Kako se crnogorske vlasti bore sa ekonomskom krizom, ne čudi što je sve više onih što su spremni da zamole nemojte nas više braniti. Praktično jedini ,,antikrizni” potez Vlade kontinuiteta u mandatu Igora Lukšića, izuzev bjesomučnog zaduživanja i sipanja novca u bisage tranzicionih preduzetnika, bilo je uvođenje poreskog paketa ,,euro po euro”.
U istom smjeru idemo i nakon izbora i formiranja novog kabineta Mila Đukanovića.
Prvo su penzionerima oteli pripadajuću povišicu. Onda su dodatno oporezovali sve malobrojnije zapošljene u Crnoj Gori koji primaju bruto platu veću od 480 eura (ako nekome znači – za minimalnu potrošačku korpu treba izdvojiti više od 800 eura mjesečno). Potom je krenula priča o neophodnom povećanju poreza na dodatu vrijednost, kao jednog od najvažnijih oružja za popunu državnog budžeta.
Tako je iz Ministarstva finansija javnosti predočeno da na povećanju PDV-a insistira Svjetska banka. Navodno, to je preduslov za kreditnu podršku od 50 miliona koju Crna Gora očekuje krajem maja. Nije tajna da bi povećanje PDV-a značilo i novi talas poskupljenja, nerijetko i višestruko veći od procenta za koji bi bio uvećan taj porez. U Ministarstvu Radoja Žugića, ipak, još pokušavaju relativizovati tu prijetnju. Uz podsjećanje da je stopa PDV-a u Crnoj Gori najniža u regionu, naglašavaju kako su, makar za sada ,,fokusirani na praćenje primjena postojećih mjera, čiji su efekti već itekako vidljivi”.
Nije zgorega navesti par podataka o makroekonomskim efektima Vladine ekonomske politike.
Prema podacima Monstata, prosječna plata zapošljenog u Crnoj Gori isplaćena u februaru iznosi 485 eura i za dva odsto je manja od prosječne plate isplaćene u istom mjesecu prošle godine.
Smanjenje plate prati i manji broj zapošljenih. Podaci Zavoda za zapošljavanje, i pored toga što prikazuju uljepšane/nerealne statističke podatke, svjedoče da se trend smanjenja broja radnih mjesta nastavlja. Od avgusta 2009. godine, kada je zabilježena najmanja stopa nezaposlenosti u eri DPS-ove vladavine Crnom Gorom (10 odsto) broj onih koji uzaludno pokušavaju pronaći radno mjesto raste, praktično, iz mjeseca u mjesec. I stigli smo do 14 odsto (istovremeno, podaci Monstata govore da je stvarna stopa nezaposlenosti za 50 odsto veća).
Da stvar bude gora, nema izgleda da bi negativan trend mogao biti preokrenut. ,,Mi u Uniji poslodavaca ne vidimo da ima šanse za povećanje zaposlenosti u realnom sektoru. Stimulativne mjere u zapošljavanju moraju postojati, ali kada govorimo o stimulativnim mjerama tu se podrazumijeva da se obore porezi i doprinosi a mi sada imamo sasvim suprotan slučaj…”, obrazlažu eksperti iz Unije poslodavaca.
Smanjenje zarada i broja zapošljenih ipak nije uticalo na stopu inflacije. Ona je tokom 2012. godine dostigla neočekivano visokih 5,1 odsto. Tokom prošle godine, iznad tog prosjeka rasle su cijene stanovanja, komunalnih usluga i goriva, hrane, bezalkoholnih i alkoholnih pića i duvana. Malo ispod prosjeka rasle su cijene odjeće i obuće, troškovi telekomunikacionih usluga, rekreacije i kulture…
Plate padaju, troškovi života rastu, sve je više nezapošljenih.
I u Vladi su zabrinuti: kako bi na sve ćešće pominjano povećanje stope PDV-a i prateći rast većine cijena gledali strani investitori? Da makar neko bude zadovoljan.
Zoran RADULOVIĆ