Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Kotor preuzima primat

Objavljeno prije

na

Proteklog kulturnog ljeta na Crnogorskom primorju pokazalo se još jednom da bez aktivnog angažovanja najviših državnih funkcionera i političara nema ni dobrih festivala. Festivali nastaju, dostižu procvat, institucionalizaciju ili nestaju, zavisno od ličnih afiniteta i političke volje onih koji odlučuju kamo će se državne pare usmjeriti. Ovoga ljeta uzdigao se, takoreći iznenada, kotorski festival Kotor Art, dok je poznati budvanski pozorišni festival Grad teatar, gotovo pao u zaborav. Ne tako davno Grad teatar, koji je ove godine održan 23. put, slovio je za kulturno-političku manifestaciju od najvećeg državnog značaja. BLIJEDA KOPIJA: Festival su vodili i o njegovoj koncepciji odlučivali crnogorski državnici prvog reda. Dugi niz godina Savjet festivala vodio je premijer Milo Đukanović. Pomagali su mu, kao članovi tog tijela, predsjednik crnogorskog parlamenta i „otac” Grada teatra Svetozar Marović, ministri kulture, direktori državnih televizija Crne Gore i Srbije, ugledni selektori, reditelji, glumci… Ulagana su ogromna sredstva iz budžeta države i opštine Budva, i milioni maraka iz sive ekonomije koja je cvjetala. Bile su to najskuplje ljetnje igre u zemlji, s preskupim pozorišnim spektaklima, glamurom i sjajem koji uz njih obično ide. Kada je interesovanje pomenutih političara izostalo, propao je i festival. Grad teatar danas je blijeda kopija nekadašnjih dešavanja u turističkoj metropoli. Sva ispraznost tog političkog mega projekta koji je „prijetio” da nadmaši ugled i značaj i Dubrovačkih ljetnjih igara, pokazala se kada su utemeljitelji festivala prodali jedinu pozorišnu scenu kojom Budva raspolaže, gradsku tvrđavu Citadelu. Pravo je čudo da je Grad teatar živio najbolja ljeta u godinama rata i sankcija, bijede i siromaštva, kada je izvođen raznovrstan i raskošan program, dok danas u samostalnoj Crnoj Gori, od vlasti zaboravljen, finansijski i kadrovski totalno osiromašen, tavori svoje najgore dane i programe izvodi po gradskim ulicama i trgovima, po prašnjavim školskim dvorištima, uz nesnosnu buku divlje muzike koja dolazi iz velikog broja diskoteka i noćnih barova. Bez jasne podrške institucija Grad teatar je izgubio i važnu publiku. „Ni jedan funkcioner ni republičkog ni opštinskog ranga, ni jedan predstavnik neke od institucija kulture nije ovoga ljeta došao ni na jednu premijeru”, žale se u budvanskom festivalu. „Dok ne dođe Milo Đukanović i njegova svita ili Sveto Marović sa svojima, nema ni pratećih likova iz javnog života ni festivalske atmosfere na koju su posjetioci navikli.”

MOĆ I NOVAC: Glamur, spektakli, poznati likovi, politička moć a s njom i novac, preselili su se ovoga ljeta u Kotor. Sva medijska pažnja bila je posvećena novom festivalu nazvanom Kotor Art Nezavisna incijativa u kulturi. Počasni predsjednik ove „nezavisne” inicijative postao je Branislav Mićunović, ministar kulture, sporta i medija. Festival je istog momenta dobio epitet međunarodnog, evropskog, mediteranskog, državnog. Bilo je to ljetos kao prst u oko Gradu teatru. Kotor Art ostvaruje sve ono čemu je Grad teatar težio sve ove godine. Kotor Art je objedinio četiri postojeća i već afirmisana zasebna festivala. Pod kapu ministarstva ušli su Festval novog antičkog teatra Teuta, Festival pozorišta za djecu, Don Brankovi dani muzike i Internacionalna smotra mode. Novost u festivalskom životu Kotora donosi poseban koncept pozorišnih premijera, Arteatar – premijere! Suštinski ništa novo, ali će od ovoga ljeta pod patronatom Ministarstva mnogo toga u Kotoru funkcionisati drugačije. Festival Kotor Art uživa i pokroviteljstvo UNESCO-a kao manifestacija od izuzetnog internacionalnog dosega. U direktorsku stolicu Kotor Arta sjeo je poznati reditelj Paolo Mađeli. „Mediteran će nam biti izazov i prioritet. Kotor Art je dobio podršku poznatih evropskih stvaralaca i većine mediteranskih zemalja koje su iskazale veliko interesovanje za njegovu koncepciju. Kotor Art ima ambiciju da postane novi mediteranski kulturni centar”, kazao je medijima ambiciozni direktor Mađeli. S ministrom Mićunovićem u Kotor su stigle sve one blagodeti koje je nekada uživala Budva. Festivali su izgubili autonomnost, postali su državni, ali su dobili veliku finansijsku podršku, dobru promociju i sigurnu rediteljsku ruku. U porodici ministra Mićunovića ljetos je vladala prava stvaralačka atmosfera. Glavnu i medijski najviše promovisanu pozorišnu premijeru na Kotor Artu imala je rediteljka Radmila Vojvodić, za čiju se predstavu Na ljetovanju (M.Gorki), tražila karta više. Premijeru je obilježio skandal, koji mnogi drugi reditelji potajno priželjkuju. S ulaza su vraćeni ljudi s urednim pozivnicama, jer na prostoru ispred Instituta za biologiju mora, gdje je održana, nije bilo dovoljno mjesta za sve. Interesovanje publike bilo je veliko iz razloga koji nemaju mnogo zajedničkog s kvalitetom izvedene predstave koliko sa stvorenom atmosferom koja je obećavala dolazak premijera Đukanovića, mnogih ministara, njihovih pratilja te drugih javnih ličnosti.

MAPA ZA SVE: Sličan događaj očekuje se krajem septembra u Budvi, kada će za Grad teatar, čiji je program odavno završen, na terasi hotela Avala biti izveden Šekspirov Otelo u režiji još jednog člana porodice ministra kulture, mladog reditelja Veljka Mićunovića.  Zanimljiv je to izbor scene. Šekspir na terasi divlje podignutog, nedovršenog hotela Avala, budućoj velikoj ruskoj kockarnici. Dobru medijsku promociju kotorskom festivalu obezbjeđuje marketinška agencija MAPA, koja je u vlasništvu rediteljke Vojvodić. Kotor Art je dobio status festivala od nacionalnog značaja što mu je prema odredbama Zakona o kulturi obezbijedilo finansijsku potporu Vlade. Grad teatar je uživao taj status mnogo godina ranije ali nije dobio podršku ministarstva.Uprkos okolnosti da idejni tvorac budvanskog festivala obavlja funkciju potpredsjednika Vlade. Prema odredbama Zakonu o kulturi Vlada će sufinansirati one manifestacije i projekte koji su od interesa za nacionalnu kulturu. Za sada su taj značaj dobili Filmski festival u Herceg Novom, Ratkovićeve večeri poezije u Bijelom Polju, TV festival u Baru i Kotor Art. U Gradu teatru ističu da nijesu zainteresovani za stavljanje pod kišobran Ministarstva kulture. Žele zadržati nezavisnost i predlažu idealnu poziciju u kojoj bi im trećinu sredstava obezbijedili sponzori, trećinu država i isto toliko opština Budva.  Svako štiti svoje interese. Ali bez patronata države i vezanih interesa njenih poslenika, po svemu sudeći, ljetnji festivali ostaju bez para i bez željene publike.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo