Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KOTORSKI KARNEVAL: SATIROM NA POTEŠTATICU I GOSPODARA

Objavljeno prije

na

Jednom godišnje, krajem februara, u vrijeme karnevalskih svečanosti, građani Kotora se probude, trgnu iz učmalosti i zimskog sna da svoju zatomljenu energiju i nezadovoljstvo situacijom u gradu ili državi, iskažu kroz specifičan humor, komediju, provokativne maske, satiru i šalu koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Ovogodišnji karneval pokazao je kako svemoćna, produžena ruka vlasti, ni taj segment izražavanja volje građana nije zanemarila. Satirična oštrica karnevala koja je znala da preko dobro osmišljenih maski ili kritičkih priloga u novinama makar i na kratko ubode i zaboli predstavnike vlasti, da ukaže na dubinu ekonomske propasti koja je zadesila drevni grad u proteklih dvadeset godina, otupjela je do neprepoznatljivosti.

Nakon uspješnog karnevala iz 2012. na kome su brojne grupe i pojedinci imali zapažene maske, organizovali originalnu sahranu propalog Kotora koji je izgubio status grada i postao varoš, prizivali duhove nestalih brodova moćne Jugooceanije, slali poslednje pozdrave uništenim fabrikama, hotelima, kulturi, sportu, – preduzete su mjere da se tako nešto više ne ponovi.

Pod pokroviteljstvom Opštine kotorski karneval polako ali sigurno gubi svoj značaj, ideju i šarm, kao i svaka politički obojena zabava.

Pored nemaštovitih i blijedih maski, karnevalski gnjev ove godine je iskaljen u liku omrznutog stranog investitora Obećanka Lažovića Krnja, koji personifikuje glavnog krivca za sva nedjela, muke i nevolje koje su grad zadesile u protekloj godini.

Bio je to spektakl u kome je u centru turističkog Kotora na lomači gorjela lutka vlasnika hotela Fjord, irskog bankara Majkla Fingltona, u zelenom nacionalnom kostimu, sa maketom hotela u ruci. Finglton je hotel Fjord kupio 2004. godine, koji je od tada zatvoren i kao napuštena ruina, „krasi” obale zaliva Boke.

Karnevalske fešte prati i živa izdavačka djelatnost Kotorana. Štampana su dva humorističko-satirična lista, Karampana i Ćakulona. Oba imaju dugu tradiciju sa velikim prekidima u izlaženju. Karampanu je 1926. osnovalo Srpsko pjevačko društvo Jedinstvo, dok je Ćakulona pokrenuta 1886. u naselju Muo.

List Karampana štampan na dvadeset strana, izlazi uz finansijsku pomoć Opštine. Uređuje ga dr Jovica Martinović koji se istovremeno pojavljuje i u vrlo cijenjenoj ulozi kapa od karnevala. Karampanu karakteriše blaga satira, humor i šala na račun gradskih vlasti i pojedinaca, ali bez osvrta na ključne probleme o kojima se u gradu govori.

Urednik Martinović je ovoga puta iznenadio puk time što je naslovnicu posvetio Gospodaru Crne Gore, odnosno Deklaraciji o pravima i dužnostima njegovih podanika. Deklaracija predstavlja parodiju na državni sistem „u kome koristi uživaju jedino Gospodar, (Milo Đukanović), Dvor (familija), te Vitezovi prvog reda, (ministri, tajkuni i ostali mili prijatelji)

U jednom od 17 članova Deklaracije stoji: „Svi podanici se rađaju bez dostojanstva i imaju samo ona prava i slobode koje im dodijeli Gospodar. Svako suprotno ponašanje će se tretirati kao direktan napad na Njegov lik i djelo, a time i kao pokušaj rušenja Države.”

Ili: ,,Svako može biti uhapšen, zatvoren i proganjan ukoliko je to u interesu Gospodara.”

Član 10 propisuje: „Podanici imaju pravo na slobodu okupljanja samo ako ono ima za cilj izražavanje kolektivnog obožavanja Gospodara. Svaki drugi vid okupljanja smatra se izdajom Države,” dok se „podanicima garantuje pravo na javno informisanje o dnevnom raspoloženju Gospodara putem Pobjede. Smatraće se da drugi mediji šire antidržavnu propagandu i ukoliko se ne mogu staviti pod kontrolu Dvora, najstrože će se disciplinovati……”

Takođe, „Lična svojina podanika predstavlja prelazni oblik ka svojini Vitezova Prvog reda. A svako ima pravo na slobodu kretanja po površinama koje još uvijek nisu u vlasništvu Vitezova i ostalih najmilijih podanika Gospodara.”

Spekuliše se da iza ovako sročenog otvorenog izrugivanja premijeru Đukanoviću, sa sve njegovom karikaturom, stoje kotorske karnevalske SDP snage.

List Ćakulona koji kao samizdat izdaje NVO Ćakulonija a uređuje advokat Boško Grgurević, svoju je naslovnicu posvetio Mariji Maji Ćatović, predsjednici Opštine Kotor.

Karikatura Disciplina u praksi prikazuje gradonačelnicu kao pitoresknu autoritarnu čobanicu ovnova lokalne uprave, Iva Maguda, direktora direkcije za izgradnju Kotora, Bora Kašćelana, šefa opštinskog DPS-a, Željka Avramovića, odbornika DPS-a i Željka Aprcovića, republičkog poslanika iste, vladajuće partije.

U uvodnoj rubrici Lode Ćakulone urednik Grgurević se otvoreno razračunava sa Ćatovićkom koja je stavila veto na njegov izbor za kapa od karnevala.

On navodi da je „Kotor vjekovima imao ćitadine koji su imali smjelosti, hrabrosti i vizionarstva da unaprijede renesansni duh Kotora i da vode računa o biseru njegovog duha, o Karnevalu. Danas, nažalost, to se okrenulo naopačke”.

Kapa bira politika i Poteštatica, tj. gradonačelnica. Zato Grgurević pita Ćatovićku: „Ženo draga, za što plaćaš dvaest savjetnika? Jel moguće da ti niko nije rekao da tvoj posao nije da aminuješ Kapa od Krnevala? Primaj te nagrade za turizam u gradu bez hotela, rukomet bez kluba, menadžerisanje (Kavač, Škaljarski Pentagon i Free Shoop kod pošte) … Idi u Vijetnam, podržaću te u NATO integracijama, nauči neki strani jezik, budi džek i dalje šalji moje pare u Podgoricu, slavi svaku kotorsku feštu u Dubrovnik i Budvu… Sretno, samo mi Kotor ostavi da bude carski i kraljevski..”, piše Grgurević i potpisuje: „Podvijte repice poslušnici, slijepci i slijepice!”

Ovim i drugim prilozima na 23 strane Ćakulona je uzbudila duhove u Kotoru i gradskoj upravi.

Prva reakcija uslijedila je na lokalnom radiju Skala. U komentaru posvećenom karnevalu, vlasnik radija Slavko Mandić za Ćakulonu nije birao riječi.

„Uoči karnevala izašla je i kotorska smrdotina, mislim da se zove, nekakva laprdonska škrabotina kojom tvorac svoju sliku slika”, ocijenio je Mandić

Za ovakvu ocjenu Ćakulone bio je očigledno inspirisan pjesmicom koja je u listu objavljena i po svemu sudeći njemu posvećena. Neimenovani autor rimom insinuira način na koji je Mandić stekao svoj radio, kako je mijenjao svoje nacionalno opredjeljenje od istaknutog Srbina do današnjeg Crnogorca. Te kako svoju biografiju pere između ostalog i učešćem na izložbi Riječ, slika, neprijatelj.

Karampana i Ćakulona ove su godine bile protjerane sa novinskih kioska u Kotoru. Mogle su se kupiti jedino na takozvanom, kamenom kiosku Turističke organizacije ispred gradskih vrata. Ćakulonu raznose studenti-kolporteri po gradskim trgovima i ulicama jer je prodaja na kiosku TO bila ograničena na svega pet dana.

Kotorske vlasti očigledno nemaju sposobnost da prihvate kritiku, „škerce i botunade” na svoj račun. Drugačije se mišljenje sankcioniše i u vesele dane feštanja i karnevala. Slobodni medijski prostor se hermetički zatvara u gradu koji ima dva radija i TV u perspektivi, na papiru, ali i na opštinskom budžetu.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo