Vesna Medenica se prenerazila što su joj novinari postavili pitanje da li su tačne tvrdnje da je nekoliko sudija podgoričkog Višeg suda, krajem 2005, bilo nezakonito podvrgnuto mjerama tajnog nadzora. ,,Ne znam zašto bi mene to pitali? Zar smatrate da ja na to treba da odgovorim?” Novinari baš znaju da promaše adresu: Medenica je u to vrijeme bila na čelu državnog tužilaštva koje je prema riječima bivšeg sudije Radovana Mandića naložilo problematične mjere tajnog nadzora protiv njega i njegovih kolega u Višem sudu. Danas je Vesna Medenica samo predsjednica Vrhovnog suda i ne propušta priliku da sa olimpijskih visina upozori sudije kakve su posljedice za nezakonito postupanje. Na ponovljeno pitanje novinara o mogućem nezakonitom postupanju tužilaštva u vrijeme njenog mandata ipak se udostojila da progovori koju. ,,To je tvrdnja tog sudije. I ništa osim onog što je on rekao nema. Čime potkrepljuje to?” Za prepisku između Stojanke Radović, njene kume i specijalne tužiteljke za organizovani kriminal, i bivšeg istražnog sudije Hamida Ganjole Medenica, kaže, ne zna ništa. ,,Nijesam u toku” (vidi boks).

Bivši sudija, sada advokat, Radovan Mandić tvrdi da je tužilaštvo itekako bilo u toku. On je na suđenju ovom novinaru po tužbi za klevetu bivšeg predsjednika Višeg suda Ivice Stankovića, potvrdio ranije datu izjavu i navode našeg nedjeljnika da je tužilaštvo krajem 2005, protiv njega i ,,pola sudija višeg suda” naložilo nezakonite mjere tajnog nadzora koje podrazumijevaju, praćenje, prisluškivanje i kontrolu bankovnih računa.

Sprovođenje tih mjera, kako je Monitor već objavio, navodno je inicirala lično Stojanka Radović, dok je nadzor formalno zatražio tadašnji Viši tužilac Novak Ražnatović, a sudski nalog potpisao bivši istražni sudija Višeg suda Hamid Ganjola. Za sprovođenje mjera bila je zadužena policija koja je, prema riječima Radovana Mandića, Ganjolu držala u šaci sa kompromitujućim materijalom.

Mandić je na sudu ispričao i detalje razgovora sa Ganjolom, koji danas poriče bilo kakvo učešće u ovom skandalu. ,,Tadašnji istražni sudija Hamid Ganjola nazvao me na privatni mobilni telefon i kazao da siđem ispred zgrade. Počeo je da se trese i da mi se izvinjava, govoreći da ga je sramota, ali da je morao da izda nalog za mjere prisluškivanja protiv mene i još pola Višeg suda. Na moje pitanje zašto kazao je – Rašo, nemam blage veze, ali sam morao to da uradim. Strpi se dva mjeseca, srediću ja to, pola suda smo prikačili”, svjedočio je Mandić, što bi i u banana državama rezultiralo kakvom-takvom reakcijom tužilaštva. Naše mudro ćuti.
Motivi za nadzor sudija se i dalje ne pominju, mada se mogu naslutiti. U optužnici za ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića tužilaštvo je tvrdilo da je Viši sud, mimo zakona, omogućio, sada već osuđenima, Ljubu Bigoviću, Saši Boreti i Ljubu Vujadinoviću da tokom ljeta 2005. u spuškom zatvoru posjećuju zatvorenika Vuka Vulevića. Tužilaštvo je vjerovalo da je upravo tokom tih posjeta, koje je odobrio Viši sud, dogovorena kupovina BMW-a korištenog prilikom ubistva. Predsjednik Višeg suda Ivica Stanković koji sada tuži novinara Monitora i negira da je bio pod nadzorom, u nekoliko je navrata izbjegao da odgovori na pitanje ko je potpisivao te dozvole. Za to do danas niko nije odgovarao.
I sudija Radovan Mandić je ranije javno kritikovan od strane tužilaštva. Tužilaštvo je oštrim reakcijama propratilo prvostepenu oslobađajuću presudu koju je, zbog nedostatka dokaza, izrekao Damiru Mandiću, jedinom optuženom za ubistvo urednika podgoričkog Dana Duška Jovanovića. Presuda je govorila za sebe – nedostatak dokaza znači da policija i tužilaštvo nijesu dobro obavili posao. Bivši državni tužilac Vesna Medenica je preko medija odbrusila sudiji Mandiću da tužilaštvo nikada nije sakupilo više optužujućih dokaza nego u tom predmetu. U drugostepenom postupku Damir Mandić je osuđen na trideset godina zatvora, a sudija Mandić je pod pritiskom skinuo togu i prešao u advokate.
Šef Uprave policije Veselin Veljović je takođe na zatvorenoj sjednici skupštinskog Odbora za bezbjednost 2007. pominjao sudije Stankovića i Mandića u kontekstu ometanja i blokiranja istraga.
I umjesto da istražni organi svoje sumnje, ako imaju osnova, pretoče u krivične prijave, nadležni su izgleda posegnuli za nezakonitim nadzorom. Materijal sakupljen tokom dvomjesečnog praćenja nije zaveden u arhivi niti je, kako to zakon propisuje, u slučaju kada se ne dođe do inkriminišućih dokaza, predočen sudijama koje su bile pod lupom. Taj predmet je jednostavno nestao, a posljedice nazakonitog činjenja nadležnih trpi jedino Monitor koji se po tužbi Ivice Stankovića našao pred sudom.
Monitor je sudu predočio i materijalni dokaz da je ovaj predmet sačinjen prije nego što su svi počeli da se prave naivni. Iz te prepiske vidi se da je istražni sudija Hamid Ganjola, suočen sa prijetnjama kolega kojima je priznao da ih je ozvučio, uzalud pokušavao da od Stojanke Radović dobije predmet koji joj je ranije uručio. Specijalna tužiteljka se u odgovorima Ganjoli branila da ne zna ništa o tome, iako on u dopisima tvrdi da joj je sakupljeni materijal dao na ruke.

Spisi dobili krila

Monitor je objavio prepisku između bivšeg istražnog sudije Hamida Ganjole i specijalne tužiteljke Stojanke Radović koja dokazuje da su mjere tajnog nadzora protiv sudija Višeg suda bile sprovedene, a da je zatim predmet dobio krila. Da bi predsjednici Vrhovnog suda, tada državnoj tužiteljki, Vesni Medenici osvježili sjećanje na dokumentaciju u koju, kaže, nije upućena, ponovo je objavljujemo. ,,Spisi predmeta formirani povodom prijedloga Specijalnog tužioca RCG, Radović Stojanke, za izdavanje mjera tajnog nadzora Kri.br.515/06 – M.T.N. dostavljeni su na uvid istoj na njen lični zahtijev”, kaže se u službenoj zabilješci koju je tadašnji istražni sudija Hamid Ganjola sačinio 4. januara 2006. godine, odmah po okončanju mjera tajnog nadzora protiv svojih kolega iz Višeg suda. Kada su Radovan Mandić i Ivica Stanković doznali da su praćeni zaprijetili su istražnom sudiji Hamidu Ganjoli krivičnom prijavom. U tužilaštvu niko nije želio da prizna da je Ganjoli dao takav nalog, a predmet je dobio krila. ,,Potrebno je da nam u što kraćem roku dostavite spise predmeta kri.br.515/06 – M.T.N. koji se nalaze kod Vas na uvid”, kaže se u dopisu koji je Ganjola dvije nedjelje nakon što je predmet ustupio tužilaštvu, uputio specijalnoj tužiteljici Stojanki Radović. Iz tužilaštva je stigao interesantan odgovor sa potpisom Stojanke Radović. ,,U našoj službenoj evidenciji nije evidentiran nijedan predmet istražnog sudije Višeg suda iz Podgorice sa tom oznakom. Takođe nije evidentirano ni da je od Višeg suda u Podgorici traženo dostavljanje na uvid spisa predmeta”. Suočen sa prijetnjama kolega, sudija Hamid Ganjola ne odustaje. ,,U postupku koji se vodi povodom ubistva Slavoljuba Šćekića protiv NN izvršioca, na Vaš pisani i obrazloženi prijedlog izdao sam naredbu za određivanje M.T.N. protiv više lica. Na vaš usmeni zahtjev spise predmeta sam Vam lično predao iz ruke u ruku tako da je potrebno da mi iste što hitnije dostavite”, navodi se u dopisu koji je 27. januara 2006. godine Ganjola uputio specijalnoj tužiteljici. Ganjola i Stojanka Radović danas tvrde da ne znaju ništa o spornim mjerama tajnog nadzora. Original je u spisima predmeta za ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića. Naravno, ako i on naprasno ne nestane.

Petar KOMNENIĆ

Komentari