Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: POLJOPRIVREDNICI BEZ FORMALNOG UDRUŽENJA: Prepušteni sebi

Objavljeno prije

na

Kolašinski poljoprivrednici decenijama ne uspijevaju da se okupe u jedno udruženje, iako bi, slažu se mnogi od njih, to bio jedini način da konačno ono što proizvedu bolje i lakše prodaju. Kroz udruženje, smatraju, bilo bi im i mnogo dostupnije uobličavanje ideja u projekte, ali i finansiranje tih projekata. Tek od nedavno NVO Klasterska inicijativa pokušava da od poljoprivrednika napravi timske igrače za zajedničke ciljeve.

Kolašin je davno definisao da mu je jedan od razvojnih potencijala, uz turizam, i poljoprivreda. Iako s velikom mukom i na granici održivosti, u tom kraju opstaje na desetine stočara. U ostalim granama poljoprivrede, takođe, nezanemarljiv je broj onih koji svojim radom obezbjeđuju prihode i zavrjeđuju pažnju. U razgvoru s mnogim poljoprivrednicima stalno se može čuti kako im fali pouzdan način prodaje onog što proizvedu i neko ko bi ih okupio, kako bi zajedničkim naporima išli k svojim ciljevima. Ipak, nikad nijesu uspjeli da se udruže, na duže staze, niti da objedine ponudu. Takođe, nikada nijesu istupili sa zajedničkom idejom, za koju bi tražili novac s lokalnog ili državnog nivoa, a kasnije i iz evropskih fondova. Bili su, kako kažu, mnogo puta prevareni. Mnogo puta su ih zvali na razne inicijalne sastanke, govorilo se o udruživaju, ali konkretne koristi od toga nikad nijesu vidjeli.

Zbog takve situacije vode se logikom „u se’ i u svoje kljuse”, pa sami i uz pomoć članova porodice, pokušavaju da dopru do tržišta u svojoj i drugim opštinama. Zbog komplikovanih procedura, „mnogo potrebnih papira” i nedostatka vremena, mnogi od njih ustručavaju se i da pomisle da bi mogli biti korisnici sredstava iz nekog od fondova.

Sami se dogovaraju s tgovcima, sami reklamiraju svoje proizvode, sami se raspituju kako bi mogli bolje i više. Mnogi su bili uporni i redovni učesnici radionica na kojima su slušali o unapređenju svoga posla i obezbjeđivanju konkurentnosti. Sve to u teoriji, kako tvrde, lijepo zvuči, ali kad se vrate svojim kućama, suoče se sa činjenicom da su prepušteni sebi i da im niko neće biti podrška u primjeni naučenog.

„Da mi je dobrih dana koliko sam vremena u minulih 15 godina izgubio po raznoraznim sastancima! Bilo je na njima i stranaca i naših ljudi, koji su, iako nemaju veze s poljoprivredom, uvijek imali puno lijepe i prazne priče o raznoraznim projektima i novcu koji nam je na dohvat ruke. Novac nikada nije stigao do nas, za projekte nijesmo više čuli… Ne vjerujem više da je moguće da se udružimo, a još manje da bi mi to ikako koristilo. Učili su nas na radionicama kako da uspješno reklamiramo i prodamo svoj proizvod, ali teško je to primijeniti kad meni treba 20 kilometara da makadamskim putem svoj sir prevezem do kupca”, ističe jedan rovački stočar.

Njemu je, kako kaže, bila najprimamljivija ideja o proizvodnji zdrave hrane i fabrikama za mlječne proizvode i preradu voća i povrća, koje su pominjane prije 15 godina. Međutim, nije mu poznato zbog čega su te ideje propale i gdje je nestao elan stranaca koji su tada pokazali volju da takve projekte finansiraju. Ne zna ni da li je napravljen ijedan korak dalje od sastančenja.

Porodica Puletić u kolašinskom selu Lipovo, koja se, pored poljoprivrede, bavi i seoskim turizmom, takođe, ima rezervu prema mogućnosti da će se skoro udružiti s ostalima i imati koristi od toga. Decenije teškog rada i snalaženja, naučili su ih da za svoje ciljeve sami moraju da se bore.

„Sami smo razradili svoj posao i imali tek sporadičnu pomoć. Sada smo već na tom nivou da ono što uradimo možemo uspješno i da naplatimo. Da bi se to postiglo trebalo je mnogo truda, učenja na greškama, promašaja i ponovnih pokušaja. Nije mi pozato da je, svih ovih minulih decenija, koliko mi od ovoga živimo, ijedno udruženje profunkcionisalo, a još manje da je donijelo korist ikome. Iskreno, nemam baš puno povjerenja poslije svega, ali ne tvrdim da je nemoguće”, kaže Milijanka Puletić.

Ona ne spori da bi moglo biti koristi od udruživanja, „ako bi se našao neko ozbiljan i odgovoran, ko bi prionuo na posao, razumio poljoprivrednike i njihove ciljeve”. Nedavno je bila prisutna na dva sastanka, čiji su organizatori upravo to obećavali.

„Iz svog iskustva znam da bi možda za početak bilo najpotrebnije da u Kolašinu u jednoj prodavnici otkupljuju sir i ostale mlječne proizvode, ali gdje bi i ratari, voćari i medari mogli prodavati ono što proizvedu. Eto, ne razumijem se puno u te procedure, ali prodavnica, računam, nije ogroman i komplikovan projekat i nije mi jasno da se neko do sada nije našao ko bi o tome razmišljao. Trenutno svi se salazimo kako znamo, sami ugovaramo prodaju, sami transportujemo proizvode, sami se reklamiramo”, kaže ona.

Milijanka zna da su u drugim opštinama, odavno i, kako kaže, prilično uspješno, završili posao udruživanja i da je to dalo opipljive rezultate. Kao naročito pozitivan primjer ističe pljevaljske stočare i njihove napore da brendiraju svoj sir.

U NVO Klasterska inicijativa, međutim tvrde da su napravili pionirksi korak kada je riječ o okupljanju poljoprivrednika. Ta NVO nastala je od ideje Kolašinaca Milovana Vlahovića i Balše Cvetkovića, a podržana od Zavoda za zapošljavanje, nastoji da većinu onih koji na selu žive od svog rada objedini, nauči prevazilaženju razlika i zajedničkom djelovanju prema tržištu.

Do sada su, kaže Vlahović za Monitor, uspjeli da na taj način povežu oko 30 poljoprivrednika.

„Krenuli smo iz pepela i to je bio vrlo težak posao. Ipak, neke razultate vidimo. Poljoprivrednike, razočarane dosadašnjim aktivnostima, bilo je jako teško okupiti posebno zato što ništa nijesmo mogli da im obećamo. Mogli smo da kažemo samo da ćemo dati sve od sebe da polako, ali sigurno, napredujemo. Novac nemamo, a nekako mi se čini da ljudi to odmah očekuju”, kaže Vlahović.

Klasterska inicijativa, kako objašnjava, privodi kraju projekat „brendiranja kolašinskog sira”, na kojem su radili zajedno sa Zavičajnim muzejom i Centrom za kulturu. Na tom poslu, na žalost, bezuspješno, skoro deceniju i po, do sada je radilo više institucija. Vlahović smatra da će ovog puta to biti uspješano relizovan projekat.

„Neće biti lako ni ubuduće. Ljudi nemaju pozitivna iskustva sa svima onima koji su ih do sada pokušavali okupiti. Nije bilo ničeg konkretnog, a neki poljoprivrednici su nam iznijeli i sumnje da je novac pronevjeren i mnoge šanse uništene. Ne očekujemo unaprijed od njih povjerenje, ali odgovornim radom, sigurno, steći ćemo ga”, ubijeđeni su u Klasterskoj inicijativi.

Vlahović kaže da će pojoprivrednicima pomagati i ubuduće, kada je riječ o prikupljanju dokumentacije potrebne za konkurisanje za sredstva iz nekih fondova. Ipak, napominje, mnogi od njih su „krupan zalogaj” za prosječnog Kolašinca pojedinačno.

„Jasno je da bez udruženja poljoprivrednici neće moći mnogo više nego što je do sada postignuto. Na nama i njima je da se trudimo da zajednički radimo da se poljoprivreda unaprijedi, a neki od proizvoda i uspješno zaštite”, entuzijastički zaključuju u toj NVO.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

NAKON HAPŠENJA ALEKSANDRA MIJAJLOVIĆA: Ukrivanje imovine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mijaloviću se, ukoliko to bude potreba pravosudnog procesa,  ne može  zamrznuti imovina u „Hidroenergiji Montenegro“, jer više nije vlasnik u toj kompaniji za proizvodnju električne energije

 

Tek poslije nedavnog hapšenja zbog sumnje da je bio na čelu kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, možda je jasnije zbog čega se Aleksandar Mijajlović formalno odrekao, odnosno ne tako davno prodao vlasništvo u kompaniji „Hidroenergija Montenegro“ čije sjedište je u Beranama.

U ogromnom broju promjena u Centralnom registru privrednih subjekata, kao vlasnik ove kompanije u jednom trenutku se sa 60 odsto pojavio „Bemaks“, čiji je zastupnik bio Veselin Kovačević, a potom personalno Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, kao nezvanični vlasnici „Bemaksa“.

Preduzeće „Hidoenergija Montenegro“ osnovano je upravo u Beranama u jesen 2007. godine. Tada je biznismen Oleg Obradović došao u svoj rodni grad i preko kompanije „Hamera Capital“ napravio dogovor sa tri opštine na sjeveroistoku Crne Gore o davanju koncesija za izgradnju malih hidrolektrana na njihovim teritorijama, ponudivši im za uzvrat dio akcija u zajedničkoj firmi.

Odluka o upisu udjela Opštine Berane u doo „Hidroenergija Montenegro“ donijeta je u lokalnom parlamentu krajem oktobra te godine. U njoj je precizno definisano da će ova Opština kao svoj osnivački ulog unijeti „nenovčana sredstva u iznosu od 5.023 eura shodno procjeni ovlašćenog procjenjivača“ i na osnovu ovog uloga postati vlasnik 3,33 procenta kapitala novoosnovane firme.

Tom odlukom je definisano i da sjedište firme bude u Beranama, sa osnovnom djelatnošću „izgradnja objekata za proizvodnju i distribuciju električne energije“.

„Privrednim društvom upravljeće Odbor direktora od sedam članova, u čijem sastavu će biti i predsjednik opštine Berane. Raspodjela dobiti vršiće se po procentualnom učešću u vlasništvu. Opštine će svoj dio od deset procenata od opredijeljene dobiti za fiskalnu godinu za koju se odluka donosi, dijeliti među sobom u zavisnosti od količine proizvedene i prodate električne energije sa teritorije pojedinačne opštine“ – navodi se u ovoj odluci koju je potpisao tadašnji predsjednik SO Berane Samir Agović (DPS).

U njoj je decidno stajalo da se za sprovođenje odluke i potpisivanje potrebne dokumentacije ovlašćuje predsjednik opštine Berane koji je trebalo da bude i jedan od članova Odbora direktora. U to vrijeme tu funkciju je vršio funkcioner DPS Vuka Golubović.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NASILJE U ŠKOLAMA: Nezaštićeni i učenici i nastavnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon incidenta u OŠ ,,Savo Pejanović” u Podgorici ponovo je aktualizovano nasilje nad nastavnicima. Podaci govore da je svaki četvrti nastavnik pretrpio neki vid nasilja. Kada škole nijesu sigurne za nastavnike, šta tek učenici da očekuju

 

 

U podgoričkoj Osnovnoj školi ,,Savo Pejanović” u ponedjeljak je došlo do incidenta kada je učenik tokom časa provocirao i fizički nasrnuo na nastavnika na zamjeni. Kako tvrde roditelji đaka odjeljenja devetog razreda te škole, taj učenik je ušao na čas deset minuta pred kraj, provocirao nastavnika, da bi i fizički nasrnuo na njega kada je htio da ga izvede iz učionice.Snimak incidenta ubrzo je postao javno dostupan, a portal RTCG je prenio da se na njemu ne vidi rasprava i dio kada je učenik nastavnika oborio na pod.

Upitanja da prokomentariše ovaj slučaj, direktorica škole Milja Božović je novinarki RTCG kazala da joj prekida popodnevni odmor. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su saopštili da će učenik koji je nasrnuo na nastavnika biti premješten u drugu školu. Ta mjera mu je još ranije izrečena, ali se čekalo na njeno izvršenje.

U njihovom saopštenju vidi se koliko ta mjera ima efekta: ,,Napominjemo da je učenik pohađao nastavu u JU OŠ „Savo Pejanović“ od 1. do 7. razreda. Krajem 7. razreda je, po dogovoru sa prethodnim direktorom i roditeljima, prešao u JU OŠ „Maksim Gorki“, zatim u JU OŠ „Vojin Popović “ na Drezgi. Iz te škole je početkom 9. razreda prešao ponovo u JU OŠ „Savo Pejanović”.

Iz Ministarstva su istakli i da su se obratili roditeljima učenika koji su odgovorili da ,,nisu saglasni sa vaspitnom mjerom”. Dodali su i da je zakazan sastanak sa predstavnicima Ministarstva rada i socijalnog staranja i Centra za socijalni rad kako bi se što prije obavio razgovor sa učenikom, a na sastanak će biti pozvan i ombudsman.

Iz Osnovnog državnog tužilaštva je saopšteno da će učenik devetog razreda koji je napao nastavnika na času u OŠ ,,Savo Pejanović” odgovarati prekršajno.

Nakon ovog incidenta, predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović je javno upitao: ,,Dokle će moći pojedinci (roditelji, učenici ili uprave škola) da vrše nasilje nad nama, a da niko ne odgovara?”

Iz Sindikata su podsjetili na ranije javno objavljene slučajeve nasilja nad nastavnicima: na hajku, od strane roditelja, preko društvenih mreža nakon što je učenik škole ,,Vuk Karadžić” iz Berana u junu prošle godine ponavljao razred sa šest jedinica. Vrijeđanje i prijetnje su prijavljene policiji, ali reakcije nije bilo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KADROVSKA POLITIKA U PLANTAŽAMA: Otkazom protiv znanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dugogodišnji glavni tehnolog u Plantažama Zoran Miladinović dobio je otkaz. Tereti se da nije bio u kancelariji, iako mu je u opisu posla terenski rad i briga o zaštiti bilja. On tvrdi da je samo jedan u nizu visokokvalifikovanog kadra koji se degradira. S druge strane, postoji sumnja na brojne lažne diplome u ovoj kompaniji

 

Dugogodišnji glavni tehnolog Plantaža 13. jul Zoran Miladinović krajem januara dobio je otkaz.

Miladinović posjeduje doktorat iz oblasti zaštite bilja, objavio je 20 naučnih radova na ovu temu, a od 1991. zaposlen je u Plantažama.

Zbog svoje stručnosti i iskustva u oktobru 2021. imenovan je za vršioca dužnosti izvršnog direktora Plantaža. Na lični zahtjev povukao se sa ove funkcije u novembru 2022. Na njegovo mjesto imenovan je Igor Čađenović, dodatašnji direktor Sektora prodaje i marketinga, kadar Demokratskog fronta.

Početkom novembra prošle godine rektor Univerziteta Crne Gore  Vladimir Božović i direktor kompanije 13. jul – Plantaže Igor Čađenović potpisali su Memorandum o saradnji koji predstavlja temelj za buduće zajedničke aktivnosti u oblasti poljoprivrednih i tehničko-tehnoloških nauka. Kako je Miladinović još prije deset godina Univerzitet Crne Gore izabrao za naučnog saradnika za oblast zaštite bilja, očekivao se njegov doprinos ovoj saradnji. Međutim, njemu je, u decembru, uručen aneks o radu kojim se sa mjesta šefa službe zaštite bilja u vinogradarsko-voćarskoj proizvodnji raspoređuje na mjesto stručnog saradnika za preciznu poljoprivredu.

Degradacija nije bila dovoljna, pa mu Čađenović, sredinom januara, dostavlja ,,Upozorenje o postojanju opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu”.  Miladinović je upozoren da, navodno, 10 dana nije dolazio na posao. Prema Zakonu o radu otkaz slijedi ukoliko neopravdano izostajanje sa posla traje tri ili više radnih dana uzastopno,  odnosno pet radnih dana sa prekidima u toku od 12 mjeseci.

Konstatovano je i da je Miladinović pomenutih dana dolazio na posao ali ne u toku propisanog radnog vremena. ,,U pomenutom Izjašnjenju stoji da je zaposleni u spornom periodu, svakog dana, u 6:30 časova evidentirao svoj upis. Međutim, samo evidentiranje prisustva, van utvrđenog radnog vremena (07:00 – 15:00h), bez dolaska na radno mjesto, ne može se smatrati dolaskom na posao. Takođe, u spornom periodu, nema evidentiranog zapisa odlaska sa posla, iako je zaposleni upoznat sa obavezom evidentiranja dolazaka i odlazaka upotrebom elektronske kartice”, odgovorili su iz Plantaža na pitanje Monitora o ovom slučaju.

Miladinoviću je dat rok od pet dana da se izjasni o prijetnji otkazom.  U svom odgovoru on navodi da mu se spočitava da nije dolazio na posao prije 20. decembra do kada nije premješten sa posla i još uvijek je bio šef službe za zaštitu bilja.

U odgovoru Miladinović objašnjava da njegov posao ne podrazumjeva rad u kancelariji već izlazak na teren gdje se biljke uzgajaju, a da je kao šef Službe za zaštitu bilja bio zadužen da obilazi zasade voća površine 2.300 hektara, sa oko 10 miliona čokota vinove loze. Dodaje da je to radno mjesto od posebne važnosti, koje ne poznaje radno vrijeme, i da nikada nije bio upozoren na dolazak i odlazak sa imanja mimo radnog vremena od 7 do 15.

Naglašava da je spornih dana evidentirao svoj dolazak na posao na isti način i u isto vrijeme kao i svih dana ranije, kao i posljednjih 20 godina od kada se vodi elektronska evidencija prisustva zaposlenih. ,,Moj boravak na imanju je od posebne važnosti u vrijeme kada su štetočine najaktivnije, tokom večeri i ranih jutarnjih sati, i svoje prisustvo na imanju u to vrijeme nikada nisam elektronski prijavljivao u upravnoj zgradi. Isto se odnosi i na rad tokom vikenda, vjerskih i državnih praznika, znajući da štetočine ne poznaju ni vikende, ni praznike. Na ovaj način sam ostvario veliki broj prekovremenih sati na terenu, a koji nikada nisu bili elektronski evidentirani, niti je postojalo moje očekivanje i zahtjev da budu plaćeni”.

Krajem januara Miladinoviću je uručeno rješenje kojim mu radni odnos prestaje 20. decembra 2023.

U odgovorima dostavljenim Monitoru iz Plantaža kažu da Miladinović u svom odgovoru nije ,,prezentovao bilo kakve uvjerljive dokaze o postojanju  stvarnih izvinjavajućih  razloga odsustva, koji bi spriječili prestanak radnog odnosa otkazom ugovora o radu”.

,,U spornom periodu nema evidentiranih obaveznih tehnoloških naloga koji bi ukazivali da je zaposleni obavljao  rad na terenu, kako on navodi u svom Izjašnjenu, niti je evidentirana posredna, neposredna, telefonska ili e-mail komunikacija sa njegovim pretpostavljenim, niti je evidentiran njegov boravak u kancelariji”, tvrde u Plantažama.

Iz Plantaža tvrde da imaju adekvatnu zamjenu za stručnjaka sa decenijskim iskustvom, kakav je Miladinović, te da je na njegovom mjestu osoba ,,koja u potpunosti može da odgovori izazovima koje sa sobom nosi odgovornost i složenost tog radnog mjesta“.

Miladinović u izjavi za Monitor tvrdi da je njegov slučaj drastičan, jer je dobio otkaz, ali da je u posljednjih godinu dana desetak visokokvalifikovanih stručnjaka u ovoj kompaniji degradirano na niže radne pozicije.

Na ove tvrdnje iz Plantaža odgovaju: ,,Prilikom izmjena ugovorenih uslova rada, uključujući raspoređivanje zaposlenih na drugi odgovarajući posao zbog potreba procesa ili organizacije rada, Poslodavac se, prevashodno, i uvijek, rukovodi postojanjem objektivne potreba procesa rada za popunjavanjem ponuđenog radnog mjesta, uzimajući u obzir stepen stručne spreme, odnosno nivo obrazovanja i zanimanja svakog zaposlenog, kao i sve druge posebne uslove koji se zahtijevaju za konkretno radno mjesto”.

Upravo nedostatak kvalitetnog kadra kao problem u Plantažama ističu iz Alternative. Ova organizacija je prije dva mjeseca podnijela krivičnu prijavu zbog kupovine vina iz Makedonije i njegove prodaje pod etiketom Plantaža. ,,Poenta je da Plantaže ne mogu da izađu u susret tražnji koju imaju iz razloga što su imali rekordno mali prinos grožđa. Znamo da su čokoti uništeni, bave se njima ljudi sa lažnim diplomama bez ikakvih kvalifikacija za obavljanje tog posla”, kazali su za Monitor iz Alternative.

,,Imamo osnov sumnje da gospodin Čađenović ima kupljenu diplomu. Par puta samo slali zahtjev, na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, da nam daju tu diplomu na uvid ali to se nije desilo. Zatim smo poslali zahtjev za diplome nekih direktora i tehničara, ključnih ljudi Plantaža, nijesu nam odgovorili iako su ti zahtjevi poslati prije mjesec dana”, kaže za Monitor koordinator Alternative Vesko Pejak. Dodaje da su ,,nestrućnost, neznanje i lažne diplome dovele do problema. Tražili smo od države da sprovede istragu, ali zbog političkog mira i balansa to još uvijek nije došlo na red a mi se pitamo kada će doći”.

Dok se čeka tužilaštvo, slučajem otkaza bivšem v.d. izvršnom direktoru pozabaviće se sud. Miladinović je početkom ovog mjeseca, podnio tužbu protiv Plantaža Osnovnom sudu u Podgorici.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo