Kolašinski poljoprivrednici decenijama ne uspijevaju da se okupe u jedno udruženje, iako bi, slažu se mnogi od njih, to bio jedini način da konačno ono što proizvedu bolje i lakše prodaju. Kroz udruženje, smatraju, bilo bi im i mnogo dostupnije uobličavanje ideja u projekte, ali i finansiranje tih projekata. Tek od nedavno NVO Klasterska inicijativa pokušava da od poljoprivrednika napravi timske igrače za zajedničke ciljeve.
Kolašin je davno definisao da mu je jedan od razvojnih potencijala, uz turizam, i poljoprivreda. Iako s velikom mukom i na granici održivosti, u tom kraju opstaje na desetine stočara. U ostalim granama poljoprivrede, takođe, nezanemarljiv je broj onih koji svojim radom obezbjeđuju prihode i zavrjeđuju pažnju. U razgvoru s mnogim poljoprivrednicima stalno se može čuti kako im fali pouzdan način prodaje onog što proizvedu i neko ko bi ih okupio, kako bi zajedničkim naporima išli k svojim ciljevima. Ipak, nikad nijesu uspjeli da se udruže, na duže staze, niti da objedine ponudu. Takođe, nikada nijesu istupili sa zajedničkom idejom, za koju bi tražili novac s lokalnog ili državnog nivoa, a kasnije i iz evropskih fondova. Bili su, kako kažu, mnogo puta prevareni. Mnogo puta su ih zvali na razne inicijalne sastanke, govorilo se o udruživaju, ali konkretne koristi od toga nikad nijesu vidjeli.
Zbog takve situacije vode se logikom „u se’ i u svoje kljuse”, pa sami i uz pomoć članova porodice, pokušavaju da dopru do tržišta u svojoj i drugim opštinama. Zbog komplikovanih procedura, „mnogo potrebnih papira” i nedostatka vremena, mnogi od njih ustručavaju se i da pomisle da bi mogli biti korisnici sredstava iz nekog od fondova.
Sami se dogovaraju s tgovcima, sami reklamiraju svoje proizvode, sami se raspituju kako bi mogli bolje i više. Mnogi su bili uporni i redovni učesnici radionica na kojima su slušali o unapređenju svoga posla i obezbjeđivanju konkurentnosti. Sve to u teoriji, kako tvrde, lijepo zvuči, ali kad se vrate svojim kućama, suoče se sa činjenicom da su prepušteni sebi i da im niko neće biti podrška u primjeni naučenog.
„Da mi je dobrih dana koliko sam vremena u minulih 15 godina izgubio po raznoraznim sastancima! Bilo je na njima i stranaca i naših ljudi, koji su, iako nemaju veze s poljoprivredom, uvijek imali puno lijepe i prazne priče o raznoraznim projektima i novcu koji nam je na dohvat ruke. Novac nikada nije stigao do nas, za projekte nijesmo više čuli… Ne vjerujem više da je moguće da se udružimo, a još manje da bi mi to ikako koristilo. Učili su nas na radionicama kako da uspješno reklamiramo i prodamo svoj proizvod, ali teško je to primijeniti kad meni treba 20 kilometara da makadamskim putem svoj sir prevezem do kupca”, ističe jedan rovački stočar.
Njemu je, kako kaže, bila najprimamljivija ideja o proizvodnji zdrave hrane i fabrikama za mlječne proizvode i preradu voća i povrća, koje su pominjane prije 15 godina. Međutim, nije mu poznato zbog čega su te ideje propale i gdje je nestao elan stranaca koji su tada pokazali volju da takve projekte finansiraju. Ne zna ni da li je napravljen ijedan korak dalje od sastančenja.
Porodica Puletić u kolašinskom selu Lipovo, koja se, pored poljoprivrede, bavi i seoskim turizmom, takođe, ima rezervu prema mogućnosti da će se skoro udružiti s ostalima i imati koristi od toga. Decenije teškog rada i snalaženja, naučili su ih da za svoje ciljeve sami moraju da se bore.
„Sami smo razradili svoj posao i imali tek sporadičnu pomoć. Sada smo već na tom nivou da ono što uradimo možemo uspješno i da naplatimo. Da bi se to postiglo trebalo je mnogo truda, učenja na greškama, promašaja i ponovnih pokušaja. Nije mi pozato da je, svih ovih minulih decenija, koliko mi od ovoga živimo, ijedno udruženje profunkcionisalo, a još manje da je donijelo korist ikome. Iskreno, nemam baš puno povjerenja poslije svega, ali ne tvrdim da je nemoguće”, kaže Milijanka Puletić.
Ona ne spori da bi moglo biti koristi od udruživanja, „ako bi se našao neko ozbiljan i odgovoran, ko bi prionuo na posao, razumio poljoprivrednike i njihove ciljeve”. Nedavno je bila prisutna na dva sastanka, čiji su organizatori upravo to obećavali.
„Iz svog iskustva znam da bi možda za početak bilo najpotrebnije da u Kolašinu u jednoj prodavnici otkupljuju sir i ostale mlječne proizvode, ali gdje bi i ratari, voćari i medari mogli prodavati ono što proizvedu. Eto, ne razumijem se puno u te procedure, ali prodavnica, računam, nije ogroman i komplikovan projekat i nije mi jasno da se neko do sada nije našao ko bi o tome razmišljao. Trenutno svi se salazimo kako znamo, sami ugovaramo prodaju, sami transportujemo proizvode, sami se reklamiramo”, kaže ona.
Milijanka zna da su u drugim opštinama, odavno i, kako kaže, prilično uspješno, završili posao udruživanja i da je to dalo opipljive rezultate. Kao naročito pozitivan primjer ističe pljevaljske stočare i njihove napore da brendiraju svoj sir.
U NVO Klasterska inicijativa, međutim tvrde da su napravili pionirksi korak kada je riječ o okupljanju poljoprivrednika. Ta NVO nastala je od ideje Kolašinaca Milovana Vlahovića i Balše Cvetkovića, a podržana od Zavoda za zapošljavanje, nastoji da većinu onih koji na selu žive od svog rada objedini, nauči prevazilaženju razlika i zajedničkom djelovanju prema tržištu.
Do sada su, kaže Vlahović za Monitor, uspjeli da na taj način povežu oko 30 poljoprivrednika.
„Krenuli smo iz pepela i to je bio vrlo težak posao. Ipak, neke razultate vidimo. Poljoprivrednike, razočarane dosadašnjim aktivnostima, bilo je jako teško okupiti posebno zato što ništa nijesmo mogli da im obećamo. Mogli smo da kažemo samo da ćemo dati sve od sebe da polako, ali sigurno, napredujemo. Novac nemamo, a nekako mi se čini da ljudi to odmah očekuju”, kaže Vlahović.
Klasterska inicijativa, kako objašnjava, privodi kraju projekat „brendiranja kolašinskog sira”, na kojem su radili zajedno sa Zavičajnim muzejom i Centrom za kulturu. Na tom poslu, na žalost, bezuspješno, skoro deceniju i po, do sada je radilo više institucija. Vlahović smatra da će ovog puta to biti uspješano relizovan projekat.
„Neće biti lako ni ubuduće. Ljudi nemaju pozitivna iskustva sa svima onima koji su ih do sada pokušavali okupiti. Nije bilo ničeg konkretnog, a neki poljoprivrednici su nam iznijeli i sumnje da je novac pronevjeren i mnoge šanse uništene. Ne očekujemo unaprijed od njih povjerenje, ali odgovornim radom, sigurno, steći ćemo ga”, ubijeđeni su u Klasterskoj inicijativi.
Vlahović kaže da će pojoprivrednicima pomagati i ubuduće, kada je riječ o prikupljanju dokumentacije potrebne za konkurisanje za sredstva iz nekih fondova. Ipak, napominje, mnogi od njih su „krupan zalogaj” za prosječnog Kolašinca pojedinačno.
„Jasno je da bez udruženja poljoprivrednici neće moći mnogo više nego što je do sada postignuto. Na nama i njima je da se trudimo da zajednički radimo da se poljoprivreda unaprijedi, a neki od proizvoda i uspješno zaštite”, entuzijastički zaključuju u toj NVO.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice