Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠINAC MILAN RAKOČEVIĆ TUŽIO CRNOGORSKI ELEKTROPRENOSNI SISTEM: Dalekovodom protiv prava na svojinu

Objavljeno prije

na

loznica-osecina-(Small)

Kolašinac Milan Rakočević je u aprilu prošle godine pred kolašinskim Osnovnim sudom tužio Crnogorski elektroprenosni sistem (CEPS). Rakočević je tražio da mu se isplati nadoknada za, kako tvrdi, uzurpaciju zemljišta. On tvrdi da dalekovod na njegovom imanju u zaseoku Raičevini nema građevinsku niti upotrebnu dozvolu i da njegovoj porodici nikad nije isplaćena naknada za zemljište.

,,Iako je parcela moja i ja na to zemljište uredno plaćam porez , ispada da od nje ima koristi samo Elektroprenos, jer su njihovi objekti tamo. Ne mogu da se bavim poljoprivredom na svom zemljištu, da ga zalivam mlazom vode, da ravnam zemljište građevinskim mašinama, da gradim”, objašnjava on za Monitor.

„Dalekovod je građen prije 45 godina, a nikad nije plaćeno ništa za eksproprijaciju zemljišta. Nema, naravno, ni upotrebne ni građevinske dozvole, jer imovinsko-pravni odnosi nijesu riješeni”, kaže Rakočević.

Imao je, kako kaže, namjeru da se bavi vinogradarstvom, ali ni to ne smije, jer zbog dalekovoda nije moguće postaviti metalne konstrukcije za lozu. Na parceli u plodnoj Raičevini, čiji je vlasnik Rakočević, sada je moguće i bezbjedno samo košenje trave, ali ne i, recimo, skupljanje sijena u stogove.

Sve to je u svom nalazu nedavno potvrdio i sudski vještak elektro struke Branislav Ćalasan. U obimnom izvještaju za kolašinski Osnovni sud, on je precizno naveo šta sve vlasnik smije, a šta ne na svom imanju. Nedvosmisleno tvrdi da je Rakočevićeva parcela nakon izgradnje dalekovoda zemljište ograničene namjene.

„Generalno se može reći da je izgradnjom elektroenergetskog objekta okolno zemljište prešlo u kategoriju zemljišta ograničene namjene… Mnoge poljoprivredne djelatnosti su ograničene u koridoru dalekovod, a ono što je moguće je eksploatacija trave, opet sa problemom zabrane skupljanja u stogove. Poljoprivredne kulture ne mogu se zalijevati mlazom vode u koridoru, koji je teško definisati, jer zavisi od dometa mlaza vode, ali ide i preko 30 metara od užadi”, navodi Ćalasan u svom izvještaju.

On dalje navodi da u koridoru dalekovoda, 5,75 metara od najisturenijeg užeta, nije moguća ni dozvoljena gradnja stambenih objekata, ali ni sušara za sijeno, štala za životinje, staklenika, i sličnih poljoprivrednih objekata. Objekti izgrađeni u blizini dalekovoda, naglašava sudski vještak, u slučaju požara, ne smiju se gasiti mlazom vode, što komplikuje i poskupljuje PP zaštitu. Ćalasan navodi i da pravo službenosti, to jest pravo pristupa energetskim objektima – dalekovodu, dodatno smanjuje upotrebljivost zemljišta.

„Kako zakon definiše pravo službenosti za objekte od šireg društvenog značaja, to predstavlja dodatne probleme i smanjuje upotrebljivost zemljišta. Naime, teško da se može izgraditi trim staza, postaviti ukrasni zasadi ili ograda, dekorativno rastinje, ako se zna da sve to može biti uništeno dizalicama i mehanizacijom. U slučaju kvara ne gleda se mnogo na štetu, već se pristupa energetskim objektima i obavljaju hitne popravke”, podsjeća vještak.

Prema njegovim riječima, objekti kao što su dalekovodi 220 kV održavaju se uz učešće teške mehanizacije, što „neminovno pričinjava štetu oko objekta”.

Samo površnim čitanjem nalaza vještaka, tvrdi Rakočević, lako je zaključiti da se malo toga može raditi na tom imanju.

„ Uzurpirali su moju svojinu nasilnički i bahato, nije uspio nijedan pokušaj da se s njima dogovorim, zbog toga ubuduće zaposlenima i mehanizaciji Elektroprenosa neću dozvoliti da kroče na tu parcelu. Istrajaću i u sudskom sporu, jer je pravo na svojinu u civilizovanom svijetu jedno od osnovnih ljudskih prava. Lako je zaključiti koliko sam diskrimisan i da mi je to pravo uskraćeno i u pravnoj državi bi trebalo da pravda bude zadovoljena”, kaže Rakočević

Pored ograničenja koje dalekovod izaziva, a koje je konstatovao vještak elektrostruke, Rakočević i njegovi advokati, kako najavljuju, namjeravaju i da traže ispitivanje stepena zračenja. Sve to sudski postupak poskupljuje, ali Kolašinac kaže da će izdržati, jer je šteta koju mu nanosi CEPS, tvrdi, daleko veća.

„Nijesam usamljen u tome, na mnogim imanjima je tako. Međutim, ljudi su ili neupućeni, ili nemaju novca za pokretanje sudskih postupaka. Ja sam osjetio potrebu da pokušam da stanem na kraj ovom bezakonju. U posjedovnom listu mi piše da mi je svojina bez tereta i ograničenja, a stvarno je ograničena mnogo čime, sve zbog dalekovoda. Naravno da sve to smanjuje tržišnu vrijednost parcele, pa je ne mogu ni prodati onoliko koliko bi vrijedjela bez dalekovoda”.

Rakočević i njegovi advokati očekuju da se u kolašinskom Osnovnom sudu neće mnogo osvrtati na pravni stav Vrhovnog suda iz jula prošle godine, za koji smatraju da je „akt koji izaziva pravnu nesigurnost”.

Kako kaže, prema tom pravnom stavu, svi oni koji su do jula prošle godine imali pravo da se obeštete za izuzetu imovinu sada to više ne mogu.

„To se odnosi na sve one koji nijesu dobili nikakvu naknadu ili su dobili nepravične naknade za izuzeto zemljište. Vrhovni sud je donio takav stav, iako je ustavno i zakonsko stanje nepromijenjeno. Mislim da taj akt unosi nesigurnost, a nijesam usamljen u takvom mišljenju, to kažu i mnogi ljudi od struke. Ja se ipak nadam da će u kolašinskom Osnovnom sudu imati profesionalne hrabrosti i stručnosti da zaštite moje pravo na svojinu. Ako ne, idem dalje, sve do Strazbura”, kaže Rakočević.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo