Povežite se sa nama

OKO NAS

PETNJICA: DOTRAJALA ELEKTRODISTRIBUTIVNA MREŽA: Struja na bateriju

Objavljeno prije

na

petnjica

Kada se nedavno neko u Petnjici našalio i po čitavoj varoši izlijepio „umrlic” za elektrodistributivni sistem, to je izgledalo komično, ali je, u suštini, ukazalo na činjenicu da je stanje elektrodistributivne mreže na području najmlađe crnogorske opštine katastrofalno.

„S neizmjernim bolom i posljednjim izmirenim računom za struju obavještavamo građane Petnjice da je poslije teškog stanja i dugotrajnog nemara nadležnih elektrodistributivna mreža u Petnjici mrtva”, pisalo je na plakatu.

Kao ožalošćeni, potpisani su građani Petnjice „koji redovno izmiruju račune za struju i koji već pedeset godina trpe ovakvo stanje”.

Petnjičani kažu da je „umrlica” nastala iz revolta, uz tvrdnju da skoro svakodnevno imaju problema sa snabdijevanjem električnom energijom.

Oni ističu da su zbog dotrajale mreže, kao i starih transformatora, učestali ispadi na elektromreži. Naglašavaju da posljedice takvog stanja osjećaju svi. Od fabrike za obradu mliječnih proizvoda Radmančica, čija proizvodnja isključivo zavisi od električne energije, pa do novootvorene fabrike peškira na Boru.

Trpe, kako ističu, i ugostiteljski objekti, zdravstvena ustanova, kao i brojni građani koji se, zbog strujnih udara, suočavaju sa čestim kvarovima na kućanskim aparatima.

Mještani Petnjice već se duže vremena obraćaju nadležnim službama, Elektroprivredi i Crnogorskom elektrodistributivnom sistemu (CEDIS) zbog neurednog elektrosnabdijevanja. Međutim, sve se završavalo na obećanjima, iako Petnjičani spadaju u grupu potrošača koji redovno izmiruju račune za struju.

U lokalnoj upravi u Petnjici ističu da su reakcije mještana opravdane i da je krajnje vrijeme da se na prostoru Bihora stvore uslovi za adekvatnije napajanje električnom energijom. Osnovni problem je u tome što se opština napaja sa 10 KW elektro-vodom, što nije dovoljno, objašnjavaju i ističu da se urgencije i inicijative prema CEDIS-u svode na to da se u Petnjici mora graditi više energetskih objekata.

„Zato očekujemo da će se u ovoj godini više ulagati u elektro-energetske objekate kao što su takozvane stubne trafostanice, jer bi to znatno doprinijelo stabilnosti u napajanju električnom energijom”, kažu u lokalnoj upravi.

Oni smatraju da u Petnjici mora postojati neki organizacioni oblik pružanja usluga od strane CEDIS-a ili Elektroprivrede Crne Gore, kako bi ekipe električara mogle da brže intervenišu na otklanjanju kvarova.

„Nakon prijavljivanja kvara, ekipe iz Berana reaguju brzo, ali sam dolazak do Petnjice ili eventualno angažovanje na drugom mjestu, izaziva duže čekanje i stvara neprijatnost potrošačima”, – objašjavaju u Opštini Petnjica.

Iz CEDIS-a, međutim, saopštavaju da je napajanje električnom energijom na područja Petnjice, uglavnom uredno, osim u slučajevima loših vremenskih prilika.

„Tvrdnje da su prekidi u napajaju električnom energijom na područja Petnjice svakodnevni, nijesu tačne. Prema podacima naših nadleznih službi, u udarnim zimskim mjesecima, kada su inače najčešći prekidi na mreži zbog lošeg vremena, bilo je manje od 20 sati neplaniranih prekida na području opštine Petnjica”, saopštili su iz CEDIS-a.

Oni tvrde da je na području Petnjice prošle godine ugrađeno više od dvije stotine stubova, oko pet kilometara kablova i ostalih elemenata distributivnog sistema te istovremeno najavljuju da su za ovu godinu, pored radova u niskonaponskoj mreži, predviđeni i radovi u trasama dalekovoda Trpezi i Petnjica kao i radovi na dalekovodu Petnjica-Tucanje.

Iz CEDIS-a takođe najavljuju da je za naredne tri godine, u cilju poboljšanja elektrosnabdijevanja na području Bihora, planom investicija predviđeno ulaganje od oko 250 hiljada eura.

Situacija s elektrodistributivnom mrežom na području Bihora samo je jedan od aspekata zapostavljanja ovog kraja od trenutka kada je Petnjici 1957. oduzet status opštine.

O neadekvatnoj situaciji govori i činjenica o potpuno neiskorištenim hidroenergetskim potencijalima ovog kraja. Dobra stvar je, kažu mještani Petnjice, što još nijedna rijeka s ovog područja nije data na koncesije privatnicima koji bi učinili ono što rade i u susjednim opštinama, ali je s druge strane loše što taj potencijal niko ne koristi.

„Nekada je na području Bihora bilo stotinu vodenica, od kojih nijedna nije sačuvana, ali je realna mogućnost da se na njihovim mjestima isntaliraju male protočne hidroelektrane. Struja koju bi proizvodile možda bi bila dovoljna za potrebe čitavog ovog kraja”, kaže hroničar malih elektrana Miodrag Barjaktarović.

„Jedan Petnjičanin koji radi u Švajcarskoj namjeravao je da gradi malu hidrocentralu na rijeci Popči. Kada sam mu objasnio šta mu sve treba od papira da bi ispunio birokratsku proceduru, odustao je od te ideje. S druge strane, vidimo kako tajkuni vrlo lako dobijaju koncesije po sjeveru i na nakaradan način, kakav je na zapadu prevaziđen, prave više štete nego koristi za lokalno stanovništvo. Oni se rukovode samo profitom i ničim drugim”, dodaje Barjaktarović.

Da apsurd u odnosu na današnju situaciju bude veći, Barjaktarović podsjeća da je upravo u Petnjici, kod sadašnjeg objekta motela, odmah poslije Drugog svjetskog rata bila izgrađena mala hidrolektrana, čiji su ostaci i sada vidljivi.

„Kao i sve druge iz tog doba, ova hidroelektrana nije bila velikog kapaciteta. Strujom je snabdijevala važnije zgrade u tadašnjoj opštini, kao i nekoliko destina kuća. Radila je nekoliko godina, dok nije napravljen dalekovod kojim je struja na područje Bihora dovedena iz Berana”, prisjeća se Barjaktarović.

Kako je tada dovedena, takva je, čini se i danas. Tako makar u šali kažu mještani Petnjice.

„Ožalošćeni građani Petnjice”, kojima zbog problema sa strujom svakodnevno ,,crkavaju” aparati, s mnogo prava i ne bez raloga postavljaju pitanje da li žive u devetnestom ili u dvadeset prvom vijeku.

Reklo bi se da struju imaju kao s početka prošlog vijeka, a plaćaju je papreno kao i svi građani Crne Gore. I osim šale i performansa, uglavnom uredno ćute. Kao i drugi.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo