Povežite se sa nama

OKO NAS

ŠKOLE: NASILJE MEĐU VRŠNJACIMA: Dostupno i preko interneta

Objavljeno prije

na

Era jurenja profesionalnih uspjeha i napretka tehnologije dovela je do porasta broja razorenih porodica, koje ne njeguju djecu. Sve je više mladih nasilnika, koji prepušteni sebi mogu da se ponašaju kako žele.

Kristina Mihajlović iz udruženja Roditelji kaže da je vršnjačko nasilje, posebno emotivno, sve češće i opasnije. Ona upozorava da je trend vršnjačkog nasilja posebno u porastu preko interneta: „Veliki je broj djece koja svakodnevno budu žrtve različitih vršnjačkih grupa na društvenim mrežama. To su novi načini nasilja koji su nama kao roditeljima manje poznati, pa je teže pomoći djetetu, ali i školi i onima koji imaju kontakt sa njim”.

Mihajlovićeva ukazuje da su za problem vršnjačkog nasilja krivi svi – roditelji, škola, socijalne službe, Ministarstvo prosvjete, policija… „Svi imamo svoju ulogu u vaspitavanju i podizanju djece, a čini se da se po pitanju većine problema, posebno kada je riječ o vršnjačkom nasilju, sve svodi na prebacivanje krivice i očekivanja da druga strana riješi problem. Sve dok to bude tako, teško da ćemo moći da kažemo da imamo kvalitetne načine rješavanja vršnjačkog nasilja”.

Ona smatra da nastavnici nijesu dovoljno obučeni. „Projekat Škola bez nasilja, iako dobro zamišljen, nije sproveden u velikom broju škola. Roditelji nedovoljno učestvuju, iskustva pokazuju da češće učestvuju roditelji djece koja su žrtve”. Takođe, kaže i da se mnogo školskih pitanja ne rješava adekvatno: „Imamo savjete roditelja koji u najvećem broju slučajeva postoje samo zbog toga što tako zakon nalaže. Smatram da je vršnjačko nasilje jedna od tema kojom bi savjeti roditelja mogli vrlo uspješno da se bave, u saradnji sa školama, naravno”.

Ona navodi i da se često nakon nasilja ne dobija adekvatan odgovor od škole, društva, roditelja, državnih institucija: „Često nam se roditelji javljaju da bi se konsultovali na koji način da riješe situaciju, da zaštite svoje dijete – jer to sami ne uspijevaju, nijesu zadovoljni odgovorom škole, policije… Ipak, u posljednje vrijeme je naše iskustvo bolje, jer roditelje direktno upućujemo na Ministarstvo prosvjete, što se pokazalo kao efikasno rješenje. Nadamo se da će i odgovori ostalih ubuduće biti bolji”.

Vršnjačko nasilje nije naivno. Naprotiv. To govore primjeri iz regiona. Mahir Rakovac, četrnaestogodišnji dječak iz Bosne i Hercegovine, počinio je samoubistvo polovinom decembra prošle godine skočivši sa osmog sprata zgrade. Zbog nasilja koje je trpio u školi od svojih kolega. Aleksa Janković, trinaestogodišnji dječak iz Srbije okončao je svoj život prije četiri godine iz identičnog razloga. Luka Ritz, maturant iz Zagreba, preminuo je 2008. godine zbog povreda zadobijenih od njegovih vršnjaka.

Iz Institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore kažu da su pritužbe u oblasti dječijih prava u porastu (u prošloj godini je bilo 150, što je trostruko više u odnosu na 2009. godinu), što je rezultat povećane vidljivosti Institucije, neposrednog rada sa djecom kao i promotivnih aktivnosti u dijelu dječjih prava.

„Konkretno u slučajevima nasilja nad djecom, Zaštitnik je prošle godine imao samo nekoliko onih koje su se odnosile na neki oblik nasilja. Prema preliminarnim podacima, pritužbe su se uglavnom odnosile na ostvarivanje prava na obrazovanje, socijalnu i dječiju zaštitu i postupanje pravosudnih organa”.

Međutim, ombudsman kaže da broj pritužbi u sektoru dječijih prava i neposrednog obraćanja djece nije i ne može biti jedini pokazatelj prisutnosti određenog problema u ostvarivanju prava djeteta, pa je tako i po pitanju vršnjačkog nasilja, zbog čega je ono predmet stalne pažnje.

Iz institucije Zaštitnika ističu da nasilno ponašanje među vršnjacima postoji i u osnovnim i u srednjim školama, a ispoljava se na različite načine. „Podsjećamo i na veoma negativne primjere, kada su djeca i mladi pri rješavanju međusobnih konfliktnih situacija posezali i za veoma opasnim predmetima kao što su noževi i pištolji”.

Učenici su se Zaštitniku u 2015. godini obraćali zbog sve rasprostranjenijeg internet nasilja. Ombudsman ukazuje da bi nastavnici i uprave škola morali da preuzmu aktivniju ulogu u prevenciji ovog vida nasilja. „Podsjećamo na važnost uključivanja škole u proces prevencije, jer vršnjačko nasilje putem interneta uključuje najraznovrsnije oblike zlostavljanja, isključivanja, omalovažavanja djece, što može imati dalekosežne posljedice”.

Nereagovanje nastavnika i stručnih saradnika na nasilna ponašanja učenika i loš nadzor, u okviru obrazovne ustanove, samo olakšavaju nasilno ponašanje među učenicima. O bilo kojem uzroku da govorimo, jasno je da osim djece koja trpe nasilje i djeca koja čine nasilje imaju problem koji se ne smije zanemarivati.

Na pitanja o vršnjačkom nasilju, koja smo poslali na adrese rukovodstava podgoričkih srednjih i osnovnih škola – podgoričke Gimnazije, Trgovinske, Gimnazije 25. maj, Elektro, Građevinske, Medicinske, OŠ Maksim Gorki, Oktoih i Pavle Rovinski – nijesmo dobili odgovor. Čini se da se i o ovome, kao i o mnogim drugim negativnim pojavama u našem društvu, nerado govori.

To što se sve češće govori o nasilju, pa izgeda da se organizovanije suprotstavljamo, ne znači da ga ima manje. Naprotiv. Roditelji sa kojima smo razgovarali ukazuju da imaju dojam da se škole boje da pokrenu ova pitanja, jer su nemoćne da ih riješe. Napredovanje tehnologije i masovno korišćenje društvenih mreža samo je otvorilo nasilnicima nove horizonte. Izgleda da problemi tek dolaze. Mi kao društvo nijesmo spremni za njih.

Da li adekvatno sankcionišemo prestupnike?

Iz Centra za djecu i mlade Ljubović kažu da, po njihovom iskustvu, delikventno ponašanje najčešće ispoljavaju djeca lišena adekvatne roditeljske brige, bez obzira na socijalnu klasu kojoj pripadaju. Kako Uprava policije nije odgovorila na naša pitanja o broju krivično gonjenih učenika osnovnih i srednjih škola, koristićemo podatke o maloljetničkoj delikvenciji iz 2015. godine. Šef odeljenja za maloljetničku delikvenciju i nasilje u porodici, Slavko Milić, na konferenciji Maloljetnik, nasilnik i delikvent održanoj u martu 2015. godine, kazao je da je maloljetnička delikvencija odraz nemoći društva i da postaje sve savremenija i okrutnija, navodeći kao veliki problem i vršnjačko nasilje. ,,Nedovoljan je stepen angažovanosti pedagoškog kadra čemu treba da se posveti više pažnje, a dešava se da se određeni sukobi rješavaju na nivou škole i ne dolazi do uključivanja drugih organa”, poručio je tada Milić. On je kazao da je prošle godine 278 maloljetnih osoba izvršilo 288 krivičnih djela – prema statističkim podacima, 36 djece do 14 godina počinilo je neko krivično djelo, od 14 do 16 godina registrovano je 69 izvršilaca krivičnih djela, a od 16 do 18 godina 173 izvršioca krivičnih djela. Milić je takođe ukazao da kod maloljetnika postoje alternativne mjere, opomena odnosno posredovanje kao oblik medijacije koje ne ulaze u krivični proces, tako da statistika, kako je dodao, često zna da bude varljiva. Da krivična djela koja čine djeca nijesu propisno sankcionisana možda pokazuje podatak da je tokom 2015. godine, Centar pružao usluge za 19 korisnika na stalnom, institucionalnom tretmanu, od čega je upućenih na tretman od strane sudova bilo šestoro – pet dječaka i jedna djevojčica. Dakle, svega dva odsto djece delikvenata je poslato na institucionalni tretman (ako pretpostavimo da je u 2015. počinjen isti broj krivičnih djela).

Filip Đ. KOVAČEVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo