Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠIN: RUINIRANI OBJEKTI U CENTRU GRADA UGROŽAVAJU PROLAZNIKE: Opština vezanih ruku

Objavljeno prije

na

I ovog ljeta, kao i mnogih do sada, turisti će usred centra Kolašina gledati polusrušene zgrade, od kojih su neke opasne po prolaznike i vozila. Brojni apeli odbornika lokalnog parlamenta, građana, a prije tri godine i inicijativa Turističke organizacije da se ti objekti uklone, za sada, bar u dva slučaja, nisu imali nikakvog odjeka, gubeći bitku s propisima. Prema zakonu, Opštini su, kažu u lokalnoj vlasti, vezane ruke, pa se i dalje čeka potez Ministarstva održivog razvoja i turizma, koje je i do sada ostajalo nijemo kada je o tom kolašinskom problemu riječ.

Zgrada starog suda u najužem centru već deceniju je opasnost za sve koji se nađu u blizini. Najviše što je na lokalnom nivou do sada moglo biti učinjeno, bilo je uklanjanje sitnijih djelova, koji su vislili s tog objekata. Takođe, i ograđivanje crvenom trakom, odnosno, zaštitnom ogradom, kao vizuelno upozorenje na opasnost. Turiste je to motivisalo da pitaju mještane zbog čega se zgrada u takvom stanju čuva od rušenja.

Kako kažu u Opštini, posljednje ograđivanje, to jest ograničavanje pristupa zgradi, prije nekoliko mjeseci, učinjeno je nakon što je urbanističko-građevinska inspekcija Ministarstva održivog razvoja i turizma kontrolisala objekat. Postupak je okončan u kolašinskom Sekreterijatu za urbanizam i sada se čeka šta će država odlučiti. Državi se, pokazalo se, ne žuri, pa zaštitna ograda, kojom je zamijenjena crvena taka još stoji, a Kolašinci u širokom luku obilaze objekat, naročito u danima kada je mnogo vjetra.

U skladu s novima zakonom, formirana je urbanističko–građevinska inspekcija Ministarstva održivog razvoja i turizma. Ta inspekcija je, na inicijativu Opštine, izašla na lice mjesta 29. januara radi kontrole objekta. „Komunalno preduzeće je obezbijedilo javne površine oko objekta do izvršenja mjera postupka”, kažu u kolašinskoj izvršnoj vlasti.

Sekretarijat za urbanizam je još prije skoro šest godina naložio da se obavi vještačenje i utvrdi stabilnost objekta u Ulici Boška Rašovića. Institut za razvoj i istraživanja u oblasti zaštite na radu iz Podgorice prije nekoliko godina u svom izvještaju naznačio je da objekat, zbog stanja u kojem se nalazi, predstavlja opasnost za ljude, susjedne objekte i bezbjednost saobraćaja. Iz tog Instituta takođe su konstatovali da bi troškovi rekonstrukcije premašili one za rušenje objekata i izgradnju novog.

Inspekore su, međutim, u Opštini dočekali tek početkom ove godine. I dok je lokalna uprava uspjela da nekoliko objekata iz centra ukloni, ,,stari sud” je ostajao zbog ,,specifične situacije.” Mnogo puta su, kažu, podsjećali vlasnika da je dužan da objekat zaštiti od daljeg propadanja.

,,Zaista smo imali i razumjevanja i strpljenja. Vlasnik objekta dugo je vremena uredno primao svu poštu ali nije pokazivao nikakvo interesovanje niti je za sve ove godine preduzeo bilo kakvu mjeru da objekat zaštiti od propadanja kako više ne bi ugrožavao bezbjednost saobraćaja, pješaka i objekata koji se nalaze u neposrednoj blizini”, kažu u Opštini.

Zgrada u kojoj je nekada bio smješten sreski sud, poznata je i kao ostavština trgovačke porodice Marić, a građena je prije 117 godina, u stilu secesije. Bivša vlast je prodala podgoričkom preduzeću, čiji je vlasnik Nebojša Bošković, za 120.000 eura. Izdati su mu urbanističko tehnički uslovi (UTU) za izradu projektno tehničke dokumentacije za rekonstrukciju objekata u postojećim gabaritima. Od tada, jedna od nekad najljepših i najstarijih kolašinskih zgrada, samo je problem više i lokalnim vlastima i građanima. Svako uklanjanje djelova s ,,kuće Marića” plaćano je novcem građana Kolašina. Prema nekim informacijama, ,,stari sud” trenutno je opeterećen hipotekom od 650.000 eura. Međutim, zemljište ispod i oko nje je opštinsko.

Bošković je kupio još jednu kolašinsku staru zgradu, nekada vlasništvo FK Gorštak za 80.000 eura. Iako je ta zgrada zbog lokacije na kojoj se nalazi mnogo manja opasnost, sada je ruglo grada, kako kažu mještani. Gotovo ništa nije ostalo od nekadašnjeg sjaja tog za lokalnu istoriju, ali i kulturu, vrlo bitnog objekta. Taj, ne samo kulturno i istorijski važan već i atraktivan prostor u samom centru grada sada je ruina.

Ta zgrada najvjerovatnije je građena 1920. godine. Prvi put se pominje 1930. kao Grand hotel, koji je imao sedam soba na spratu, a u prizemlji restoran, kafanu i recepciju. U hotel se ulazilo iz ulice koja se tada zvala Gavrilo Princip. Sredinom tridesetih godina prošlog vijeka zvala se Hotel Boškovića. Taj objekat je bio centar života Kolašina između dva svjetska rata, a posjetile su ga i brojne poznate ličnosti tog vremena. Tokom druge polovine prošlog vijeka objekat je mnogo puta mijenjao namjenu. Kao vlasništvo FK Gorštak, nekoliko godina predstavljala je centar za okupljanje sportista, ali i mnoga kulturna dešavanja.

Davno je Bošković pred novinarima obećao da će se njegov odnos prema tim zgradama promijeniti. On je rekao da je svjestan značaja koje ove zgrade imaju za Kolašin i da će, iako ga ne obavezuje zakon, pokušati da u potpunosti sačuva njihov izgled.

„Naravno da sam svjestan koliko su ti objekti stari. Zgrada starog suda, odnosno nekadašnja kuća Marića, biće u potpunosti očuvana u sadašnjim gabaritima. Renoviranjem se neće oštetiti njen izgled, a unutrašnjost ćemo prilagoditi novoj namjeni. Već su gotovi projekti i radovi će uskoro početi. Zgradu Gorštaka, nekadašnji Hotel Boškovića, moraćemo srušiti, jer je u vrlo lošem stanju, ali će se graditi nova zgrada koja će podsjećati na nekadašnji hotel, kako se to vidi na starim fotografijama”, obećavao je tada vlasnik.

Požalio se i da je kupujući objekte „višestruko štetovao”. Navodno godinama Opština nije uspijevala da iseli stanare iz zgrade „starog suda”, pa je to sam morao učiniti, snoseći troškove i za to..

„Koliko će još dotrajali objekti ugrožavati prolaznike i kvariti utisak o kolašinskom urbanističkom skladu, s lokalnog nivoa teško je reći. Međutim, malo kome nije jasno da je bivša kolašinska vlast za male pare prodala važan dio kulturnog nasljeđa i lošim izborom investitora stvorila sebi dodatni trošak, a građanima probleme. Ali, sve je dobro dok dio krova ili fasade s tih zgrada nekog ne ubije. Sve je to dio ogromnih problema, koje su nam ostavili prethodnici”, kažu u lokalnoj upravi.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

PISA TESTIRANJE UČENIKA: Crveni alarm koji je odavno upaljen

Objavljeno prije

na

Objavio:

PISA testiranje istražuje kako obrazovni sistem priprema učenike za izazove u životu, kako kreativno primjenjuju znanje, kako kritički razmišljaju, komuniciraju i rješavaju složene probleme. Ovi ciljevi, u suprotnosti su sa onim što naše obrazovanje već decenijama predstavlja

 

Stigli su rezultati PISA testiranja i opet pokazali da nam obrazovanje ne valja. Naši đaci ostvarili su gore rezultate od loših iz 2018, pa su na testu iz matematike na 54. mjestu, čitanja 56. i nauke na 62. mjestu.

PISA test, kojim su obuhvaćeni petnaestogodišnjaci iz 81 države, omogućava međunarodnu uporedivost obrazovnih sistema i postignuća učenika. Iz Crne Gore su učestvovala 5.793 učenika iz 63 škole, 49 srednjih škola gimnazija, mješovitih i stručnih škola, koji su testirani sredinom prošle godine.

Ovo testiranje ima za cilj da istraži kako obrazovni sistem priprema učenike za izazove u stvarnom životu, kako kreativno primjenjuju znanje, kako kritički razmišljaju, komuniciraju i rješavaju složene probleme. Sami ovi ciljevi, nažalost, su u suprotnosti sa onim što naše obrazovanje već decenijama predstavlja.

Loši smo čak i za region koji je ispod svjetskog prosjeka znanja. Jedino đaci u Sloveniji imaju iznad prosjeka nivo znanja iz matematike i nauke, dok im je nivo čitanja ispod prosjeka. U Hrvatskoj ispod prosjeka je nivo znanja iz matematike, a prosječna su dva druga mjerena indikatora. Ostali su po tri naznačene stavke ispod prosjeka – Srbija, Rumunija, Bugarska, pa Crna Gora. U odnosu na region, gore rezultate imali su učenici iz Sjeverne Makedonije, Albanije i sa Kosova, koje se inače nalazi na samom dnu rang-liste, zajedno sa Kambodžom i Azerbejdžanom.

Prosjek Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), čiji je PISA projekat, iz matematike je 472 boda, a u Crnoj Gori je 406, što predstavlja pad u odnosu na 430, što je bio najbolji rezultat 2018.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROGRAM PORODIČNO ORIJENTISANE RANE INTERVENCIJE: Osnaživanje porodice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uz podršku UNICEF-a i EU, novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu s kašnjenjima i smetnjama u razvoju pilotira se u Bijelom Polju i Kotoru

 

,,Institucije sada imaju ljudski lik preko koga mi dobijemo sve što nam je potrebno i zajedničkim snagama radimo na tome da pomognemo našem djetetu”, kaže Željka Veličković objašnjavajući model porodično orjentisane rane intervencije. Dok Željka razgovara sa nama, sa njenim trogodišnjim sinom Vukašinom igra se njen muž Novica i socijalni radnik Stevan Anđelković. Ćerka Veličkovića je u školi, a da se sada vrati, zatekla bi igračke i dvoje odraslih kako sa smiju i dodaju igračkama sa njenim bratom, kome tepaju Vuk, Vule.

Željka priča da su prije godinu i po primijetili da njihov sin ima neki rizik u razvoju. Krenuli su uobičajenim putem obilaska institucija. ,,Obilazili smo dosta ustanova i nijesmo bili zadovoljni. Prije pola godine psiholog iz Doma zdravlja predložio nam je da se uključimo u ovaj program rane intervencije i to je sasvim drugačija i bolja priča. Već  osjećamo olakšanje i mnogo smo osnaženiji kao porodica koja se nalazi pred izazovom’’.

Uz podršku UNICEF-a i Evropske unije novi model porodično orijentisane rane intervencije za djecu sa kašnjenjima i smetnjama u razvoju primjenjuje se u Bijelom Polju i u njemu je porodicama pružena timska pomoć od strane stručnjaka iz Doma zdravlja, vrtića, Centra za socijalni rad, Dnevnog centra.

U ovom gradu se mijenja praksa komplikovane komunikacije među stručnjacima koji su tu da pomognu djeci i roditeljima. Umjesto da roditelj sa djetetom ide u institucije i da prenosi vaspitaču što je kazao logoped, pa logopedu što je ustanovio psiholog, sada jedan od stručnjaka ima stalni kontakt, koji uključuje i kućne posjete, sa porodicom i koordiniše sve.

,,Trudimo se, i za nas je ovo izazov i iz ovog programa dosta i mi učimo”,  priča svoje iskustvo sa novim programom Željka. Dodaje da su kao porodica mnogo rasterećeniji i da pored njih kao roditelja u svemu učestvuje i njihova ćerka: ,,Srušena je ta barijera kada je u pitanju terapeut i dijete. Imamo kućne posjete i sada je to sve prilagođeno djetetu. A prije je sve to bilo u okviru Doma zdravlja. To je neuporedivo bolje i dijete to mnogo bolje prihvata”.

Primarni pružalac podrške za porodicu Veličković je psihološkinja Danijela Femić. Ona kaže da je jedna od važnijih stvari koja se desila ovim projektom da su medicinski radnici izašli iz uobičajenog modela rada: ,,Uvijek smo se vodili time da imamo što više papirologije, što više dijagnoza, pa ćemo onda na osnovu toga dalje da postupamo. Sada je paradigma drugačija. Hajde da vidimo šta dijete sve može, koje su jake strane djeteta, kako te jake strane da poboljšamo, a da pri tome ne etiketiramo dijete”.

Prepričava kako je, kada je prvi put došla u kućnu posjetu, pomislila da je ona sada u poziciji u kojoj su roditelji godinama unazad bili. ,,Oni dolaze kod nas, sto je između nas, na našem su terenu i mi smo ti koji imamo bijeli mantil, mi smo ti koji nešto zapisujemo. Kada smo prvi put došli u kućnu posjetu ja sam pomislila- ovo je njihov teren. Moramo da se ponašamo onako kako roditeljima godi i prija. I tada shvatite da ste ušli u jednu porodicu i da po prvi put sagledavate čitav jedan dan. Dešavalo nam se da roditelj kaže- meni dijete radi to kod kuće, a mi njemu na to – ali ne radi u kancelariji. To nam je pomoglo da dobijemo sliku jednog cijelog dana, da shvatimo kako to dijete funkcioniše, pa onda da na tome baziramo jačanje resursa koje već imamo”.

U sklopu ovog programa koji se realizuje u Bijelom Polju radi 12 stručnjaka, a u intenzivnom modelu, koji predviđa kućne posjete, uključeno je 12 porodica, a manje intenzivni model koristi 247 porodica.

Psihološkinja Femić ističe da je zahvaljujući Veličkovićima još deset porodica svoje dijete uključilo u tretman. ,,Prije neki dan osoba bliska Veličkovićima je došla i preventivno dovela svoje dijete. Kada su čuli da Novica dovodi svoje dijete, rekli su – odlično, ići ćemo i mi. Objasnili su mi da žele preventivno da dođu, da vide šta mogu sa svojim djetetom da poboljšaju“.

Ona smatra da je to velika stvar posebno u maloj sredini. Objašnjava i da nelagodu ljudi izaziva i to što u Domu zdravlja na odjeljenju u kojem radi još uvijek stoji natpis Centar za djecu sa posebnim potrebama. ,, Radi se na tome da se to promijeni u Razvojno savjetovalište, jer radimo sa svom djecom i sva djeca imaju potrebe. Ali to za sada sporo ide”, priča Femić.

Program koji je orijentisan ka porodici i baziran na podršci kroz dnevne rutine i aktivnosti u prirodnom okruženju, u kući ili vrtiću, sprovodi se na osnovu međunarodnih iskustava, najviše se oslanjajući na model koji se posljednjih petnaestak godina primjenjuje u Portugaliji. Pripodobljen model funkcioniše i u više gradova u Srbiji.

,,Skoro smo bili na obuci i da upoznamo kolege iz Niša. Tu sam vidio svrhu ovog programa i našeg tima. Velika je bila razlika između iskustva dve majke – jedne koja je odustala od rane podrške i druge koja je bila uporna i istrajala na korišćenju ovog programa. Ta majka je vesela, bez obzira što dete ima ozbiljne probleme. A dete je imalo i napretka, nije stagniralo, nego koliko je moglo ono je napredovalo. Bila je željna da još nauči i radi”, priča socijalni radnik Stevan Anđelković. Ističe: ,,Što se bolje upoznaju rutine, što se više produbljuje upoznavanje porodica, lakše se pomaže. Pomaže njima, a pomaže i nama”.

Željka kroz osmjeh objašnjava da je u posljednjih pola godine ostvaren vidan napredak: ,,Kao roditelji naučili smo kako da se pristupi djetetu, promijenili smo i pogled i način pristupa. Dakle, sve je prilagođeno djetetu, kako kod kuće, tako i u vrtiću. Ovaj program je omogućio ne samo da se dijete prilagođava vrtiću, nego da se i vrtić na neki način prilagodi djetetu. Vršnjačka zajednica je za njegov razvoj vrlo bitna. Isto i kući, sve rutine, svakodnevne situacije sve smo prilagodili njemu kroz igru”.

Iskustvo iz Bijelog Polja i ovaj pilot projekat trebalo bi da bude dobar putokaz drugim opštinama i državi kako da bolje i efikasnije pomognu djeci i roditeljima, ali i stručnjacima da postignu bolje rezultate u radu.

Predrag NIKOLIĆ
fofo: UNICEF/D.MILJANIĆ

 

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

GAZDOVANJE ŠUMAMA: Lopovluci kao praksa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava za šume je poslije pisanja medija formirala  komisiju koja je nedavno saopštila da nije našla nikakve neregularnosti na terenu.  Dobri poznavaoci prilika u šumarstvu u Rožajama kažu da treba samo postaviti pitanje kako to da je, kao i svake godine,  i ove godine sječena čamova građa na račun ogrjevnog drveta. Tvrde  i da nije teško provjeriti gdje je ta građa završila

 

Taman što je komisija Uprave za šume završila kontrolu i saopštila kako navodno ove godine nije bilo zloupotreba sa ogrjevnim drvetom, i da je sve plod neodgovornih medija i novinara, Osnovno državno tužilaštvo u Rožajama dobilo je nalog od Višeg državnog tužilaštva iz Bijelog Polja da započne iznova postupak u vezi sa manipulacijama sa ogrjevnim drvetom u tom gradu.

ODT Rožaje je po blagovremenoj krivičnoj prijavi 2020. godine taj predmet najprije odbacilo.

Pokazaće se, da ne samo da je to bila očigledna predizborna zloupotreba, prije nego je  DPS  poslije trideset godina izgubio vlast, već da se to redovno radi, svakog ljeta i jeseni. Redovna lopovska praksa.

Monitor saznaje da je ovih dana trebalo da se uzme izjava od jednog od inspektora šumarstva koji je podnosilac prijave, ali da je zbog  objektivnih razloga odloženo

Prema saznanjima do kojih je došao Monitor, odnosno prema krivičnoj prijavi iz 2020. godine napravljena je velika materijalna šteta državi Crnoj Gori, a zloupotrebom je umjesto ogrjevnog drveta kroz sanitarnu sječu, posječeno osam hiljada kubika najkvalitetnije čamove građe.

Cijena ogrjevnog drveta i tada je bila devet eura, dok se cijena kubika oblovine kretala oko stotinu eura.

„Prostom računicom se može doći do brojke od 800 hiljada eura, ako se samo radi o oblovini. Kada se oblovina izreže u dasku, onda je cijena kubika 250 eura, a šteta po državu Crnu Goru je dva miliona eura. U nekom finalnom proizvodu, kao što su planinske drvene kuće koje se grade u Rožajama, šteta je još puta pet, što znači deset miliona “ – kazao je Monitoru dobro obaviješteni sagovornik.

Ovaj već skoro zaboravljeni slučaj počeo je tako što je lugar iz Rožaja Sait Ljajić prijavio inspekciji za šumarstvo neregularnosti, a inspekcija je postupila po njegovoj prijavi.

Ljajić još nije zvanično obaviješten da postupak u Osnovnom državnom tužilaštvu kreće iz početka, ali nam je potvrdio da je on bio inicijator prijave. On kaže da i dalje čuva sve papire u vezi sa tim slučajem, iz kojih se može vidjeti ko je sve bio upleten u slučaj i kome se sve žalio.

„ Ja sam spreman da sve što posjedujem od dokumentacije i što znam, ponovim i danas,“ – kazao je Ljajić.

Prema Monitorovim izvorima Uprava za šume je tada dozvolila samo sanitarnu sječu u 90 odjeljenja.

„Šta je umjesto toga urađeno? Od tih 90 odjeljenja, sječa je izvršena u samo 30, a zatim je sječena najkvalitetnija čamova građa u 192 odjeljenja“ – kazao je taj sagovornik.

Osnovno državno tužilaštvo u Rožajama je, međutim, tu krivičnu prijavu Inspekcije za šumarstvo odbacila, ali su se inspektori, po nalogu Uprave za inspekcijske poslove, odmah žalili Višem državnom tužilaštvu.

„Slučaj je mirovao preko tri godine, a ovih dana više državno tužilaštvo iz Bijelog Polja je naložilo Osnovnom državnom tužilaštvu u Rožajama da postupi po ovoj prijavi, pa su neki od aktera iz tog perioda počeli da dobijaju pozive “ – kazao je taj sagovornik.

Ove godine neki od drvoprerađivača i građana Rožaja javno su saopštili da se drvo za ogrjev, koje je ranije za te namjene odredila Uprava za šume po cijeni od samo devet eura po kubiku, u Rožajama i ove godine masovno zloupotrebljava i  završava na pilanama u tom gradu ili se izvozi na Kosovo. Kao i 2020.

Monitoru je dostavljen i spisak građana Rožaja koji su dobili „ogrjevno“ drvo 2022. godine, i po čemu se može vidjeti da se uglavnom radi o čamovom drvetu, koje se ne koristi za ogrjev. Na spisku za prošlu godine, na primjer, ima i ljudi koji nisu među živima, koji su koncesionari, ili onih dobrostojećih, kao i ljudi čija imena su na spisku po više puta.

„Ono što bih ja sugerisao je to da se javnosti stavi na uvid spisak građana koji su dobili drvo po toj cijeni ove godine. Zašto se taj spisak krije? Na njemu ima i funkcionera. Ali to drvo ne završava u ogrjev, već se na račun njega sječe prva klasa i preprodaje“ – tvrdi taj sagovornik Monitora iz Rožaja.

Na udaru su, kako kaže, odjeljenja Kočine, Kacuber, Nurkovići i odjeljenje broj 14.

„Na tim lokacijama u toku je opšta akcija sječe na račun ogrjevnog drveta, a sječe se drvo najbolje klase. Odakle je tamo čekić i doznaka“ – pita taj sagovornik.

On tvrdi i da u Rožajama postoje firme koje nemaju nikavog ulaznog papira za robu, a bave se izvozom.

„Odakle im papiri za izvoz drveta na Kosovo, za Srbiju i Albaniju, ako nemaju papire za ulaz robe. Ja vam mogu reći koja je to firma, ali to nije moj posao. Neka se država sa time pozabavi“ – kaže ovaj sagovornik iz Rožaja.

Prema njegovim riječima, na ovaj način, odnosno na račun ogrjevnog drveta, godišnje se ukrade od deset do petnaest hiljada kubika šume najbolje klase.

Uprava za šume, na čijem čelu je i dalje Armin Mujević u ostavci, poslije pisanja medija, formirala je komisiju koja je nedavno izdala saopštenje da navodno nije našla nikakve neregularnosti na terenu, i pozvala sve koji bilo šta znaju da prijave tužilaštvu.

Dobri poznavaoci prilika u šumarstvu u Rožajama kažu da treba samo postaviti pitanje kako to da je, kao i svake godine,  i ove godine sječena čamova građa na račun ogrjevnog drveta, i da nije teško provjeriti gdje je ta drvna građa završila. Oni tvrde da u Rožajama ima oko 25 neregistrovanih pilana koje uvijek na lageru posjeduju velike količine drveta.

„Ako nas prinude, mi ćemo spisak za 2022. godinu umnožiti, i raširiti kao letak po gradu, pa neka građani Rožaja čitaju i vide ko je sve bio na spisku za ogrjevno drvo prošle godine. Znamo i ko to radi. I to možemo javno reći“ – kazao je jedan od rožajskih drvoprerađivača.

Kada je krivična iz 2020. godine najprije odbijena i kupila prašinu u fiokama tri godine, dok VDT Bijelo Polje nije naložilo ovih dana da se po njoj postupi, na čelu Uprave za šume još je bio kadar Demokratske partije socijalista Nusret Kalač. Ništa čudno. Čudno je što se ništa nije promijenilo ni poslije Nusreta i DPS-a. Lopovlucima u šumama nikad kraja.

                                                                                                                  Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo