Povežite se sa nama

HORIZONTI

KORONA ZIMA U EVROPI: Virus je tu, da ostane

Objavljeno prije

na

Većina naučnika se slaže da ovaj virus neće nestati poput MERS-a ili SARS-a. Čak i kada uđe u endemsku fazu, on će biti smrtonosan, posebno za one osjetljivijeg zdravlja

 

Holandija je ukinula najteže mjere u borbi protiv COVID-a. Danska bi trebalo da ukloni sva ograničenja u roku od nekoliko dana. Francuska će sljedeće nedjelje početi ublažavati ograničenja. Broj oboljelih je u porastu.

Ovako izgleda presjek najnovijih dešavanja vezanih za pandemiju korone. Uprkos velikom broju slučajeva i lakoj prenosivosti omikron soja korone, dosta zemalja EU je odlučilo da se otvori. Ovi potezi dolaze nakon što su podaci pokazali da broj prijema u bolnice i intenzivnu njegu ne raste u skladu sa porastom broja oboljelih. Nove mjere su donekle izazvane i objavom Svjetske zdravstvene organizacije. SZO je saopštila da studije pokazuju da je ovaj soj virusa zarazniji, ali sa manje ozbiljnim posljedicama za vakcinisane. Iz ove organizacije kažu da bi ovo moglo signalizirati novu fazu pandemijie. Onu koja se može lakše kontrolisati.

Kako pritisak na bolnice popušta, Austrijanci su odlučili da ukinu karantin za osobe koje nijesu u potpunosti vakcinisane protiv koronavirusa, iako će neka ograničenja u javnom životu ostati. Pored smanjenih mjera ova zemlja predstavila je još jedan novitet u borbi sa korona virusom. „Austrija početkom februara uvodi obaveznu vakcinaciju protiv korona virusa za odrasle, uz prijetnju visokih kazni“, rekao je austrijski kancelar Karl Nehamer, navodeći da je svjestan „osjetljive“ prirode ovakve odluke. Ovo je prva takva odluka u Evropi. Jedan od razloga za ovakvu odluku austrijskih vlasti je i dosta niska stopa vakcinisanih u ovoj zemlji. Oko 65 odsto Austrijanaca je u potpunosti vakcinisano.

U Britaniji od 19. januara maske nijesu obavezne kao ni COVID sertifikati. Tamošnji premijer Boris Džonson izjavio je da su britanski naučnici utvrdili da su infekcije izazvane omikronom dostigle vrhunac. U ovoj zemlji se na dnevnom nivou broji preko 100.000 novih zaraza, ali broj smrtnih slučajeva je u opadanju.

Španski premijer Pedro Sančez je takođe potvrdio pad broja preminulih i rekao javnosti da je COVID nešto sa čim ćemo morati da naučimo da živimo. Susjedni Portugal je objavio da su ušli u endemsku fazu. Endem nastaje kada se određeni virus dovoljno dugo nalazi u opticaju na određenom području. I Belgija je najavila lagano ublažavanje ograničenja.

Dok jedni ublažavaju mjere, virus ne miruje. Češka, Bugarska, Njemačka, Poljska, Mađarska i Rumunija ove srijede su registrovale rekordne brojeve zaraženih korona virusom, prenijela je agencija Rojters. Njemačka je u samo jednom danu imala 164.000 novozaraženih.

Ohrabruje to što evropski kontinent u cjelini više ne čini polovinu ili više od polovine globalnih smrtnih slučajeva i infekcija korona virusa. To govore podaci koje je objavio Rojters.

S obzirom na ovakve kretnje COVID krive, mnogi su skloni najavama kraja pandemije. Ipak, treba biti oprezan sa procjenama.

Jedan dio stručnjaka upozorava da su priče o kraju epidemije na jesen 2022. ili tokom 2023. godine daleko od istine. Oni tvrde da ćemo vidjeti još makar nekoliko sojeva korona virusa.

Američki virolog Entoni Fauči je prošle nedjelje rekao da se ovaj virus može smatrati endemskim u onom momentu kada prestane da ometa svakodnevni život. Za sada smo daleko od toga.

Većina naučnika se slaže da ovaj virus neće nestati poput MERS-a ili SARS-a. Korona je tu da ostane. Čak i kada uđe u endemsku fazu, on će biti smrtonosan. Naročito za one osjetljivijeg zdravlja.

Hans Kluge, čelnik evropskog ogranka Svjetske zdravstvene organizacije, rekao je za AFP da se može zaključiti da se Evropa bliži svojevrsnoj završnoj fazi pandemije. Napomenuo je da bi se do marta omikronom moglo zaraziti 60 posto Evropljana.

SZO upozorava da je prerano za predviđanja kraja epidemije sa kojom se svijet bori već treću godinu. „Omikron je možda manje oštar, ali reći da je to blaga bolest je prevara“, rekao je Tedros Gebrejesus iz Svjetske zdravstvene organizacije. „Takvi narativi štete cjelokupnom procesu liječenja i koštaju nas ljudskih života“.

Mnoge kod ove brzošireće verzije korone zabrinjava to što ni vakcinacija ni preležani kovid nijesu stopostotna zaštita. Mnogi upozoravaju na dalje mutacije.

„Puštanje omikrona da neometano zarazi populaciju u zemljama u kojima se on može zaustaviti, u zemljama koje imaju pristup vakcinama, zemljama koje imaju iskustvo u apliciranju mjera je jednostavno poziv da se stvori novi soj”, smatra virolog Branko Rihtman sa Varvik univerziteta iz Velike Britanije. O tom scenariju mnogi ne žele da razmišljaju. Naročito u ovom periodu kada je broj umrlih u padu, iako broj zaraženih u nekim zemljama obara rekorde.

Neki stručnjaci smatraju da je manja smrtnost povezana sa velikim brojem raspoređenih vakcina. Primjera radi, u EU je stopa vakcinisanih prilično visoka, a na tu brojku od 69 odsto treba dodati i one koji su razvili imunitet usljed preležane bolesti.

Naravno, nije tako svuda po Evropi, pa se stope vakcinacije kreću od 25 do 95 odsto. Ovo znači i različiti stepen opterećenosti bolnica i sistema zdravstvene zaštite.

Ne treba zaboraviti da smo nakon tri godine puni iskustva. Odavno je iza nas faza kada smo bili čak i bez maski i rukavica. Ovih dana iz kompanije Modena su javili da razvijaju kombinovanu vakcinu koja bi bila efikasna i protiv korone i protiv gripa. Cilj im je smanjiti broj godišnjih doza vakcina.

Naravno, i dalje nije svuda isto. Dok je u SAD-u Evropi, Australiji… vakcinacija sprovedena prilično uspješno, čak 85 odsto afričkog kontinenta nije primilo nijednu dozu vakcine protiv korone.

Naučnici pomno prate i nedavno otkrivenu podvarijantu omikrona kako bi utvrdili da li bi njena pojava mogla uticati na buduće širenje pandemije. Britanske vlasti su uočile stotine slučajeva najnovije verzije, nazvane BA.2, dok međunarodni podaci govore da bi se i ona mogla relativno brzo širiti. Agencija za zdravstvenu sigurnost Ujedinjenog Kraljevstva identifikovala je više od 400 slučajeva u Britaniji u prvih 10 dana ovog mjeseca i naznačila je da je posljednja varijanta otkrivena u nekih 40 drugih zemalja. Ona predstavlja većinu najnovijih slučajeva u nekim zemljama, uključujući Indiju, Dansku i Švedsku. Ova varijanta omikrona je još pod istragom, a nadležno tijelo je naglasilo da „postoji neizvjesnost oko značaja promjena virusnog genoma“.

Iako naučnici sumnjaju da bi ova varijanta mogla postati dominantna, ostavili su zadršku.

Svi se slažu da je najvažnije da se smanji prenos omikrona. Glavni razlog je razvijanje teže kliničke slike kod određenih skupina ljudi koje su i pored omikronove blaže prirode moguće.

Postoji i nerazumijevanje uticaja omikrona. „Ljudi koji su zaraženi ovim virusom u riziku su od razvoja dugoročnih posljedica, koje nazivamo post-COVID stanjem. To, zapravo, tek počinjemo da razumijemo”, rekla je dr Maria Van Kerkhove iz Svjetske zdravstvene organizacije. Ona upozorava da što virus duže cirkuliše to su veće njegove mogućnosti za promjenom.

Od posljedica koronavirusa u svijetu preminulo preko pet i po miliona ljudi, od toga broja 1,7 miion u Evropi.

Mnogo inficiranih u našem regionu

Podaci Instituta za javno zdravlje Crne Gore od srijede govore da je među 1.887 obrađenih uzoraka na novi koronavirus ukupno registrovano 565 novopozitivnih. IJZ je javio da je od korone preminulo sedam osoba. Uzimajući u obzir sve novootkrivene slučajeve kao i broj oporavljenih, ukupan broj trenutno aktivnih slučajeva COVID-19 u Crnoj Gori iznosi 7.806. Od početka epidemije u martu 2020. godine, ukupan broj registrovanih slučajeva infekcije novim korona virusom u Crnoj Gori je 59.262.

Sjeverna Makedonija prijavila je u srijedu 2.341 novi slučaj, što je najviše do sada u jednom danu. To je četvrti put da je broj novozaraženih prešao 2.000.

U Hrvatskoj je zabilježeno 18.517 novih slučajeva zaraze koronavirusom, a 64 osobe su preminule. U Hrvatskoj je vakcinisano oko 67 odsto punoljetnog stanovništva.

U Bosni i Hercegovini je istog dana potvrđen 2.601 novi slučaj osoba zaraženih virusom korona, dok je 40 osoba preminulo, saopšteno je iz ustanova za javno zdravstvo oba bh. entiteta i Brčko Distrikta.

Prema podacima od srijede, 26. januara, u Srbiji je drugi dan zaredom broj novozaraženih veći od 19.000. Preminulo je 37 ljudi. Zanimljlivo je da je Srbija jedna od 22 zemlje u kojoj se sprovodi studija o efikasnost vakcina. „Međunarodna studija koju rade Medicinski fakultet i Institut za primenu nuklearne energije ima zadatak da utvrdi koliko nas vakcina štiti od korona virusa i koja je najefikasnija“, kazala doktorka Ljiljana Marković Denić za RTS.

Dragan LUČIĆ

Komentari

HORIZONTI

UTIHNULI PREGOVORI IZMEĐU RUSIJE I UKRAJINE: Primat generalima na frontu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najave dugog rata i međusobnog iscrpljivanja

 

Nedavna posjeta generalnog sekretara UN-a Antonija Gutereša Moskvi i Kijevu i nedavni sastanak u Beču sa austrijskim predsjednikom Aleksanderom Van der Belenom za sada ne daju nadu da će u skorije vrijeme zavladati mir između Rusije i Ukrajine. Prvi čovjek UN-a je na pressu sa predsjednikom Austrije izjavio da ne vidi da će se održati mirovni pregovori „u bliskoj budućnosti“.  Gutereš je ranije izjavio i kako je „duboko zabrinut“ da bi rat u Ukrajini mogao uzrokovati nestašicu hrane širom svijeta jer je Ukrajina među najvećim svjetskim izvoznicima pšenice. Uloga Ujedinjenih nacija za sada se svodi, isto kao u vrijeme sukoba u bivšoj Jugoslaviji 90-ih, na posredovanje u obezbjeđivanju humanitarnih koridora kojima se civili izvlače iz ratom najugroženijih područja.

Nedavno je, zahvaljujući UN-u, izvučeno i preostalih nekoliko stotina civila iz čeličane Azovstal u razrušenom lučkom gradu Mariupolju što je prije dva dana potvrdio i zamjenik komandanta pukovnije Azov  Svjatoslav Palamar CNN-u. U  čeličani, koja je jedina teritorija u devastiranom gradu koja je još pod kontrolom ukrajinske vojske, je ostalo nekoliko stotina ranjenih branitelja, po nekim procjenama do 600 čije izvlačenje se takođe pokušava dogovoriti uz strana posredovanja dok je ukrajinska vlada ponudila da razmijeni zarobljene ruske vojnike za slobodan prolaz ranjenika. Na snimcima ukrajinske vojske iz improvizirane bolnice unutar tunela i bunkera čeličane vidi se da se pacijenti bolnice nalaze u teškim i nesanitarnim uslovima uz sve manje rezerve hrane i vode.

Međutim, evakuacija iz Azovstala ne ide lako. Vojna doktorka  Viktorija Obidina je nasilno razdvojena od svoje četvorogodišnje kćerke Alise prije ukrcavanja u konvoj koji ju je trebao odvesti u Zaporožje koje je pod kontrolom ukrajinske vojske. Obidina je odvedena u ruski „logor za filtraciju“ i za sada se o njoj ništa ne zna. Rusija je posebno osjetljiva na pukovniju Azov koju naziva nacistima i jednim od glavnih opravdanja za agresiju na Ukrajinu. Većina analitičara smatra da su veoma slabi izgledi da ranjenici i vojnici napuste živi čeličanu. Rusija je ranije nekoliko puta jamčila živote pripadnicima Azova ako polože oružje ali ukrajinska strana je odbila ponude zbog nepovjerenja u ruska obećanja i njihova ranija kršenja za koja ih optužuje. Poručnik Azova Ilja Samoilenko je u live intervjuu za britanski Sky News rekao da svaki dan može biti njihov posljednji i da zarobljeništvo za njih takođe znači smrt jer je Azov u Rusiji na listi terorističkih organizacija i da su oni živi svjedoci velikih ruskih zločina tako da ne očekuju da ih Rusi puste žive.

Ukrajinska vojna komanda je priznala da nije u mogućnosti spasiti svoje opkoljene vojnike u Azovstalu vojnom operacijom deblokade jer bi to stajalo mnogo ljudskih života. ,,Takva operacija deblokade zahtijevala bi velik broj vojnika jer su ukrajinske snage udaljene 150 do 200 kilometara”, rekao je zamjenik glavnog štana Oleksij Hromov u srijedu. Nesumnjivo je da bi takva operacija podrazumijevala ogromnu koncentraciju vojske i teškog naoružanja uz vazdušnu podršku koju ukrajinska strana ne posjeduje. Branitelji se za sada jedino mogu osloniti na sisteme podzemnih tunela koji su navodno povezani sa gradskom kanalizacijom i odakle bi mogli izbijati u razne djelove grada i primjenjivati „udari i bježi“ taktiku. Ruska armija je svjesna da ratovanje u tunelima i kanalizaciji košta puno života i da njena tehnološka superiornost unutra ne važi. Nepoznanica je koliko još municije i hrane je preostalo braniteljima.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

U OČEKIVANJU VOJNE PARADE  NA CRVENOM TRGU 9. MAJA I NOVIH SANKCIJA EU: Moskva pojačava nacionalističku i antisemitsku retoriku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar inostranih poslova Sergej Lavrov je u intervjuu italijanskom mediju ustvrdio da je Hitler imao jevrejske krvi i da su Jevreji bili najveći antisemiti. Lavrovljeva glasnogovornica Marija Zaharova je ustvrdila da se izraelski plaćenici bore rame uz rame sa vojnicima Azova koje Rusija smatra nacistima. Putinov savjetnik Sergej Glazjev je javno pričao o zavjeri da se Donbas očisti od Rusa i naseli ljudima iz „obećane zemlje“ aludirajući na Jevreje. On je kasnije to negirao

 

Ruska agresija na Ukrajinu je  duboko ušla u treći mjesec  a nema znakova da je mir na vidiku. Ulozi i apetiti rastu. Evropska unija je najavila novi set energetskih sankcija protiv Rusije. Nakon zabrane uvoza ruskog uglja planira se potpuna obustava uvoza ruske nafte i plina do kraja godine.  Slovačka, Mađarska, Austrija i Češka bile bi izuzete od obaveze embarga. Evropska komisija će im ostaviti rok do kraja 2023. godine da nađu alternativu ruskom gasu i nafti.

Sa berzanske strane Rusija je napravila neočekivani zaokret. Ipak je platila stranim investitorima 650 miliona američkih dolara dospjelih obaveza stranim investitorima i time izbjegla prvi mogući default na plaćanja od Boljševičke revolucije 1917. Plaćanje je došlo nakon što je Kina izbjegla da priključi ruske banke na svoj UnionPay platni sistem, poslije protjerivanja većeg dijela ruskih banaka iz SWIFT sistema. Smatra se da je kineski potez iznuđen željom da ona izbjegne takozvane sekundarne zapadne sankcije i da se okoristi ruskom ekonomskom slabošću. Sankcije i embarga mogu dugoročno pomoći Ukrajini.

Velika ruska ofanziva na skoro 500km fronta u Donbasu sve više podsjeća vojne analitičare na epsku bitku za Kursk iz ljeta 1943. U  ovom slučaju agresori su  ruske trupe koje pokušavaju da naprave sistem kliješta iz pravca juga i sjevera i odsijeku branitelje u Donbasu (tj. djelove Luhanske i Donjetske oblasti koje su još pod ukrajinskom kontrolom). Oklopni prodor iz okupiranog Izijuma sa sjeveru prema jugu radi spajanja sa jedinicama iz južnog Donjetska ide jako sporo uz velike gubitke napadača što pokazuju svakodnevni novi snimci uništene ruske vojne tehnike i ljudstva.

Ukrajinska strana, u iščekivanju dolaska zapadnog visokotehnološkog naoružanja, primjenjuje model mobilne odbrane protiv brojnijeg i bolje naoružanog neprijatelja. Branitelji izbjegavaju statičnu odbranu zbog ogromne vatrene moći ruske armije i ustupaju manje djelove teritorije kako bi dobili na vremenu i pronašli slabe tačke napadača. Kada se ruske kolone razvuku, napadaju ih  sa bokova preciznom artiljerijom navođenom od dronova.

Američki vojni i državni zvaničnici ne kriju da snabdijevaju Kijev obavještajnim podacima sa špijunskih satelita i prislušne opreme. Američka obavještajna pomoć je po izvorima New York Timesa pomogla Ukrajincima da likvidiraju veliki broj visokih oficira ruske armije uključujući čak 12 generala. Među njima su komandanti 41. kombinovane armije general-major Vitalij Gerasimov, 29. armije general-major Andrej Kolesnikov, 49. armije general-poručnik Jakov Rezantsev, zamjenik komandanta 8. gardijske armije general-major Vladimir Frolov, komandant za elektronska dejstva 2. armije Andrej Simonov te veći broj komandanata divizija i bataljona u rangu generala i pukovnika. Posebno je bio spektakularan napad prošle subote na komandni centar u okupiranoj Hersonskoj oblasti kada je navođenom vatrom na regionalni štab ubijeno 50 visokih oficira uključujući i dva generala. Načelnik generalštaba ruske armije Valerij Gerasimov je za malo izbjegao smrt prilikom posjete okupiranom Izijumu prije pet dana. Dalekometna navođena artiljerija ga je navodno lakše ranila dok je veći dio njegove pratnje ubijen. Analitičari tvrde da toliki broj ubijenih i ranjenih visokih oficira nezapamćen od Drugog svjetskog rata.

Ne radi se samo o odličnom prikupljanju obavještajnih podataka sa dronova i satelita. Više puta je otkriveno da je ruska vojska nemarna u elektronskoj zaštiti.  Veliki broj oficira je kao sredstvo komunikacije koristio obične mobilne telefone u ukrajinskoj mreži i prenosio osjetljive podatke jedinicama na terenu. To pokazuje i veliki broj objavljenih snimaka koje je presrela ukrajinska obavještajna služba SBU. Presretnut je i znatan broj kriptovanih komunikacija što ukazuje da SBU ima veliku pomoć i NATO-vih hakerskih timova. NATO  pomaže Kijevu i  sa informacijama o planiranim raketnim napadima tako da ukrajinska vojska može na vrijeme dislocirati ratnu tehniku. Time je sačuvan veći dio ratnog vazduhoplovstva da ne bude uništen u prvim satima invazije 24. februara i kasnije.

Da ofanziva na Donbas i jug ne ide po planu vidljivo je i na primjeru lučkog grada Mariupolja gdje pukovnija Azov i ukrajinski marinci i dalje herojski odolijevaju desetostruko jačem napadaču. Branitelji su najvećim dijelom zbijeni na prostoru jedne od najvećih evropskih čeličana Azovstal sa velikim sistemom podzemnih tunela i skladišta gdje se i dalje nalazi nekoliko stotina civila čija djelimična evakuacija je počela prije 3 dana uz stalne prekide usljed ruskih napada. Iako je hrabrost ukrajinske vojske neupitna ono što im ne ide u prilog je totalna odsječenost od glavnice ukrajinskih snaga koje su udaljene 120 km od grada i nestajuće rezerve municije, hrane i vode. Civili koji su prebačeni iz Mariupolja na slobodnu teritoriju svjedoče da su im vojnici Azova davali svoja sljedovanja hrane dok su se oni zadovoljavali jednim obrokom u par dana. Dok ovaj broj ide i u štampu vode se teške borbe u čeličani u koju su nagrnule ruske trupe nakon napada zabranjenim termobaričkim projektilima.

Na drugim djelovima fronta došlo je čak i do lokalnih preokreta. Ukrajinska vojska je oslobodila nekoliko sela u okolini drugog po veličini grada Harkiva i na pojedinim pozicijama odbacila napadače i do 20 km od grada. Branitelji su takođe potisnuli ruskog agresora sa nekoliko pozicija u Hersonskoj oblasti i oko Mikolaeva.

U Rusiji, usljed nedostatka dobrih vijesti sa ratišta, raste toksična retorika državnih medija i zvaničnika. Na državnom RT kanala jedna od glavnih kremaljskih propagandista Margarita Simonijan već je nekoliko puta najavila „moguću upotrebu nuklearnog oružja“ ako se Rusija „osjeti ugroženom“. Dmitri Kiselov je prije 3 dana na Kanalu Rusija 1 u izlaganju od 100 sekundi uveselio javnost navodima kako  je  jedna ruska nuklearna raketa Sarmat dovoljna da uništi Veliku Britaniju a detonacija od 100 megatona podvodnog  nuklearnog drona Posejdon, i proizvela bi  radioaktivni morski cunami od 500 metara koji bi zauvijek potopio Britaniju. Dan nakon priloga, Kiselov je snimljen na plaži u Dubaiju.

Na televiziji se  prijeti i domaćim izdajnicima i svima koji pružaju otpor novom ruskom poretku. Tako je Putinov propagandista Karen Šaknazarov obznanio za one koji se protive znaku Z (simbolu ruske invazije na Ukrajinu) „neće biti milosti i da to nije šala…ovdje pričamo o koncentracionim logorima, a to je reedukacija, sterilizacija, i to nije šala“. Osim slova Z sve je veći broj onih Rusa koji na uniforme prišivaju nacističke simbole poput Totenkopfa ili SS runova ili dva ukrštena slova Z da liče na iskrivljenu svastiku. Sa druge strane Rusija tvrdi da se bori za „denacifikaciju Ukrajine“ i da će 9. maja opet proslaviti na Crvenom trgu pobjedu nad nacizmom. Zapadni zvaničnici upozoravaju da bi ruski predsjednik Vladimir Putin tada mogao preformulirati „specijalnu vojnu operaciju“ kako se naziva invazija na Ukrajinu u pravi rat i proglasiti opštu mobilizaciju u borbi protiv navodnog nacizma. Vojni analitičari nisu sigurni da mu mobilizacija neiskusnih i dobrim dijelom nevoljnih rezervista može puno pomoći na frontu. Zadnjih nedjelju dana zabilježeni su brojni napadi Molotovljevim koktelima i paljevine regrutnih centara širom Rusije. Takođe je zabilježeno i nekoliko paljevina vojnih istraživačkih centara i laboratorija.

Najveći zaokret posljednjie nedjelje se dogodio u složenim rusko-izraelskim odnosima. Ruski ministar inostranih poslova Sergej Lavrov je u nedavnom intervjuu italijanskom mediju ustvrdio da je Hitler imao jevrejske krvi i da su zapravo Jevreji bili najveći antisemiti ukazujući na ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i njegov navodni neo-nacizam. Lavrovljeva glasnogovornica Marija Zaharova i Putinov savjetnik Sergej Glazjev su dodatni dolili ulje na vatru. Zaharova je ustvrdila da se izraelski plaćenici bore rame uz rame sa vojnicima Azova koje Rusija smatra nacistima dok je Glazjev javno pričao o zavjeri da se Donbas očisti od Rusa i naseli ljudima iz „obećane zemlje“ aludirajući na Izrael i Jevreje. On je kasnije to negirao.  Izjave ruskih zvaničnika su izazvale pravu buru u Izraelu i globalnoj jevrejskoj zajednici i  ne pomažu Moskvi u njenoj priči da se bori protiv nacizma. Međutim, priča o jevrjeskim zavjerama može biti od pomoći kod kuće kako bi se sakrila Putinova nekompetentnost i kleptokratija.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

EK ZATVORILA MEHANIZME KOJIMA SU GLAVNE ČLANICE EU NAORUŽAVALE RUSIJU DO PRED INVAZIJU: Trgovanje ispod ruke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Analiza EU, koju je objavio britanski Telegraf,  pokazuje da su Francuska i Njemačka izvezle 273 miliona eura vojne opreme u Rusiju od 2014. godine kada su uvedene sankcije i embargo na oružje zbog ruskog otimanja Krima i prve agresije na Donbas

 

Ruski pohod na Ukrajinu je ušao u treći mjesec. Fokus borbi je trenutno na Donbasu (Donjetska i Luhanska oblast na krajnjem istoku zemlje gdje živi znatan broj ruske etničke manjine) čiju „nezavisnost“ je Rusija priznala kao uvertiru i izgovor za rat kako bi tamo navodno spriječila „genocid“ od strrane vlasti u Kijevu. Nakon propasti zauzimanja Kijeva i instaliranja marionetske vlade, Moskva pokušava sačuvati obraz i makar „osloboditi“ istočni dio Ukrajine iako etnički Rusi nigdje ne čine većinu stanovništva. Prije sedam dana general Rustam Minekajev je u izjavi ruskoj agenciji TASS dolio ulje na vatru i dodao da Rusija želi i kontrolu nad čitavom južnom Ukrajinom kako bi osigurala kopnenu vezu sa Transnjistriom, proruskom separatističkom nepriznatom republikom u Moldaviji. Pridnjestrovska Moldavska Republika (PMR) kako se Transnjistria zvanično zove, je na popisu iz 2015. imala 475.000 stanovnika, iako po nekim drugim procjenama tamo ne živi više od 350.000 ljudi, zbog teške ekonomske situacije koja tjera u masovnu emigraciju. Transnjistrija, u kojoj Rusi čine tek nešto više od 29 odsto stanovništva, je „oslobođena“ još 1992. godine uz „pomoć“ ruske 14. gardijske armije koja je tamo bila stacionirana još iz sovjetskog vremena. Od tada je i ova „narodna republika“ imala status jednog od „zamrznutih sukoba“ na prostorima bivšeg Sovjetskog Saveza. U njoj je nalazi ruski „mirovni kontigent“ od oko 1.500 vojnika a zakonom od juna 2016. godine je zabranjena bilo kakva kritika ruskog vojnog prisustva. U septembru 2006. ruske vlasti su organizovale „narodni referendum“ u kome je 97.2 odsto stanovnistva glasalo za odvajanje od Rumunije i spajanje sa majkom Rusijom dok je parlament PMR nakon aneksije Krima 2014. godine tražio da se PMR takođe pripoji Rusiji. Transnjistrija je poznata po kleptokratskoj vlasti, švercu svega i svačega i odsustvu ljudskih prava po ugledu na Rusiju. Nakon najave generala Minekajeva, 25. aprila je prijavljen oružani napad na zgradu Ministarstva državne bezbjednosti dok su dva propagandna repetitora uz ukrajinsku granicu raznesena. Time su povećani ulozi u konfliktu i mnogi smatraju da Vladimir Putin ima namjeru proširiti rat i dodatno uliti strah u EU od njegovih posljedica. Putin u ovom trenutku najviše polaže nadu u vladajuću elitu najveće evropske ekonomije – Njemačku, kojoj prijeti veliki gubitak prestiža. Zapadni analitičari sve više upiru prstom u njemačku desnicu i ljevicu zbog blokiranja sveobuhvatnih sankcija velikoruskom agresoru, prije svega totalnom zabranom uvoza ruskog gasa i nafte. Njemačka obećanja da će Ukrajini vojno pomoći se uglavnom ogledaju u malim isporukama defanzivnog oružja koje je od male pomoći u stepama Donbasa, koje su ispresijecane stotinama kilometara rovova.

Ove sedmice se kriza njemačkog vodstva produbila kada je Olaf Šolc, kancelar, tvrdio da ispunjava svoje obećanje da će poslati oružje Ukrajini – ali je tabloid Bild otkrio da je tajno odbio svaki komad teške opreme koju je Kijev zatražio. Nakon što je Šolc precrtao tenkove i artiljeriju sa liste, paket pomoći, za koji se tvrdi da je vrijedan milijardu eura, smanjen je za više od dvije trećine. Nakon otvorenih prijetnji Šolcu i njegovim socijaldemokratama od strane koalicionih partnera u Vladi da će u Bundestagu progurati zakonski obavezu da se isporuči teško oružje Ukrajincima i da će možda ići i na rušenje Vlade uz pomoć sada opozicione Hrišćanske demokratske unije (CDU),  kancelar je popustio i najavio isporuku tenkova Leopard i oklopnih borbenih vozila Marder. Odluka je bila toliko isforsirana da kancelar o tome čak nije ni obavijestio svoje stranačke organe ni ministarku odbrane. Funkcioneri socijaldemokrata su utorak ujutro uživo objašnjavali na medijima da neće i ne mogu ništa slati Ukrajini, da bi pola sata nakon svojih izjava saznali iz medija šta je kancelar objavio. Takođe je i njemačka ministarka odbrane Kristina Lambreht objašnjavala da Leopardi i Marderi ne mogu u Ukrajinu jer bi onda njemačke snage bile nedovoljno opremljene. Ipak, njen najviši general Alfons Mais je priznao da je njemački Bundeswer već mnogo godina „ogoljen“ jer je vlada bivše kancelarke Angele Merkel potpuno zapostavila armiju. Ranija ministarka odbrane i sadašnja predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen naredila je trupama da koriste metle umjesto pušaka u vježbama.

Dok je naoružavanje Ukrajine bio veliki problem za kancelarku Merkel i njenog nasljednika Šolca, dotle nije bilo nikakvih problema da Njemačka i Francuska naoružaju Putinovu armiju. Analiza EU, koju je objavio britanski Telegraf,  pokazuje da su Francuska i Njemačka izvezle 273 miliona eura vojne opreme u Rusiju od 2014. godine kada su uvedene sankcije i embargo na oružje zbog ruskog otimanja Krima i prve agresije na Donbas. Poslata oprema je uključivala bombe, rakete, torpeda, projektile, eksplozivna punjenja i opremu koja je „dualne prirode“ tj. može biti korištena i u vojne svrhe. Prema izvještaju francuske nevladine organizacije za istraživačko novinarstvo Disclose, francuske i njemačke firme su od 14. marta izvezle i termovizuelne kamere za preko hiljadu ruskih tenkova, navigacijske sisteme i infracrvene detektore za borbene avione i borbene helikoptere. Neki od njih se sada koriste na ukrajinskom frontu, navodi se u izvještaju, uz opasku da su ruski tenkovi opremljeni francuskom opremom učestvovali i u napadu na nuklearnu elektranu Černobil uz granicu sa Bjelorusijom odakle je krenula glavnica invazionih snaga na putu prema Kijevu. Njemački izvoz u Rusiju uključivao je ledolomce, puške i vozila „specijalne zaštite“. Firme koje su izvozile vojnu opremu su se pokrivale da se radi o poslovima koji su dogovoreni prije uvođenja embarga na oružje 2014. godine a Njemačka vlada je naknadno izjavila da je dobila „uvjeravanja ruske strane da neće koristiti isporučeno naoružanje u ratnom sukobu“. Većina analitičara i vojnih stručnjaka smatra da su ruska „uvjeravanja da neće koristiti zapadno oružje“ jednaka tvrdnjama koje su mjesecima ponavljane iz Kremlja kako Rusija neće napasti Ukrajinu. Osim Njemačke i Francuske, još najmanje 10 EU država su prodale Rusiji vojnu opremu vrijednu skoro 80 miliona eura.

Dok traje saga oko oružja poslatog Putinu, u Berlinu se i dalje opravdavaju da je totalni embargo na ruski gas i naftu neizvodiv na brze staze. Mnogi prebacuju Berlinu za lekcije o štednji koje su dijelili Evropljanima zbog grčke krize prije deset godina govoreći im da je „bolji kraj s užasom nego užas bez kraja“.

Analena Berbok, ministrica vanjskih poslova, kaže da je nemoguće smanjiti uvoz ruske nafte na nulu prije kraja godine, dok će za plin trebati mnogo duže. Ipak, Litvanija, mnogo siromašnija i ranjivija zemlja, već je zaustavila i jedno i drugo.

Ruski plin i nafta, koji opskrbljuju domove i automobile Evropljana, omogućavaju finansiranje Putinove ratne mašine u iznosu od 350 milijardi eura godišnje. Ako bi taj novčani tok bio prekinut sankcijama, Kremlj bi bio u ozbiljnom problemu da nastavi finansiranje rata.

Najveći skandal vrti se oko gasovoda Sjeverni tok 1 i 2. Tokom skoro dvije decenije, ovaj projekat je marljivo gurala veza njemačkih političara i ruskih državnih korporacija. Počelo je sa Gerhardom Šrederom, čiji je otac poginuo na Istočnom frontu. Kada je sišao sa funkcije saveznog kancelara 2005. godine, on je postao predsjednik Sjevernog toka i upravnih odbora državnih ruskih kompanija Gazproma i Rosnjefta. Kao vođa mladih SPD-a je tokom 80-ih imao bliske odnose sa komunističkim omladinskim organizacijama Istočne Njemačke i Sovjetskog Saveza, kojima su upravljale zloglasne komunističke obavještajne službe Štazi (Stasi) i KGB. Tada je njegov zamjenik bio sadašnji savezni kancelar. Interesantno je i da je izvršni direktor Sjevernog toka 2 niko drugi do Matias Varnig.

Varnig je  priznao je da je bio bivši špijun Štazija. Štazijeve arhive pokazuju da su u februaru 1988. i on i Putin, koji je tada bio stacioniran u Drezdenu kao oficir KGB-a, odlikovani medaljama za zasluge. Varnig je demantovao izvještaje da je regrutovao špijune za Putina u starim danima. U februaru 2015. godine, Šreder je poveo Varniga kod Zigmara Gabriela, ministra ekonomije i energetike u vladi Merkelove, kako bi razgovarali o saradnji sa Rusijom, prema listi sastanaka datom u izvještaju. On je takođe pratio rukovodioce Sjevernog toka 2 kako bi vidio ambasadore u Moskvi i Briselu u to vrijeme.

Sjeverni tok 1, gasovod ispod Baltika koji je zaobišao Ukrajinu, otvoren je 2011. godine uz veliku pompu njemačkih, ruskih, francuskih i holandskih lidera. Kremlj je namjeravao da novi gasovod Sjeverni tok 2, čiji je kapacitet udvostručen, osigura da njemački potrošači i industrija ostanu trajno zavisni o ruskom gasu. Angela Merkel i njeni koalicioni partneri iz SPD-a dosljedno su odbijali da prihvate da Severni tok ima politički i strateški, kao i ekonomski značaj. Njemci su čak dozvolili ruskim kompanijama da kontrolišu velike djelove svojih skladišta energije i rafinerija, što znači da su, kada je invazija na Ukrajinu počela u februaru, zalihe nafte i gasa bile niske. Ovo je bio još jedan faktor u uvjeravanju Berlina da je rani izlazak sa ruskog tržišta nemoguć. Čak se i ugalj, jedino fosilno gorivo koje Njemačka ima u izobilju, uglavnom uvozio iz Rusije, dijelom iz ekoloških razloga, uglavnom zato što je bio jeftiniji.

Britanski Telegraf u svojoj analizi zaključuje da Njemačka više nije velika vojna sila, ali može od sebe napraviti evropski arsenal demokratije. Njemački narod toliko duguje Ukrajini, njenim saveznicima i sebi.  Telegraf citira i američkog istoričara Timoti Snajdera da su „trideset godina Njemci Ukrajincima držali predavanja o fašizmu. Kada je fašizam zaista stigao, Njemci su ga finansirali, a Ukrajinci su počeli ginuti boreći se protiv njega.”

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo