Povežite se sa nama

INTERVJU

KOČA PAVLOVIĆ, POSLANIK DEMOKRATSKOG FRONTA; Đukanović i Krivokapić pakuju novu koaliciju

Objavljeno prije

na

Otvaranje parlamentarne istrage o aferi Snimak i formiranje anketnog odbora bili su jedan od zahtjeva velikog protestnog skupa, održanog 22. aprila na platou ispred Skupštine Crne Gore. Tada je svakome bilo jasno šta građani traže – konkretne rezultate, jasnu osudu antiustavnog djelovanja DPS-a i konkretnu odgovornost za konkretne osobe. Međutim, predsjednik Anketnog odbora Koča Pavlović nedavno je kazao da su Anketni odbor i njegov izvještaj o rasvjetljavanju afere Snimak postali kolateralna žrtva unutarkorupcionog pomirenja između DPS-a i SDP-a. Zašto?

MONITOR: Građani nijesu tražili da se formira Anketni odbor da bi javnost gledala još jedno parlamentarno pozorište koje će se završiti bez rezultata.
PAVLOVIĆ: Demokratski front je prihvatio povratak u Skupštinu i formiranje anketnog odbora, jer je vjerovao da ova parlamentarna istraga mora završiti opipljivim rezultatom. Takva uvjeravanja dolazila su sa različitih adresa. Uostalom, zar je za Jelićeve ili Gvozdenovićeve istupe potrebna bilo kakva dodatna istraga, bilo kakvo dodatno tumačenje? Pa ti iskazi su toliko samooptužujući da su baš oni ta potrebna i dovoljna potvrda antiustavnog djelovanja DPS-a.

Demokratski front i ja povjerovali smo šefu SDP-a Ranku Krivokapiću, koji nas je svo vrijeme uvjeravao da će njihov čovjek u Anketnom odboru podržati Izvještaj u kome će se tražiti konkretna odgovornost za konkretne funkcionere DPS-a. Tako se šef SDP-a ponašao tokom cijelog perioda rada Anketnog odbora. Upravo tako je bilo i na posljednjem sastanku koji smo 24. jula predsjednik PZP-a Nebojša Medojević i ja imali sa gospodom Rankom Krivokapićem i Borislavom Banovićem. Nakon toga dana, šef SDP-a je naprasno prestao da nam se javlja, iz čega zaključujem da je tada nastupio period trgovine sa DPS-om. Trgovine u kojoj su Đukanović i Krivokapić usaglasili više stvari, pa i to da junaci afere Snimak prođu nekažnjeni.

Očito da je ovo gušenje parlamentarne istrage bilo cijena za opstanak vladajuće koalicije, cijena koju je DPS tražio a SDP prihvatio, i zato ću ponoviti moj lični stav – sramota me je što sam dozvolio da građani Crne Gore, i ja sa njima, još jednom budemo nasamareni od istih, dobro poznatih prevaranata.

Predsjednik DF Miodrag Lekić je ranije najavio da ovakav rasplet događaja oko afere Snimak neće ostati bez odgovora DF-a. Ne znam kakav će taj odgovor biti, ali se nadam da će, nakon ovog posljednjeg Krivokapićevog licemjerja, makar malo zaćutati oni koji se i dalje ,,nadaju” u šefa parlamenta, a sjede u opozicionim redovima.

MONITOR: Kako je, po Vašem mišljenju, moguće dokazati da je u predizbornom periodu bilo protivzakonitih aktivnosti, političke diskriminacije i zloupotrebe izbornih resursa?
PAVLOVIĆ: Dokazivanje tih nezakonitosti je posao tužilaštva, a ne Skupštine i Anketnog odbora. Naše je bilo da, na bazi saznanja i uvjerenja, većinski donesemo političku ocjenu – da su poslanici koji bestijalno lažu i da su ministri koji otvoreno i nesporno zloupotrebljavaju svoje pozicije i državne fondove nedostojni da obavljaju te javne funkcije.

Umjesto da nam pomogne da od DPS-a zahtijevamo uklanjanje Jelića iz Skupštine, Krivokapić je sa tim i takvim Jelićem otišao, o državnom trošku, na vaterpolo vikend do Barselone. Mislim da je takvim ponašanjem šef SDP-a pokazao Briselu da su on lično, njegova partija i parlament kojim rukovodi, zatočenici petnaestogodišnje političke ljubavi koja je Crnu Goru dovela do same ivice fizičkog opstanka. Ova zapanjujuće čvrsta veza Đukanovića i Krivokapića prijeti da u zaborav gurne čak i onu epsku ljubav Vladimira i Kosare.

MONITOR: Da li imate kakvih saznanja o tome kako je na ovakav, kako ste rekli, razočaravajući rezultat Anketnog odbora, reagovala Evropska komisija?
PAVLOVIĆ: Reakcija EK je bila očekivano negativna, ali je njihova reakcija za mene bila neočekivano mlitava. Kao da su Brisel i sam komesar File, koji je onako grlato ponavljao priču o tri uslova za otvaranje pregovora u oktobru, prihvatili da broj tih uslova za sada budu svedeni na samo jedan – na ustavne promjene. Poznajući briselsku metodologiju, pretpostavljam da će nepostojanje očekivanih rezultata oko afere Snimak biti glavna zamjerka u jesenjem Izvještaju koji će Komisija dati o Crnoj Gori.

MONITOR: Tokom parlamentarne istrage, članovi Anketnog odbora međusobno su se optuživali za opstrukciju, iznošene su oštre kvalifikacije… Prije nekoliko dana zamalo nije došlo do tuče na sjednici Radne grupe za izborno zakonodavstvo. Po pravilu inicijatori tih incidenata su poslanici DPS-a. Vaš komentar.
PAVLOVIĆ: Tenzije zakonomjerno rastu kada god se neko od funkcionera DPS-a osjeti lično ugroženim ili kada se razmatra ukidanje nekoga od nezakonitih stubova DPS-ove dvodecenijske vlasti. Kada sam predložio da Anketni odbor pozove svog člana Milutina Simovića da pred odborom svjedoči o predizbornoj kupovini glasova u Pljevljima, koju je baš on partijski koordinisao, šef poslaničkog kluba DPS-a je postao tako agresivan i nevaspitan da sam bio prinuđen da ga pozovem u susjednu prostoriju, kako bih ga urazumio i smirio. I taj moj poziv, iako ga on nije prihvatio, imao je pozitivan efekat na daljnji rad Anketnog odbora. A ovo što se desilo na Radnoj grupi ja svrstavam u kategoriju čuvenog crnogorskog ,,čojkanja”, što u našoj Skupštini već odavno gotovo da predstavlja parlamentarni standard.

MONITOR: A kako komentarišete dolazak Sava Grbovća, vlasnika Lutrije, na jednu od sjednica parlamentarnih odbora i nedavni slučaj kada je gradonačelnik Miomir Mugoša doveo na sjednicu Anketnog odbora psihijatra?
PAVLOVIĆ: Dolazak ,,bezbjednosno interesantnog” Sava Džigija Grbovića u Skupštinu, i to (navodno) bez ičijeg poziva, predstavlja istinski skandal. Doduše, svi odavno znamo da Brano Mićunović ima svoje poslanike u Skupštini Crne Gore, koji se sami identifikuju svaki put kada neko pomene Mićunovića ili kada Branov interes neko dovede u pitanje. Ali i pored toga, smatram da je ulazak najbližeg Mićunovićevog saradnika u Skupštinu Crne Gore bio skandal bez presedana. Možda je najtužnije što bi to Džigijevo ,,gostovanje” prošlo beskonfliktno da nije reagovao predsjednik PZP-a kolega Medojević.

Epizoda sa Mugošom je sramota posebne vrste – sramota parlamentarizma i sramota profesije. Za Skupštinu je krajnje uvredljivo da je neko onako tretira, kako je to pokušao Miomir Mugoša. A naročito je sve to bilo sramotno za onog ljekara koji je pristao da sa njime, kao sa potiračem, mlatara bahati gradonačelnik. Ja sam nastojao, i mislim da sam uspio, da osujetim taj pokušaj diverzije rada Anketnog odbora.

Na ovom mjestu moram dodati još nešto. Zapanjilo me je saznanje da SDP, koji je insistirao da se Miomir Mugoša pozove na saslušanje, za ovog gradonačelnika-siledžiju gotovo da nije imao niti jedno pitanje!?

MONITOR: U septembru se očekuje zasijedanje parlamenta o rebalansu budžeta. Kakav ishod očekujete, da li će pasti Đukanovićeva vlada?
PAVLOVIĆ: Mislim da nećemo dočekati novo rebalansiranje, jer vjerujem da Đukanović sa Krivokapićem već pokušava da ,,spakuje” neku novu koaliciju i neku novu vladu, koja bi bez izbora preuzela upravljanje Crnom Gorom. Koliko ja znam, ta bi nova koalicija morala biti razumna u vezi KAP-a, ograničeno agilna na planu borbe protiv korupcije, pasivna po pitanjima obračuna sa organizovanim kriminalom, i otvorena za azerbejdžanske investicije u sektoru nafte i gasa. I kao prvo – ta bi koalicija morala da Đukanoviću garantuje sigurnost.

Da ne bi bilo zabune – Demokratski front će, ako do toga dođe, zahtijevati izbore. I ako do tih izbora na jesen dođe, mi ćemo sami pobijediti DPS. Iskreno se nadam da ostale opozicione kolege neće prihvatiti ovu rekonstrukciju vlasti koju pakuju Đukanović i Krivokapić. Jer je to put koji Crnu Goru vodi u dugotrajno dužničko ropstvo, a vanredni izbori su jedini izlaz ka ozdravljenju ove države i njene privrede.

Mirenje separatista i radikala

MONITOR: Nedavno ste, postavljajući poslaničko pitanje o pomilovanju osoba koje izdržavaju zatvorsku kaznu, rekli da kaznu ne izdržavaju najveći kriminalci koji se nalaze u ovoj državi. Kako njih dovesti pred lice pravde?
PAVLOVIĆ: Najveći crnogorski kriminalci jesu na slobodi. Jedan broj njih slobodno posluje ovdje, a jedan broj ih je u bjekstvu, nakon što je bivša srpska vlast, u saradnji sa DEA-om, prije tri godine započela i provela obimnu ofanzivu protiv mafije u Srbiji i regionu. Tada su ključni Đukanovićevi investitori morali napustiti Crnu Goru i otići u ilegalu.

Vidimo da je ta započeta borba protiv mafije sada stala. Nova srpska vlast ne hapsi Šarića, iako je gromoglasno najavljivala. Ta je vlast ukinula potjernicu za Stankom Subotićem, a u kuloarima se čak najavljuje da će uskoro abolirati jednog od ključnih regionalnih kriminalaca koji je u zatvoru.

Svi oni kojima je čudno što su odnosi Crne Gore i Srbije baš sada dostigli ,,najveći nivo”, svi kojima je čudno što su separatist Đukanović i bivši radikal Vučić postali najbolji prijatelji, a Krivokapić i Dačić intimusi, svi kojima je čudno što Toma Nikolić učestvuje u kampanji Filipa Vujanovića i što nagovara NOVU na koaliciju sa DPS-om neka se zapitaju šta to pomenute osobe spaja? Ili još bolje – ko je to ko spaja ove nekada nepomirljive protivnike?

Rezultat ove nove ,,regionalne saradnje” jeste to što je Darko Šarić počeo da se otvoreno sprda sa državom Crnom Gorom! Pogledajte samo pravosudne igranke oko njegovog brata i oko Lončara, pa zatim ove smijurije oko zakupa njegove imovine koja je konfiskovana. Darko Šarić prvo šalje svoje rođake, braću Šariće, kao zainteresovane za zakup njegove nekadašnje imovine, a potom se njegov advokat pojavljuje na licitaciji. Naravno da svega toga ne bi bilo da se Darko Šarić zaista plaši hapšenja. Ali, čini se, da ga je aktuelno srpsko-crnogorsko otopljavanje potpuno ospokojilo i ohrabrilo.

 

Skupština – centralni politički autoritet

MONITOR: Na osnovu Vašeg iskustva kao poslanika Skupštine Crne Gore i predsjednika Anketnog odbora kako ocjenjujete rezultate rada crnogorskog parlamenta i njegov uticaj na politička i ostala dešavanja u Crnoj Gori?
PAVLOVIĆ: Skupština se posljednjih godina administrativno opremila, i u ovoj integrativnoj fazi ona ima šansu da se postavi u ulogu centralnog političkog autoriteta u državi. Ima šansu da makar u ključnim stvarima postane parlament evropskog tipa. To je, na svoj autokratski način, nedavno primijetio čak i predsjednik Vlade, žaleći se na tobožnju diktaturu parlamenta. Od njenog čelnog čovjeka u dobroj mjeri zavisi da li će Skupština CG tu svoju integrativnu šansu iskoristiti. Baš zato, ja ocjenjujem da će, sa ovim predsjednikom, Skupština tu svoju šansu propustiti. Jer nam je skupštinski čelnik osoba kada na engleskom govori o razvoju demokratije u Gruziji, a potpuno je druga osoba kada na crnogorskom razgovara sa autokratom Milom Đukanovićem. Najsvježije iskustvo pokazuje da brzina naših integracija direktno zavisi od sposobnosti Skupštine Crne Gore da se mijenja u skladu sa evropskom praksom. Zato je pitanje predsjedavanja i rukovođenja Skupštinom jedno od ključnih pitanja naše evropske budućnosti.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo