Povežite se sa nama

OKO NAS

A vidi nas sad

Objavljeno prije

na

niksic

,,U industriji Nikšića danas je zaposleno nešto više od jedne četvrtine ukupno zaposlenih u crnogorskoj industriji. Za svega dvije decenije ovdje je seosko stanovništvo sa 75 procenata svedeno na 38 procenata, a nacionalni dohodak po stanovniku porastao je u ovom periodu preko pet puta.”, piše u monografiji Nikšića koju je 1972. godine objavio Grafički zavod Hrvatske.

 

Godinu ranije, 1971. grad pod Trebjesom je imao 40.107 stanovnika. U to vrijeme, sjećaju se stariji, mogao je da radi ko je htio, a slikovit podatak iz monografije, ma koliko bio nadahnut duhom epohe, govori dovoljno.

Po posljednjem popisu ova opština ima 72.443 stanovnika. Svega trećina, 25.776 je radno aktivno, od kojih nešto preko 19.000 se vodi kao zaposleno.

Da u ovoj opštini ne cvjeta, može se vidjeti i golim okom. Kome trebaju opipljiviji dokazi može ih naći u redovnim protestima koji ishodište imaju ispred glavne opštinske zgrade.

Prošlog mjeseca ispred ove višespratnice u centru grada okupili su se pripadnici nikšićke Službe zaštite i spašavanja. Jednosatnim protestima po ko zna koji put posljednjih mjeseci su tražili da im se isplati zarađeno. Na martovskom okupljanju podržale su ih i kolege iz Boksita, Metalca i Mesera.

Pripadnici nikšićke Službe zaštite i spasavanja 18. marta su započeli jednosatne proteste ispred zgrade Opštine tražeći isplatu decembarske i januarske zarade, ali i garancije da će im sva ostala primanja biti redovna. Prethodnim protestima su izboksovali isplate oktobarske i novembarske plate. Nakon 15-dnevnih protesta vatrogasci su odlučili da ih prekinu jer su dobili decembarsku platu čime je ispunjen dio njihovih zahtjeva. Primopredaja vlasti u ovoj opštini na neko vrijeme će prekinuti njihove akcije.

Bivši radnici njemačkog Mesera, nekadašnjeg Centra tehničkih gasova (CTG), krajem februara su započeli štrajk glađu u podrumu jedne Željezarine zgrade. Oni su od Vlade tražili isplatu otpremnina i uslove za odlazak po socijalnom programu koji je važio za ostale metalurge i koji je podrazumijevao priznavanje beneficiranog radnog staža. Nakon dvadesetodnevnog gladovanja u podrumu, došlo je do „pomaka u prevazilaženju problema”. Radnici su nakon razgovora sa ministrom Predragom Boškovićem dobili obećanje da će se naći rješenje u zakonskim okvirima. „Ukoliko naš zahtjev za beneficiranim stažom ne bude riješen povoljno, nastavićemo štrajk” poručio je jedan od dvadeset radnika krajem prošlog mjeseca.

Mart je zabilježio još jednu muku nikšićkih rudara. Njih pedesetak je 8. marta blokiralo upravnu zgradu. Trajalo je dva dana, nakon čega su dozvolili poslovodstvu da nastavi sa radom kako bi bili potpisani ugovori sa kupcima. Boksitari su tražili isplatu dvije od pet zaostalih zarada, pokretanje proizvodnje, povezivanje radnog staža od 2009.

Rok za ispunjenje njihovih zahtjeva curi. Rudari su tada poručili da će čekati do 20. aprila a onda će odlučiti šta i kako dalje. Takođe su rekli da oba Sindikata ne rade ništa, već radnicima ponavljaju priču koju im servira Vlada.

Prije deset godina nadahnuto je govorio tadašnji predsjednik Odbora direktora Rudnika: „Danas su Rudnici boksita razvijena, savremeno-tehnički opremljena i kadrovski osposobljena organizacija koja svoj rad i razvoj temelji na najvećim dostignućima rudarske struke i nauke i neraskidivi dio najmoćnije repro cjeline (Kombinat aluminijuma, Elektroprivreda, Rudnik uglja Pljevlja, Željeznice Crne Gore, Luka Bar), koja predstavlja najznačajniju privrednu aktivnost Crne Gore…”

Pa je onda opleo: „Više je nego sigurno da put Crne Gore kojim ide ka bogatim evropskim narodima vodi preko valorizacije dokazanog i još neotkrivenog rudnog blaga, racionalnog iskorišćenja značajnih energetskih i šumskih potencijala, uz skladan razvoj poljoprivrede i turizma. U tom velikom otvaranju Crne Gore prema svijetu, Rudnici boksita imaju svoje nezamjenjivo mjesto”.

Glađu su ispred kapija svoje fabrike štrajkovali i radnici Metalca. Oni su iskazali protest i ispred opštine i ponovili zahtjeve o isplati obećanih otpremnina po kolektivnom ugovoru po 11.700 eura, stambenog kredita od 5.000 i povezivanju radnog staža za prošlu godinu. Njima je iz firme obećano da će se u rješenje njihove situacije ući čim Vlada odobri kredit od 1,5 miliona za oporavak firme.

Nakon dugog životarenja početkom godine zatvoren je hotel Onogošt. Jedan od najkarakterističnijih simbola grada. Time je prestao i radni odnos za 82 stalno zaposlena radnika koji su štrajkom svoja prava tražili do kraja februara kada su im isplaćene otpremnine u iznosu od 5.600 eura. Prije nekoliko dana ova priča je dobila nastavak preko poziva skupštinske Komisije za praćenje i kontrolu postupka privatizacije. Još će se sačekati sa razrješenjem.

O posrtanjima čuvene nikšićke željezare i smanjenjima broja radnika pisalo se često i mnogo. U ovu godinu je ušla sa obustavom proizvodnje 23. januara. ,,Radnici su poslati na odmor do prvog februara. Dio radnika Čeličane je pozvan da pripremi pogon za proizvodnju, a ostalima je rečeno da ne dolaze na posao prije 4. februara kada bi, valjda, trebalo da počne proizvodnja”, prenosile su tada Vijesti. Po uspostavljanju proizvodnje, Pobjeda je pisala da se „na posao vratilo svih 250 željezaraca… Vlasnik željezare, turska kompanija Toščelik, pauzu je iskoristila za pripremu postrojenja u Čeličani i produženje ugovora sa Elektroprivredom o isporuci struje. Ugovor je potpisan na četiri mjeseca, jer željezara nije mogla da odredi godišnje potrebe budući da nema čvrst plan proizvodnje”.

Ovo je dio nevesele razglednice grada pod Trebjesom sa koje su se nekada smiješili radnici na čijem je radu krajem prošlog vijeka počivao dobar dio crnogorske industrije. U pomenutoj monografiji, autori su pored pogleda u svijetlu budućnost zapisali: „Nikšić je najzad postao grad radnika – konačno su stvoreni fundamentalni uslovi da ljudi ovog kraja ne odlaze masovno u pečalbu”. Odliv mozgova je priča za sebe. Kako bi rekao Antonije Pušić: „A vidi nas sad!”

Dragan LUČIĆ

Komentari

OKO NAS

ŠTA ĆE BITI SA REGIONALNIM MEDICINSKIM CENTROM VRIJEDNIM 200 MILIONA: Kontinuitet ili restart

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aktuelna ministarka nauke Sanja Damjanović smatra da bi Crna Gora mogla da izgubi regionalni medicinski centar za liječenje kancera – SEEIIST, ukoliko se buduća vlast ne bude jednako ozbiljno odnosila prema njemu

 

Kada je Ministarstvo nauke, na čelu sa novom ministarkom – fizičarkom Sanjom Damjanović, prije četiri godine najavilo projekat regionalnog centra za liječenje kancera – najvećeg takvog poduhvata u Evropi, mnogim građanima, a i većem dijelu naučne zajednice, to je djelovalo kao nova markentinška žvaka  vlasti. Međutim, projekat Međunarodnog instituta za održive tehnologije na prostoru Jugoistočne Evrope (SEEIIST) prije nepunih godinu ušao je u drugu fazu, odnosno, sa ideje se prešlo na djelo.

U evropskim naučnim krugovima uveliko se govori o regionalnom naučnom centru u Jugoistočnoj Evropi, kao nečemu šta je izvjesno. Ministarstvo nauke je nedavno sa projektom SEEIIST apliciralo za Mapu puta Evropskog strateškog foruma za istraživačku infrastrukturu –  „ESFRI Roadmap“. Ukoliko se projekat nađe na toj mapi kapitalnih projekata EU, a već je dobio podršku velikog broja država i međunarodnih organizacija, među kojima i Švajcarske i CERN-a, izvjesno da će regionalni centar, težak oko 200 miliona eura biti izgrađen.

Iako gotovo na svim međunarodnim naučnim konferencijama, kao što su Međunarodni forum nauke (WFSJ) i Evropski otvoreni forum nauke (ESOF), SEEIIST vezuju za Crnu Goru, Damjanovićeva strahuje da bi mogli da izgubimo takav projekat ukoliko se nova vlast (prije svega novi ministar nauke) prema njemu ne bude jednako ozbiljno odnosio.

Ona je za Monitor kazala da je SEEIIST projekat „mnogo veći od politike“ i da je riječ o centru za liječenje kancera, koji će biti značajan za razvoj Crne Gore i regiona. Zbog toga je, tvrdi, mnogo bitno da Crna Gora dobije centar i da počne sa njegovom izgradnjom. Istakla je da stoji na raspolaganju svakom ko dođe na njeno mjesto kako bi pomogla da se taj projekat realizuje.

„Ovaj projekat je iznad svih političkih i identitetskih podjela i veoma je značajan za razvoj nauke. Ovo je prvi put da je Crna Gora pokazala Evropskoj komisiji da kod nas postoji naučni kapital. Centar će oko sebe izgraditi poseban naučni ekosistem, koji neće biti samo generator naučnog, već i ekonomskog razvoja Crne Gore i regiona“, pojasnila je Damjanovićeva.

Ona je predsjedavajuća Upravnog odbora SEEIIST-a, a tvrdi da tu funkciju, kao i sve vezano za projekat regionalnog medicinskog centra radi volonterski.

Potpredsjednica Pokreta za promjene (PZP) i poslanica u Skupštini Crne Gore Branka Bošnjak, pak, smatra da je Damjanovićeva „privatizovala“ Ministarstvo nauke „promovišući i finansijski podržavajući megalomanske projekte iz svoje uže specijalnosti za koje je lično kao naučni radnik zainteresovana“. Ona je Monitoru rekla da je „vrlo diskutabilno kakvu će korist Crna Gora od tih projekata imati, kad će i da li će se uopšte realizovati“.

„Otud i ovaj njen očajnički vapaj da zadrži ministarsku fotelju, jer navodno sve sad zavisi od nje, što je još jedna obmana. Nama valjda ne treba sistem koji bi zavisio od samo jedne osobe, nije ona pregovarala i potpisivala te projekte u lično ime, nego u ime države… Njenim slatkorječivim ’šarenim lažama’ mogla je fascinirati samo neznavenog premijera Markovića i njegovu ekipu ali ne i ljude koji znaju da nauka treba da bude u službi razvoja i progresa države a ne da služi za samopromociju“, oštra je Bošnjak.

Ona je poručila da Damjanovićeva nije nezamjenjiva jer, kako tvrdi, Univerzitet Crne Gore ima mnogo kompetentnih i dokazanih naučnika iz njene uže specijalnosti, a koji su dio te takozvane ekipe iz CERN-a.  Smatra da aktuelna ministarka nauke nije slučajno izopštila te ljude iz „svojih projekata“.

Damjanovićeva negira ove tvrdnje i kaže da je radila u javnom interesu. Tvrdi da je za vrijeme njenog mandata budžet za nauku i inovacije uvećan za 120 odsto, dok je izglasano više ključnih zakona za kreiranje dobre atmosfere za bavljenje naukom i inovacijama.

Bošnjak je, međutim, naglasila da treba pogledati uslove za bavljenje naukom u našoj zemlji, zastarelu opremu u laboratorijama, mizerna izdvajanja iz budžeta za istraživanja od svega 0,04 odsto. „Da podsjetim da smo se još davne 2000. godine  saglasili sa Lisabonskom strategijom i u tom cilju se obavezali da ćemo izdvajati za istraživanja i razvoj najmanje tri odsto bruto društvenog proizvoda (BDP) do 2010. godine, a kao što vidite mi smo 2020. godine na nivou od svega 0,04 odsto. Toliko o tome koliko je odlazeći režim cijenio nauku, istraživanje, razvoj i inovacije“, pojašnjava Bošnjak.

Priznati biolog i jedan od organizatora Otvorenih dana nauke Danilo Mrdak smatra da je Damjanovićeva učinila više za crnogorsku nauku od njenih prethodnika. On ističe da je njegov stav isključivo vezan za profesionalni angažman ministarke i njenog tima, dok ne želi da komentariše njeno članstvo u DPS-u, niti politiku te stranke.

Mrdak smatra da je nastavak realizacije projekta SEEIIST „veoma zavisan“ od Damjanovićeve. Tvrdi da je ona, koliko je njemu poznato, iskoristila sve svoje poslovne i privatne kontakte kako bi se uopšte počelo pričati o njemu.

„Takav centar je prije četiri godine izgledao kao naučna fantastika i siguran sam da ni članovi Vlade kojoj je gospođa Damjanović pripadala nijesu ni u snu pomišljali da je ovo moguće i izvodljivo. Kako su se polako slagale kockice oko ovog centra rasla je i zainteresovanost naučne zajednice, ali i Vlade za njegovu realizaciju te je on polako dospio u fokus javnosti. Do tada su u mogućnost realizacije ovog centra vjerovali samo njen tim iz ministarstva nauke i ona. Siguran sam da  i danas mnogi smatraju da je ovo skoro pa nemoguća misija i da je za ovaj centar potreban ogroma uticaj, to jeste intezivno lobiranje u ’šumi’ EU administracije“, kazao je Mrdak Monitoru.

Smatra da bi njen nasljednik, ali i budući premijer morali da razmisle o nastavku ovog projekta kao i o tome da se pronađe mjesto za Damjanovićevu kako bi nastavila sa njegovom realizacijom. Taj angažman bi, smatra, trebala da prihvati i aktuelna ministarka.

„Naravno ovdje postoji i dio politike koji ne smijemo zanemariti, odnosno činjenice da će budući premijer voditi računa o popularnosti poteza angažovanja bivše ministarke Vlade, iz Vlade koja je uradila puno toga lošeg za društvene prilike i samu ekonomiju, ali i toga da je potrebno da takav angažman prihvati i gospođa Damjanović“, pojašnjava Mrdak.

Damjanovićeva tvrdi da je sa svojim timom u posljednje četiri godine trasirala put razvoja nauke i naučnih politika u Crnoj Gori, ali i započela brojne projekte od značaja za cjelokupno društvo i region. Nada se da će i buduća Vlada i novi ministar nauke to prepoznati i sa svojim kadrovima nastaviti taj put.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

OTKUP JAGNJADI: Slaba vajda za stočare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Program otkupa tržišnih viškova jagnjadi, koji je podržala Vlada, prema izjavama stočara sa sjevera, ne može obezbijediti svima sigurnu prodaju. Zbog toga, mnogi koji žive od ovčarstva dočekuju početak jeseni s neizvjesnošću i strahom da neće uspjeti da nađu kupce

 

Otkup tržišnih viškova jagnjadi, kako su kazali iz Ministarstva  poljoprivrede i ruralnog razvoja, počeo je tokom prve sedmice septembra.  Realizuju ga Mesna industrija Goranović, Mesopromet i HM Durmitor. Procjena je da će ta preduzeća otkupiti oko 14.000 jagnjadi od stočara širom Crne Gore.

Među njima nijesu i jagnjad mladog stočara Nemanje Vlahovića iz Rovaca. U buljuku je i dalje, priča, oko 30 jagnjadi za koje nije uspio da nađe kupca.

„Teško sam i ostala prodao. Za svako sam sam naša kupca ili su mi prijatelji pomogli. Prodavao sam jedno po jedno, s vremena na vrijeme. To, uglavnom, na veresiju. Za sopstvenu upotrebu zaklao sam nekoliko, više no što mi je realno trebalo. Nakupci ucjenjuju nudeći mizerne cijene. Radije ću ih „u potočinu“ no da ih prodam za „ništa“ pare. Ne znam za to da Ministarstvo organizuje otkup, niko mi nije javaljao ni ove ni ranijih godina“ – priča sagovornik Monitora.

Tvrdi da zna još desetak stočara koji još nijesu prodali viškove jagnjadi. Sve njih, objašnjava, očekuje neizvjesnost. Treba obezbijediti hranu za ovce tokom zime, što prilično košta. Vlahović tvrdi da ukolio se situacija sa otkupom ne popravi od tog načina zarađivanja za život nema mnogo vajde. Najvjerovatnije će, najavljuje, vrlo skoro i promijeniti zanimanje.

Na katunima na Bjelasici u nekoliko buljuka ovaca su neprodata jagnjad.

„Prošlog ljeta je bilo mnogo drugačije. Jasno je da ovom aktivnošću Vlade ne mogu biti obuhvaćen sva jagdnjad u Crnoj Gori. Međutim, ranije dok je bilo nešto od turizma, bilo je i prodaje. Ove godine slabo. Smanjena potreba ugostitelja, te vlasnika etno sela i katuna za domaćom hranom uslovljena je propalom sezonom. Sve to utiče i na nas stočare“ – objašnjavaju u domaćinstvu  Vuković na Bjelasici. Oni ističu i kako je značajno opala i  prodaja sira i kajmaka.

Još od kako je početkom 90-ih propalo preduzeće Sinjavina, nekadašnji OOUR Veletrgovine, u Kolašinu nema organizovanog otkupa mesa, ali ni klanice, čak ni one koja bi bila uslužna, tzv. „komunalna“.

Nekadašnja kolašinska klanica  prvobitno je  služila za uslužna klanja stoke. Sve je bilo pod kontrolom veterinarske inspekcije. Kasnije, ta klanica je registrovana i za izvoz, jedina u Crnoj Gori, pored bjelopoljske. Krajem 80-ih godina prošlog vijeka u tom objektu klalo se i po  500 komada jagnjadi za jednu noć. Prema podacima iz tog doba, OOOUR Veletrgovine je otkupljivao za jedan  dan i po 1.700 jagnjadi na Sinjavini. Zadnji izvoz sa područja te opštine bio je 12.000 jagnjadi.

Otkup stoke na području Kolašina i Mojkovca sada obavlja par manjih  preduzeća za prodaju mesa, što ne garantuje prodaju svih viškova. No, stočari tvrde da je i to bolje od situacije od prije nekoliko godina kada su to radili nakupci, pa se dešavalo da neki nikada ne plate stoku koju su uzeli. Cijene koje diktiraju monopolska preduzeća nijesu često zadovoljavajuće, ali su, kako tvrde vlasnici stoke, „pare sigurne“.

A u okviru otkupa ograničene količine jagnjadi, koje je ove godine organizovalo Ministarstvo, cijena je 2,5 eura po kilogramu „žive“  mjere. To je skuplje nego ranije. Povećanje otkupne cijene kako je objašnjeno, „oblik je podrške dohotku poljoprivrednih proizvođača, u cilju ublažavanja posljedica pandemije Covid-19“.

Istovremeno, objašnjavaju iz Ministarstva, to će biti „prilika i da se kvalitetnim domaćim mesom, po povoljnim cijenama, snabdiju i penzioneri koji će kilogram jagnjetine plaćati plačati 4,4 eura“. Vlada će finansijski podržati  program, pa će ministarstva poljoprivrede i rada i socijalnog staranja i Fond PIO obezbijediti subvencije u iznosu od 1,3 eura po kilogramu mesa.

„Vlada je podržala taj program i ove godine, kao nastavak brige prema potrebama i penzionera i farmera, sa posebnim senzibilitetom u ovoj izazovnoj godini… Sprovođenje programa omogućiće realizaciju tržišnih viškova jagnjadi i očuvanje dohotka poljoprivrednih proizvođača, s jedne strane, i snabdijevanje penzionera kvalitetnim mesom po povoljnim cijenama, s druge strane“ – piše u saopštenju tog ministarstva.

Kako je objašnjeno, Investiciono-razvojni fond (IRF) obezbijedio je kreditna sredstva u iznosu od dva miliona eura za finansiranje otkupa i blagovremenog plaćanje poljoprivrednim proizvođačima.

„U program su uključena preduzeća iz sektora mesne industrije, koji su ispunili uslove IRF-a za dobijanje kreditnih sredstava. To će biti garancija blagovremenog i sigurnog plaćanja farmerima za otkupljenu jagnjad“ – tvrde iz Ministarstva.

Plaćanje je sigurno, ali je cijena preniska, tvrdi bjelopoljski ovčar Dragomir Naco Šćepanović. Još nije prodao jagnjad, ali se nada da će to učiniti, kao i ranijih godina, kad siđe s katuna. Od njega jagnjad otkupljuje Mesopromet.

„Ove godine Vlada je podigla cijenu za 0,20 eura. Jeste bolje nego lani, ali je to, zaista, preniska cijena, ako pogledate sve ostale. Međutim, s obzirom na situaciju u kojoj se stočari nalaze, ohrabruje što Mesopromet drži riječ za rok uplate. Ja drugog izbora nema, jer ne mogu sam tražiti kupce. Ovce zahtijevaju cjelodnevnu brigu, mnogo bi mi bilo još i da tražim kupce“ – objašnjava Šćepanović.

Početkom septembra mnogi uzgajivači ovaca na području Pljevalja bili su zabrinuti zbog, kako tvrde, kasnog otkupa. Do prije par sedmica ni jedno jagnje sa prostora te opštine nije otkupljneno kroz program Vlade. Prošle godine stočari su zahtijevali da otkup počne ranije, a ove godine zakasnio je više nego obično.

„Sve to ide na našu štetu. Jagnjad u ovo doba „kaliraju“. Trebalo bi voditi računa i otkup organizovati mnogo ranije, u doba kad imamo najviše koristi od toga“ – poručili su nedavno pljevaljski stočari.

Prema podacima Monstata od prije dvije godine, ukupan broj ovaca u Crnoj Gori iznosio je 187.021. Iz godine u godinu stada su sve malobrojnija. Osnovni prizvod te grane poljoprivrede je meso, u značajno manjoj mjeri mlječni proizvodi, dok se vuna gotovo i ne koristi.

                                                                                    Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POŽARI I MI: Kad institucije gledaju u nebo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prije tri godine požar u NP Lovćen ugasila je kiša. Nedavni požar u NP Skadarsko jezero, čije posljedice su vidne i na satelitskim snimcima,  harao je danima, uz staro opravdanje o nepristupačnosti terena. Institucije svake godine dočekuju sezonu požara nespremne, jedva čekajući kiše

 

U Crnoj Gori je za vikend bilo aktivno 56 požara. Najteže je od vatrene stihije stradao Nacionalni park Skadarsko jezero. Požar je trajao danima, a satelitski snimci pokazuju da su izgorela velika močvarna područja kod Virpazara, između Vranjine i Andrijske gore, Andrijske gore i Dodoša, Bakine tigle, Mataguški lug i lijeva i desna obala Plavnice. Sve je srećom prošlo bez ljudskih žrtava. Vječno opravdanje o nepristupačnosti terena, opet je rezultiralo time da je  prepušteno vatri da danima guta floru i faunu nacionalnog parka.

Situacija na Skadarskom jezeru je bila dramatična pa su iz građanskog pokreta URA apelovali na Direktorat za vanredne situacije da hitno pozove u pomoć NATO.

Iz ove stranke su kazali da su zatečeni nereagovanjem nadležnih i prepuštanju NP Skadarsko jezero vatrenoj stihiji koja danima guta sve pred sobom: ,,Ako mi nemamo opremu za gašenje požara na takvim terenima, imaju je oni čija smo punopravna članica – NATO. Podsjećamo i da su partneri iz NATO-a i 2017. priskočili u pomoć Crnoj Gori kada je bilo aktivno mnoštvo požara na teritorijama za koje kao država i sistem nemamo opremu za stavljanje pod kontrolu i reagovanje”, navode iz Građanskog pokreta URA.

Iz MUP-a su odgovorili da imaju dovoljne kapacitete da stave pod kontrolu i ugase požar. Svako ko obiđe područje jezera može se uvjeriti o koliko efikasnim kapacitetima se radi. IZ MUP-a su istakli i da se međunarodna pomoć može tražiti u slučaju potrebe. A eto nije je bilo, pa čak i na satelitskim snimcima možemo vidjeti ogromno opožareno područje u nacionalnom parku.

Iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) su ocjenili da će posljedice na cjelokupni ekosistem jezera biti dalekosežne: ,,Iako je spašavanje ljudskih života prioritet, zabrinjava činjenica da reakcija često izostaje ukoliko se požar javi u područjima gdje nema naselja, a prirodna dobra bivaju prepuštena vatrenoj stihiji. Iako je poznato da je Mediteran, pa i Crna Gora tokom ljetnjih mjeseci već duži niz godina zahvaćena sušom, a da su jaki vjetrovi česta pojava, godinama izostaje pravovremena reakcija nadležnih institucija na moguće opasnosti od požara”.

Nakon što je požar ugašen, Nacionalni parkovi Crne Gore najavili su  formiranje komisije za utvrđivanje štete nastale od požara u NP Skadarsko jezero u cilju utvrđivanja površine koju je zahvatio požar, kao i štete koja je nanesena biljnom i životinjskom svijetu ovog područja.

Predrag NIKOLIĆ
foto: CZIP

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 25. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo