Povežite se sa nama

Izdvojeno

MAKSIM VUJAČIĆ, HRONIČAR NIKŠIĆKE SVAKODNEVICE I BIOGRAF VITA NIKOLIĆA: O ljudima koje će Nikšić pamtiti

Objavljeno prije

na

Maksim Vujačić se sjeća: „U kancelariji direktora Zahumlja pričao je Vito kao da se oprašta. Govorio je kako će stvarati o njemu lažni mit kao od komunističke  vlasti progonjenom pjesniku. Zloupotrijebiti detalje iz njegove biografije. Tražio je od nas da pamtimo ovo njegovo slovo, ali kao da se podrazumijeva, da se tome i odupremo…”

 

„Jesi li čuo da je bombardovan Dubrovnik’. ‘Ne, kažem’. On nije mogao da spava. Noću je slušao Radio Slobodna Evropa, pa je tako čuo. I daje mi u rukopisu pjesmu Noć sa Dubrovnikom. Evo ti, Bane, pa vidi hoće li ko da objavi. Pola  godine sam tu pjesmu nosio, nudio redakcijama, ali niko nije htio da je objavi. Tek u martu 1992. objavio je Monitor”.

Sjećanje je ovo Blagote Erakovića, u to vrijeme direktora Crnogorskog narodnog pozorišta, na Vita Nikolića. Zabilježeno je u knjizi U trag zaboravu autora Maksima Vujačića. Vujačić je zabilježio i riječi Rajka Cerovića: „Vito je ovom pjesmom dao veću distancu od tog ludila, nego mnogi koji su se na barikadama borili. Tu je Vito pjesnik iz legendi, čija misao nosi jasnu, plemenitu ljudsku poruku i osjećajnost”.

U deset knjiga, koliko je o Vitu napisao, Vujačić je sabrao sve njegove objavljene i neobjavljene pjesme, pjesnikova bolovanja, drugovanja, drumovanja i lumpovanja.

Maksim Vujačić je pjesnik, publicista, novinar, autor kratkih priča i drama, dva romana, ali i četiri i po decenije marljivi hroničar nikšićke zbilje.

„Nikšić možda nema značajne arhitektonske spomenike, ali ima ljude koji su mu dali nešto što ga izdvaja od svih drugih gradova. Ovo je grad pjesnika, slikara, profesora, naučnika” … – kaže Vujačić. Čovjek koji cio život piše o Nikšiću, bilježeći i ono vječno i sudbinsko preplitanje polisa i čovjeka, ostvareno u kreativnim individuama. Knjige ovog autora mnogi koriste kao stručnu pomoć pri izradi diplomskih, magistarskih i doktorskih radova.

Rođen u Pljevljima 1950. ali već od prve godine živi u Nikšiću. S ponosom ističe da su njegovi od 16. vijeka žitelji grada pod Trebjesom. Sebe naziva Brodelovim sljedbenikom jer poput ovog francuskog istoričara, zapisuje ljudsku svakodnevicu i svakodnevni život. Njegove knjige su istorija jednog grada, zabilješke o ljudima koji su ovdje živjeli, običajima i kafanama u koje su zalazili. Ratna ili politička istorija nije predmet njegovog interesa. Radni vijek proveo je kao novinar i urednik u Nikšićkim novinama, Radio Nikšiću i Televiziji Nikšić. Od 2016,  Vujačić je u penziji. Dobitnik je nagrade Oslobođenja Nikšića, Zaloga, nagrada Književne zajednice Vadimir Mijušković, ali i Društva crnogorskih novinara za poseban doprinos razvoju novinarstva. Samostalni je izdavač, osnivač biblioteke Arhiv uspomena pri kojoj je objavio 35 svojih i 15 knjiga drugih autora. Dvadeset pet godina uređuje program Društva prijatelja i poštovalaca Nikšića. Ostvario se i kao producent dugometražnih i dokumentarnih filmova…

S Vujačićem razgovaramo u prostorijama nikšićkog Zahumlja, kultnog i kulturnog centra ovog grada gdje ga je, kaže, krajem 1991. godine upravo Vito odredio za svog biografa.

„Bilo je to veče organizovano u sjećanje na Milutina Mića Mrgudovića, aforističara i humoriste. Pozvali smo Vita i profesora Slobodana Vujačića da govore o svom prijatelju. U kancelariji Zahumlja pričao je Vito okupljenom društvu, kao da se oprašta. Govorio je šta će se dešavati poslije njegove smrti. Stvaraće o njemu lažni mit kao od komunističke vlasti proganjanom pjesniku. Zloupotrijebiće detalje iz njegove biografije. Tražio je od nas da pamtimo ovo njegovo slovo, ali kao da se podrazumijeva, da se tome i suprotstavimo”, sjeća se Vujačić. „Koliko je te noći bio u pravu uvjerili smo se brzo poslije njegove smrti 1994. Počela je i do danas se uvećva cijela jedna ‘bibliografija’ neutemeljenih, netačnih, površnih napisa o Vitu Nikoliću. Ja sam 1995. godine otkupio zaostavštinu Vita Nikolića od njegove porodice i trudio se da amanet koji mi je dao ne zloupotrijebim”,

Po Vujačićevoj knjizi Zatočenik žute gošće rediteljka Maja Janjušević napravila je dokumentarni biografski film U trag zaboravu. „Vito je opet među nama”, bilježi dr Draško Došljak. „Vito je ponovo u našoj stvarnosti. Vaskrsavaju ponovo Nikolićevi stihovi sa nikšićkog trga, iz kafane na željezničkoj stanici, parka… Brezovika. Prvi put imamo preciznu priču, životopis Vitov. Iz njegove bilježnice, sjećanja Vitovih prijatelja, šćerke, kolega, ljekara, iz intervjua, sa književnih večeri.”

Ali, 10.000 eura, koliko košta postprodukcija, nedostaje. Vujačić se nada da će uspjeti da obezbijedi novac i film izvući iz bunkera. Spreman je i scenario za melodramu Stanica Nikšić. Priča o legendarnoj nikšićkoj željezničkoj stanici i kafani u njoj. Zgradi napravljenoj 1938. u vrijeme kad je postavljena uskotračna pruga prema Bileći. Mjestu koje je inspirisalo Bora Draškovića da ovdje snimi film Horoskop, ali i Živka Nikolića, za neke scene u filmu Beštije. Milan Komnenić poemom Tako je bilo u Nikšiću, ovjekovječio je Nikšić pedesetih i ovu stanicu. A Vujaćić će ispričati priču o mjestu gdje su se skupljali nikšićki oriđinali, mangupi, noćobdije. Priču o onima koji su sa ove stanice odlazili u svijet, ili se na ovu stanicu vraćali. Podsjetiće čitaoce na konobara ove kafane Nikšu Kokolja,  čovjeka koji je drugovao sa Tinom Ujevićem u Sarajevu i s njim pio.

I na posebnog gosta stanice i njene kafane. „Vito je živio u ovoj kafani. Bio je ovo njegov drugi dom. Tu se hranio, pio i noćivao. Moja priča počinje u ranu zoru. U kafani su samo Vito i konobar Nikša. Vito u stihovima ispisuje pismo drugovima koji su na studijama u Beogradu…” Opisuje Vujačić početak drame.  I napominje: „U mojim godinama čovjek možda nema pravo na želje i planove, ali volio bih, prije nego odem sa ovog svijeta, da ovu melodramu postavim na scenu. Žao mi je što Blagota Eraković nije zdravstveno u stanju da pomogne, jer on je jedan od junaka ove drame. Zato i mislim da bi on to najbolje uradio. Sa svih adresa kojima sam se obraćao, odgovor je uvijek isti, nema novca.”

Na stranicama Vujačićevih knjiga naći će se i likovi poput Jova Džada. Iako školovan, Džada je zarađvao prevozeći stvari na svojim karama (kolicima). Znao je napamet Njegoša i Šantića, poznavao je radove Platona i Šekspira i onako intimno ih je oslovljavao prvim imenom. Za Džada su oni bili Rade, Aleksa, Vilijem… Podsjetiće Nikšićane i na poznate likove sa ulice, Petra Stolicu, Jova Borozana, Zvicera Pekeša… One, koje je Vito u jednoj reportaži nazvao – Dubri duh Nikšića.

Dvije hiljade Nikšićana ispratilo je Džada na posljednji put u rodno Cetinje noseći trideset vijenaca. Dobrotom ih je zadužio. Sirotinji je stvari prevozio besplatno. Predsjednik Opštine, sa kojim je često drugovao i pio, održao mu je govor”, sjeća se Vujačić.

Na stranicama njegovih knjiga nalazimo i povijest nikšićkih kafana i opise autentične atmosfere koja je u njima vladala i koja nestaje. „Odlaze potonji boemi, legendarni konobari idu u penziju, neki i na vječni odmor kod Petrove crkve. Grad nikad ljepši, fizički, ali i nikad veća duhovna pustoš”, kaže Vujačić.

Iz Nikšića se odlazilo i odlazi se. Onima, po kojima će se ovaj grad prepoznavati, Vujačić i NVO Prijatelji i poštovaoci Nikšića objavili su biografski leksikon – Ljudi koji se pamte. Njihove fotografije izložene su u holu Hotela Onogošt.

Ove godine Maksim Vujačić obilježava 45 godina stvaralaštva. Čestitke.

 

 Vito, pivo i kosa

Maksim Vujačioć je objavio i njigu anegdota i epigrama kojima je Vita Nikolića predstavio i kao  licnost autentične duhovitosti, prefinjene ironije:

“ Došao Vito kao novinar Pobjede u nikšicku pivaru Trebjesa. Vidi tu lijep komplet krigli koji poklanjaju gostima i moli direktora da i njemu da jedan.Ovaj se nećka, jer je ostalo svega nekoliko za ‘uglednije’goste.Onda mu Vito kaže da će, ako ne dobije krigle u rubrici Pisma citalaca koju je uređivao u Pobjedi , početi rasprava na temu: Opada li ili ne kosa od Nikšićkog piva.

Naravno, komplet krigli mu je odmah, s posvetom, uručen.”

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

FOKUS

DAN NEZAVISNOSTI – 16 GODINA POTOM: Orao potkresanih nada

Objavljeno prije

na

Objavio:

„Od suštinske važnosti će biti da Crna Gora sagradi državu u kojoj će bolje živjeti svi”, upozoravali su dobronamjerni nakon majskog referenduma 2006. Uzalud

 

Crna Gora između dva Dana nezavisnosti. Traje priča o neostvarenim željama: sloboda, demokratija, pravda, pristojne plate i penzije. I neodagnanim strahovima: kriminal, korupcija, vjerske i nacionalne podjele, siromaštvo, nepravda. Tu su, neko vrijeme, i obnovljene globalne prijetnje: pandemija, rat, glad.

Ponegdje, ipak, napredujemo.

Prošle godine u ovo doba odmjeravali smo – zastave. Jedna, crvena, površine 50X100 metara (5.000 kvadrata ili jedno poveće fudbalsko igralište) viorila se na Cetinju, svjedočeći patriotizam pod njom okupljenih. Druga, ,,najduža trobojka na ovim prostorima”, u Beranama je predstavljena kao iskaz nenatrunjenog rodoljublja dugačak svih 350 metara. S kraja na kraj.

Sada, umjesto zastava, naslovne stranice zauzimaju doskorašnji čelnici pravosuđa, danas pritvorenici Vesna Medenica i Blažo Jovanić. Mediji otkrivaju njihove saradnike, način djelovanja, privilegovane i oštećenje. Rano je za ozbiljnije računice o nezakonito stečenoj koristi i šteti pričinjenoj žrtvama uzurpiranog pravosudnog sistema. Posljedice slutimo, dok čekamo sljedeće privođenje. Biće ih, nepodijeljeno je mišljenje.

Ni zastave nijesu izašle iz mode. Samo su crnogorskim pridodate ukrajinske. Srpskima – ruske. Mašemo Evropi.

Između dva praznika dobili smo novu Vladu. Dritan Abazović zamijenio je Zdravka Krivokapića. Vesnu Bratić mijenja četvoro. S malo nade da će popraviti posljedice njenog rada. URA i SNP zadržali su mjesta u skupštinskim klupama namijenjena parlamentarnoj većini, a SD ona što pripadaju opoziciji. Ostali su zamijenili mjesta. I priču, prebacujući se sa jednog na drugo podešavanje.

Abazović je, neki dan, pod Ostrogom razgovarao sa patrijarhom SPC-a. Sličan razgovor Krivokapić je, prije nepunu godinu, vodio u beogradskoj Patrijaršiji. Tema – Temeljni ugovor, odnosno, mjesto SPC-a u Crnoj Gori i mjesto Crne Gore i njenih vlasti u sistemu pod ingerencijom srpskog patrijarha i Patrijaršije. A on je  sveobuhvatniji od liturgije i molitve.

Samo da ne umislimo kako su te konsultacije nešto što nam je donijela promjena vlasti nakon izbornog poraza DPS-a. Uoči prve proslave Dana nezavisnosti, 2007. godine, tadašnji ministar inostarnih poslova Milan Roćen razgovarao je sa ruskim patrijarhom o pozicijama koje će crkva imati u budućem Ustavu Crne Gore.

U  međuvremenu, u Moskvi smo stavljeni na listu ,,neprijateljskih zemalja”. A u Briselu, Berlinu, Parizu… nijesmo dokazali da smo partner od povjerenja. U bilo kom poslu. Evropska radiodifuzna unija (EBU) eliminisala je, onomad, glasove žirija iz Podgorice na izboru za pjesmu Evrovizije. EBU, saopšteno je, ,,krajnje ozbiljno shvata sve sumnjive pokušaje manipulisanja glasanjem na Eurosongu i ima pravo ukloniti takve glasove”. Saopštenje je pratila informacija da su glasovi iz Crne Gore, skupa sa onima iz Azerbejdžana, Gruzije, San Marina, Poljske i Rumunije – poništeni i izbrisani iz tabele.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA: Čerečenje leša javne uprave i institucija  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna Vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem, a sadašnjoj se prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi,  ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo

 

MONITOR:  Imali smo i dvije vlade ekspertsku i manjinsku. Kako vidite jednu, kako drugu, njen sastav i mogućnosti?

DABIŽINOVIĆ: Svjedočimo velikim obećanjima nakon 30 avgusta koji su se pretvorili u svoju suprotnost. Promjena vlasti nije ispunila ni obećanja koje je dala niti očekivanja građanki/na Crne Gore. Vidjeli smo, a vidimo i sada, bjesomučno čerečenje leša javne uprave i institucija u koji se ubacuju partijski aktivisti po dubini i širini. U duhu takve politike imamo građane prvog, drugog i trećeg reda. U kontinuitetu se povećava jaz između sirotinje i bogatih. Nastavlja zloupotreba političke moći na rad institucije sistema što predstavlja nastavak prethodnika sa kojima se ne želi sarađivati, i tako gradi vlastita politička pozicija.  Često je to jedina tačka programa. Mislim da je o sastavima i jedne i druge vlade bilo dosta riječi. Svela bi sve na političku trgovinu i prevaru. Kako oni koji su u krvi do lakata iz devedesetih a njih je većina,  mogu biti pokretačka snaga državi koja je na aparatima. Zaključujem, prethodna vlada nije promijenila ambijent u kojem bi se razvlastio dotadašnji sistem a sadašnjoj se, prema kapacitetima koje ima i podršci koju može da obezbijedi, ne nazire riješenje te društvene patologije u kojoj se gubimo.

MONITOR:  Da li je nova Vlada u stanju da deblokira evropski proces imajući u vidu da su u njoj mnogi stari politički akteri, a da joj je parlamentarna podrška DPS?

DABIŽINOVIĆ: Prema onom što stiže iz sadašnje Vlade poruke su zbunjujuće. Strateški cilj  ulaska Crne Gore u EU  sada u javnom govoru prvog ministra dobija pandam u Otvorenom Balkanu. Ne bi trošila bespotrebno vrijeme čitalaca baveći se objašnjenima ovog unakrsnog zbunjivanja građana. Ne polažem prevelike nade u sadašnju Vladu. Po mom ubjeđenju ova Vlada bi trebalo da pripremi teren za izbore koji ne bi bili kompromitovani. O raščišćavanju problema i propadanja Crne Gore trebalo bi da povedemo široki društveni konsenzus jer je trideset godina ogroman period za uništavanje a mali za „ozdravljenje“. Društveni procesi koji bi trebalo da donesu duh jednog drugog vremena moraju početi oduzimanjem imovine onima koji su je stekli nelegalno ali i suočavnjem sa prošlošću devedesetih i lustracijom. Za to nam trebaju sve društvene snage i znanje cijelog svijeta ukoliko hoćemo da se procesi pokrenu nabolje.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo