Povežite se sa nama

OKO NAS

VIKEND U TITOGRADU: Vremeplov koji je probudio jugonostalgiju

Objavljeno prije

na

,,Danas ‘ljeba više ‘ljeba nikad biti neće”, piše na papiru zalijepljenom na izlogu poslastičarnice. U restoranu Radovče mladi konobari, obučeni u bijele košulje sa crnim leptir mašnama, služe kuvanu kafu gostima okupljenim oko kariranih stolnjaka. Djeca sa štapovima šećerne vune i kornetima sladoleda radoznalo obilaze stanicu Milicije, zatvor Jusovaču, Kino Kulturu, vojni odsjek, fotografsku radnju.

Ispred Titove slike, sa crvenom maramom oko vrata sredovječni gospodin deklamuje pionirsku zakletvu. Njegovi prijatelji, naslonjeni na školske klupe, sa osmjehom mu aplaudiraju.

U godini u kojoj se obilježava vijek nastanka prve Jugoslavije, na podgoričkom Trgu nezavisnosti, manifestacija Vikend u Titogradu okupila je generacije svih uzrasta. Jedni se prisjećaju, a drugi upoznaju sa uspomenama na neko bolje i srećnije vrijeme.

,,Kao neko ko je rođen i ko je živio u Jugoslaviji, smatram da imam ne samo pravo, već i neku vrstu dužnosti pričati o jednoj nevjerovatnoj državi jednakosti i jedinstva, državi blagostanja”, govori Milenka Radojičić, dok prstima prelazi preko slova na Continental pisaćoj mašini. ,,Svi smo bili jedna velika porodica, a danas toga nema. Svako je na svojoj strani, a nikome nije bolje”, dodaje.

Jugonostalgija, fenomen koji se počeo sve više širiti nakon devedesetih, ne zaobilazi ni one koji nekadašnju državu nisu stigli da upamte.

Inicijator Vikenda u Titogradu Ljubo Jovović prijatno je iznenađen interesovanjem, prije svega, mladih ljudi i djece.

,,Svi posjetioci su zapazili da je upravo njihova reakcija veoma pozitivna. Oni aktivno učestvuju, predlažu, imaju pitanja. Imam osjećaj da, kad izlaze iz ovog svojevrsnog vremeplova, izlaze za zeru bolji jer svi izlaze sa osmjehom”, komentariše Jovović.

On kaže da su u tri knjige utisaka ispisane riječi hvale od generala Jugoslovenske narodne armije, pa do djece koja tek počinju da pišu.

,,Te tri sveske na linije meni i mojim saradnicima su dokaz da smo uspjeli”, ističe on.

Među montiranim zdanjima koja su davala šarm gradu koji je od 1946. do 1992. godine nosio ime po predsjedniku SFRJ, dvadesetdvgodišnji Vuk Vujisić, predsjednik i jedan od osnivača udruženja građana Jugoslovenski vremeplov, opisuje svoj doživljaj vremena probuđenog ovom izložbom.

,,Mi koji se ne sjećamo Titograda, Tita i SFRJ, živimo kroz priče starijih”, kaže on. ,,Iz tih priča čujemo da je to bila zemlja snova, sreće i blagostanja. Radnici su imali prava o kojima mi možemo samo da sanjamo, postojala je socijalna pravda, bratstvo i jedinstvo”, govori Vuk i dodaje da je svjestan da je SFRJ nije bila idealna, ali da ljudi pamte mnogo više lijepih, nego ružnih stvari iz tog vremena.

Na trosjedu ispred jednog od onih televizora sa nezaobilaznim heklanim miljeom, kraj drvenog kredenca popunjenog ukrasnom keramikom, stariji gospodin prelistava NIN iz ‘83. godine. ,,Još imamo isti ovakav kući, a ovdje ga pokazuju kao istorijski eksponat”, kroz smijeh dobacuje njegova supruga pokazujući na Vilerov goblen sa izvezenim lanetom koji je okačen iznad televizora.

Na stolu ispred trosjeda nalazi se otvoren Titov kuvar, knjiga čiji su autori Branko Trbović i Ivan Ćosić, lični nutricionista i poslužitelj pokojnog predsjednika.

Kraj ovog malog dnevnog boravka postavljena je i tipična kuhinja iz osamdesetih, sa šporetom marke Florida, frižiderom Obod i posuđem jugoslovenske proizvodnje.

Na izložbi se mogu vidjeti i razne pisaće mašine, fiksni telefoni, gramofoni, mašine za šivenje, fotoaparati i još mnogo drugih uspomena iz ovog vremena.

Na Trgu je parkirano nekoliko oldtajmera, uključujući i vatrogasno vozilo.

Tu je i minijaturna postavka Njegoševog parka sa drvenom klupom i velikim brojem sadnica cvijeća i drveća.

Najveću nostalgiju, čini se, izaziva maketa Kina Kulture, sa posterima koji najavljuju kultne filmove Ko to tamo peva i U zmajevom gnezdu.

,,Nama koji smo prve filmove u životu pogledali u Kinu, malo je tužno gledati ovu plastičnu imitaciju. Mnogo su toga porušili kada su srušili Kino Kulturu”, kaže Podgoričanka Ivana Raičević.

Ipak, i u ovoj maketi nekadašnjeg titogradskog bioskopa, u večerima trajanja manifestacije, projektuju se filmovi i doživljaj je neuporediv sa gledanjem filmova u modernim bioskopima.

Uz svirku benda Dobri momci i iscenirana hapšenja i privođenja u Miliciju i Jusovaču, organizatori su osmodnevni Titograd učinili još privlačnijim posjetiocima.

Ljubo Jovović smatra da je nostalgija sasvim prirodan dio procesa staranja koji sve ono što je prošlo čini ljepšim. On ističe da moderna Podgorica može višestruko ponuditi više od nekadašnjeg Titograda.

,,Ono što ne može ponuditi je prizor djece iz komšiluka koja se igraju klikera ili žmurke, ali to nije problem grada već sveopšteg napretka koji sobom briše neke lijepe navike iz prošlosti”.

Kako navodi, cilj izložbe jeste da se iz prošlosti izvuče ono lijepo.

,,Stvar je jedino u neminovnom protoku vremena kada čovjek više gleda za sobom nego ispred sebe i ono iza mu se čini boljim. Treba se samo osvrnuti nazad, ali uvijek gledati naprijed”, kaže Jovović.

Međutim, čini se da je ,,naprijed” u koje su gledale generacije stasale u Jugoslaviji, ipak lošije od njihove bivše sadašnjosti. Možda se, sa pogledom u vrijednosti iz prošlosti, ,,naprijed” današnje djece može popraviti.

Miljana DAŠIĆ

Komentari

Izdvojeno

KONTROLA OPTUŽNICE PROTIV BIVŠE PREDSJEDNICE VRHOVNOG SUDA: Medenica tvrdi da je žrtva politike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je poslije petog puta, ipak održano kontrolno ročište za optužnicu protiv bivše predsjednice Vrhovnog suda, o kvalitetu rada Specijalnog tužilaštva u ovom slučaju, odluku će donijeti vijeće sudije Gorana Šćepanovića, koje može da potvrdi tužilački akt, vrati ga na dopunu ili donese odluku o obustavi postupka

 

Nekadašnja predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Vesna Medenica, ove je sedmice u zgradu kojom je šefovala 14 godina ušla  kao optužena, uz pratnju advokata. Razlog: kontrola optužnice koju je još u oktobru prošle godine Specijalno tužilaštvo podiglo protiv nje, njenog sina Miloša i još 15 osoba.

Nakon tri sata ročišta, dobila je vrijeme da iznese  sve što misli o tužilačkom aktu.

„Istrpjeću ja ovo, jer ova optužba nije želja da se stane na kraj visokoj korupciji već da se prikupe birači“, poručila je Medenica, koja je optužnicu nazvala pretpostavkom. Poručila je da se ne može „tako lako neko optuživati“.

