Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: POLJOPRIVREDNICI BEZ FORMALNOG UDRUŽENJA: Prepušteni sebi

Objavljeno prije

na

Kolašinski poljoprivrednici decenijama ne uspijevaju da se okupe u jedno udruženje, iako bi, slažu se mnogi od njih, to bio jedini način da konačno ono što proizvedu bolje i lakše prodaju. Kroz udruženje, smatraju, bilo bi im i mnogo dostupnije uobličavanje ideja u projekte, ali i finansiranje tih projekata. Tek od nedavno NVO Klasterska inicijativa pokušava da od poljoprivrednika napravi timske igrače za zajedničke ciljeve.

Kolašin je davno definisao da mu je jedan od razvojnih potencijala, uz turizam, i poljoprivreda. Iako s velikom mukom i na granici održivosti, u tom kraju opstaje na desetine stočara. U ostalim granama poljoprivrede, takođe, nezanemarljiv je broj onih koji svojim radom obezbjeđuju prihode i zavrjeđuju pažnju. U razgvoru s mnogim poljoprivrednicima stalno se može čuti kako im fali pouzdan način prodaje onog što proizvedu i neko ko bi ih okupio, kako bi zajedničkim naporima išli k svojim ciljevima. Ipak, nikad nijesu uspjeli da se udruže, na duže staze, niti da objedine ponudu. Takođe, nikada nijesu istupili sa zajedničkom idejom, za koju bi tražili novac s lokalnog ili državnog nivoa, a kasnije i iz evropskih fondova. Bili su, kako kažu, mnogo puta prevareni. Mnogo puta su ih zvali na razne inicijalne sastanke, govorilo se o udruživaju, ali konkretne koristi od toga nikad nijesu vidjeli.

Zbog takve situacije vode se logikom „u se’ i u svoje kljuse”, pa sami i uz pomoć članova porodice, pokušavaju da dopru do tržišta u svojoj i drugim opštinama. Zbog komplikovanih procedura, „mnogo potrebnih papira” i nedostatka vremena, mnogi od njih ustručavaju se i da pomisle da bi mogli biti korisnici sredstava iz nekog od fondova.

Sami se dogovaraju s tgovcima, sami reklamiraju svoje proizvode, sami se raspituju kako bi mogli bolje i više. Mnogi su bili uporni i redovni učesnici radionica na kojima su slušali o unapređenju svoga posla i obezbjeđivanju konkurentnosti. Sve to u teoriji, kako tvrde, lijepo zvuči, ali kad se vrate svojim kućama, suoče se sa činjenicom da su prepušteni sebi i da im niko neće biti podrška u primjeni naučenog.

„Da mi je dobrih dana koliko sam vremena u minulih 15 godina izgubio po raznoraznim sastancima! Bilo je na njima i stranaca i naših ljudi, koji su, iako nemaju veze s poljoprivredom, uvijek imali puno lijepe i prazne priče o raznoraznim projektima i novcu koji nam je na dohvat ruke. Novac nikada nije stigao do nas, za projekte nijesmo više čuli… Ne vjerujem više da je moguće da se udružimo, a još manje da bi mi to ikako koristilo. Učili su nas na radionicama kako da uspješno reklamiramo i prodamo svoj proizvod, ali teško je to primijeniti kad meni treba 20 kilometara da makadamskim putem svoj sir prevezem do kupca”, ističe jedan rovački stočar.

Njemu je, kako kaže, bila najprimamljivija ideja o proizvodnji zdrave hrane i fabrikama za mlječne proizvode i preradu voća i povrća, koje su pominjane prije 15 godina. Međutim, nije mu poznato zbog čega su te ideje propale i gdje je nestao elan stranaca koji su tada pokazali volju da takve projekte finansiraju. Ne zna ni da li je napravljen ijedan korak dalje od sastančenja.

Porodica Puletić u kolašinskom selu Lipovo, koja se, pored poljoprivrede, bavi i seoskim turizmom, takođe, ima rezervu prema mogućnosti da će se skoro udružiti s ostalima i imati koristi od toga. Decenije teškog rada i snalaženja, naučili su ih da za svoje ciljeve sami moraju da se bore.

„Sami smo razradili svoj posao i imali tek sporadičnu pomoć. Sada smo već na tom nivou da ono što uradimo možemo uspješno i da naplatimo. Da bi se to postiglo trebalo je mnogo truda, učenja na greškama, promašaja i ponovnih pokušaja. Nije mi pozato da je, svih ovih minulih decenija, koliko mi od ovoga živimo, ijedno udruženje profunkcionisalo, a još manje da je donijelo korist ikome. Iskreno, nemam baš puno povjerenja poslije svega, ali ne tvrdim da je nemoguće”, kaže Milijanka Puletić.

Ona ne spori da bi moglo biti koristi od udruživanja, „ako bi se našao neko ozbiljan i odgovoran, ko bi prionuo na posao, razumio poljoprivrednike i njihove ciljeve”. Nedavno je bila prisutna na dva sastanka, čiji su organizatori upravo to obećavali.

„Iz svog iskustva znam da bi možda za početak bilo najpotrebnije da u Kolašinu u jednoj prodavnici otkupljuju sir i ostale mlječne proizvode, ali gdje bi i ratari, voćari i medari mogli prodavati ono što proizvedu. Eto, ne razumijem se puno u te procedure, ali prodavnica, računam, nije ogroman i komplikovan projekat i nije mi jasno da se neko do sada nije našao ko bi o tome razmišljao. Trenutno svi se salazimo kako znamo, sami ugovaramo prodaju, sami transportujemo proizvode, sami se reklamiramo”, kaže ona.

Milijanka zna da su u drugim opštinama, odavno i, kako kaže, prilično uspješno, završili posao udruživanja i da je to dalo opipljive rezultate. Kao naročito pozitivan primjer ističe pljevaljske stočare i njihove napore da brendiraju svoj sir.

U NVO Klasterska inicijativa, međutim tvrde da su napravili pionirksi korak kada je riječ o okupljanju poljoprivrednika. Ta NVO nastala je od ideje Kolašinaca Milovana Vlahovića i Balše Cvetkovića, a podržana od Zavoda za zapošljavanje, nastoji da većinu onih koji na selu žive od svog rada objedini, nauči prevazilaženju razlika i zajedničkom djelovanju prema tržištu.

Do sada su, kaže Vlahović za Monitor, uspjeli da na taj način povežu oko 30 poljoprivrednika.

„Krenuli smo iz pepela i to je bio vrlo težak posao. Ipak, neke razultate vidimo. Poljoprivrednike, razočarane dosadašnjim aktivnostima, bilo je jako teško okupiti posebno zato što ništa nijesmo mogli da im obećamo. Mogli smo da kažemo samo da ćemo dati sve od sebe da polako, ali sigurno, napredujemo. Novac nemamo, a nekako mi se čini da ljudi to odmah očekuju”, kaže Vlahović.

Klasterska inicijativa, kako objašnjava, privodi kraju projekat „brendiranja kolašinskog sira”, na kojem su radili zajedno sa Zavičajnim muzejom i Centrom za kulturu. Na tom poslu, na žalost, bezuspješno, skoro deceniju i po, do sada je radilo više institucija. Vlahović smatra da će ovog puta to biti uspješano relizovan projekat.

„Neće biti lako ni ubuduće. Ljudi nemaju pozitivna iskustva sa svima onima koji su ih do sada pokušavali okupiti. Nije bilo ničeg konkretnog, a neki poljoprivrednici su nam iznijeli i sumnje da je novac pronevjeren i mnoge šanse uništene. Ne očekujemo unaprijed od njih povjerenje, ali odgovornim radom, sigurno, steći ćemo ga”, ubijeđeni su u Klasterskoj inicijativi.

Vlahović kaže da će pojoprivrednicima pomagati i ubuduće, kada je riječ o prikupljanju dokumentacije potrebne za konkurisanje za sredstva iz nekih fondova. Ipak, napominje, mnogi od njih su „krupan zalogaj” za prosječnog Kolašinca pojedinačno.

„Jasno je da bez udruženja poljoprivrednici neće moći mnogo više nego što je do sada postignuto. Na nama i njima je da se trudimo da zajednički radimo da se poljoprivreda unaprijedi, a neki od proizvoda i uspješno zaštite”, entuzijastički zaključuju u toj NVO.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

LIM ZATRPAN OTPADOM – SMEĆE SKUPLJAJU U SRBIJI: Plutajuća sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema

 

Kada su na televiziji u posljednjem poplavnom talasu prikazani snimci velikih količina smeća u rijeci Lim, zaustavljenog na takozvanim lančanicama kod Priboja, ponovo je aktuelizovano pitanje zagađenja ove međunarodne rijeke na području Crne Gore.

Ekološki aktivisti iz Priboja tvrde da je iz Crne Gore u noći poplava, plutajući Limom, samo u prvom talasu, u novembru, u taj grad na jugu Srbije stiglo oko 15 hiljada kubika raznog otpada. Ista slika ponovila se mjesec kasnije, u drugom talasu, kao i ovih dana, kada je po treći put nivo Lima dostigao kritični nivo i pokupio sa obala sve što je stigao. Smeća, najviše.

Aktivisti iz Priboja apeluju da se u gornjem toku Lima, kroz Crnu Goru, smeće ne odlaže na obalama ove rijeke ili u rijeku. ,,Svi znamo da svako selo ima svoj potok, a svaki potok ima deponiju, i jednostavno svi zajedno treba da se prizovemo pameti”.

Mediji u Srbiji ukazju da poplave na površinu izbacuju posljedice naše nebrige o okruženju. ,,Lim po pravilu postaje plutajuća deponija – sve do brane Potpeć u Priboju. Tu se svakodnevno izvlači do 25 kamiona raznog smeća. Očekuje se da prekogranični EU projekat, vrijedan 366.000 evra, komunalnim preduzećima Bijelog Polja i Priboja obezbijedi bar osnovna sredstva u borbi protiv zagađenja rijeke. Samo je količina promjenjiva kategorija, sve ostalo je izvjesno – period pojave, razvoj i pravac uticaja na život, ekologiju i troškove”, prenio je Javni sevis u toj državi (RTS).

Oni su podsjetili da su opštine Priboj i Bijelo Polje ranije potpisale sporazum o međugraničnoj saradnji koji će doprinijeti zaštiti Lima. ,,Za nepunih sedam sati, smeće sa divlje deponije, nedaleko od Bijelog Polja, stići će nadomak HE Potpeć. Ovako nabujala rijeka pokupiće sav otpad sa priobalja svih šest opština kroz koje prolazi do Priboja i ne zna se koji je prizor mučniji – da li količina ili brzina kojom taj otpad stiže. Činjenica da su Bjelopoljci iz Lima prošle godine, sa 52 divlje lokacije, izvukli 1.500 kubika smeća, sada je zanemarljiva, zbog svih onih bahatih i nesavjesnih ljudi koji su nastavili po starom”, prenosi RTS.

Finansiran iz IPA projekata, ovaj program će Bijelom Polju donijeti novu opremu, omogućiti efikasniji rad, i borbu protiv plastike i svakog drugog otpada. ,,Najbitnije je da ćemo nabaviti dvije barijere za hvatanje i usmjeravanje plutajućeg otpada na rijeci Lim, koje ćemo postaviti na gornjem i donjem slivu rijeke, koja protiče kroz opštinu Bijelo Polje”, kazao je Radenko Bujošević, izvršni direktor DOO Komunalno Lim.

Za Pribojce iz tog projekta stiže katamaran i dodatna oprema, ali više od svega, ova saradnja bi trebalo da bude model kojim bi se razmrdala svijest u svih devet opština kroz koje Lim na svom 220 kilometara dugom putu teče do ušća u Drinu. Četiri su u Crnoj Gori, tri u Srbiji i dvije u Bosni i Hercegovini.

,,Nadam se da će ovaj ugovor biti povod i drugim opštinama u slivu rijeke Lim, da nastave našim stopama, kako bismo ovu rijeku očistili od divljih deponija i time doprineli boljem i zdravijem životu naših sugrađana”, izjavio je direktor JKP Usluga Priboj, Željko Ječmenica.

Da je kroz Crnu Goru Lim najugroženiji upravo na području Bijelog Polja, smatra novinar iz tog grada Milovan Novović. On je, kako kaže, napisao makar pedeset tekstova o zagađivanju rijeke Lim na području bjelopoljske opštine, ali je rezultat svega bio ,,jedna velika nula”. Novović je Monitoru kazao da su sve akcije koje su sprovedene nakon tih tekstova bile vrlo kratkotrajnog karaktera. On ukazuje na opasnu i nedopustivu uvezanost institucija i pojedinaca koji zagađuju rijeku.

,,Čitav sjever pokriva samo jedan inspektor, čije je sjedište u Beranama, i kada se njemu prijavi neki incident, ekocid ili nelegalna ekploatacija šljunka, istog trenutka se to nekako dojavljuje i vlasnicima pogona ili fabrika, i tako, dok inspektor stigne, već je uveliko kasno”, upozorava Novović.

Tufik SOFTić
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAKAŠNJELI POČETAK ZIMSKE SEZONE U KOLAŠINU: Snijeg pokrio probleme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Turistička sezona u Kolašinu počela je sa 30-ak dana zakašnjenja i uz brojne probleme. Ipak, na stazama na Bjelasici ovih dana je respektabilan broj skijaša, što ostavlja prostor za nadu da sezona ipak može biti spašena

 

Skoro mjesec je prošao od kada je ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović otvorio zimsku turističku sezonu na Bjelasici do prvog skijaškog dana na stazama državnog Ski-centra Kolašin 1600 i privatnog Kolašin 1450. Vrijeme između ta dva datuma obilježilo je mnogo neizvjesnosti u kolašinskoj turističkoj privredi i prazni smještajni kapaciteti.

Sezona je stvarno počela 21. januara, uz dovoljno snijega i nedovoljnu spremnost zaduženih za infrastrukturu, pa je bilo očigledno da nije snijeg jedino što je falilo.    Prvog dana sezone, iako po punoj cijeni ski-pasa od 25 eura, skijaštima je bilo na raspolaganju samo nekoliko skijaških staza uz žičare K7 i K8. Sve do 24. januara privatno skijalište Zorana Ćoća Bećirovića, koje, od ove sezone, sa državnim predstavlja jedinstvenu ponudu, nije radilo.

Bojan Medenica, rukovodilac Ski-centra Kolašin 1600, te probleme obrazložio je lošim vremenom ali i „nadogradnjom sistema” to jest, omogućavanjem da državno i privatano skijalište funkcionišu kao jedinstven turistički proizvod. Mogućnost da država i Bećirović zajedno nastupaju na turističkom tržištu stvorena je prošle godine, izgradnjom žičare K7 i fizičkim spajanjem infrastrukture dva skijališta. Lani su se prihodi od prodaje zajedičkog ski-pasa raspodjeljivali u odnosu 30:70 u korist državnog skijališta, a kako će ove godine biti dijeljena dobit još nije precizno saopšteno. Međutim, ubuduće skijaši neće imati mogućnost da kupuju ponasob ski- pas za jedno ili drugo skijalište već samo jedinstveni za svih 45 kilometara staza.

Ove godine put do skijališta solidno je čišćen, ako se izuzmu teškoće prvog dana sezone, ali ostao je problem nedovoljno očišćenih i nedovoljno prostranih parkinga. Iako proširen, parking kod državnog ski-centra bio je tijesan za sve koji su došli svojim vozilima do Bjelasice. Manji parking na Bećirovićevom skijalištu, nažalost, iako besplatan, nije mogao da nadomjesti te nedostatke. Na nastavak radova na davno obećanoj garaži za potrebe skijališta još se čeka. Prema idejnom rješenju, nakon okončanja izgradnje, predviđeni parking bi imao pet etaža i time bi, kako je obećavala Vlada Duška Markovića, bili riješeni svi problemi sa gužvama.

Prema posljednjim zvaničnim informacijam, tokom izrade glavnog projekta garaže „došlo je do izmjene Idejnog rješenja na incijativu projektanta, a u cilju boljeg funkcionalnog rješenja objekta”. Navodno, dobijena je saglasnost investitora i u toku je izrada i revizija projektne dokumentacije. Nakon završetka izrade projektne dokumentacije, planirano je, kako je najavljeno, intenziviranje radova na izgradnji tog objekta.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NADLEŽNI NAJAVILI KONTROLU ŠKOLA ZBOG HIPERPRODUKCIJE LUČA: Temeljno nerazumijevanje nevolja u obrazovanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz godine u godinu, bavimo se posljedicama, a uzroke lošeg sistema obrazovanja – ignorišemo. U najnovijem Izvještaju Evropske komisije (EK) za Crnu Goru za 2022. godinu, ističe se da naša država nema kvalitativnu, budžetiranu i višegodišnju strategiju obrazovanja, kao ni plan za održive reforme

 

Najava kontrole škola i kvaliteta rada u njima zbog hiperprodukcije diplome Luča koju je ove nedjelje obznanilo Ministarstvo prosvjete, prema mišljenju sagovornika Monitora, predstavlja temeljno nerazumijevanje suštine problema u obrazovno-vaspitnom sistemu Crne Gore.

U posljednjih pet godina, preko 10 hiljada Luča podijeljeno je u školama u Crnoj Gori – 5 165 u osnovnim i 5 005 u srednjim školama. Po broju odlikaša prednjače obrazovne ustanove u Andrijevici, Beranama, Rožajama, Budvi i Tuzima, gdje je u srednjim školama čak preko polovine dobitnika/ca Luče. To su podaci koje je Ministarstvo prosvjete dostavilo Centru za građansko obrazovanje (CGO). O poplavi  lučonoša Monitor je i ranije pisao.

Broj učenika koji završe osnovnu ili srednju školu sa diplomom Luča tokom godina razlikovao se u svega nekoliko procenata. Samo prošlu školsku godinu (2021/2022) sa diplomom Luča završilo je 1.079 polumaturanata i 942 maturnta. Tada je u Rožajama, u dvije gradske osnovne škole Luču dobilo 30 i 31 odsto đaka, dakle – gotovo svaki treći učenik. Tako je bilo i u  nikšićkoj OŠ Ratko Žarić. U Podgorici lučonoša je najviše bilo u osnovnim školama Sutjeska i Milorad Musa Burzan – između 24 i 25 odsto.

Rezultati PISA testiranja iz 2018. godine, koje se sprovodi na svake tri godine, demaskiraju zablude o našem sistemu obrazovanja. Crna Gora se te godine, na osnovu istraživanja poznavanja ključnih vještina poput čitanja, matematike, nauke i inovativnih oblasti kod đaka, među 79 zemalja učesnica našla tek na 52. mjestu. Skoro polovina naših učenika nije imala ni minimalni nivo znanja na testu.

Rezultati PISA testiranja šest hiljada crnogorskih učenika i učenica koje je sprovedeno 2022., biće javni u decembru 2023.

Jasminka Milošević, profesorica filozofije u podgoričkoj Gimnaziji Slobodan Škerović smatra da je odluka Ministarstva prosvjete da, pod pritiskom, krene u istragu Luča – pogrešna. ,,Događa se da nastavnici, u svakom odjeljenju, u manjoj ili većoj mjeri, poprave jednu ili par ocjena da se ne bi ’pokvarila Luča’. Uvijek je tako bilo i biće. Kada ne bude, ja više neću raditi u školi, jer one postoje zbog učenika. Ali, Luče su samo jedan od mnogih simptoma krize našeg društva, a svi se mogu svesti na jednu tvrdnju: mi dozvoljavamo da nam djeca završe škole u uvjerenju da imaju znanje, a suštinski ga nemaju“.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo