Predsjednica Opštine Kotor Marija Maja Ćatović reagovala je na članak objavljen u prošlom broju Monitora na njoj svojstven i uobičajen način, preko posrednika, u maniru bivših partijskih gradskih komiteta.
Prva dama Kotora očigledno nije spremna da toleriše i prihvati kritiku učinka sopstvene vladavine i argumentovanu analizu nezavidne ekonomske situacije u gradu na čijem je čelu deset godina, sa neskrivenim aspiracijama da predsjedničku fotelju zadrži u naredne dvije godine, do novih lokalnih izbora, uprkos činjenici da je odavno ispunila uslove za odlazak u penziju.
Stoga svaku javnu, na činjenicama zasnovanu kritiku svojih sugrađana doživljava kao prikrivenu borbu za preuzimanje predsjedničke fotelje, na koju kao da je stavila veto.
Strah od gubljenja vlasti poprima oblike paranoje koja je razlog burne reakcije na članak Ugroženi razvoj i identitet grada, u kome je svoj stav o društveno-političkoj situaciji u Kotoru, o propasti kotorske privrede i degradaciji kulturne baštine grada, iznio poznati kotorski arhitekta Aleksandar Saša Dender.
Gospođa Ćatović odgovor na tekst nije poslala redakciji novine u kojoj je objavljen, već lokalnim medijima na koje ima uticaj i koji se finansiraju iz opštinskog budžeta, Skala radiju i Radio Kotoru, nastavljajući time praksu po kojoj državni i funkcioneri vladajućih partija u Crnoj Gori tekstove u nezavisnim medijima demantuju u onima koje kontrolišu. Reagovanje je prenijela i Pobjeda, naravno bez objavljivanja Monitorovog teksta.
Za obračune sa neistomišljenicima gradonačelnica Kotora obično koristi talase lokalnog, privatnog Skala radija, koji je zauzvrat, mala ali sigurna stavka u gradskom budžetu.
Za razliku od nekih ranijih poslanica, ova nije imala autora. Pojavila se na portalima lokalnih radio stanica kao tekst pod naslovom – Lokalna uprava Kotor: Laži i paralaži arhitekte Aleksandra Dendera.
Tekst koji vrvi od nekulture i primitivizma napisan je tako u ime cijele lokalne uprave Kotora. To bi trabalo da znači da ovako rezonuju stotine zaposlenih Kotorana u organima uprave i odbornici svih političkih stranaka, vladajuće koalicije DPS-SDP-LP-HGI u čije ime Ćatovićka može da govori, ali i onih opozicionih koje nije pitala za mišljenje.
Nije poznato koje je opštinsko tijelo raspravljalo o tekstu objavljenom u Monitoru i ko je odlučio da u ime cijele gradske uprave izvrši brutalan javni napad na lik i djelo arhitekte Dendera.
Pitanje je zašto se predsjednica Ćatović za obračun sa neistomišljenicima skriva iza zaposlenih, kada je mirne duše mogla potpisati jednog od savjetnika iz svog desetočlanog kabineta. Nije valjda da niko nije htio staviti potpis na ostrašćeni napad na ličnost uglednog Kotoranina koji se usudio da javno kaže šta ne valja u drevnom gradu.
Pri tom nijedna tvrdnja iz njegovog izlaganja i nijedan podatak koji je javnosti prezentiran, takozvana Lokalna uprava nije demantovala.
Podaci o turističkom prometu i milionskim prihodima koji se ne ulažu u Kotor, zatim potresna priča o propadanju bedema San Đovanija, kao ni drugi navodi iz teksta, nisu osporeni. Laži iz gromoglasnog naslova Lokalne uprave nisu ni detektovane.
Reagovanje je samo novi dokaz autoritarnog karaktera kotorske vlasti koju personifikuje Ćatovićka. Osporava se pravo građanima da misle svojom glavom te da javno ukazuju na evidentne probleme u Kotoru, kao i pravo novinara da o tome izvještavaju.
Zapanjujući je nizak nivo prostota koju Lokalna uprava, odnosno Ćatovićka, u ovakvim prilikama upražnjava. Prva dama Kotora, grada bogate kulture, sjedišta nekadašnjih gospara i UNESCO grada, ovako javno komentariše zašto se arhitekta Dender nakon višegodišnjeg rada u inostranstvu vratio u rodni grad: „Kada je korito presušilo, onda je dobar bio i Kotor u kome će uraditi sve da pokuša steći nekakve liderske ambicije, pa zašto i ne – da sjedne na mjesto predsjednika opštine”, obznanila je svoja strahovanja Ćatovićka.
„Ambicije Dendera, nakon povratka iz pečalbe su poznate, da se dočepa neke od čelnih funkcija u opštini. Na sve strane traži podršku, ponajviše od NVO i to onih čiji je radni zadatak napad na sve što se u Kotoru radi”, lamentira autor ovog pisma.
Drugi se eto dočepavaju vlasti ili je na nekakav ružan način grabe i otimaju, dok njoj, koja je godinama ne ispušta iz ruku, vlast kao da prirodno pripada. Zaboravlja pri tom da je ta vlast osvojena raznim prevarama… I parama kontroverznih biznismena kojima su ustupljeni elitni poslovni prostori Kotora na period od 35 godina.
Zanimljivo, gospodin Dender je, gostujući početkom septembra u emisiji Radio Kotora pod nazivom „Dva minuta”, iznio istovjetne i čak oštrije stavove od objavljenih u Monitoru. U svom autorskom tekstu koji je objavljen na sajtu radija, govorio je o raznim aspektima života u Kotoru. Ćatovićka tada nije reagovala.
Tek kada je stavove Saše Dendera, Kotoranina i priznatog intelektualca kome se vjeruje, čula šira crnogorska javnost, uslijedio je napad na njega iz svih Majinih oružja. Najprije preko Skala radija, koji prenosi reagovanje bez teksta na koji se ono odnosi, dok su novinari Radio Kotora postupili profesionalnije, objavljujući istovremeno i članak i pismo Lokalne uprave.
Pažnju zavređuje i podsjećanje uprave grada Kotora kako je arhitekta napustio Kotor onda kada je mogao najviše da mu pruži. To je bilo početkom devedesetih pa ova opaska liči na one prigovore ekstra patriota – gdje si bio kad je grmilo, kad se ratovalo.
Oni koji prigovaraju i tada su se isticali. Neki donirajući finansijska sredstva organizacijama za prikupljanje raznovrsnih potrepština za ratnike na dubrovačkom frontu, dok su drugi vojevali kod kuće, otkrivali izdajnike i petokolonaše, gasili lokalne radio stanice na kojima se slušala dalmatinska muzika, kuhalo se na štednjaku ili pekao kruh u pećnici.
Dvadeset godina kasnije opet su zajedno na istom poslu, ovoga puta rata za vlast i moć, blateći sve one koji drugačije misle, kojima može pasti na pamet opasna ideja „da zasjednu u neku od fotelja koju bi tako rado htjeli”.
Branka PLAMENAC