“Već 40 godina mog rada u crnogorskom pravosuđu učinilo je da sagledam neke stvari bolje nego moji branioci. Mene niko ne može bolje da brani nego ja sama…Neću vam reći kako doživljam to što mi je, kao predsjednici Vrhovnog suda, stavljeno na teret da sam član organizovane kriminalne grupe. To ću ponijeti sa sobom. Ali, reći ću da je tužilac morao popisati čime sam ja to zloupotrijebila, odnosno iskoristila svoj službeni položaj i svojim radnjama omogućila da se nesmetano krijumčare cigarete. Kada, kako, kome, gdje i čime sam ja to uradila. Da su sprovedene radnje, koje je odbrana predložila, danas optužbe ne bi bile ovakve”, kazala je Medenica.

Ona je pitala tužilaštvo od koga je, kada, koliko i zašto uzela mito, koji joj se, takođe, stavlja na teret.

Vijeću sudije Gorana Šćepanovića, predočila je i da nije imala nikakvu skaj komunikaciju, što se vidi iz prikupljenih dokaza.

„Nemam ni bilo koju drugu spornu komunikaciju. Ne daj Bože da ima neka slika sa članom neke kriminalne organizacije, ništa bi bio ovaj medijski stampedo u odnosu na to“, kazala je Medenica.

Ona je tražila od Tužilaštva da pojasni i kako je je mogla da ima uticaj na sudije ako je već 15 mjeseci u penziji.

Tokom izlaganja Medenica je tvrdila i da su u istražnom postupku povrijeđena njena prava.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUŽBE ZAŠTITE I SPAŠAVANJA NA SJEVERU:  Pomoć za svaku nevolju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedostatak opreme i  vozila i  nedovljno  zaposlenih, u većoj ili manjoj mjeri, i dalje su zajednički problem za sve službe zaštite i spašavanja na sjeveru države. Uz to, vatrogasci su, kažu, često u prilici da rade ono što im nije u opisu posla i za šta nijesu dovoljno obučeni

 

Nevrijeme sredinom januara još jednom je razotkrilo sve nedostatke u opremljenosti i kadrovskim potencijalima službi zaštite i spašavanja (SZS) na sjeveru države. Da bi to nadomjestili, tvrde vatrogasci, bili su prinuđeni da su na terenu neprekidno 24 sata, često bez adekvatne opreme. Ocjena vatrogasaca je da se minulih nekoliko godina jesu donekle poboljšali uslovi njihovog rada, ali da i dalje nijesu ni blizu onih koji bi im omogućili da su bezbjedni i daju svoj maksimum.

Iako u nekim opštinama podmlađene, SZS i dalje imaju problem što je značajan dio vatrogasaca u srednjem životnom dobu. To i nedovoljan broj zaposlenih je veliki problem i mojkovačke SZS. Od 10 vatrogasaca, kaže komandir Marinko Medojević, dvojica su stariji od zakonskog minuma za obavljanje tog posla. Prema propisima vatrogasci ne bi smjeli biti stariji od 55 godina.

„Zaista je 10 vatrogasaca malo za Mojkovac. To je najbolje pokazalo posljednje nevrijeme kada smo gotovo bez prestanka bili na terenu danima. Mogao sam da formiram samo tri ekipe, od kojih su dvije bile na terenu, a jedna pripravna. To je nedovoljno i fizički iscrpljuje zaposlene. Kada sam, nakon posljednjih lokalnih izbora u Mojkovcu, došao na ovo mjesto, zatekao sam još puno nedostaka, koji smetaju da SZS obavlja svoje poslove kvaliteno. To za sada nadoknađujemo velikim požrtvovanjem i boljim odnosom lokalnih vlasti. No, još puno je posla na tom putu”, kaže sagovornik Monitora.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

LIM ZATRPAN OTPADOM – SMEĆE SKUPLJAJU U SRBIJI: Plutajuća sramota

Objavljeno prije

na

Objavio:

Problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema

 

Kada su na televiziji u posljednjem poplavnom talasu prikazani snimci velikih količina smeća u rijeci Lim, zaustavljenog na takozvanim lančanicama kod Priboja, ponovo je aktuelizovano pitanje zagađenja ove međunarodne rijeke na području Crne Gore.

Ekološki aktivisti iz Priboja tvrde da je iz Crne Gore u noći poplava, plutajući Limom, samo u prvom talasu, u novembru, u taj grad na jugu Srbije stiglo oko 15 hiljada kubika raznog otpada. Ista slika ponovila se mjesec kasnije, u drugom talasu, kao i ovih dana, kada je po treći put nivo Lima dostigao kritični nivo i pokupio sa obala sve što je stigao. Smeća, najviše.

Aktivisti iz Priboja apeluju da se u gornjem toku Lima, kroz Crnu Goru, smeće ne odlaže na obalama ove rijeke ili u rijeku. ,,Svi znamo da svako selo ima svoj potok, a svaki potok ima deponiju, i jednostavno svi zajedno treba da se prizovemo pameti”.

Mediji u Srbiji ukazju da poplave na površinu izbacuju posljedice naše nebrige o okruženju. ,,Lim po pravilu postaje plutajuća deponija – sve do brane Potpeć u Priboju. Tu se svakodnevno izvlači do 25 kamiona raznog smeća. Očekuje se da prekogranični EU projekat, vrijedan 366.000 evra, komunalnim preduzećima Bijelog Polja i Priboja obezbijedi bar osnovna sredstva u borbi protiv zagađenja rijeke. Samo je količina promjenjiva kategorija, sve ostalo je izvjesno – period pojave, razvoj i pravac uticaja na život, ekologiju i troškove”, prenio je Javni sevis u toj državi (RTS).

Oni su podsjetili da su opštine Priboj i Bijelo Polje ranije potpisale sporazum o međugraničnoj saradnji koji će doprinijeti zaštiti Lima. ,,Za nepunih sedam sati, smeće sa divlje deponije, nedaleko od Bijelog Polja, stići će nadomak HE Potpeć. Ovako nabujala rijeka pokupiće sav otpad sa priobalja svih šest opština kroz koje prolazi do Priboja i ne zna se koji je prizor mučniji – da li količina ili brzina kojom taj otpad stiže. Činjenica da su Bjelopoljci iz Lima prošle godine, sa 52 divlje lokacije, izvukli 1.500 kubika smeća, sada je zanemarljiva, zbog svih onih bahatih i nesavjesnih ljudi koji su nastavili po starom”, prenosi RTS.

Finansiran iz IPA projekata, ovaj program će Bijelom Polju donijeti novu opremu, omogućiti efikasniji rad, i borbu protiv plastike i svakog drugog otpada. ,,Najbitnije je da ćemo nabaviti dvije barijere za hvatanje i usmjeravanje plutajućeg otpada na rijeci Lim, koje ćemo postaviti na gornjem i donjem slivu rijeke, koja protiče kroz opštinu Bijelo Polje”, kazao je Radenko Bujošević, izvršni direktor DOO Komunalno Lim.

Za Pribojce iz tog projekta stiže katamaran i dodatna oprema, ali više od svega, ova saradnja bi trebalo da bude model kojim bi se razmrdala svijest u svih devet opština kroz koje Lim na svom 220 kilometara dugom putu teče do ušća u Drinu. Četiri su u Crnoj Gori, tri u Srbiji i dvije u Bosni i Hercegovini.

,,Nadam se da će ovaj ugovor biti povod i drugim opštinama u slivu rijeke Lim, da nastave našim stopama, kako bismo ovu rijeku očistili od divljih deponija i time doprineli boljem i zdravijem životu naših sugrađana”, izjavio je direktor JKP Usluga Priboj, Željko Ječmenica.

Da je kroz Crnu Goru Lim najugroženiji upravo na području Bijelog Polja, smatra novinar iz tog grada Milovan Novović. On je, kako kaže, napisao makar pedeset tekstova o zagađivanju rijeke Lim na području bjelopoljske opštine, ali je rezultat svega bio ,,jedna velika nula”. Novović je Monitoru kazao da su sve akcije koje su sprovedene nakon tih tekstova bile vrlo kratkotrajnog karaktera. On ukazuje na opasnu i nedopustivu uvezanost institucija i pojedinaca koji zagađuju rijeku.

,,Čitav sjever pokriva samo jedan inspektor, čije je sjedište u Beranama, i kada se njemu prijavi neki incident, ekocid ili nelegalna ekploatacija šljunka, istog trenutka se to nekako dojavljuje i vlasnicima pogona ili fabrika, i tako, dok inspektor stigne, već je uveliko kasno”, upozorava Novović.

Prema njegovim riječima sa druge strane ne postoji niti se pokazuje takozvana snaga države da fabrikama na području Bijelog Polja naloži da ugrade prečišćivače i filtere na sistemima za otpadne vode.

,,Od kolektora, priče i pompeznih najava o njegovoj izgradnji, još uvijek nema ništa, tako da je rijeka Lim, sa svim svojim pritokama, pretvorena u veliki fekalni kanal. Divlje cijevi su svuda, a riblji fond je na području Bijelog Polja potpuno uništen”, tvrdi Novović. Novinar iz Bijelog Polja upozorava  i na činjenicu da je na obalama ove rijeke samo registrovanih stotinu i četiri divlje deponije, dok je neregistrovanih još ko zna koliko.

Nevladina organizacija iz ovog grada Euromost preko deset godina se bori da zaštiti Lim, ali, nažalost, situacija je, kako ističu, svake godine gora, gdje se zbog nekontrolisanog odlaganja otpada na njenim obalama ne šteti samo Bijelom Polju i Crnoj Gori, već i susjednim državama, Srbiji i BiH, u kojima se otpad spušta nakon svakih većih kiša. ,,Zbog nečinjenja naših državnih i opštinskih institucija, Vlada Srbije ozbiljno razmišlja da postavi lančanice, mnogo visočije od Priboja i Prijepolja, odnosno na granici sa Crnom Gorom, i da se tu zaustavi plutajući otpad. U tom slučaju bi bjelopoljske opštinske i crnogorske vlasti morale da čiste”, kažu u Euromostu.

Iz ove nevladine organizacije Monitoru su kazali kako su godinama organizovali veliki broj ekoloških akcija čišćenja obale Lima, ali kažu da se na ista mjesta baci otpad, tako da više nema svrhe organizovati takve akcije, dok god lokalne i državne institucije, ne počnu da preduzimaju nešto po pitanju zagađivanja ove rijeke. Oni su se zbog toga obratili i međunarodnim institucijama, pa podsjećaju da je evropski komesar za životnu sredinu napomenuo da će Crna Gora  morati nakon pristupanja EU dostići potpunu usklađenost sa ekološkim zakonodavstvom, jer trenutno zakon EU još nije obavezujući za Crnu Goru.

Iz Euromosta tvrde da je Brisel prepoznao Lim kao rijeku od značaja ne samo za Crnu Goru, već za čitav region pa i Evopsku uniju, jer pripada crnomorskom slivu. ,,Koalicija ekoloških organizacija iz Crne Gore, Srbije i BiH, koja se bori da zaštiti Lim, zatražiće da se uklone i sva privremena odlagališta otpada, koja se nalaze pored rijeke i u Crnoj Gori i u Srbiji”, kažu iz ove nevladine organizacije.

Da je Evopska unija, preko svoje misije u Crnoj Gori, prepoznala ovaj problem, jasno je i po tome što su sa skoro petnaest miliona finansirali izgradnju kolektora u Beranama. Tako u slivu Lima kroz našu državu, ova međunarodna rijeka je zaštićena od fekalnih zagađenja jedino u Beranama.  Ali to ne znači da na njenim obalama u Beranama nema sijaset divljih deponija, kao i na području Andrijevice i Plava.

Možda bi trebalo da se lančanice, onakve kakve smo vidjeli u Priboju, postave uzvodnije, prema Crnoj Gori, i onda se više ne bi postavljalo pitanje da li je plutajući otpad u Priboj stigao iz naše države, ili sa teritorije Prijepolja. U Priboj uvijek kod ovakvih ekocida stiže pomoć u mehanizaciji iz Beograda, da bi mjesecima čistili rijeku. Otpad, destine hiljada kubika, srećom se tu zaustavlja i ne ide dalje prema Bosni i Hercegovini, u Drinu, i dalje Drinom, ko zna dokle.

U svakom slučaju, problem će postojati sve dok kese sa smećem umjesto u kontejnere, bacamo u potoke i rijeke. I sve dok ti kontejneri ne budu odlagani na sanitarne deponije. A sanitarnih deponija u slivu rijeke Lim na području Crne Gore za sada nema. Zato slike plutajućeg otpada sa takozvanih lančanica u Priboju predstavljaju plutajuću sramotu. I opomenu.

                                                                                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo