Povežite se sa nama

OKO NAS

A vidi nas sad

Objavljeno prije

na

,,U industriji Nikšića danas je zaposleno nešto više od jedne četvrtine ukupno zaposlenih u crnogorskoj industriji. Za svega dvije decenije ovdje je seosko stanovništvo sa 75 procenata svedeno na 38 procenata, a nacionalni dohodak po stanovniku porastao je u ovom periodu preko pet puta.”, piše u monografiji Nikšića koju je 1972. godine objavio Grafički zavod Hrvatske.

 

Godinu ranije, 1971. grad pod Trebjesom je imao 40.107 stanovnika. U to vrijeme, sjećaju se stariji, mogao je da radi ko je htio, a slikovit podatak iz monografije, ma koliko bio nadahnut duhom epohe, govori dovoljno.

Po posljednjem popisu ova opština ima 72.443 stanovnika. Svega trećina, 25.776 je radno aktivno, od kojih nešto preko 19.000 se vodi kao zaposleno.

Da u ovoj opštini ne cvjeta, može se vidjeti i golim okom. Kome trebaju opipljiviji dokazi može ih naći u redovnim protestima koji ishodište imaju ispred glavne opštinske zgrade.

Prošlog mjeseca ispred ove višespratnice u centru grada okupili su se pripadnici nikšićke Službe zaštite i spašavanja. Jednosatnim protestima po ko zna koji put posljednjih mjeseci su tražili da im se isplati zarađeno. Na martovskom okupljanju podržale su ih i kolege iz Boksita, Metalca i Mesera.

Pripadnici nikšićke Službe zaštite i spasavanja 18. marta su započeli jednosatne proteste ispred zgrade Opštine tražeći isplatu decembarske i januarske zarade, ali i garancije da će im sva ostala primanja biti redovna. Prethodnim protestima su izboksovali isplate oktobarske i novembarske plate. Nakon 15-dnevnih protesta vatrogasci su odlučili da ih prekinu jer su dobili decembarsku platu čime je ispunjen dio njihovih zahtjeva. Primopredaja vlasti u ovoj opštini na neko vrijeme će prekinuti njihove akcije.

Bivši radnici njemačkog Mesera, nekadašnjeg Centra tehničkih gasova (CTG), krajem februara su započeli štrajk glađu u podrumu jedne Željezarine zgrade. Oni su od Vlade tražili isplatu otpremnina i uslove za odlazak po socijalnom programu koji je važio za ostale metalurge i koji je podrazumijevao priznavanje beneficiranog radnog staža. Nakon dvadesetodnevnog gladovanja u podrumu, došlo je do „pomaka u prevazilaženju problema”. Radnici su nakon razgovora sa ministrom Predragom Boškovićem dobili obećanje da će se naći rješenje u zakonskim okvirima. „Ukoliko naš zahtjev za beneficiranim stažom ne bude riješen povoljno, nastavićemo štrajk” poručio je jedan od dvadeset radnika krajem prošlog mjeseca.

Mart je zabilježio još jednu muku nikšićkih rudara. Njih pedesetak je 8. marta blokiralo upravnu zgradu. Trajalo je dva dana, nakon čega su dozvolili poslovodstvu da nastavi sa radom kako bi bili potpisani ugovori sa kupcima. Boksitari su tražili isplatu dvije od pet zaostalih zarada, pokretanje proizvodnje, povezivanje radnog staža od 2009.

Rok za ispunjenje njihovih zahtjeva curi. Rudari su tada poručili da će čekati do 20. aprila a onda će odlučiti šta i kako dalje. Takođe su rekli da oba Sindikata ne rade ništa, već radnicima ponavljaju priču koju im servira Vlada.

Prije deset godina nadahnuto je govorio tadašnji predsjednik Odbora direktora Rudnika: „Danas su Rudnici boksita razvijena, savremeno-tehnički opremljena i kadrovski osposobljena organizacija koja svoj rad i razvoj temelji na najvećim dostignućima rudarske struke i nauke i neraskidivi dio najmoćnije repro cjeline (Kombinat aluminijuma, Elektroprivreda, Rudnik uglja Pljevlja, Željeznice Crne Gore, Luka Bar), koja predstavlja najznačajniju privrednu aktivnost Crne Gore…”

Pa je onda opleo: „Više je nego sigurno da put Crne Gore kojim ide ka bogatim evropskim narodima vodi preko valorizacije dokazanog i još neotkrivenog rudnog blaga, racionalnog iskorišćenja značajnih energetskih i šumskih potencijala, uz skladan razvoj poljoprivrede i turizma. U tom velikom otvaranju Crne Gore prema svijetu, Rudnici boksita imaju svoje nezamjenjivo mjesto”.

Glađu su ispred kapija svoje fabrike štrajkovali i radnici Metalca. Oni su iskazali protest i ispred opštine i ponovili zahtjeve o isplati obećanih otpremnina po kolektivnom ugovoru po 11.700 eura, stambenog kredita od 5.000 i povezivanju radnog staža za prošlu godinu. Njima je iz firme obećano da će se u rješenje njihove situacije ući čim Vlada odobri kredit od 1,5 miliona za oporavak firme.

Nakon dugog životarenja početkom godine zatvoren je hotel Onogošt. Jedan od najkarakterističnijih simbola grada. Time je prestao i radni odnos za 82 stalno zaposlena radnika koji su štrajkom svoja prava tražili do kraja februara kada su im isplaćene otpremnine u iznosu od 5.600 eura. Prije nekoliko dana ova priča je dobila nastavak preko poziva skupštinske Komisije za praćenje i kontrolu postupka privatizacije. Još će se sačekati sa razrješenjem.

O posrtanjima čuvene nikšićke željezare i smanjenjima broja radnika pisalo se često i mnogo. U ovu godinu je ušla sa obustavom proizvodnje 23. januara. ,,Radnici su poslati na odmor do prvog februara. Dio radnika Čeličane je pozvan da pripremi pogon za proizvodnju, a ostalima je rečeno da ne dolaze na posao prije 4. februara kada bi, valjda, trebalo da počne proizvodnja”, prenosile su tada Vijesti. Po uspostavljanju proizvodnje, Pobjeda je pisala da se „na posao vratilo svih 250 željezaraca… Vlasnik željezare, turska kompanija Toščelik, pauzu je iskoristila za pripremu postrojenja u Čeličani i produženje ugovora sa Elektroprivredom o isporuci struje. Ugovor je potpisan na četiri mjeseca, jer željezara nije mogla da odredi godišnje potrebe budući da nema čvrst plan proizvodnje”.

Ovo je dio nevesele razglednice grada pod Trebjesom sa koje su se nekada smiješili radnici na čijem je radu krajem prošlog vijeka počivao dobar dio crnogorske industrije. U pomenutoj monografiji, autori su pored pogleda u svijetlu budućnost zapisali: „Nikšić je najzad postao grad radnika – konačno su stvoreni fundamentalni uslovi da ljudi ovog kraja ne odlaze masovno u pečalbu”. Odliv mozgova je priča za sebe. Kako bi rekao Antonije Pušić: „A vidi nas sad!”

Dragan LUČIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo