Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: RUINIRANI OBJEKTI U CENTRU GRADA UGROŽAVAJU PROLAZNIKE: Opština vezanih ruku

Objavljeno prije

na

I ovog ljeta, kao i mnogih do sada, turisti će usred centra Kolašina gledati polusrušene zgrade, od kojih su neke opasne po prolaznike i vozila. Brojni apeli odbornika lokalnog parlamenta, građana, a prije tri godine i inicijativa Turističke organizacije da se ti objekti uklone, za sada, bar u dva slučaja, nisu imali nikakvog odjeka, gubeći bitku s propisima. Prema zakonu, Opštini su, kažu u lokalnoj vlasti, vezane ruke, pa se i dalje čeka potez Ministarstva održivog razvoja i turizma, koje je i do sada ostajalo nijemo kada je o tom kolašinskom problemu riječ.

Zgrada starog suda u najužem centru već deceniju je opasnost za sve koji se nađu u blizini. Najviše što je na lokalnom nivou do sada moglo biti učinjeno, bilo je uklanjanje sitnijih djelova, koji su vislili s tog objekata. Takođe, i ograđivanje crvenom trakom, odnosno, zaštitnom ogradom, kao vizuelno upozorenje na opasnost. Turiste je to motivisalo da pitaju mještane zbog čega se zgrada u takvom stanju čuva od rušenja.

Kako kažu u Opštini, posljednje ograđivanje, to jest ograničavanje pristupa zgradi, prije nekoliko mjeseci, učinjeno je nakon što je urbanističko-građevinska inspekcija Ministarstva održivog razvoja i turizma kontrolisala objekat. Postupak je okončan u kolašinskom Sekreterijatu za urbanizam i sada se čeka šta će država odlučiti. Državi se, pokazalo se, ne žuri, pa zaštitna ograda, kojom je zamijenjena crvena taka još stoji, a Kolašinci u širokom luku obilaze objekat, naročito u danima kada je mnogo vjetra.

U skladu s novima zakonom, formirana je urbanističko–građevinska inspekcija Ministarstva održivog razvoja i turizma. Ta inspekcija je, na inicijativu Opštine, izašla na lice mjesta 29. januara radi kontrole objekta. „Komunalno preduzeće je obezbijedilo javne površine oko objekta do izvršenja mjera postupka”, kažu u kolašinskoj izvršnoj vlasti.

Sekretarijat za urbanizam je još prije skoro šest godina naložio da se obavi vještačenje i utvrdi stabilnost objekta u Ulici Boška Rašovića. Institut za razvoj i istraživanja u oblasti zaštite na radu iz Podgorice prije nekoliko godina u svom izvještaju naznačio je da objekat, zbog stanja u kojem se nalazi, predstavlja opasnost za ljude, susjedne objekte i bezbjednost saobraćaja. Iz tog Instituta takođe su konstatovali da bi troškovi rekonstrukcije premašili one za rušenje objekata i izgradnju novog.

Inspekore su, međutim, u Opštini dočekali tek početkom ove godine. I dok je lokalna uprava uspjela da nekoliko objekata iz centra ukloni, ,,stari sud” je ostajao zbog ,,specifične situacije.” Mnogo puta su, kažu, podsjećali vlasnika da je dužan da objekat zaštiti od daljeg propadanja.

,,Zaista smo imali i razumjevanja i strpljenja. Vlasnik objekta dugo je vremena uredno primao svu poštu ali nije pokazivao nikakvo interesovanje niti je za sve ove godine preduzeo bilo kakvu mjeru da objekat zaštiti od propadanja kako više ne bi ugrožavao bezbjednost saobraćaja, pješaka i objekata koji se nalaze u neposrednoj blizini”, kažu u Opštini.

Zgrada u kojoj je nekada bio smješten sreski sud, poznata je i kao ostavština trgovačke porodice Marić, a građena je prije 117 godina, u stilu secesije. Bivša vlast je prodala podgoričkom preduzeću, čiji je vlasnik Nebojša Bošković, za 120.000 eura. Izdati su mu urbanističko tehnički uslovi (UTU) za izradu projektno tehničke dokumentacije za rekonstrukciju objekata u postojećim gabaritima. Od tada, jedna od nekad najljepših i najstarijih kolašinskih zgrada, samo je problem više i lokalnim vlastima i građanima. Svako uklanjanje djelova s ,,kuće Marića” plaćano je novcem građana Kolašina. Prema nekim informacijama, ,,stari sud” trenutno je opeterećen hipotekom od 650.000 eura. Međutim, zemljište ispod i oko nje je opštinsko.

Bošković je kupio još jednu kolašinsku staru zgradu, nekada vlasništvo FK Gorštak za 80.000 eura. Iako je ta zgrada zbog lokacije na kojoj se nalazi mnogo manja opasnost, sada je ruglo grada, kako kažu mještani. Gotovo ništa nije ostalo od nekadašnjeg sjaja tog za lokalnu istoriju, ali i kulturu, vrlo bitnog objekta. Taj, ne samo kulturno i istorijski važan već i atraktivan prostor u samom centru grada sada je ruina.

Ta zgrada najvjerovatnije je građena 1920. godine. Prvi put se pominje 1930. kao Grand hotel, koji je imao sedam soba na spratu, a u prizemlji restoran, kafanu i recepciju. U hotel se ulazilo iz ulice koja se tada zvala Gavrilo Princip. Sredinom tridesetih godina prošlog vijeka zvala se Hotel Boškovića. Taj objekat je bio centar života Kolašina između dva svjetska rata, a posjetile su ga i brojne poznate ličnosti tog vremena. Tokom druge polovine prošlog vijeka objekat je mnogo puta mijenjao namjenu. Kao vlasništvo FK Gorštak, nekoliko godina predstavljala je centar za okupljanje sportista, ali i mnoga kulturna dešavanja.

Davno je Bošković pred novinarima obećao da će se njegov odnos prema tim zgradama promijeniti. On je rekao da je svjestan značaja koje ove zgrade imaju za Kolašin i da će, iako ga ne obavezuje zakon, pokušati da u potpunosti sačuva njihov izgled.

„Naravno da sam svjestan koliko su ti objekti stari. Zgrada starog suda, odnosno nekadašnja kuća Marića, biće u potpunosti očuvana u sadašnjim gabaritima. Renoviranjem se neće oštetiti njen izgled, a unutrašnjost ćemo prilagoditi novoj namjeni. Već su gotovi projekti i radovi će uskoro početi. Zgradu Gorštaka, nekadašnji Hotel Boškovića, moraćemo srušiti, jer je u vrlo lošem stanju, ali će se graditi nova zgrada koja će podsjećati na nekadašnji hotel, kako se to vidi na starim fotografijama”, obećavao je tada vlasnik.

Požalio se i da je kupujući objekte „višestruko štetovao”. Navodno godinama Opština nije uspijevala da iseli stanare iz zgrade „starog suda”, pa je to sam morao učiniti, snoseći troškove i za to..

„Koliko će još dotrajali objekti ugrožavati prolaznike i kvariti utisak o kolašinskom urbanističkom skladu, s lokalnog nivoa teško je reći. Međutim, malo kome nije jasno da je bivša kolašinska vlast za male pare prodala važan dio kulturnog nasljeđa i lošim izborom investitora stvorila sebi dodatni trošak, a građanima probleme. Ali, sve je dobro dok dio krova ili fasade s tih zgrada nekog ne ubije. Sve je to dio ogromnih problema, koje su nam ostavili prethodnici”, kažu u lokalnoj upravi.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SPORT: GASI LI SE ŽRK BUDUĆNOST: Da ne bude kao Đekna

Objavljeno prije

na

Objavio:

ŽRK Budućnost, najtrofejniji crnogorski sportski klub, od 1. jula je bez generalnog sponzora i prema najavama  boriće se za golu egzistenciju. U toj situaciji takmičarske ambicije niko ne pominje

 

 

Gasi li se najtrofejniji crnogorski sportski klub? Da li će nastupati i u kojem takmičenju? Hoće li Glavni grad, novcem građana, od propasti spašavati nekadašnjeg evropskog giganta? Hoće li se naći još neko da pomogne? Sve su ovo pitanja koja ovih dana pune stupce crnogorskih novina i portala, boreći se za čitanost rame uz rame sa EP u fudbalu.

Prvog jula, kad je istekao sponzorski ugovor sa ŽRK Budućnost, saopštenjem se oglasila kompanija Bemax: „ Bila je čast što smo u prethodne tri sezone bili generalni sponzor brenda kao što je ŽRK Budućnost. Uspjeli smo da riješimo nagomilane finansijske probleme, doprinesemo formiranju tima za narednu sezonu i klub ostavimo bez ijedne neizmirene obaveze iz prethodnih sezona, uključujući i nedavno završenu 2023/24“, napisali su tim povodom.

Uslijedila je rekacija iz kluba. Podgorički Dan je 7. jula objavio tekst sa naslovom Maja Bulatović: Klub se gasi. Ljubiteljima sporta ne treba objašnjavati da je u pitanju najtrofejniji crnogorski sportski klub, osvajač dvije titule prvaka Evrope, tri Kupa pobjednika kupova, jednog Kupa EHF, nebrojeno regionalnih i domaćih trofeja. Jedini šampion Crne Gore od njene nezavisnosti.

„Na današnji dan klub se gasi. Nažalost, nije ni prvi ni posljednji, ali to je sudbina koja nas je sačekala“,  kazala je legenda Budućnosti, jugoslovenskog i crnogorskog rukometa Maja Bulatović, koja je izvršni direktor kluba. Bulatovićka je dalje objasnila da je klub ostao bez glavnog sponzora, da je u pitanju goli opstanak, da se sad intenzivno radi na tome da se troškovi i eventuralni penali minimizuju. Sa najavljenim pojačanjima raskinuće se ugovori. Sve će igračice biti slobodne… Dodala je i da je dosadašnji generalni sponzor Bemaks pokrio troškove za prošlu sezonu, ali su ostale obaveze za šesti i sedmi mjesec – od stanarina, avio karata, igračica koje su trebalo da dođu. Za Monitor nije željela da bilo šta detaljnije objašnjava.

Milivoje KOVAČEVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

SEZONA SKUPLJANJA ŠUMSKIH PLODOVA: Gledanje u nebo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Država bi morala da se organizovanije uključi i pomogne privatne preduzetnike u oblasti otkupa pečurke i drugih šumskih plodova. Najbolji način je, smatraju zainteresovani, razvijanje prerađivačkih i skladišnih kapaciteta

 

 

U narednih desetak dana moglo bi se znati kakva će biti sezona pečurke na sjeveru, nakon obilnih kiša koje su ovaj dio Crne Gore zahvatile u prethodnom periodu. Jedan od najvećih otkupljivača i prerađivača pečurke i šumskih plodova iz Rožaja, Feho Kalač, kaže da toliko vremena treba da se vidi da li će pečurka, sada kada je ugrijalo, krenuti i da li će je biti na početku ove sezone.

Kalač prije svega misli na vrganj i lisičarku koji su u inostranstvu najviše traženi. „Nešto vrlo malo što je bilo smrčka, to su ljudi brali za svoje potrebe ili su prodavali na primorju. Sada nam ostaje samo da čekamo i da u narednim danima vidimo hoće li ove godine biti vrgnja i lisičarke, ili će se ponoviti loša godina kao što je bila prošla.“

Kada se radi o drugim šumskim plodovima, prvenstveno borovnici i malini, on ocjenjuje da je godina vrlo loša, ali se zato nada da će uspjeti da plasira zalihe borovnice od prošle godine koje ima u svojim hladnjačama. „U nižim planinskim predjelima roda borovnice skoro da nema. Vidjećemo u vrhovima kakav će biti rod, gdje malo kasnije zrijeva, ako je neki grad ne pokosi“, objašnjava Kalač. Ovogodišnje cijene pečurke, dodaje, još nisu formirane, i to će se znati početkom avgusta, kada će, ako bude roda, berba biti u punoj sezoni.

Kalač, vlasnik preduzeća K.D. Sloga,   podsjeća da je prošlogodišnja sezona berbe  pečurke na sjeveru Crne Gore potpuno propala, i gaji nadu da se to ove godine neće ponoviti.

Tada se pokazalo da nedostatak državne strategije u ovoj oblasti dovodi na ivicu opstanka jednu značajnu privrednu granu, otkupljivače i prerađivače, ali i obične građane, odnosno berače, koji od toga ostvaruju značajne prohode. Kalač, kao iskusni privrednik u oblasti otkupa i prerade pečurki i šumskih plodova, ističe da je uspio da prošlu godinu premosti otkupom kleke i jagode.

Samo godinu ranije, 2022., pečurka je bila prerodila da se nije imala gdje skladištiti, odnosno da nije bilo dovoljno hladnjača u kojima bi se mogla sačuvati, da bi 2023. bila potpuno obrnuta situacija. Monitor je pisao kako je vrganj 2022. godine „prerodio“ i da su otkupljivači uzimali samo najkvalitetniju klasu, i to po cijeni od svega 1,5 eura, zbog malih kapaciteta privatnih hladnjača na sjeveru, dok je ona slabije klase trunula u šumama. Prošle godine vrgnja, kao se to obično kaže, nije bilo ni za lijek, a kilogram je dostizao cijenu od 13 eura.

Na stranu nedostatak skladišnih kapaciteta, kažu otkupljivači. Crna Gora, prema njihovim riječima, sve ove godine nije učinila ništa da stimuliše razvoj prerađivačkih pogona za pečurku. Pokazalo se da su otkupljivači pečurke i drugih šumskih plodova ostavljeni sami sebi. Država im nije mogla pomoći ni kada su im hladnjače ostale pune malina. Nije im mogla pomoći ni da smjeste tržišne viškove pečurke.

„Ne smijemo biti prepušteni vremenskim uslovima i rodu pečurke i šumskih plodova od godine do godine. Potrebne su nam fabrike za preradu tržišnih viškova u godinama kada robe ima mnogo. Preradi se, sačuva se do povoljnog trenutka i povoljne cijene na tržištu, i onda nema stihije“, kažu privrednici u ovoj oblasti.

Zato vlasnik K.D. Sloga iz Rožaja kaže da im ostaje da u narednih deset dana gledaju u nebo i čekaju da vide kakav će ove godine biti rod pečurke. „Ako ne rodi, svi smo na gubitku, od berača, preko otkupljivača do izvoznika“, kaže Feho Kalač.

Na sjeveru Crne Gore je značajan broj i individualnih domaćinstava, koja nijesu privredno registrovana, a bave se berbom i osnovnom preradom. Ta domaćinstva su toliko razvila posao da su počeli sami da prerađuju pečurku u kućnoj radinosti i manjim pogonima, i najčešće sušeći je, čuvaju do trenutka kada će biti bolja potražnja i cijena. U jednom takvom domaćinstvu Monitoru su kazali da sa velikim nestrpljenjem čekaju kakva će biti ova godina kada se radi o vrgnju.

„Ko hoće, može da zaradi. Jedan berač može za samo dan da skupi trideset do četrdeset kilograma vrgnja i drugih pečurki prve klase. Ako je više berača u porodici, to je znači više novca. Tolike dnevnice nema nigdje“, kažu u tom domaćinstvu.

Sezona branja pečurke, tako nije ni počela, a u lancu od berača, do otkupljivača, prerađivača i izvoznika, svi su kao na trnju.  Vrganj iz naših krajeva posebno je tražen na inostranom tržištu, prije svega italijanskom, a sezona branja, kada ga ima, traje sve do prvih snjegova.

Zbog ranije privatizacije i propasti nekih velikih poljoprivrednih preduzeća, kakvo je, na primjer, bilo beransko Agropolimlje, kada je uništena najveća hladnjača na sjeveru, sada se osjeća veliki nedostatak skladišnih prostora i hladnjača. Sagovornici Monitora slažu se da privatni preduzetnici, kojih nije malo, ipak nijesu nadosmjestili tu hladnjaču koja je pretvorena u jedan hipermarket.

Iz godine u godinu sve više se pokazuje da bi država morala da se organizovanije uključi, i da pomogne privatne preduzetnike u oblasti otkupa pečurke i drugih šumskih plodova. Najbolji način za to je, smatraju, razvijanje prerađivačkih, ali isto tako i skladišnih kapaciteta u kojima bi sirovina mogla da se čuva.

Za sada, sve se svodi na pogled uprt u nebo.

                                                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJ JOŠ NEĆE DOBITI VELIKU SOLARNU ELEKTRANU: Daleko su paneli na Briskoj gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nada da će Ulcinj dobiti još jedan veliki objekat za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, uz vjetropark na Možuri, sve je dalje iako se prvobitno planiralo da ona proradi još krajem 2021. godine. U međuvremenu je potpisano pet aneksa za produženje roka za zakup zemljišta

 

 

Nova tenderska komisija Vlade Crne Gore za projekat solarne elektrane Briska gora u Ulcinju poništila je prošle sedmice odluku o rangiranju kandidata koja je usvojena prije šest godina. Na taj način čitav postupak je vraćen na početak, pa će se još dugo čekati na gradnju najveće solarne elektrane u Evropi.

U najnovijoj odluci Tenderske komisije, sve ponude su proglašene nevažećima, uglavnom zbog tehničkih nepravilnosti, poput nedostatka prevoda dokumentacije. Prema rang-listi iz 2018. godine, prvorangirani ponuđač je bio konzorcijum državne Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), državne firme Fortum iz Finske i kompanije Sterling & Wilson International Solar FZCO. (Fortum i EPCG po 49%, a S&W dva odsto).

Upravni sud Crne Gore je odluku prethodne Komisije o rangiranju kandidata poništio u septembru 2022. godine na prigovor jednog od ponuđača, konzorcijuma Montesolar. Onda se čekalo na izmjene Prostornog plana Crne Gore, sve do ove odluke Tenderske komisije. Nada da će Ulcinj dobiti još jedan veliki objekat za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, uz vjetropark na Možuri, sve je dalje, iako se prvobitno planiralo da ona proradi još krajem 2021. godine. U međuvremenu je potpisano pet aneksa za produženje roka za zakup zemljišta.

I ekološki aktivisti smatraju da mnogo opreznije treba ulaziti u ovako velike projekte, posebno ako ne postoji procjena stanja biodiverziteta na tom području. “Već šest godina traje lutanje sada već nekoliko vlada Crne Gore u pokušajima da se izmjenom prostorno-planske dokumentacije, bez poštovanja zakonskih procedura, obezbijede uslovi da se preko 6,6 miliona kvadratnih metara površine karakterističnog pejzaža Briske gore iskrči i oslobodi vegetacije, te da se na nju postave solarni paneli”, kaže za Monitor čelnica Green Home Azra Vuković. „Treba preispitati opravdanost lokacije na kojoj je planirana solarna elektrana na Briskoj gori, kako bi se izbjegla trajna degradacija ključnih vrijednosti ovog područja kroz uništavanje pejzaža, sječu šuma i negativne uticaje na ptice, biodiverzitet, kulturno nasljeđe i lokalno stanovništvo.“

Vuković navodi da je Briska gora područje izuzetnih prirodnih, ali i kulturnih vrijednosti, koje uključuje rijeku Bojanu, Šasko jezero i Knete. “Izgradnja solarne elektrane na Briskoj gori je još jedan u nizu velikih infrastrukturnih projekata u realizaciji kojih je primijenjen pogrešan redosljed koraka. Pošto je prije zaključivanja ugovora sa investitorom i izrade izmjena i dopuna važeće prostorno – planske dokumentacije neophodno bilo sprovesti procjenu stanja biodiverziteta na predmetnom području”, dodaje Vuković.

Čitav ovaj posao vrijedan preko 210 miliona eura do zadnjih dana svog tehničkog mandata vodila je vlada premijera Duška Markovića. Tako je, na primjer, izmjenama i dopunama Prostorno-urbanističkog plana opštine Ulcinj od kraja oktobra 2020. godine stvorila sve pretpostavke za početak radova. Tim dokumentom je bilo predviđeno da se zona za izgradnju solarne elektrane poveća za gotovo dva puta, sa prvobitno planiranih 4,7 na 6,6 pa potom na čak 9,25 miliona metara kvadratnih, odnosno da se kapacitet tog energetskog objekta poveća sa 118 megavata (MW) na čak 262 MW. Isticalo se da bi planirana godišnja proizvodnja iznosila oko 450 gigavat sati (GWh) električne energije godišnje.

„Ova solarna elektrana biće najveća ovog tipa u Evropi”, poručivali su predstavnici prvorangiranog konzorcijuma i navodili da će ona zapošljavati 226 radnika.

Prema saopštenju tadašnje crnogorske vlade, izgradnjom solarne elektrane na Briskoj gori, Crna Gora daje značajan doprinos borbi sa globalnim klimatskim promjenama i pravi iskorak prema većoj energetskoj efikasnosti i nezavisnosti, a izgradnja takvog objekta dovodi do poboljšanja ukupnog elektroenergetskog sistema Crne Gore.

Ulcinjsku vlast niko nije pitao za ove planove. Nije to bilo ni potrebno, jer je ključni faktor u lokalnoj samoupravi bila DPS, tadašnja Markovićeva stranka. Činjenica je takođe da bi, iako je riječ o ogromnom području, opština Ulcinj trebalo samo od zakupnine na zemljište godišnje da dobija oko dva miliona eura. Za lokalnu samoupravu čiji je budžet oko 16 miliona eura, riječ je o značajnoj sumi.

U Ulcinju su se ponadali da bi izgradnjom ovakvih kapaciteta Ulcinj postao centar proizvodnje obnovljive energije u Crnoj Gori. Uostalom, tako mu nešto pripada po prirodnim potencijalima: prosječno godišnje sijanje sunca (insolacija) u Ulcinju dostiže čak 218 dana. To je više od 2.700 časova godišnje ili dnevno 7,4 časova. U toku ljeta taj pokazatelj je veći za 50 odsto (11,5 časova dnevno).

Poznati ulcinjski ekolog Dželal Hodžić kaže za Monitor da obzirom na izvanredne mogućnosti i čist solarni potencijal, Ulcinj i Primorje, pa i čitava država, sve svoje potrebe za električnom energijom mogu lako i jednostavno zadovoljavati gotovo isključivo od sunca. “Posebno ako se zna da se veliki dio struje u našim domaćinstvima koristi za zagrijavanje vode!?”, navodi on napominjući da u ovom slučaju treba svakako treba uzeti u obzir primjedbe renomiranih organizacija civilnog društva kakva je Green Home.

Crna Gora je u decembru prošle godine dobila prvu solarnu elektranu izgrađenu na zemlji – Čevo solar, snage 4,4 MW. Država je, inače, izdala urbanističko-tehničke uslove za gradnju 30 velikih elektrana za zelenu energiju, najvećim dijelom solarnih postrojenja, snage 4.000 MW, ali realizacija na terenu, što se najbolje vidi na primjeru Briske gore, ide prilično sporo.

        Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo