Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠINAC MILAN RAKOČEVIĆ TUŽIO CRNOGORSKI ELEKTROPRENOSNI SISTEM: Dalekovodom protiv prava na svojinu

Objavljeno prije

na

Kolašinac Milan Rakočević je u aprilu prošle godine pred kolašinskim Osnovnim sudom tužio Crnogorski elektroprenosni sistem (CEPS). Rakočević je tražio da mu se isplati nadoknada za, kako tvrdi, uzurpaciju zemljišta. On tvrdi da dalekovod na njegovom imanju u zaseoku Raičevini nema građevinsku niti upotrebnu dozvolu i da njegovoj porodici nikad nije isplaćena naknada za zemljište.

,,Iako je parcela moja i ja na to zemljište uredno plaćam porez , ispada da od nje ima koristi samo Elektroprenos, jer su njihovi objekti tamo. Ne mogu da se bavim poljoprivredom na svom zemljištu, da ga zalivam mlazom vode, da ravnam zemljište građevinskim mašinama, da gradim”, objašnjava on za Monitor.

„Dalekovod je građen prije 45 godina, a nikad nije plaćeno ništa za eksproprijaciju zemljišta. Nema, naravno, ni upotrebne ni građevinske dozvole, jer imovinsko-pravni odnosi nijesu riješeni”, kaže Rakočević.

Imao je, kako kaže, namjeru da se bavi vinogradarstvom, ali ni to ne smije, jer zbog dalekovoda nije moguće postaviti metalne konstrukcije za lozu. Na parceli u plodnoj Raičevini, čiji je vlasnik Rakočević, sada je moguće i bezbjedno samo košenje trave, ali ne i, recimo, skupljanje sijena u stogove.

Sve to je u svom nalazu nedavno potvrdio i sudski vještak elektro struke Branislav Ćalasan. U obimnom izvještaju za kolašinski Osnovni sud, on je precizno naveo šta sve vlasnik smije, a šta ne na svom imanju. Nedvosmisleno tvrdi da je Rakočevićeva parcela nakon izgradnje dalekovoda zemljište ograničene namjene.

„Generalno se može reći da je izgradnjom elektroenergetskog objekta okolno zemljište prešlo u kategoriju zemljišta ograničene namjene… Mnoge poljoprivredne djelatnosti su ograničene u koridoru dalekovod, a ono što je moguće je eksploatacija trave, opet sa problemom zabrane skupljanja u stogove. Poljoprivredne kulture ne mogu se zalijevati mlazom vode u koridoru, koji je teško definisati, jer zavisi od dometa mlaza vode, ali ide i preko 30 metara od užadi”, navodi Ćalasan u svom izvještaju.

On dalje navodi da u koridoru dalekovoda, 5,75 metara od najisturenijeg užeta, nije moguća ni dozvoljena gradnja stambenih objekata, ali ni sušara za sijeno, štala za životinje, staklenika, i sličnih poljoprivrednih objekata. Objekti izgrađeni u blizini dalekovoda, naglašava sudski vještak, u slučaju požara, ne smiju se gasiti mlazom vode, što komplikuje i poskupljuje PP zaštitu. Ćalasan navodi i da pravo službenosti, to jest pravo pristupa energetskim objektima – dalekovodu, dodatno smanjuje upotrebljivost zemljišta.

„Kako zakon definiše pravo službenosti za objekte od šireg društvenog značaja, to predstavlja dodatne probleme i smanjuje upotrebljivost zemljišta. Naime, teško da se može izgraditi trim staza, postaviti ukrasni zasadi ili ograda, dekorativno rastinje, ako se zna da sve to može biti uništeno dizalicama i mehanizacijom. U slučaju kvara ne gleda se mnogo na štetu, već se pristupa energetskim objektima i obavljaju hitne popravke”, podsjeća vještak.

Prema njegovim riječima, objekti kao što su dalekovodi 220 kV održavaju se uz učešće teške mehanizacije, što „neminovno pričinjava štetu oko objekta”.

Samo površnim čitanjem nalaza vještaka, tvrdi Rakočević, lako je zaključiti da se malo toga može raditi na tom imanju.

„ Uzurpirali su moju svojinu nasilnički i bahato, nije uspio nijedan pokušaj da se s njima dogovorim, zbog toga ubuduće zaposlenima i mehanizaciji Elektroprenosa neću dozvoliti da kroče na tu parcelu. Istrajaću i u sudskom sporu, jer je pravo na svojinu u civilizovanom svijetu jedno od osnovnih ljudskih prava. Lako je zaključiti koliko sam diskrimisan i da mi je to pravo uskraćeno i u pravnoj državi bi trebalo da pravda bude zadovoljena”, kaže Rakočević

Pored ograničenja koje dalekovod izaziva, a koje je konstatovao vještak elektrostruke, Rakočević i njegovi advokati, kako najavljuju, namjeravaju i da traže ispitivanje stepena zračenja. Sve to sudski postupak poskupljuje, ali Kolašinac kaže da će izdržati, jer je šteta koju mu nanosi CEPS, tvrdi, daleko veća.

„Nijesam usamljen u tome, na mnogim imanjima je tako. Međutim, ljudi su ili neupućeni, ili nemaju novca za pokretanje sudskih postupaka. Ja sam osjetio potrebu da pokušam da stanem na kraj ovom bezakonju. U posjedovnom listu mi piše da mi je svojina bez tereta i ograničenja, a stvarno je ograničena mnogo čime, sve zbog dalekovoda. Naravno da sve to smanjuje tržišnu vrijednost parcele, pa je ne mogu ni prodati onoliko koliko bi vrijedjela bez dalekovoda”.

Rakočević i njegovi advokati očekuju da se u kolašinskom Osnovnom sudu neće mnogo osvrtati na pravni stav Vrhovnog suda iz jula prošle godine, za koji smatraju da je „akt koji izaziva pravnu nesigurnost”.

Kako kaže, prema tom pravnom stavu, svi oni koji su do jula prošle godine imali pravo da se obeštete za izuzetu imovinu sada to više ne mogu.

„To se odnosi na sve one koji nijesu dobili nikakvu naknadu ili su dobili nepravične naknade za izuzeto zemljište. Vrhovni sud je donio takav stav, iako je ustavno i zakonsko stanje nepromijenjeno. Mislim da taj akt unosi nesigurnost, a nijesam usamljen u takvom mišljenju, to kažu i mnogi ljudi od struke. Ja se ipak nadam da će u kolašinskom Osnovnom sudu imati profesionalne hrabrosti i stručnosti da zaštite moje pravo na svojinu. Ako ne, idem dalje, sve do Strazbura”, kaže Rakočević.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo