Povežite se sa nama

OKO NAS

KOTOR: LIFTOM ILI ŽIČAROM DO SAN ĐOVANIJA: Obećanje za sve izbore

Objavljeno prije

na

mandic-foto-2

U svakoj predizbornoj kampanji u posljednjoj deceniji, pretendenti na lokalnu vlast u Kotoru, između ostalog, obećavali su izgradnju zaobilaznice i lifta do San Đovanija. Ni zaobilaznice ni ,,prevoza” do vrha kotorskih bedema još uvijek – nema.

U međuvremenu, lif je napredovao u žičaru, pa se sada obećeva žičara do San Đovanija, iako je u prethodnom sazivu lokalne uprave potpisan Ugovor o izradi projektne dokumentacije za lift.

Tadašnja direktorka Direkcije za uređenje i izgradnju Kotora Jagoda Berberović i direktor austrijske kompanije FCP Christian Eckerstofer, bili su potpisnici Ugovora o izradi projektne dokumentacije za lift do tvrđave San Đovani, a potpisivanju su ,,svjedočili” tadašnja gradonačelnica Marija Maja Ćatović i potpredsjednici Opštine Željko Avramović, Andrija Popović i Filo Biskupović, kao i predsjednik Nacionalnog tima za izgradnju žičare Kotor – Lovćen i lifta Kotor – San Đovani gradonačelnik prijestonice Aleksandar Saša Bogdanović. Tada je obećano da će se odmah početi sa ispitivanjem stijena kroz koje će se praviti tunel dužine 250 metara od južnih vrata Starog grada do tvrđave San Đovani. Međutim, stidljivo se počela provlačiti i ideja da je cijena od 12 miliona eura prevelika i da bi trebalo razmotriti mogućnost građenja žičare koja je mnogo jeftinija. Jedino je kotorski Regionalni zavod za zaštitu spomenika nastavio da insistira na liftu.

,,Planskom dokumentacijom predviđena je izgradnja žičare sa polaznom stanicom u Škaljarima. Realizacija te investicije je aktuelizovana poslije susreta Predsjednika Crne Gore i Austrije, nakon čega je formiran Nacionalni tim koji je imao zadatak da koordinira, prati i pomaže u realizaciji te, i investicije izgradnje žičare Kotor-Lovćen-Cetinje. ,,Međutim”, kaže za Monitor direktor Direkcije za uređenje i izgradnju Kotora Ivo Magud u čijoj je nadležnosti upravljanje Kotorskim bedemima. Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture – Kotor, je razmatrajući planiranu lokaciju, kao i druga rješenja, zauzeo stav i u pisanoj formi obavijestio Nacionalni tim da je sa aspekta zaštite kulturnog nasljeđa, najprihvatljiviji model izgradnje tunela za izlazak na tvrđavu, s tim da izlazna stanica bude van gradskih zidina, prema naselju Škaljari’. To je uslovilo dalje aktivnosti na izvođenju pripremnih i istražnih radova , te izradi idejnog i glavnog projekta, revizije, elaborata, fizibiliti studije itd., na osnovu čega je raspisan međunarodni tender za izbor izvođača radova”, objašnjava Magud.

Na pomenuti međunarodni tender javile su se tri austrijske kompanije – Strabag, Porr i Alpine.

,,Najpovoljnija postignuta cijena, odnosno ponuda je dobijena od kompanije Alpine za 9.930.000 eura. To je bilo 430.000 eura više od budžetom planiranih sredstava za realizaciju investicije. Imajući u vidu negativna dešavanja na finansijskom tržištu kao i zakonom utvrđeni limit kod zaduženja opštine, uz obavezu pribavljanja saglasnosti Vlade na zaduženje, to je bio razlog za poništavanje tendera”, navodi dalje Magud pravdajući stav Opštine da paralelno sa aktivnostima na realizaciji projekta lifta, kod nadležne Uprave za kulturna dobra još jednom provjeri opravdanost zahtjeva za izgradnju klasične žičare. On za naš list objašnjava da ipak to ne znači da se odustalo od lifta

,,Ne odustajući definitivno od izgradnje tunela-lifta, trenutno su u toku aktivnosti oko izrade idejnog projekta žičare, što je uvršteno u Program uređenja prostora za 2015. god., na koje će nadležna Uprava za kulturna dobra dati svoje mišljenje. To će definitivno determinisati pravac daljih aktivnosti, tj. da li idemo u realizaciju projekta izgradnje tunela-lifta ili izgradnju klasične žičare”, zaključuje Magud.

Dakle još uvijek se ne zna šta će se ustvari graditi – lift ili žičara!?

Da podsjetimo na prošlogodišnju izjavu tadašnje gradonačelnice Kotora Marije Maje Ćatović: ,,Obradovalo nas je to što je kadrovskom promjenom u Upravi za zaštitu kulturnih dobara i dolaskom na čelo Anastazije Miranović saopšteno da nije problem da se gradi žičara.”, kazala je gradonačelnica uz obećanje da će žičara biti izgrađena tokom ove godine.

Kako stvari stoje, još uvijek oko krucijalnih stvari nema saglasnosti, a za izgradnju žičare, što je mnogo jednostavnije od lifta-tunela, potrebno je, po procjenama stručnjaka, barem šest mjeseci. Ono oko čega su jedino svi saglasni je da bi se obezbjeđivanjem neke vrste ,,prevoza” poboljšala turistička ponuda Kotora i posjeta drevnim zidinama, koje je tokom prošle godine zvanično obišlo cirka 75.000 turista, a taj broj bi se, prema nekim proračunima, izgradnjom žičare mnogostruko uvećao i zbog toga su i turistički radnici nezadovoljni što se sa cijelim poslom toliko kasni.

,,Mislim da bi prihodi od bedema trebalo da budu veći i da njihova iskorišćenost mora biti bolja. U perspektivi bi trebalo, po mom mišljenju, ići na izgradnju žičare, koja je dosta jeftinija u odnosu na lift. Nakon toga bi trebalo formirati preduzeće za upravljanje bedemima i žičarom, koje bi izgradnjom i uređenjem kapaciteta na samim zidinama

imalo višemilionske prihode. Mislim da bi ukupna priča mogla biti završena u narednih pet godina, a treba i konstatovati i žaliti što se sa naprijed navedenim projektom nije krenulo ranije, kako bi danas govorili upravo o benefitima i boljoj iskorišćenosti kotorskih bedema”, kazao je za Monitor direktor TO Kotor Mirza Krcić. On objašnjava da je upravljane Kotorskim bedemima povjereno Direkciji za uređenje i izgradnju Kotora koja je zadužena za održavanje i naplatu ulaznica:

,,Trenutna cijena ulaznice na Bedeme iznosi 3 eura. Skupština opštine Kotor će na sjednici zakazanoj za 27. 02. 2015. g. razmatrati utvrđivanje Nacrta Odluke za novu cijenu ulaznice na bedemima. Tim nacrtom cijena bi iznosila četiri eura, a raspodjela bi se vršila tako što bi 80% prihoda pripalo Direkciji za uređenje i izgradnju Kotora, a 20% Turističkoj organizaciji Kotora”, kaže Krcić. Podsjetimo da je paralelno sa navedenim aktivnostima, a na bazi Odluke Skupštine opštine Kotor, raspisan u dva navrata, sa neuspješnim ishodom, međunarodni poziv za davanje u dugoročni zakup 7 objekata na tvrđavi San Đovani.

Poređenja radi, cijena ulaznice za obilazak Dubrovačkih zidina za odraslu osobu iznosi 100 kuna, što je nešto manje od 12 eura. Sigurno da uređenost zidina u Dubrovniku teško da se može porediti sa Kotorskim bedemima, ali pogled na Boku i otvoreno more sa San Đovanija teško da ima konkurenciju. U Dubrovnika žičara vozi od starog gradskog jezgra do brda Srđ na nadmorskoj visini od 405 metara. Ima dvije kabine i može u svakoj prevesti 30 putnika u jednom smjeru, a cijena za povratnu vožnju je 74 kune (oko 10 eura). Sa brda Srđ se pruža jedinstven pogled na stari grad Dubrovnik i otok Lokrum.

Nebojša MANDIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo