  koja ne bi trebalo da bude upitna.

Svakako nije dobro što se tom floskulom najglasnije oglašava Aleksandar Vulin poznat po svom konfrontirajućem i agresivnom maniru u raspravama o etnicitetu i tumačenju istorije koje često sam inicira. To što to ne bi trebalo da bude njegov posao u vladi Republike Srbije i što ga niko ne koriguje,  čini da se njegove izjave tumače kao stvarne Vučićeve poruke koje on ne želi da izgovori. To ne može da doprinese ničemu dobrom, a pogotovu ne Vučiću jer je njegova radikalska nacionalistička prošlost i učešće u politici 1990-ih godina naširoko poznata. Mislim da se cela javna polemika oko ove floskule ne vodi o njenom značenju, već se značenje izvlači iz biografije ličnosti koja je propoveda i objašnjava. Vulin je naknadno svojim izjavama dodatno doprineo negativnom tumačenju „srpskog sveta”.

Cela polemika oko ove floskule nam, međutim, govori nešto drugo. Govori nam o stanju u zemljama ovih prostora koje su, kao što sam rekao, uronjene u prošlost i međusobne razmirice, a i u okviru samih sebe jako polarizovane.  Sve će se iskoristiti za produbljivanje podela i raspaljivanje strasti jer na tome opstaju veći delovi političkih i drugih elita.

Slično se i desilo sa ustoličenjem na Cetinju, koje se srećom završilo bez tragičnih posledica. Ono što se dešavalo kroz vekove, da se laički  izrazim, ritual unapređenja jednog sveštenog lica na funkciju, pretvorilo se u krizu na ivici žestokog nasilja koje je moglo da dovede do veoma ozbiljnih posledica. U tome su učestvovale sve strane. Posebno je loše izgledalo organizovano dovođenja protivnika tog ustoličenja koji su se nasilnički ponašali. Još gore, stvorena je percepcija da predsednik Crne Gore podstiče nasilje. To urušava kredibilitet Crne Gore kao države.

 

SAD će na Balkanu podržavati napore EU iz drugog plana

MONITOR: Još se očekuje jasnija politika administracije Džozefa Bajdena prema zemljama Zapadnog Balkana, posebno prema nekim režimima i moćnim pojedincima, prije svega iz političke sfere. Šta bi moglo da se očekuje?

VUJAČIĆ: Očekujem povratak na ranije utvrđenu politiku podrške rukovodećoj ulozi Evropske unije na prostoru na kome se nalaze zemlje  koje imaju aspiracije ka članstvu u EU. Cilj Bajdenove administracije je ponovno uspostavljanje čvrstih veza sa EU koje su u vreme Trampa bile narušene. SAD će podržavati napore EU iz drugog plana, a njihovu nešto veću ulogu očekujem u pregovorima između Beograda i Prištine, iz razloga što imaju daleko veći uticaj na albansku stranu. Predviđam da će se to manifestovati vrlo brzo u nagovaranju Kurtija da zauzme konstruktivniji stav prema ovim pregovorima.

 

Crkve su na našim prostorima previše prisutne u politici

MONITOR: Da li dugo oslanjanje političkih partija i lidera u našem regionu  na dominantne crkve ili namjere da se stvore nove državne crkve (u etno-filetističkoj tradiciji Pravoslavlja), govore i o nemoći politike koja ne može bez „saveza trona i oltara“?

VUJAČIĆ: Mislim da su crkve na ovim prostorima isuviše prisutne u politici, a kad to kažem ne mislim samo na SPC i ne mislim samo na Crnu Goru, već i na sve prostore bivše Jugoslavije. Trebalo bi da su naše državnosti i nacije zasnovane na nečemu drugom, a ne na pripadnosti konfesijama. Politika indentiteta u ektremnom obliku je i dovela do krvavog raspada Jugoslavije. Trebalo je da iz toga nešto naučimo. Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo