Povežite se sa nama

OKO NAS

ŠKOLE: NASILJE MEĐU VRŠNJACIMA: Dostupno i preko interneta

Objavljeno prije

na

reg-vrsnjacko-nasilje-642x3

Era jurenja profesionalnih uspjeha i napretka tehnologije dovela je do porasta broja razorenih porodica, koje ne njeguju djecu. Sve je više mladih nasilnika, koji prepušteni sebi mogu da se ponašaju kako žele.

Kristina Mihajlović iz udruženja Roditelji kaže da je vršnjačko nasilje, posebno emotivno, sve češće i opasnije. Ona upozorava da je trend vršnjačkog nasilja posebno u porastu preko interneta: „Veliki je broj djece koja svakodnevno budu žrtve različitih vršnjačkih grupa na društvenim mrežama. To su novi načini nasilja koji su nama kao roditeljima manje poznati, pa je teže pomoći djetetu, ali i školi i onima koji imaju kontakt sa njim”.

Mihajlovićeva ukazuje da su za problem vršnjačkog nasilja krivi svi – roditelji, škola, socijalne službe, Ministarstvo prosvjete, policija… „Svi imamo svoju ulogu u vaspitavanju i podizanju djece, a čini se da se po pitanju većine problema, posebno kada je riječ o vršnjačkom nasilju, sve svodi na prebacivanje krivice i očekivanja da druga strana riješi problem. Sve dok to bude tako, teško da ćemo moći da kažemo da imamo kvalitetne načine rješavanja vršnjačkog nasilja”.

Ona smatra da nastavnici nijesu dovoljno obučeni. „Projekat Škola bez nasilja, iako dobro zamišljen, nije sproveden u velikom broju škola. Roditelji nedovoljno učestvuju, iskustva pokazuju da češće učestvuju roditelji djece koja su žrtve”. Takođe, kaže i da se mnogo školskih pitanja ne rješava adekvatno: „Imamo savjete roditelja koji u najvećem broju slučajeva postoje samo zbog toga što tako zakon nalaže. Smatram da je vršnjačko nasilje jedna od tema kojom bi savjeti roditelja mogli vrlo uspješno da se bave, u saradnji sa školama, naravno”.

Ona navodi i da se često nakon nasilja ne dobija adekvatan odgovor od škole, društva, roditelja, državnih institucija: „Često nam se roditelji javljaju da bi se konsultovali na koji način da riješe situaciju, da zaštite svoje dijete – jer to sami ne uspijevaju, nijesu zadovoljni odgovorom škole, policije… Ipak, u posljednje vrijeme je naše iskustvo bolje, jer roditelje direktno upućujemo na Ministarstvo prosvjete, što se pokazalo kao efikasno rješenje. Nadamo se da će i odgovori ostalih ubuduće biti bolji”.

Vršnjačko nasilje nije naivno. Naprotiv. To govore primjeri iz regiona. Mahir Rakovac, četrnaestogodišnji dječak iz Bosne i Hercegovine, počinio je samoubistvo polovinom decembra prošle godine skočivši sa osmog sprata zgrade. Zbog nasilja koje je trpio u školi od svojih kolega. Aleksa Janković, trinaestogodišnji dječak iz Srbije okončao je svoj život prije četiri godine iz identičnog razloga. Luka Ritz, maturant iz Zagreba, preminuo je 2008. godine zbog povreda zadobijenih od njegovih vršnjaka.

Iz Institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore kažu da su pritužbe u oblasti dječijih prava u porastu (u prošloj godini je bilo 150, što je trostruko više u odnosu na 2009. godinu), što je rezultat povećane vidljivosti Institucije, neposrednog rada sa djecom kao i promotivnih aktivnosti u dijelu dječjih prava.

„Konkretno u slučajevima nasilja nad djecom, Zaštitnik je prošle godine imao samo nekoliko onih koje su se odnosile na neki oblik nasilja. Prema preliminarnim podacima, pritužbe su se uglavnom odnosile na ostvarivanje prava na obrazovanje, socijalnu i dječiju zaštitu i postupanje pravosudnih organa”.

Međutim, ombudsman kaže da broj pritužbi u sektoru dječijih prava i neposrednog obraćanja djece nije i ne može biti jedini pokazatelj prisutnosti određenog problema u ostvarivanju prava djeteta, pa je tako i po pitanju vršnjačkog nasilja, zbog čega je ono predmet stalne pažnje.

Iz institucije Zaštitnika ističu da nasilno ponašanje među vršnjacima postoji i u osnovnim i u srednjim školama, a ispoljava se na različite načine. „Podsjećamo i na veoma negativne primjere, kada su djeca i mladi pri rješavanju međusobnih konfliktnih situacija posezali i za veoma opasnim predmetima kao što su noževi i pištolji”.

Učenici su se Zaštitniku u 2015. godini obraćali zbog sve rasprostranjenijeg internet nasilja. Ombudsman ukazuje da bi nastavnici i uprave škola morali da preuzmu aktivniju ulogu u prevenciji ovog vida nasilja. „Podsjećamo na važnost uključivanja škole u proces prevencije, jer vršnjačko nasilje putem interneta uključuje najraznovrsnije oblike zlostavljanja, isključivanja, omalovažavanja djece, što može imati dalekosežne posljedice”.

Nereagovanje nastavnika i stručnih saradnika na nasilna ponašanja učenika i loš nadzor, u okviru obrazovne ustanove, samo olakšavaju nasilno ponašanje među učenicima. O bilo kojem uzroku da govorimo, jasno je da osim djece koja trpe nasilje i djeca koja čine nasilje imaju problem koji se ne smije zanemarivati.

Na pitanja o vršnjačkom nasilju, koja smo poslali na adrese rukovodstava podgoričkih srednjih i osnovnih škola – podgoričke Gimnazije, Trgovinske, Gimnazije 25. maj, Elektro, Građevinske, Medicinske, OŠ Maksim Gorki, Oktoih i Pavle Rovinski – nijesmo dobili odgovor. Čini se da se i o ovome, kao i o mnogim drugim negativnim pojavama u našem društvu, nerado govori.

To što se sve češće govori o nasilju, pa izgeda da se organizovanije suprotstavljamo, ne znači da ga ima manje. Naprotiv. Roditelji sa kojima smo razgovarali ukazuju da imaju dojam da se škole boje da pokrenu ova pitanja, jer su nemoćne da ih riješe. Napredovanje tehnologije i masovno korišćenje društvenih mreža samo je otvorilo nasilnicima nove horizonte. Izgleda da problemi tek dolaze. Mi kao društvo nijesmo spremni za njih.

Da li adekvatno sankcionišemo prestupnike?

Iz Centra za djecu i mlade Ljubović kažu da, po njihovom iskustvu, delikventno ponašanje najčešće ispoljavaju djeca lišena adekvatne roditeljske brige, bez obzira na socijalnu klasu kojoj pripadaju. Kako Uprava policije nije odgovorila na naša pitanja o broju krivično gonjenih učenika osnovnih i srednjih škola, koristićemo podatke o maloljetničkoj delikvenciji iz 2015. godine. Šef odeljenja za maloljetničku delikvenciju i nasilje u porodici, Slavko Milić, na konferenciji Maloljetnik, nasilnik i delikvent održanoj u martu 2015. godine, kazao je da je maloljetnička delikvencija odraz nemoći društva i da postaje sve savremenija i okrutnija, navodeći kao veliki problem i vršnjačko nasilje. ,,Nedovoljan je stepen angažovanosti pedagoškog kadra čemu treba da se posveti više pažnje, a dešava se da se određeni sukobi rješavaju na nivou škole i ne dolazi do uključivanja drugih organa”, poručio je tada Milić. On je kazao da je prošle godine 278 maloljetnih osoba izvršilo 288 krivičnih djela – prema statističkim podacima, 36 djece do 14 godina počinilo je neko krivično djelo, od 14 do 16 godina registrovano je 69 izvršilaca krivičnih djela, a od 16 do 18 godina 173 izvršioca krivičnih djela. Milić je takođe ukazao da kod maloljetnika postoje alternativne mjere, opomena odnosno posredovanje kao oblik medijacije koje ne ulaze u krivični proces, tako da statistika, kako je dodao, često zna da bude varljiva. Da krivična djela koja čine djeca nijesu propisno sankcionisana možda pokazuje podatak da je tokom 2015. godine, Centar pružao usluge za 19 korisnika na stalnom, institucionalnom tretmanu, od čega je upućenih na tretman od strane sudova bilo šestoro – pet dječaka i jedna djevojčica. Dakle, svega dva odsto djece delikvenata je poslato na institucionalni tretman (ako pretpostavimo da je u 2015. počinjen isti broj krivičnih djela).

Filip Đ. KOVAČEVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo