Povežite se sa nama

Izdvojeno

MAKSIM VUJAČIĆ, HRONIČAR NIKŠIĆKE SVAKODNEVICE I BIOGRAF VITA NIKOLIĆA: O ljudima koje će Nikšić pamtiti

Objavljeno prije

na

Maksim Vujačić se sjeća: „U kancelariji direktora Zahumlja pričao je Vito kao da se oprašta. Govorio je kako će stvarati o njemu lažni mit kao od komunističke  vlasti progonjenom pjesniku. Zloupotrijebiti detalje iz njegove biografije. Tražio je od nas da pamtimo ovo njegovo slovo, ali kao da se podrazumijeva, da se tome i odupremo…”

 

„Jesi li čuo da je bombardovan Dubrovnik’. ‘Ne, kažem’. On nije mogao da spava. Noću je slušao Radio Slobodna Evropa, pa je tako čuo. I daje mi u rukopisu pjesmu Noć sa Dubrovnikom. Evo ti, Bane, pa vidi hoće li ko da objavi. Pola  godine sam tu pjesmu nosio, nudio redakcijama, ali niko nije htio da je objavi. Tek u martu 1992. objavio je Monitor”.

Sjećanje je ovo Blagote Erakovića, u to vrijeme direktora Crnogorskog narodnog pozorišta, na Vita Nikolića. Zabilježeno je u knjizi U trag zaboravu autora Maksima Vujačića. Vujačić je zabilježio i riječi Rajka Cerovića: „Vito je ovom pjesmom dao veću distancu od tog ludila, nego mnogi koji su se na barikadama borili. Tu je Vito pjesnik iz legendi, čija misao nosi jasnu, plemenitu ljudsku poruku i osjećajnost”.

U deset knjiga, koliko je o Vitu napisao, Vujačić je sabrao sve njegove objavljene i neobjavljene pjesme, pjesnikova bolovanja, drugovanja, drumovanja i lumpovanja.

Maksim Vujačić je pjesnik, publicista, novinar, autor kratkih priča i drama, dva romana, ali i četiri i po decenije marljivi hroničar nikšićke zbilje.

„Nikšić možda nema značajne arhitektonske spomenike, ali ima ljude koji su mu dali nešto što ga izdvaja od svih drugih gradova. Ovo je grad pjesnika, slikara, profesora, naučnika” … – kaže Vujačić. Čovjek koji cio život piše o Nikšiću, bilježeći i ono vječno i sudbinsko preplitanje polisa i čovjeka, ostvareno u kreativnim individuama. Knjige ovog autora mnogi koriste kao stručnu pomoć pri izradi diplomskih, magistarskih i doktorskih radova.

Rođen u Pljevljima 1950. ali već od prve godine živi u Nikšiću. S ponosom ističe da su njegovi od 16. vijeka žitelji grada pod Trebjesom. Sebe naziva Brodelovim sljedbenikom jer poput ovog francuskog istoričara, zapisuje ljudsku svakodnevicu i svakodnevni život. Njegove knjige su istorija jednog grada, zabilješke o ljudima koji su ovdje živjeli, običajima i kafanama u koje su zalazili. Ratna ili politička istorija nije predmet njegovog interesa. Radni vijek proveo je kao novinar i urednik u Nikšićkim novinama, Radio Nikšiću i Televiziji Nikšić. Od 2016,  Vujačić je u penziji. Dobitnik je nagrade Oslobođenja Nikšića, Zaloga, nagrada Književne zajednice Vadimir Mijušković, ali i Društva crnogorskih novinara za poseban doprinos razvoju novinarstva. Samostalni je izdavač, osnivač biblioteke Arhiv uspomena pri kojoj je objavio 35 svojih i 15 knjiga drugih autora. Dvadeset pet godina uređuje program Društva prijatelja i poštovalaca Nikšića. Ostvario se i kao producent dugometražnih i dokumentarnih filmova…

S Vujačićem razgovaramo u prostorijama nikšićkog Zahumlja, kultnog i kulturnog centra ovog grada gdje ga je, kaže, krajem 1991. godine upravo Vito odredio za svog biografa.

„Bilo je to veče organizovano u sjećanje na Milutina Mića Mrgudovića, aforističara i humoriste. Pozvali smo Vita i profesora Slobodana Vujačića da govore o svom prijatelju. U kancelariji Zahumlja pričao je Vito okupljenom društvu, kao da se oprašta. Govorio je šta će se dešavati poslije njegove smrti. Stvaraće o njemu lažni mit kao od komunističke vlasti proganjanom pjesniku. Zloupotrijebiće detalje iz njegove biografije. Tražio je od nas da pamtimo ovo njegovo slovo, ali kao da se podrazumijeva, da se tome i suprotstavimo”, sjeća se Vujačić. „Koliko je te noći bio u pravu uvjerili smo se brzo poslije njegove smrti 1994. Počela je i do danas se uvećva cijela jedna ‘bibliografija’ neutemeljenih, netačnih, površnih napisa o Vitu Nikoliću. Ja sam 1995. godine otkupio zaostavštinu Vita Nikolića od njegove porodice i trudio se da amanet koji mi je dao ne zloupotrijebim”,

Po Vujačićevoj knjizi Zatočenik žute gošće rediteljka Maja Janjušević napravila je dokumentarni biografski film U trag zaboravu. „Vito je opet među nama”, bilježi dr Draško Došljak. „Vito je ponovo u našoj stvarnosti. Vaskrsavaju ponovo Nikolićevi stihovi sa nikšićkog trga, iz kafane na željezničkoj stanici, parka… Brezovika. Prvi put imamo preciznu priču, životopis Vitov. Iz njegove bilježnice, sjećanja Vitovih prijatelja, šćerke, kolega, ljekara, iz intervjua, sa književnih večeri.”

Ali, 10.000 eura, koliko košta postprodukcija, nedostaje. Vujačić se nada da će uspjeti da obezbijedi novac i film izvući iz bunkera. Spreman je i scenario za melodramu Stanica Nikšić. Priča o legendarnoj nikšićkoj željezničkoj stanici i kafani u njoj. Zgradi napravljenoj 1938. u vrijeme kad je postavljena uskotračna pruga prema Bileći. Mjestu koje je inspirisalo Bora Draškovića da ovdje snimi film Horoskop, ali i Živka Nikolića, za neke scene u filmu Beštije. Milan Komnenić poemom Tako je bilo u Nikšiću, ovjekovječio je Nikšić pedesetih i ovu stanicu. A Vujaćić će ispričati priču o mjestu gdje su se skupljali nikšićki oriđinali, mangupi, noćobdije. Priču o onima koji su sa ove stanice odlazili u svijet, ili se na ovu stanicu vraćali. Podsjetiće čitaoce na konobara ove kafane Nikšu Kokolja,  čovjeka koji je drugovao sa Tinom Ujevićem u Sarajevu i s njim pio.

I na posebnog gosta stanice i njene kafane. „Vito je živio u ovoj kafani. Bio je ovo njegov drugi dom. Tu se hranio, pio i noćivao. Moja priča počinje u ranu zoru. U kafani su samo Vito i konobar Nikša. Vito u stihovima ispisuje pismo drugovima koji su na studijama u Beogradu…” Opisuje Vujačić početak drame.  I napominje: „U mojim godinama čovjek možda nema pravo na želje i planove, ali volio bih, prije nego odem sa ovog svijeta, da ovu melodramu postavim na scenu. Žao mi je što Blagota Eraković nije zdravstveno u stanju da pomogne, jer on je jedan od junaka ove drame. Zato i mislim da bi on to najbolje uradio. Sa svih adresa kojima sam se obraćao, odgovor je uvijek isti, nema novca.”

Na stranicama Vujačićevih knjiga naći će se i likovi poput Jova Džada. Iako školovan, Džada je zarađvao prevozeći stvari na svojim karama (kolicima). Znao je napamet Njegoša i Šantića, poznavao je radove Platona i Šekspira i onako intimno ih je oslovljavao prvim imenom. Za Džada su oni bili Rade, Aleksa, Vilijem… Podsjetiće Nikšićane i na poznate likove sa ulice, Petra Stolicu, Jova Borozana, Zvicera Pekeša… One, koje je Vito u jednoj reportaži nazvao – Dubri duh Nikšića.

Dvije hiljade Nikšićana ispratilo je Džada na posljednji put u rodno Cetinje noseći trideset vijenaca. Dobrotom ih je zadužio. Sirotinji je stvari prevozio besplatno. Predsjednik Opštine, sa kojim je često drugovao i pio, održao mu je govor”, sjeća se Vujačić.

Na stranicama njegovih knjiga nalazimo i povijest nikšićkih kafana i opise autentične atmosfere koja je u njima vladala i koja nestaje. „Odlaze potonji boemi, legendarni konobari idu u penziju, neki i na vječni odmor kod Petrove crkve. Grad nikad ljepši, fizički, ali i nikad veća duhovna pustoš”, kaže Vujačić.

Iz Nikšića se odlazilo i odlazi se. Onima, po kojima će se ovaj grad prepoznavati, Vujačić i NVO Prijatelji i poštovaoci Nikšića objavili su biografski leksikon – Ljudi koji se pamte. Njihove fotografije izložene su u holu Hotela Onogošt.

Ove godine Maksim Vujačić obilježava 45 godina stvaralaštva. Čestitke.

 

 Vito, pivo i kosa

Maksim Vujačioć je objavio i njigu anegdota i epigrama kojima je Vita Nikolića predstavio i kao  licnost autentične duhovitosti, prefinjene ironije:

“ Došao Vito kao novinar Pobjede u nikšicku pivaru Trebjesa. Vidi tu lijep komplet krigli koji poklanjaju gostima i moli direktora da i njemu da jedan.Ovaj se nećka, jer je ostalo svega nekoliko za ‘uglednije’goste.Onda mu Vito kaže da će, ako ne dobije krigle u rubrici Pisma citalaca koju je uređivao u Pobjedi , početi rasprava na temu: Opada li ili ne kosa od Nikšićkog piva.

Naravno, komplet krigli mu je odmah, s posvetom, uručen.”

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo