Povežite se sa nama

Izdvojeno

UKRAJINSKA DRAMA: NATO aktivira snage za brzo reagovanje

Objavljeno prije

na

Kako će se kriza u Ukrajini, i eventualni sukob, odraziti na ekonomiju i stabilonost drugih zemalja

 

U srijedu je generalni sekretar NATO pakta Jens Stoltenberg na press konferenciji izjavio da je Alijansa spremna u veoma kratkom vremenu aktivirati Snage za brzi odgovor- NRF, koje su osnovane 2014. godine nakon prve ruske agresije na Ukrajinu. Te  jedinice pod francuskom komandom se mogu poslati u zonu borbenih dejstava za nekoliko dana. Snage se sastoje od jedne kopnene brigade sa podrškom avijacije, mornarice i specijalnih jedinica koje broje pet hiljada vojnika. U sklopu „sistema za munjevito pojačanje“ se nalaze još dvije kopnene brigade koje podižu broj NRF snaga na oko 30 hiljada. Ranije je američki predsjednik Džozef Bajden stavio 8,5 hiljada vojnika u stanje „visoke borbene pripravnosti“ koji se mogu brzo rasporediti u najugroženije NATO članice uz granicu sa Ruskom Federacijom.

Analitičari smatraju ove poteze kao indikator da zapadne obavještajne agencije računaju da se eventualni rat u Ukrajini može preliti na Poljsku i Baltik ukoliko Moskva, u slučaju eskalacije, krene da napravi kopnenu vezu sa svojom enklavom Kalinjingrad na Baltiku. Pojas od 65km dubine na teritoriji Poljske i Litvanije poznat kao Suvalki Džep dijeli Kalinjingrad od proruske Bjelorusije i sa vojničke tačke je veoma težak za odbranu u slučaju unakrsnog napada ruske armije koja je nedavno ušla i u Bjelorusiju radi zajedničkih manevara od 10. do 20. februara. Osvajanje Suvalkija bi kopneno odsjeklo baltičke države od ostatka Alijanse.

NATO je nekoliko puta naglasio da neće slati trupe u  Ukrajinu ali da će braniti svoje članice. U međuvremenu je američka administracija odobrila još jedan paket od 250 miliona dolara vojne pomoći čime se ukupna američka vojna pomoć Ukrajini popela na 2,7 milijardi dolara. Pomoć Ukrajini šalju i baltičke zemlje, Poljska, Francuska, Britanija i druge manje zemlje. Izuzetak je Njemačka koja pokušava blokirati vojnu pomoć i razbiti zajednički nastup EU po pitanju novih sankcija Rusiji u slučaju nove agresije. Prva žrtva zveckanja oružjem je nedavno postao komandant njemačke ratne mornarice kontra-admiral Kej-Akim Šonbah. On je podnio ostavku nakon izjava u Indiji da ruski predsjednik Vladimir Putin ne želi da zgrabi djeliće ukrajinske teritorije i da ih inkorporira u Rusiju već da „ono što on zaista želi je poštovanje i tako mi Boga, odavanje poštovanja nekom malo košta ili ne košta ništa… i on (Putin) ga vjerovatno zaslužuje“. U isto vrijeme je premijer najbogatije njemačke države Bavarske Markus Soder izjavio da je Rusija „težak partner, ali ne i neprijatelj Evrope“ kao i da u slučaju ruskog napada na Ukrajinu niti bi trebalo uvoditi oštre sankcije niti bi gasovod Nord Stream 2 trebalo da bude doveden u pitanje. Cijene energenata u Njemačkoj su u odnosu na decembar 2020. godine skočile 69 odsto.

I novi socijaldemokratski savezni kancelar je  tražio od zapadnih saveznika, i na užas koalicionih partnera, da iz eventualno novih sankcija Rusiji bude izuzet energetski sektor jer bi sankcije naudile njemačkoj privredi i zatražio je „kvalifikovani novi početak“ u odnosima sa Kremljom.

Dr. Hubertus Knabe, bivši direktor Memorijala Berlin-Hohenschönhausen (Centralni istražni zatvor bivše istočnonjemačke komunističke službe bezbjednosti – Štazija) i savjetnik za savremenu istoriju u Fondaciji Konrad Adenauer je u nedavnom autorskom tekstu upozorava da je sadašnji kancelar Olaf Šolc krajem 70-ih i ranih 80-ih bio vođa protesta protiv NATO politike postavljanja raketa srednjeg dometa u Evropi kao odgovor na sovjetsko postavljanje istih. On je 1982. tadašnjem dortmundskom prokomunističkom Časopisu za socijalističku politiku i privredu izjavio da bi pristajanje na reciprocitet sovjetskim prijetnjama na kraju značilo „potpuno potčinjavanje ofanzivnoj globalnoj strategiji američkog imperijalizma“. Knabe navodi da do sada neobjavljeni dokumenti iz njemačkog Saveznog arhiva, pokazuju da je Šolc održavao i bliske lične odnose sa zvaničnicima i u Istočnoj Njemačkoj i u Sovjetskom Savezu jer je „kao deklarisani marksista i predstavnik tzv. Stamokap-Krila (ekstremni ljevičari u okviru JUSO- omladinska organizacija zapadnonjemačke Socijaldemokratske partije) Šolc bio od posebnog interesa za njih“. Interesantno,  Šolc je bio potpredsjednik JUSO-a, a i predsjednik Gerhard Šreder, kasniji njemački kancelar, sada direktor borda kontroverznog Nord Stream AG (koji upravlja trenutno blokiranim gasovodom Nord Stream 2) i ruskog Rosnefta. Šreder je jedan od glavnih lobista Kremlja i lični prijatelj Vladimira Putina.

Nije samo njemačka i evropska energetska privreda ona koja bi mogla biti ugrožena novim ratom. Naime Ukrajina je osim tvrdnji Kremlja da je „iskonska ruska zemlja“,  stoljećima poznata kao „žitnica Evrope“ zahvaljujući čijoj plodnoj zemlji je bila meta raznih osvajača. Izvoz ukrajinskih žitarica je od izuzetnog značaja za mnoge azijske i afričke zemlje. Najproduktivniji poljoprivredni regioni se nalaze na istoku Ukrajine blizu tačke dodira sa ruskom armijom i njenim paravojskama na okupiranim teritorijama i oni bi bili prvi na udaru invazije a samim tim bi došlo i do prekida snabdijevanja osnovnom hranom širom svijeta. Ukrajina je glavni svjetski izvoznik kukuruza, ječma i raži. Međutim izvoz pšenice bi imao najveći udar na svjetske berze na kojima je inače već sada znatno skočila cijena žitarica uključijući i balkanske zemlje. Ukrajina je samo 2020. godine izvezla oko 18 miliona metričkih tona od ukupnog prinosa od 24 miliona što je čini petim najvećim svjetskim izvoznikom. U nestabilnom Libanu jedna polovina konzumirane pšenice dolazi iz Ukrajine. Takođe nesmetani uvoz pšenice iz Ukrajine je od kritičkog značaja za još najmanje 14 zemalja sa visokim stepenom političke i bezbjedonosne nestabilnosti. Jemen uvozi 22 odsto žita iz Ukrajine, Libija 43 odsto, Egipat 14 odsto (ili 3 miliona metričkih tona), Malezija 28 odsto, mnogoljudna Indonezija 28 odsto i Bangladeš 21 odsto po podacima međunarodne Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO). Inače, okidač za Arapsko proljeće je upravo bio nagli skok cijena žitarica koji je doveo do haosa i rušenja autokratskih arapskih režima.

Inače ukrajinsko žito je bilo i instrument Holodomora (na ukrajinskom „usmrćivanje glađu“) kojim je komunistički režim Josifa Visarionoviča Staljina sproveo genocid nad ukrajinskim narodom 1932-1933. godine. Sovjetski vrh je žitorodnim oblastima Ukrajine i južne Rusije (Kuban- naseljen etničkim Ukrajincima) nametnuo kvote proizvodnje i isporuke pšenice koje su bile nemoguće za ispuniti. Kao posljedicu, jedinice NKVD-a (tadašnje državne bezbjednosti) i Crvene armije su odnijele bukvalno svo žito iz tih oblasti, ukinule privatno vlasništvo i natjerale seljake da uđu u kolhoze – zemljoradničke zadruge time uništivši ukrajinsku poljoprivredu. Sovjetske trupe su nakon otimanja žitarica ogradile sela i gradove i ostavile da narod polako umre, dok su oni koji su pokušali pobjeći u druge oblasti ili pružali otpor strijeljani. Procjenjuje se da je Holodomorom umoreno oko 7 miliona etničkih Ukrajinaca, pogotovo u oblastima na istoku zemlje. Kasnije su te oblasti „rusificirane“ – tj. naseljeno je rusko stanovništvo i nametnut ruski jezik onima koji su preživjeli uključujući i oblasti koje sada drže proruski pobunjenici u Luhansku i Donjecku.

Eventualni rat bi donio nevolje i Balkanu. Crnogorska turistička privreda (na koju otpada više od petine ukupnog bruto društvenog proizvoda) veoma zavisi od turista iz Rusije (oko 30 odsto ukupnih noćenja 2019. god), Ukrajine i Poljske (zajedno oko 20 odsto 2019. godine). Prošlogodišnja sezona je bila bolja od pandemijske 2020. godine ali ruske vlasti nisu dozvolile direktne letove između Rusije i Crne Gore, navodno zbog deklarativne i simbolične crnogorske podrške EU sankcijama prema Moskvi. Time su ruske vlasti osjetno otežale i smanjile dolazak turista u Crnu Goru. Njihov nedostatak je nadoknađen djelomično turistima iz Kazahstana, Ukrajine, Bjelorusije i Poljske. Ne treba biti previše mudar i zaključiti da bi novi ratni sukob zajedno sa nestabilnim Kazahstanom ugrozio ionako krhku crnogorsku turističku industriju koja donosi veliki priliv deviza. Takođe, kada su u pitanju direktne strane investicije, po podacima Centralne banke Crne Gore investitori i dalje dolaze najviše iz Rusije zajedno sa ruskim kapitalom iz, autokratima omiljenih, ofšor zona. Analitičari smatraju da bi prekid isporuka ukrajinskih žitarica imao i posljedice na Crnu Goru čija je Vlada nedavno uklonila direktnu kontrolu cijena i dozvolila poskupljenje hljeba slijedeći trendove na svjetskim berzama.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

FOKUS

NOVINARKA PROTIV MAFIJE: Olja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraživačka novinarka Olivera Lakić i njen portal Libertas obavještavaju  javnost o vezama državnih struktura sa organizovanim kriminalom. Ona još nije dočekala optužnicu protiv kriminalaca koji su je prije četiri godine s leđa upucali ispred ulaza zgrade, gdje stanuje. Prije toga je bila meta više fizičkih i verbalnih napada, koji nijesu do kraja rasvijetljeni

 

Da li bi i kada Specijalno državno tužilaštvo (SDT) procesuiralo bivšu predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu, koja se trenutno nalazi u istražnom zatvoru, ili ponovo otvorilo istražni postupak u slučaju sumnjive saradnje između pripadnika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Petra Lazovića i Ljuba Milovića, da portal Libertas nije objavio dokumenta Europol-a (evropske policije), koja ih sumnjiče za teška krivična djela? Možda bez tih informacija ne bismo ni znali da je SDT već zatvorilo slučaj policajaca-saradnika kavačkog klana.

Nakon objavljene dokumentacije Europola uslijedilo je hapšenje Vesne Medenice i još najmanje 12 osoba zbog sumnje da su bili dio organizovane kriminalne grupe. Miloš Medenica je još nedostupan tužilaštvu, navodno se u Beogradu liječi od bolesti zavisnosti.

Prema istraživanjima Libertasa, Europol je tužilaštvu i policiji u julu prošle godine dostavio dokument sa transkriptima komunikacija policijskih službenika Petra Lazovića i Ljuba Milovića sa poznatim kriminalcima Radojem Zvicerom, Veljkom Belivukom, Markom Miljkovićem i drugima. Kada je prošlog ljeta objavljeno da su Lazovići omogućili Belivuku i Miljkoviću, beogradskim kriminalcima optuženim za teške zločine, da uđu u Crnu Goru, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ubjeđivao nas je da je Zoran Lazović „najbolji crnogorski policajac“, dok je njegov sin samo izvršavao službene zadatke.

Specijalni tužilac Saša Čađenović u januaru je, za vrijeme Katnićevog mandata, donio odluku da u radnjama mlađeg Lazovića i Milovića nema krivičnog djela. Novoizabrani glavni specijalni državni tužilac Vladimir Novović naložio je da se predmet ponovo otvori. Milivoje Katnić je saopštio da nije Čađenović odbacio prijavu protiv Lazovića, već Specijalno državno tužilaštvo dok je on njime rukovodio. Ponovo je pojasnio kako je policijski službenik radio svoj posao.

„Čađenović je uzeo komunikaciju, fotografiju, stotine poruka. Petar Lazović je dao izjavu na 40 strana. Nakon toga su pozvane starješine da daju izjavu, izvršena je provjera podataka – da li su pokrenute mjere tajnog nadzora, angažovani svjedoci saradnici… Po onome što ja znam, Europol je izanalizirao našu odluku i prihvatio činjenicu“, kazao je Katnić za Antenu M. On tvrdi da su dokumenta Europol-a objavljena „nelegalno“, i da se time crta meta njemu i njegovoj porodici. Cilj je, kaže, „da se Crna Gora predstavi kao država koja ne može da funkcioniše kao samostalna, suverena, antifašistička država“.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UZ DAN POBJEDE NAD FAŠIZMOM: Naši majski porazi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta je nama njihova borba dala? Poneki vijenac na memorijalima palim borcima više govori o licemjerju potomaka nego o slavi predaka, a iskazivanje vojne moći tokom invazije na susjeda daleko je od svijetle antifašističke istorije

 

Slavio je opet ovog vikenda Stari kontinent i Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom. Kokteli, vijenci, koncerti, vojna parada na Crvenom trgu, a u srcu Evrope – rat.

Ove godine Danom pobjede se obilježilo 77 godina od kraja Drugog svjetskog rata, a Danom Evrope pet godina manje od pokretanja inicijative za stvaranje Evropske unije. U zemljama EU posebna važnost se daje Danu Evrope i deklaraciji Roberta Šumana koja je udarila temelj evropskom pomirenju i otvorila vrata da stari neprijatelji, prije svih Francuska i Njemačka, krenu novim putem.

U Njemačkoj i Francuskoj danas – Emanuel Makron se sreo sa veteranima iz Drugog svjetskog rata na ceremoniji pod Trijumfalnom kapijom, da bi narednog dana govorio na konferenciji Budućnost Evrope u Strazburu. Predložio je i novu evropsku organizaciju koja bi omogućila demokratskim evropskim nacijama da pronađu novi prostor za političku saradnju. Naravno, centralni dio govora bila je aktuelna situacija u Ukrajini.

U  Rusiji tradicionalna vojna parada. I kod njih umjesto sjećanja na desetine miliona onih koji su dali živote za neki bolji svijet, sve puca od političkih poruka koje se vrte oko rata u Ukrajini. Slovo Z je tu da podsjeti, ako je neko imao nedoumica. Vladimir Putin je u govoru ponovio da se ruska vojska u Ukrajini bori za bezbjednost Rusije i da je razlog za invaziju to što NATO prijeti Rusiji na njenim granicama. „Rusija je pozvala Zapad na otvoreni dijalog, potragu za kompromisnim rješenjem uz međusobno uvažavanje interesa. Sve je bilo uzalud. Zemlje NATO-a nisu htjele da nas saslušaju, što znači da su imale potpuno drugačije planove. Bile su u toku pripreme za operaciju u Donbasu, invaziju na zemlju koja je istorijski naša, uključujući i Krim. U Kijevu su objavili potencijalnu nabavku nuklearnog oružja, a NATO je počeo da preuzima vojnu kontrolu na teritorijama sa kojima se graničimo“, govorio je Putin.

Na strazburškoj konferenciji ni Makron, a posebno Ursula van der Lejen nijesu ispustili da kontrastiraju događaje obilježavanja velikog praznika u Rusiji i Strazburu. Osvrćući se na ženu koja se pojavila sa svojom bebom na svečanosti u Strazburu, Lejenova je rekla da želi da 9. maj proslavi „ovu sliku, daleko moćniju od bilo koje vojne parade“.

Mi na Balkanu, Evropa u malom. Samo mnogo gori. Ne odričemo se zlog sjemena.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo