Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: POLJOPRIVREDNICI BEZ FORMALNOG UDRUŽENJA: Prepušteni sebi

Objavljeno prije

na

Kolašinski poljoprivrednici decenijama ne uspijevaju da se okupe u jedno udruženje, iako bi, slažu se mnogi od njih, to bio jedini način da konačno ono što proizvedu bolje i lakše prodaju. Kroz udruženje, smatraju, bilo bi im i mnogo dostupnije uobličavanje ideja u projekte, ali i finansiranje tih projekata. Tek od nedavno NVO Klasterska inicijativa pokušava da od poljoprivrednika napravi timske igrače za zajedničke ciljeve.

Kolašin je davno definisao da mu je jedan od razvojnih potencijala, uz turizam, i poljoprivreda. Iako s velikom mukom i na granici održivosti, u tom kraju opstaje na desetine stočara. U ostalim granama poljoprivrede, takođe, nezanemarljiv je broj onih koji svojim radom obezbjeđuju prihode i zavrjeđuju pažnju. U razgvoru s mnogim poljoprivrednicima stalno se može čuti kako im fali pouzdan način prodaje onog što proizvedu i neko ko bi ih okupio, kako bi zajedničkim naporima išli k svojim ciljevima. Ipak, nikad nijesu uspjeli da se udruže, na duže staze, niti da objedine ponudu. Takođe, nikada nijesu istupili sa zajedničkom idejom, za koju bi tražili novac s lokalnog ili državnog nivoa, a kasnije i iz evropskih fondova. Bili su, kako kažu, mnogo puta prevareni. Mnogo puta su ih zvali na razne inicijalne sastanke, govorilo se o udruživaju, ali konkretne koristi od toga nikad nijesu vidjeli.

Zbog takve situacije vode se logikom „u se’ i u svoje kljuse”, pa sami i uz pomoć članova porodice, pokušavaju da dopru do tržišta u svojoj i drugim opštinama. Zbog komplikovanih procedura, „mnogo potrebnih papira” i nedostatka vremena, mnogi od njih ustručavaju se i da pomisle da bi mogli biti korisnici sredstava iz nekog od fondova.

Sami se dogovaraju s tgovcima, sami reklamiraju svoje proizvode, sami se raspituju kako bi mogli bolje i više. Mnogi su bili uporni i redovni učesnici radionica na kojima su slušali o unapređenju svoga posla i obezbjeđivanju konkurentnosti. Sve to u teoriji, kako tvrde, lijepo zvuči, ali kad se vrate svojim kućama, suoče se sa činjenicom da su prepušteni sebi i da im niko neće biti podrška u primjeni naučenog.

„Da mi je dobrih dana koliko sam vremena u minulih 15 godina izgubio po raznoraznim sastancima! Bilo je na njima i stranaca i naših ljudi, koji su, iako nemaju veze s poljoprivredom, uvijek imali puno lijepe i prazne priče o raznoraznim projektima i novcu koji nam je na dohvat ruke. Novac nikada nije stigao do nas, za projekte nijesmo više čuli… Ne vjerujem više da je moguće da se udružimo, a još manje da bi mi to ikako koristilo. Učili su nas na radionicama kako da uspješno reklamiramo i prodamo svoj proizvod, ali teško je to primijeniti kad meni treba 20 kilometara da makadamskim putem svoj sir prevezem do kupca”, ističe jedan rovački stočar.

Njemu je, kako kaže, bila najprimamljivija ideja o proizvodnji zdrave hrane i fabrikama za mlječne proizvode i preradu voća i povrća, koje su pominjane prije 15 godina. Međutim, nije mu poznato zbog čega su te ideje propale i gdje je nestao elan stranaca koji su tada pokazali volju da takve projekte finansiraju. Ne zna ni da li je napravljen ijedan korak dalje od sastančenja.

Porodica Puletić u kolašinskom selu Lipovo, koja se, pored poljoprivrede, bavi i seoskim turizmom, takođe, ima rezervu prema mogućnosti da će se skoro udružiti s ostalima i imati koristi od toga. Decenije teškog rada i snalaženja, naučili su ih da za svoje ciljeve sami moraju da se bore.

„Sami smo razradili svoj posao i imali tek sporadičnu pomoć. Sada smo već na tom nivou da ono što uradimo možemo uspješno i da naplatimo. Da bi se to postiglo trebalo je mnogo truda, učenja na greškama, promašaja i ponovnih pokušaja. Nije mi pozato da je, svih ovih minulih decenija, koliko mi od ovoga živimo, ijedno udruženje profunkcionisalo, a još manje da je donijelo korist ikome. Iskreno, nemam baš puno povjerenja poslije svega, ali ne tvrdim da je nemoguće”, kaže Milijanka Puletić.

Ona ne spori da bi moglo biti koristi od udruživanja, „ako bi se našao neko ozbiljan i odgovoran, ko bi prionuo na posao, razumio poljoprivrednike i njihove ciljeve”. Nedavno je bila prisutna na dva sastanka, čiji su organizatori upravo to obećavali.

„Iz svog iskustva znam da bi možda za početak bilo najpotrebnije da u Kolašinu u jednoj prodavnici otkupljuju sir i ostale mlječne proizvode, ali gdje bi i ratari, voćari i medari mogli prodavati ono što proizvedu. Eto, ne razumijem se puno u te procedure, ali prodavnica, računam, nije ogroman i komplikovan projekat i nije mi jasno da se neko do sada nije našao ko bi o tome razmišljao. Trenutno svi se salazimo kako znamo, sami ugovaramo prodaju, sami transportujemo proizvode, sami se reklamiramo”, kaže ona.

Milijanka zna da su u drugim opštinama, odavno i, kako kaže, prilično uspješno, završili posao udruživanja i da je to dalo opipljive rezultate. Kao naročito pozitivan primjer ističe pljevaljske stočare i njihove napore da brendiraju svoj sir.

U NVO Klasterska inicijativa, međutim tvrde da su napravili pionirksi korak kada je riječ o okupljanju poljoprivrednika. Ta NVO nastala je od ideje Kolašinaca Milovana Vlahovića i Balše Cvetkovića, a podržana od Zavoda za zapošljavanje, nastoji da većinu onih koji na selu žive od svog rada objedini, nauči prevazilaženju razlika i zajedničkom djelovanju prema tržištu.

Do sada su, kaže Vlahović za Monitor, uspjeli da na taj način povežu oko 30 poljoprivrednika.

„Krenuli smo iz pepela i to je bio vrlo težak posao. Ipak, neke razultate vidimo. Poljoprivrednike, razočarane dosadašnjim aktivnostima, bilo je jako teško okupiti posebno zato što ništa nijesmo mogli da im obećamo. Mogli smo da kažemo samo da ćemo dati sve od sebe da polako, ali sigurno, napredujemo. Novac nemamo, a nekako mi se čini da ljudi to odmah očekuju”, kaže Vlahović.

Klasterska inicijativa, kako objašnjava, privodi kraju projekat „brendiranja kolašinskog sira”, na kojem su radili zajedno sa Zavičajnim muzejom i Centrom za kulturu. Na tom poslu, na žalost, bezuspješno, skoro deceniju i po, do sada je radilo više institucija. Vlahović smatra da će ovog puta to biti uspješano relizovan projekat.

„Neće biti lako ni ubuduće. Ljudi nemaju pozitivna iskustva sa svima onima koji su ih do sada pokušavali okupiti. Nije bilo ničeg konkretnog, a neki poljoprivrednici su nam iznijeli i sumnje da je novac pronevjeren i mnoge šanse uništene. Ne očekujemo unaprijed od njih povjerenje, ali odgovornim radom, sigurno, steći ćemo ga”, ubijeđeni su u Klasterskoj inicijativi.

Vlahović kaže da će pojoprivrednicima pomagati i ubuduće, kada je riječ o prikupljanju dokumentacije potrebne za konkurisanje za sredstva iz nekih fondova. Ipak, napominje, mnogi od njih su „krupan zalogaj” za prosječnog Kolašinca pojedinačno.

„Jasno je da bez udruženja poljoprivrednici neće moći mnogo više nego što je do sada postignuto. Na nama i njima je da se trudimo da zajednički radimo da se poljoprivreda unaprijedi, a neki od proizvoda i uspješno zaštite”, entuzijastički zaključuju u toj NVO.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo