Povežite se sa nama

OKO NAS

KOLAŠINSKA VLAST I HOLANDSKA KUĆA: Čiji će biti naši stanovi

Objavljeno prije

na

Od odluke Ustavnog suda zavisiće da li će se ove godine u zgradu u Mojkovačkoj ulici useliti tridesetak Kolašinaca, mahom opštinskih funkcionera, čija imena još nijesu poznata javnosti. Izvršenje odluke Skupštine opštine iz 2009. o raspodjeli stanova u zgradi čija je gradnja počela prije tri godine prije nekoliko mjeseci blokirala je Vlada. To je jedan od rijetkih akata lokalne uprave u čiju je ustavnost posumnjala državna izvršna vlast. Taj akt poslat je Ustavnom sudu na ocjenu ustavnosti, a u Opštini još s nestrpljenjem čekaju ishod.

Od kako je počela gradnja malo šta je bilo poznato i zvanično saopštavano u vezi sa tzv. „holandskom kućom”, kako zovu tu zgradu. Opština je, prije sedam godina, uz tehničku podršku organizacije HELP, dobila kredit od 442 000 eura od Holandskog međunarodnog stambenog fonada (DIGH). Zvanično, u tom objektu stanove je trebalo da dobiju zaposleni u lokalnoj upravi i javnim preduzećima, koji imaju niska primanja, ali dio stanova bio je predviđen i za socijalne slučajeve. No ubrzo su iz Opštine procurjele informacije da su stanovi, ustvari, namijenjeni lokalnim funkcionerima i službenicima državnih organa.

Pred lokalne izbore 2009. godine, bez utvrđivanja kriterijuma za raspodjelu i bez konkursa, odlukom koja je sada pred Ustavnim sudom, raspodijeljeni su nezavršeni stanovi, uz obećanje da će radovi biti skoro završeni.

S obzirom na to da je u međuvremenu ponestalo para, zgrada je godinama stajala poluzavršena i propadala, pa je lokalna uprava prošlog ljeta našla način da obezbijedi završetak stanova. Odbornici vladajuće koalicije DPS-Grupa građana, na sjednici Skupštine opštine, podržali su predlog izvršne vlasti da se stanovi dodijele u nedovršenom stanju.

,,Opština Kolašin se obavezuje da će objekat priključiti na tehničku infrastrukturu (elektroenergetsku, vodovodnu, kanalizacionu i putnu). Sredstva za završetak radova na stambenim jedinicama biće uračunata u cijenu stana i kao takva će se priznati licima, odnosno organima kojima su raspodijeljeni stanovi”. naveli su u odluci.

Prvi čovjek grada Darko Brajušković tada je priznao da u opštinskoj kasi neće skoro biti dovoljno novca da se stanovi spreme za useljenje, pa je to prepušteno vlasnicima. To je, ujedno, kazao je on, i način da se zgrada spasi od propadanja. U lokalnoj upravi ni tada kao ni ranije nijesu željeli da otkriju imena onih koji su dobili stanove.

Čim im je lokalni parlament dao crveno svjetlo, neki od vlasnika su krenuli da finasiraju završne radove u zgradi. Do decembra prošle godine nekoliko stanova je bilo spremno za useljenje, ali je tada Vlada stavila van snage odluku kojom su dodijeljeni. Kako nazvanično kažu neki od onih koji su se spremali da za Novu godinu usele, i Opština i Vlada natjerali su ih na ogromne finasijske gubitke.

,,Stan sam dovršavao u skladu sa odlukom SO, a dobio ga takođe po odluci lokalnog parlamenta. Ništa nezakonito nijesam uradio. Pošto se godinama čeka da se zgrada završi, jedva sam dočekao da nam omoguće da to sami učinimo i odmah sam počeo da radim. Uložio sam blizu 10 000 eura. I šta sada? Ko će to nadoknaditi i kada ćemo dobiti odgovore da li su naši stanovi zaista naši”, kaže jedan od radnika lokalne uprave.

S druge strane, u dijelu kolašinske opozicije smatraju da je sve što je lokalna vlast učinila oko te zgrade nezakonito, uključujući i ljetošnju odluku.

Kako su više puta podsjećali iz Opštinskog odbora Socijaldemokratske partije, u ,,Holandskoj zgradi”, prema uslovima određenim Ugovorom o zajmu, trebalo je da budu 24 stana za izdavanje, od čega 18 za osobe sa niskim prihodima, a šest za porodice u stanju socijalne potrebe.

,,Odbornici su ponovo izvršnoj vlasti dali amin za nastavak kršenja zakona i zgazili posljednje mrvice ljudskog dostojanstva i morala. Narodni predstavnici (DPS – GG), pred lokalne izbore 2009. godine, bez utvrđivanja kriterijuma i konkursa, raspodijelili su stanove. Kako se približavaju novi lokalni izbori strah od gubitka moći i mogućnosti da se stanovi ‘vrate’ osnovnoj namjeni natjerao je lokalnu vlast da omogući da radove završe oni koji su stanove dobili. Zauzvrat, odobren im je otkup stanova”, tvrde u toj stranci.

Odbornici SDP-a su prije više od četiri godine obavijestili državno tužilaštvo o, kako tvrde, ,,nelegalnim radnjama lokalne vlasti u Kolašinu”. Do sada iz tužilaštva ništa nije odgovoreno. U SDP-u podsjećaju da je zgrada građena bez građevinske dozvole i mimo projekta.

Iz organizacije Help su potvrdili da je, dok su oni obavljali stručni nadzor nad gradnjom zgrade u Mojkovačkoj, iz Opštine stigla građevinska dozvola o podizanju još jednog sprata. Nakon toga ta organizacija je prestala da obavlja nadzor. No, iz Helpa kažu da ugovor nije raskinut zbog te opštinske odluke, već se „poklopilo” da je odmah poslije toga istekao ugovor o njihovom angažovanju. Prema nezvaničnim informacija, Help nije htio da snosi odgovornost za građevinu čiji temelji nijesu bili predviđeni za toliki broj stanova.

U međuvremenu još se jedna muka lokalnoj upravi natovarila na vrat. DIGH je najavio aktiviranje hipoteke na četiri parcele na kojima je podignuta zgrada početa njihovim kreditom. Opština se po uzimanju kredita obavezala da će ga vratiti za 20 godina. No, ni prvih pet godina nije pokazala ažurnost u uplati rata. Četiri godine nakon što je počela gradnja objekata, to jest 2011. godine, Opština je bila prinuđena da holandskom fondu potpiše još jednu garanciju, pa su pod hipoteku stavljene četiri parcele, na kojima je podignuta zgrada građena kreditom, ali i još jedna u kojoj su raseljena lica. Holanđani tvrde da se dug na ime rata i kamata nagomilao na više od 75 000 eura, pa je aktiviranje hipoteke neminovno.

U Opštini očekuju da će Holanđani imati razumijevanja, a kako je kazao Brajušković, predložili su da im daju udio u dijelu stanova ili da dug kompezuju prenoseći im vlasništvo nad nekom drugom parcelom.

Zbog duga prema DIGH, Opština je riješila da proda i Dom učenika. Iako im to do sada nije uspjelo, apsurdno je što će prodajom tog objekta bez jedinog krova nad glavom ostati desetak stanara, mahom najsiromašnijih građana Kolašina. No, očigledno sve se čini da opštinski kadar što prije dobije stanove u Mojkovačkoj, samo ako Ustavni sud ne primora lokalne vlasti da ponovo dijele iste stanove. Po novim kriterijumima, možda u toj zgradi bude mjesta i za neke od onih koji plaćaju visoke kirije godinama, a opštinski činovnici i funkcioneri da sačekaju neku drugu priliku.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo